Svrha ovog istraživanja bila je procijeniti dimenzije maksilarnih sinusa odraslih ljudi na ortopantomogramu i mogućnost primjene tog pokazatelja u određivanju spola u forenzične svrhe. Materijal i
...postupci: Uzorak su činila 64 ortopantomograma pojedinaca starijih od 20 godina (32 muškarca i 32 žene) iz baze podataka s kompletnom trajnom denticijom (ili bez umnjaka). Jedan ispitivač mjerio je širinu i visinu desnih i lijevih gornjih sinusa softverom Image J 1.47v (National Institutes of Health, Bethesda, SAD). Mjerenja su ponovljena kako bi se izračunala ponovljivost ispitivača. U analizi rezultata korišteni su hi-kvadrat test, kappa, ANOVA i Studentov t-test, uz razinu značajnosti postavljenu na p ≤ 0,05. Vrijednost kappa kretala se u rasponu od 0,38 do 0,96. Rezultati: Ženama je prosječna visina i širina lijevoga maksilarnog sinusa iznosila 28,7856 mm, odnosno 44,6178 mm. Za desni maksilarni
sinus visina je bila 27,7163 milimetra, a širina 45,1850 milimetara. Muškarcima je bila izmjerena prosječna visina i širina lijevoga maksilarnog sinusa od 30,9981 milimetar, odnosno 48,7753 milimetra.
Za desni maksilarni sinus visina je bila 30,7403 milimetra, a širina 48,5753 milimetra. Utvrđena je statistički značajna razlika u visini i širini maksilarnih sinusa između muškaraca i žena. Zaključak: Može se zaključiti da visina i širina maksilarnih sinusa na ortopantomogramu može poslužiti u određivanju spola odraslih osoba.
Ovaj rad je prvi korak istraživačkog projekta kojemu je cilj istražiti nove perspektive i aspekte Morgagnijeve uloge i rada. Njegove aktivnosti kao medicinskog ispitivača i forenzičnog
liječnika tek ...trebaju biti otkrivene. Rukopisi, koje je napisao Morgagni kada je bio forenzički
stručnjak Zdravstvenog magistrata u Veneciji, a koji se trenutačno čuvaju u Gradskoj knjiž-
nici u Forliju (Italija), osvjetljavaju novi aspekt njegove kulturne pozadine. Kao forenzički
liječnik pomogao je i razvoju socijalne medicine u Italiji, kada su liječnici počeli surađivati s
administrativnim i političkim institucijama pri planiranju okolišnih i urbanističkih propisa
za kontrolu kvalitete zraka. Čitajući njegova izvješća, uočljiv je njegov doprinos prapočecima
medicinske higijene i javnog zdravstva. Autori su se usredotočili na izvješće koje se odnosi na
beatifikaciju Grgura Barbarige, a koje ističe njegov pristup u patologiji, kao i njegovo znanje
i primjenu balzamičnih sustava i znanosti o mumijama. Štoviše, ovo bi se izvješće moglo
smatrati bitnim u povijesti paleopatologije.