Cilj je rada steći bolje razumijevanje utjecaja koji ponašanje državnih i gradskih institucija koje su nadležne za nadzor zakonitosti rada GNK Dinamo ima na ponašanje navijača te razmotriti hipoteze ...da su uzroci dijela nasilnoga ponašanja navijača strukturalno izazvani, ali i da se u aktivističkom djelovanju mladih kroz navijačke skupine krije potencijal za demokratsko unaprjeđenje društva. Kako navijači organizirani u „Bad Blue Boyse“, „Zajedno za Dinamo“ i „Dinamo to smo mi“ ustrajno od nadležnih institucija grada i države traže poštivanje zakona, možemo ih uočiti kao promicatelje demokratizacije društva, ali i povezanih procesa kao što su dosljedna i neselektivna primjena zakona i propisa te borba protiv korupcije i diskriminacije.
Rad predstavlja studiju slučaja razvoja i demokratizacije glavne obavještajne službe Argentine u razdoblju od 1946. do 2001. Autori koriste tradicionalni historijski i institucionalni pristup, a rad ...se nalazi na razmeđi
obavještajnih studija i studija demokratizacije. Teza autora glasi: nakon što
je glavna obavještajna argentinska služba, kao jedan od najmoćnijih izvanustavnih veto aktera, uspjela postići svoj glavni cilj – da ne bude kažnjena
za zločine koje je počinila tijekom vojne vladavine – dobrovoljno se podvrgnula predsjednicima koji su je, kao i autokratski prethodnici, uglavnom
koristili za ostanak na vlasti.
The paper presents a case study of the development and democratization of Argentina’s main intelligence agency in the period from 1946 to 2001. The authors use a traditional historical and institutional approach, and the paper is located at the intersection of intelligence and democratization studies. The author’s thesis is - after Argentina’s main intelligence service, as one of the most powerful non-constitutional veto actors, managed to achieve its main goal - not to be punished for crimes committed during military rule - it voluntarily submitted to presidents who, as well as autocratic predecessors, mostly used it to stay in power.
U Zagrebu pored brojnih javnih kulturnih ustanova i niza drugih kulturnih organizacija u neprofitnom i profitnom sektoru djeluje i 15 javnih centara za kulturu. Njihov je nastanak i kasniji rad ...odreðen specifičnim kulturnim politikama koje su se razvijale nakon Drugog svjetskog rata. U tranzicijskom razdoblju javni kulturni centri ostaju bez jasne pozicije i uloge u kulturnom sustavu te se stoga ovaj rad bavi pitanjem kako voditelji tih institucija konstruiraju uloge kulturnih centara. Provedeni su polustrukturirani intervjui u devet kulturnih centara, a tematskom je analizom izdvojeno šest tema vezanih za ulogu i svrhu tih institucija u Zagrebu: dostupnost kulture, stvaralaštvo i posredovanje, prvi ulazak u kulturu, (re)produkcija zajednice, javni servis te koristan ostatak. Prve su četiri teme vezane uz kulturne paradigme izvrsnosti, demokratizacije kulture i kulturne demokracije i pokazuju da nisu nestale, nego još uvijek imaju djelatnu ulogu. Posljednje dvije teme signaliziraju krizu kulturnih centara u tranzicijskom i posttranzicijskom vremenu koja se tiče društvene baze te pozicije u okvirima javnih politika. Ti uvidi omogućuju nam razumijevanje lokalnih reakcija na društvene, kulturne i političke promjene te nam otkrivaju kako se kulturni centri nose s problemom legitimacije i pronalaženja svrhe u novom kulturnom sustavu.
U radu se analiziraju koncepcije kulturnih centara u okviru modernih paradigmi kulturnih politika u Hrvatskoj u duljem razdoblju. Kako se pokazuje, raznolike svrhe i koncepti kulturnih centara ...izražavali su s jedne strane konkretne kontekstualne okvire, a s druge specifične ciljeve koje su formulirali različiti politički i društveni akteri. Kulturni centri nastaju i kao prostori diseminacije kulturnih i političkih ideja i kao prostori proizvodnje, pa stoga objedinjuju napetosti i kontradikcije koje su ugraðene u njihovu strukturnu poziciju izmeðu kulturnih politika i proizvodnje kulture odozgo te kulturnog djelovanja i proizvodnje kulture odozdo. U inicijalnom razdoblju formuliranja moderne (graðanske) nacionalne politike i kulture za vrijeme ilirskog pokreta kulturni centri imaju izraženu diseminacijsku ulogu, meðutim vrlo ograničena dosega. Od prijeloma 19. i 20. stoljeća do prvih godina nakon Drugog svjetskog rata u fokus dolazi pitanje omasovljenja te se razvijaju ključni organizacijski modeli kulturnih centara koji se temelje na ciljevima različitih političkih aktera, od kulturnih i graðanskih udruga preko masovnih pokreta do sve izraženije uloge države. Ovaj razvoj završava podržavljenjem kulturne sfere i pretvaranjem kulturnih centara u sredstvo transmisije kulture iz centra. Od 1960-ih s uvoðenjem samoupravljanja uloga kulturnih centara redefinirana je u skladu s idejama kulturne demokracije, no ta uloga, paradoksalno, nije zadržana i u kulturnim politikama novog višestranačkog sustava. U tranzicijskom i posttranzicijskom razdoblju razvija se dvotračni sustav kulturnih centara, s jedne strane javni kulturni centri svedeni na poziciju prijenosa kulture i imitacije tradicionalnih kulturnih ustanova, a s druge strane društvenokulturni centri koje osnivaju i kojima upravljaju organizacije civilnog društva u kulturi i koji počivaju na idejama sudjelovanja, dijeljenja i priznanja različitosti.
O dvadesetoj obljetnici pohoda sv. Ivana Pavla II. Hrvatskoj autor analizira Papine poruke, s posebnim naglaskom na susrete u Splitu i Solinu, želeći s vremenskim odmakom od 20 godina naći uporište i ...neprolazne vrijednosti za Crkvu i suvremeno hrvatsko društvo. Istine o čovjeku, Crkvi i društvu na koje Papa upozorava utemeljene su na evanđeoskoj riznici i povijesnom iskustvu te imaju neprolaznu vrijednost, a nakon dva desetljeća pozivaju na pastoralnu i društvenu inventuru. U središtu pozornosti je čovjek, njegov identitet i poslanje u Crkvi i društvu. Papa se predstavlja kao hodočasnik evanđelja, jer za njega evanđelje predstavlja divljenje nad dostojanstvom čovjeka u svjetlu objave. Tako osvijetljen identitet i s njim povezano svjedočansko poslanje čovjeka, Crkve i društva usmjereni su prema izgradnji kulture života i njegova očuvanja. Čovjek je polazišna, središnja, ali i ishodišna točka evangelizacijskih i demokratizacijskih procesa. Shodno tome, imperativ današnjice je nastavak liječenja povijesnih rana, kako bi čovjek trećeg tisućljeća, nasuprot neoliberalnom kapitalizmu i konzumerizmu, mogao ostati na čvrstom temelju kršćanskih vrednota te dao svoj doprinos istinskoj demokratizacija društva.
Pavao Markovac (1903-1941) pripada najaktivnijim kulturnim djelatnicima u Hrvatskoj između dvaju svjetskih ratova. Nakon što je stekao doktorat iz muzikologije u Beču 1926, dolazi u Zagreb i do smrti ...1941. razvija široku aktivnost kao glazbeni urednik na radiju, glazbeni publicist i kritičar, skladatelj, izvođač i voditelj amaterskih ansambala u okviru radničkoga pokreta kojemu se oko 1932. priključio. Njegovo je djelovanje uvijek bilo društveno angažirano, a iz općeg prosvjetiteljskog i didaktičkog preraslo je, slijedom lijeve političke opredijeljenosti, u prosvjećivanje radničke klase. Taj put prati se i u ovom članku kroz glavna područja djelovanja: znanstveno, radijsko i publicističko, skladateljsko i organizatorsko-dirigentsko. U radu se daje cjeloviti pregled Markovčeva života i djela, a pozornost se usmjerava na njegov muzikološki doprinos i djelovanje, koje je, kao što saznajemo čitajući iz njegovih napisa, bilo obilježeno marksističkim promišljanjem te sociološkim pristupom. Svojim radom Markovac zauzima ključno mjesto u hrvatskoj međuratnoj muzikologiji.
Povodom obilježavanja 300 godina od nastanka ideje liberalizma, ovaj rad predstavlja prilog
proučavanju povijesti političkog i ekonomskog liberalizma na prostoru Hrvatske od kraja
Hladnog rata, s ...naglaskom na prostor Istre i Kvarnera. Polazeći od paradigme usporednog
jačanja hrvatskog centralističkog nacionalizma te europske afirmacije koncepta
transnacionalnih regija, kao i američke dijagnoze jugoslavenske unutarnje političke situacije,
rad pokazuje svojevrsno ideološko odstupanje liberalnih stranaka u Hrvatskoj, pogotovo IDS-
a, u pitanjima shvaćanja pojedinca, države i ekonomije. Osim na sjednicama Predsjedništva
Socijalističke Republike Hrvatske, posebnost političke situacije u Rijeci i Istri vidi se i u
dnevnom tisku za vrijeme izborne kampanje 1990. godine gdje svaka politička grupacija
pokušava reinterpretirati taj prostor u svoju korist. Europska liberalna ideja u Istri nošena
IDS-om uvelike je nailazila na probleme tijekom 1990-ih godina da bi tijekom ulaska
Republike Hrvatske u članstvo Europske unije IDS bio jedna od najsnažnijih proeuropskih
stranka koja je i nakon više od 20 godina od svog nastanka kontinuirano ostala uz izvorne
ideje ekonomskog i političkog liberalizma.
Autori u članku procjenjuju učinke demokratske tranzicije,
uvođenja kapitalističkoga gospodarstva, stvaranja nove
neovisne države i pristupanja međunarodnim gospodarskim
i političkim integracijama na ...mogućnosti zapošljavanja
diplomanata studija političkih znanosti. Iako je pažnja
usmjerena na Sloveniju, članak otkriva općenite izazove s
kojima se suočavaju mnoge struke diljem Europe. Empirijsko
istraživanje temelji se na nizu "tracer" istraživanja provedenih
od 1969., na analizi kurikula studija političkih znanosti,
statistici upisa i diplomiranja i službenih podataka o
mogućnostima zapošljavanja. Statističke i istraživačke
podatke podržavaju i stajališta dionika. Glavni nalaz autora
jest paradoks da su, u socijalizmu, pritisci na političke
znanosti poticali unutarnju stručnu integraciju, tako da se
struka mogla bolje prilagoditi početnoj demokratizaciji nego
tržištem izazvanim domaćim promjenama i izazovima
globalne konkurentnosti (uključujući bolonjsku reformu
visokog obrazovanja). Nedavna međunarodna financijska i
gospodarska kriza samo je ojačala ove izazove.
U tekstu se polazi od stanovišta da obrazovanje u pluralnom društvu zahteva prilagođavanješkolskog sistema uslovima novog vremena, što u našoj obrazovnoj realnosti aktualizujepitanje pedagoškog i ...školskog pluralizma. Polazeći od stava da relativno nova situacija unašoj zemlji pretpostavlja aktivne, autonomne i odgovorne pedagoge osposobljene da odgovorena potrebe pojedinca i društva u kontekstu demokratskih procesa, cilj istraživanja odnosise na sagledavanje stavova studenata pedagogije prema privatnim i alternativnim školama.Primenjeni instrument kreiran je za potrebe ovog istraživanja, a uzorkom je obuhvaćeno99 studenata pedagogije. Dobijeni rezultati pokazuju da većina ispitanih studenata pedagogijeFilozofskog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu ima relativno pozitivan stav premaprivatnim i alternativnim školama, pri čemu odgovori studenata uglavnom naginju ka isticanjuprednosti privatnih u odnosu na državne škole. Rezultati takođe pokazuju da ispitanici,generalno posmatrano, procenjuju da su malo informisani o alternativnim pedagoškim koncepcijama.Međutim, utvrđeno je da su studenti IV godine informisaniji o alternativnim pedagogijamau odnosu na studente II godine. Zaključuje se da je u cilju unapređivanja kvalitetaobrazovanja veoma važno raditi na informisanju svih aktera vaspitno-obrazovnog procesao delovanju alternativnih i privatnih škola, kao i na uvođenju sadržaja iz područja pedagoškogi školskog pluralizma u programe nastavničkih fakulteta.
U radu se istražuje procese dezintegracije Jugoslavije, proces izgradnje države u Sloveniji i kontekst specifičnoga fenomena – brisanja, koji se zbio u Sloveniji ranih devedesetih godina 20. ...stoljeća. Rekonstruiraju se društveno-povijesni i politički konteksti, u kojima je došlo do neovisnosti Slovenije. Opisivanjem procesa izgradnje države, procesa demokratizacije i dvojbi glede zaštite manjina u Sloveniji – uključujući razliku između priznatih »autohtonih« i nepriznatih »novih« manjina – utire se put teorijskoj i sociološkoj raspravi o »izbrisanima«. Teorijska rasprava temelji se na pitanjima ljudskih prava, nacionalizma i građanstva, kako u njihovoj klasičnoj (nacionalnodržavnoj) koncepciji tako i u njihovim alternativnim oblicima poput globalnoga građanstva. Sociološki, rasprava »brisanje« smiješta u širi okvir istraživanja procesa demokratizacije i europeizacije, osvetljujući tako ključne čimbenike koji su prouzročili perforiranu demokraciju u Sloveniji tijekom dvadeset godina njezine neovisnosti.