Vrlo rijetka reliktna vrsta štitarke Grafia golaka, koja ima disjunktnu apeninsko-dinarsku rasprostranjenost, posljednji je put u Hrvatskoj zabilježena 1904. godine. Tijekom našeg istraživanja ovu ...endemičnu vrstu pronašli smo na sedam novih lokaliteta u Gorskom kotaru, u visinskom rasponu između 1273 i 1421 m n.m. Vrsta je zabilježena u pretplaninskom visinskom pojasu, unutar bukove šume, na šumskim čistinama, uzduž rubova šuma, u niskim vrbicima te u vegetaciji ponikvi.
Miho Kusijanović (1878. - 1956.), jedan je od osnivača Hrvatskoga planinarskoga društva »Orjen« u Dubrovniku, 1928. g., u kojem je bio tajnik i voditelj Spilarske sekcije (1929.-1933.). Osim ...profesionalne, planinarske i speleološke aktivnosti, Miho je bio prirodoslovac amater, pisao je putopise, stručne članke, povijesne i biografske priloge, pripovijetke, drame te prigodne govore, od čega je samo dio objavljen, a bavio se i prevođenjem. Njegova speleološka djelatnost počinje od kraja 19. stoljeća i traje do Drugog Svjetskog rata, te mu bibliografija obuhvaća preko 60 referenci objavljenih u 15-tak raznih publikacija, od čega oko 25 isključivo speleoloških, objavljenih u rasponu od 1921. do 1939. g. Istraživao je brojne špilje na području regija: Dubrovačko primorje, grad Dubrovnik, Župa, Konavle, Pelješac, o. Mljet, ali i u susjednoj Hercegovini i zapadnoj Crnoj Gori. Miho je 1919. godine sa sinom Branimirom za javnost otkrio Močiljsku špilju, a 1929. objavio i zasebni separat – monografiju o ovoj špilji, u nakladi HPD Orjen. Miho je vodio uređenje Močiljske špilje. Glavna skupština Hrvatskog planinarskog društva ga 1940.g. proglašava začasnim članom, zbog doprinosa u razvitku speleologije i planinarske publicistike. Njemu u čast nazvana je nova svojta kornjaša podzemljara Blattochaeta marianii kusijanovici, opisana iz Glogove jame na Sniježnici.
U radu su opisane dvije nove vrste podzemnih i slijepih kornjaša roda Paramaurops Jeannel, 1948: P. alenkirini sp. n. i P. struyvei sp. n. iz Hrvatske. Ilustrirani su muški kopulatorni organi obje ...vrste. Distribucija svih zapisa ovog roda u Hrvatskoj prikazana je na karti.
Vaskularna flora 2,5 km duge edukativne kružne staze “Okićnica” u Parku prirode Žumberak-Samoborsko gorje broji 287 vrsta i podvrsta, a najbrojnije porodice su Fabaceae, Asteraceae i Rosaceae. ...Dominacija euroazijskog i srednjoeuropskog flornog elementa odražava fitogeografski položaj istraživanog područja, no jedinstvenost flore čine ilirikoidne vrste mezofilnih šuma na SZ granici Dinarida. Najčešći životni oblici su hemikriptofiti, fanerofiti i geofiti koji ukazuju na umjerenu klimu i dominaciju šumske vegetacije. Uzduž istraživane staze zabilježeno je šest osjetljivih, pet gotovo ugroženih, deset strogo zaštićenih, dvije endemične i devet invazivnih svojti. Rezultati ovog istraživanja prilog su poznavanju flore Parka prirode i mogu biti temelj za planiranje buduće edukativne botaničke staze.
Grivasti skakač je autohtoni šupljorožac Sjeverne Afrike i iznimno prilagodljiv različitim staništima. Iako su morfološki podaci grivastog skakača objavljivani, istraživanja su se uglavnom oslanjala ...na mjere uzete iz populacija u zatočeništvu. Zbog toga, morfološki podaci slobodnih populacija grivastog skakača u stranim staništima su uvelike nepoznati. U ovom istraživanju analizirani su važni morfometrijski parametri alohtone Mediteranske populacije grivastog skakača. Prikupljene su mjere tijela i rogova 30 grivastih skakača (20 M, 10 Ž) legalno odstreljenih između 2014. i 2019. godine. Napravljena je deskriptivna analiza kvantitativnih mjera tijela i rogova i pružen osvrt na stopu rasta populacije. Mediteranska populacija grivastog skakača pokazala je više srednje vrijednosti istraživanih mjera tijela i rogova te snažniju stopu rasta za oko 2 – 10% nego što je prikazano u ostalim istraživanjima. Rezultati sugeriraju da je istraživana populacija dobro prilagođena Mediteranskom staništu koje je omogućilo značajno usmjerenje energije u tjelesni razvoj i razvoj rogova. Ovo istraživanje
doprinosi znanju kako posebnosti staništa mogu oblikovati značajke životnog ciklusa populacija grivastog skakača.
Srednjotrijaske naslage u krškim Dinaridima (okolica Gračaca u južnoj Lici) istraživane su s ciljem njihove petrološke i sedimentološke odredbe te odredbe njihove biostratigrafske pripadnosti. Unutar ...dvaju snimljenih kontinuiranih sljedova koji se sastoje od izmjene karbonatnih sedimentnih stijena i piroklastita (Mali Kunovac i Kunovac), a koji odražavaju varijabilne sedimentacijsko-magmatske okoliše njihova postanka, prikupljena je relativno malobrojna, ali vrijedna kolekcija cefalopoda srednjoiliričke i gornjoiliričke starosti. Najvažniji su nalazi amonitne vrste Asseretoceras sp. koja upućuje na gornji dio iliričke Paraceratites trinodosus zone te vrste Reitziites reitzi koja označava gornjoiliričku Reitziites zonu. Pronalazak vrste Reitziites reitzi do sada nije bio zabilježen na području krških Dinarida.
Projektom Biospeleološka istraživanja i inventarizacija faune u speleološkim
objektima Nacionalnog parka Sjeverni Velebit u suradnji Javne ustanove "Nacionalni
park Sjeverni Velebit" i Hrvatskog ...biospeleološkog društva, biospeleološki je istraženo 5
speleoloških objekata: Jama pod Budinom kosicom, Jama u kuku, Sniježnica u Medvjeđoj
dolini, Špilja u Štirovači i Terca. U svakom je objektu sakupljana fauna, mjereni su
mikroklimatski parametri te su fotodokumentirani ulaz, unutrašnjost objekta i fauna.
Detaljno su taksonomski obrađene skupine pauka (Araneae), jednakonožnih rakova
(Isopoda), striga (Chilopoda), dvojenoga (Diplopoda), skokuna (Collembola) i kornjaša
(Coleoptera). Rezultati ovog istraživanja značajno su doprinijeli poznavanju podzemne
faune Parka te su naglasili važnost i potrebu sustavne inventarizacije podzemne faune
speleoloških objekata.
Brojne su pojave naslaga i erozije podrijetlom iz aktivnosti u malim ledenjačkim dolinama ili cirkovima, a koje su postojale na najvišim hrvatskim planinama – Velebitu (1757 m) i Biokovu (1762 m). ...Takve pojave nastale su tijekom gornjega pleistocena, u virmu (dobu prema alpskoj klasifikaciji). Akumulacijski oblici obuhvaćaju površinske, terminalne i recesijske morene, drumline, eskere, glacijalne prekide te glacijalno-riječne i glacijalno-jezerske taložine. Pojedinačni ledenjački talozi, grebeni tipa eskera, često su udruženi s topografskim oblicima, tj. područjima kama (brežuljaka) i kotlića (udubina). Također se pojavljuju i oblici roche moutonnée, tj. oblici stijena nastali prolaskom ledenjaka, te doline U-oblika koje variraju od mezoveličina do makroveličina. Zatim su opažene arête, uski grebeni koji dijele dvije doline, urezane doline, mezocirkovi, ledenjačke udubine te pojave strija. Unutar hrvatskih Dinarida takve pojave opažene su na visinama od 900 do 1400 metara. Tijekom ranoga do srednjega virma, u vrijeme ledenjačkoga maksimuma, snježna granica nalazila se iznad 900, a možda i 1000 metara, dok je morska razina bila 120 metara niža od današnje. Promatrajući današnji reljef, zaključeno je kako je ledeni pokrivač bio vjerojatne debljine 200 – 300 metara. Pojave poput drumlina, eskera i kotlića upućuju na ledenjake iznad ili blizu točke topljenja leda uz podlogu (engl. warm-based). Drumlini su mali, dimenzija do 100 m dužine i 50 m širine, dok im duža os uglavnom ima orijentaciju 130°– 310°. Gotovo potpuno nedostaju ravni klasti što, uz njihovu stratigrafsku pripadnost, upućuje na svojstva ishodišnih stijena.
Rezultati istraživanja permo-trijaskih evaporita Jadranskog bazena dali su poticaj i za sistematsko proučavanje sjeveroistočnoga dijela ovog golemog evaporitnog područja. Na ponovni osvrt o ...distribuciji permotrijaskih evaporita prisiljava nas identifikacija dijapirskih struktura u Vanjskim Dinaridima, s debljinom soli od preko 2 km. Rezultati regionalne analize seizmičkih mjerenja i podataka dubokog bušenja ukazuju da evaporiti Dinarida također pripadaju ovom enormno velikom salinarnom sustavu Jadranskog bazena.
Dijapirizam u Dinaridima je izrazito manji od solnih struktura u odobalnom području, međutim, uz pomoć seizmičkih podataka moguća je pouzdana identifikacija izrazitih solnih strukturnih formi. Mnogostuki izdanci anhidrita i gipsa u rubnoj zoni evaporitnog bazena idu u prilog tvrdnji, da ovaj prostrani evaporitni bazen pripada takozvanom centralno bazenskom modelu odlaganja evaporita.
Evaporiti igraju važnu ulogu u strukturnoj građi Dinarida. Oni su u kompresionom tektonskom režimu, tokom Tercijara, odigrali dominantnu ulogu dekolmana, tektonski razdvajajući naslage taložene prije i poslije permo-trijaskih evaporita. Kao rezultat, sjeveroistočna rubna zona Dinarida je komprimirana i navučena prema jugozapadu u obliku imbrikacione strukturne forme. Suprotno tome, centralne dijelove evaporitnog bazena Dinarida karakterizira distinktivna solna-dijapirska tektonika, na što ukazuju i seizmički, i gravimetrijski geofizički podaci. Solna mobilnost je formirala kilometarske antiklinalne forme, koje mogu imati presudne implikacije u istraživanju ugljikovodika u Dinaridima.
U povoljnim strukturnim međuodnosima rezervoarskih, matičnih i izolacijskih-pokrovnih, stijena ovo područje ima značajan potencijal za istraživanje ugljikovodika. Za ilustraciju ovog novog koncepta petrolejskog sistema Vanjskih Dinarida, izvršena su inicijalna geofizička mjerenja na strukturi sjeveroistočno od Glamočkog polja. Rezultati mjerenja upotrebom direktne geofizičke metode su ohrabrujući i veoma kompatibilni s geološko-strukturnom građom ovog dijela Dinarida. Korištena je metoda elektromagnetske rezonancije (GEO-SPIN) u formi profiliranja i dubokog sondiranja. Rezultati mjerenja su u potpunom skladu s predloženim modelom petrolejskog sistema baziranim na solnoj tektonici. Iz ovog proizlazi, da novi koncept petrolejskog sistema Dinarida u kombinaciji sa ovom, direktnom i veoma ekonomičnom, geofizičkom metodom (GEO-SPIN) mogu imati pozitivne implikacije na buduća istraživanju ugljikovodika u Dinaridima.
U području Dinarida, u čijoj građi prevladavaju mezozojske karbonatne stijene, na više mjesta pojavljuju se i znatnije mase paleozojskih stijena, koje su građene od gipsa i anhidrita. U hrvatskom ...dijelu Dinarskoga gorja takve pojave najzastupljenije su u prostoru Knina, Vrlike, Sinja i Drniša koje je odabrano za test područje. U recentno vrijeme u područjima s kemogenim sedimentima primijećena je veća tektonska aktivnost. Na odabranom test području starije paleozojske stijene nalaze se u dolinama, iako bi se očekivalo da se nalaze na okolnim brdima. Kako bi se detaljnije proučio i empirijski geodetskim metodama doveo u vezu nastanak dolina u reljefu s deformacijama paleozojskih stijena, uspostavljena je geodetska GPS mreža za potrebe određivanja geodinamičkih pomaka na test području. Ovim se radom nastoje prezentirati rezultati dvogodišnjeg istraživanja geodinamičkih pomaka na području od Knina do Sinja. U tri GPS kampanje tijekom dvije godine izvedena su mjerenja na osam geodetskih točaka, koje su stabilizirane u interesnom području tako da se omogući maksimalna točnost mjerenja uz prisilno centriranje GPS antena iznad točaka. Računalna obrada GPS mjerenja izvedena je uz pomoć znanstvenog softvera GAMIT/GLOBK, programskog paketa za analizu GPS mjerenja razvijenog na Massachussetts Institute of Technology (MIT), posebno za određivanje geodinamičkih pomaka, izrađenog u prvom redu za istraživanja deformacija Zemljine kore.
PDF
