Straipsnyje aprašomas 16 Europos šalių COVID-19 pandemijos tyrimas pagal šiuos rodiklius: naujus užsikrėtimo atvejus, hospitalizaciją, mirtingumą, valstybių taikyto apribojimų griežtumą, vakcinuotos ...populiacijos dydį ir BVP. Tyrimu siekta patikrinti numanomą dėsningumą – labiausiai mediciniškai nukentėjusios šalys greičiausiai taikys griežtesnius apribojimus, o tai nulems didesnius ekonominius nuostolius. Be to, tyrimu siekta nustatyti vakcinacijos poveikį minėtiems rodikliams, taip pat įvertinti Lietuvos pandemijos rodiklius europiniame kontekste. Tyrimo rezultatai rodo, kad nors 2020 m. egzistuoja aiški apribojimų griežtumo ir BVP nuosmukio priklausomybė, 2021 m. griežčiausius apribojimus taikiusios šalys demonstruoja aukščiausius (prognozuotino) BVP kilimo rezultatus, todėl darytina išvada, kad apribojimų griežtumas neturi įtakos valstybių BVP pokyčiui ir pastarąjį rodiklį nulemia kiti veiksniai. Vakcinacijos veiksnys neturėjo pandemijos eigos perlaužimo vaidmens naujų atvejų, hospitalizacijos, mirtingumo ir apribojimų griežtumo rodikliuose. Lietuva pagal daugumą tirtų rodiklių panaši į Vidurio Europos šalis, tačiau hospitalizacijos dydžiu 2020 m. itin ryškiai išsiskiria iš visų tirtų šalių. Šio rodiklio atotrūkis nuo kitų artimiausių šalių yra toks didelis, kad reikalauja atskiro paaiškinimo. Lietuva taip pat demonstravo didelį mirtingumo rodiklį 2021 metais.
U okvirima primijenjene etike rad razmatra implikacije aktualnog tumačenja Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom. Ono se temelji isključivo na nepovredivosti autonomije, zanemarujući ...ključan aspekt kompromitirane sposobnosti relevantnog odlučivanja o liječenju osoba s mentalnim poremećajem. Ovakva tendencija implicira da zdravlje pojedinca više nije prioritet već njegova autonomija, neovisno od faktičkog stanja pacijenta, a prepuštanje odluke o liječenju osobi s ozbiljnim mentalnim smetnjama povlači ugrožavanje onih vrijednosti koje se tiču kako samog pacijenta, tako i drugih. U radu se ispituje koncept autonomije i paternalizma u psihijatriji, njihove moralne osnove, ograničenja i okolnosti pod kojima se paternalizam u kontekstu obaveznog liječenja može opravdati i smatrati sigurnijim i učinkovitijim, kada je riječ o interesima samog pacijenta, u odnosu na predložen model. Ističe se opreznost u ovakvim pokušajima prevladavanja kontroverzi vezanih za postupak prinudne hospitalizacije. Analiziranje osnovnih moralnih načela i argumentacije različitih pristupa ovom problemu motivirano je činjenicom da ova krajnje restriktivna i kontroverzna mjera zahtijeva stalnu pažnju i razmatranje s medicinskog, etičkog i pravnog aspekta, jer bitno utječe, kako na samostigmatizaciju jedne od najvulnerabilnijih grupa pacijenata, tako i na stigmatizaciju psihijatrije kao sredstva društvene kontrole.
Within the framework of applied ethics, this paper considers the implications of a new interpretation of the UN Convention on the Rights of Persons with Disabilities. It is based solely on the inviolability of autonomy, thus neglecting a key aspect of the compromised ability to make relevant decisions about the treatment of people with mental disorders. This tendency implies that the patients’ health is no longer a priority but rather their autonomy, regardless of their actual condition. Leaving the decision about the treatment to someone with serious mental disorders jeopardizes the values that concern both the patient and others. This paper examines the concept of autonomy and paternalism in psychiatry, their moral bases, limitations, and circumstances in which paternalism in the context of compulsory treatment can be justified and considered safer and more appropriate when it comes to the interests of the patients themselves, compared to the proposed model. Caution is essential in overcoming controversies related to the involuntary hospitalization procedure. The analysis of basic moral principles and the argument for different approaches to this problem is motivated by the act that this extremely restrictive and controversial measure requires constant attention and consideration from the medical, ethical, and legal aspect because it significantly contributes to both - the self-stigmatization of one of the most vulnerable groups of patients and the stigmatization of psychiatry as a means of social control.
Prijelomi humerusa vrlo su česti. Većinom zahtijevaju bolničko liječenje, prate ih komplikacije i loši ishodi. Smanjenje pojavnosti prevencijom moguće je poznavanjem mehanizama nastanka prijeloma. ...Mehanizam nastanka uvjetovan je tjelesnim aktivnostima, životnom dobi i socijalnim okruženjem. U radu se analiziraju uzroci, aktivnosti i mjesta nastanka prijeloma humerusa u zagrebačke djece. Od 2015. do 2019. godine u KBC-u Zagreb zbog prijeloma nadlaktične kosti liječeno je 301 dijete, a u radu je analizirano 243 djece. Bilo je 143 dječaka (58,8%) i 100 djevojčica (41,2%). Prosječna starost bila je 7,5 godina, dječaka 7,9, a djevojčica 7,0 godina. Najviše djece, njih 147 (60,5%) bilo je u dobi od 5 do 9 godina. Češće je lomljena lijeva ruka (62%). Od 243 djece, njih 22 (9%) zadobilo je prijelom gornjeg, petero (2%) srednjeg i 216 (88%) donjeg dijela nadlaktične kosti. Bolnički je liječeno 223 (91,8%) djece s prijelomom humerusa. Druge teške ozljede imalo je 29 (12%) djece (6% ozljeda ulnarnog i po 3% medinusa i radijalnog živca). Uzrok prijeloma u 224 (92,2%) djece bio je pad, prometne nesreće u 5 (2,1%), a u 3 (1,2%) djece prijelom je nastao zbog direktnog udarca. Od svih prijeloma padom u razini, njih 22,4% su padovi s bicikla i 13% u igri nogometa. Kod padova s bicikla najčešća su djeca dobne skupine 5–9 godina (60%). Kod padova s male visine najčešći su pad s ljuljačke, s tobogana i trampolina (60%). S tobogana i trampolina padaju djeca predškolske dobi, a s ljuljačke u svim dobnim skupinama. Kod kuće nastaje četvrtina svih prijeloma (26,7%), na rekreacijskim terenima 28,8%, u školi 14,4%, a u prometu 14%. U zagrebačke djece najčešći mehanizmi ozljede su pad u istoj razini (kod vožnje bicikla i u igri nogometa) te padovi s male visine (trampolin, tobogan, ljuljačka).
Healthcare workers (HCWs) are considered to run a higher occupational risk of becoming infected with severe acute respiratory syndrome coronavirus 2 (SARS-CoV-2), and develop coronavirus disease ...(COVID-19) than the rest of the population. The aim of this study was to describe and analyse the characteristics of work-related COVID-19 in Croatian HCWs. Study participants were HCWs who contacted their occupational physician between 1 May 2020 and 12 November 2020 with a request for the registration of COVID-19 as an occupational disease. All participants filled out our online Occupational COVID-19 in Healthcare Workers Questionnaire. The study included 59 HCWs (median age 45.0, interquartile range 36.0–56.0 years). Most (78 %) were nurses or laboratory technicians, and almost all (94.9 %) worked in hospitals. Hierarchical cluster analysis revealed three clusters of COVID-19-related symptoms: 1) elevated body temperature with general weakness and fatigue, 2) diarrhoea, and 3) headache, muscle and joint pain, anosmia, ageusia, and respiratory symptoms (nasal symptoms, burning throat, cough, dyspnoea, tachypnoea). Almost half (44.6 %) reported comorbidities. Only those with chronic pulmonary conditions were more often hospitalised than those without respiratory disorders (57.1 % vs. 2.5 %, respectively; P=0.001). Our findings suggest that work-related COVID-19 among Croatian HCWs is most common in hospital nurses/laboratory technicians and takes a mild form, with symptoms clustering around three clinical phenotypes: general symptoms of acute infection, specific symptoms including neurological (anosmia, ageusia) and respiratory symptoms, and diarrhoea as a separate symptom. They also support evidence from other studies that persons with chronic pulmonary conditions are at higher risk for developing severe forms of COVID-19.
Neke psihijatrijske bolesti i stanja zahtijevaju postupke i prisilnu hospitalizaciju radi zaštite tj. primjene prisilnog smještaja i prisilnog zadržavanja kako bi se zaštitilo duševne bolesnike i ...njima bliske osobe koje su u opasnosti zbog njihove duševne bolesti. Protiv tih osoba se nerijetko vodi kazneni i prekršajni postupak. Neubrojiva je ili je smanjeno ubrojiva osoba zbog opasnosti za sebe ili društvo koju mogu prouzročiti takvi duševni bolesnici. U radu se detaljno razlaže o potonjem analizirajući zakonske odredbe Bosanskohercegovačkog i Hrvatskog zakonodavstva.
Prisilna hospitalizacija se sprovodi kod osoba koje su zbog ozbiljno narušenog duševnog zdravlja ozbiljno opasne za svoj ili tuđi život. Najčešći sudski procesuirani pacijenti iz ove skupine su iz skupine psihotičnih poremećaja, pod radnom dijagnozom iz skupine shizofrenije, poremećaja sličnih shizofreniji i sumanutih stanja, a drugi su iz skupine mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja nastalih upotrebom psihoaktivnih tvari te osobe s poremećajem ličnosti u fazi psihotične dekompenzacije.
Cilj ovog rada je objasniti zakonsku regulativu zahvata u tjelesnu slobodu radi zaštite osoba s duševnim smetnjama u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske – sličnosti i razlike te sudsko procesuiranje radi prisilnog smještaja. Jedan od ciljeva je dokazati da sinergija pacijent tj. osoba s duševnom smetnjom, liječnika i zajednice se pospješuje dragovoljna hospitalizacija, a sve u svrhu pomoći i zaštiti duševno oboljele osobe.
Pažintinių funkcijų, tarp jų ir atminties pokyčių susirgus depresija ir jos metu tyrimų duomenys yra nevienodi – susirgus depresija sutrinka skirtingi atminties komponentai. Šio tyrimo tikslas yra ...ištirti depresija sergančių asmenų (DSA) žodinės atminties pokyčius hospitalizacijos metu, atsižvelgiant į nerimo ir depresiškumo rodiklius. Tyrime dalyvavo 30 Vilniaus miesto Psichikos sveikatos centre besigydančių DSA, kuriems buvo diagnozuoti įvairaus sunkumo pasikartojantys arba vienkartiniai depresijos epizodai(6 vyrai ir 24 moterys, kurių amžius 21–79 m. (M = 58,17; SD = 14,65)), gaunantys antidepresantus. Tyrime taip pat dalyvavo 30 atitinkamo amžiaus, lyties ir išsimokslinimo sveikų asmenų (SA), kurių amžius – 21–84 m. (M = 58,30; SD = 14,71). Naudojant Taisytą Hopkinso žodinės atminties testą (HVLT-R) bei Depresijos ir nerimo sutrikimų vertinimo instrumentą (HAD), hospitalizacijos pradžioje ir pabaigoje vertinta pacientų žodinė atmintis ir depresiškumo bei nerimo lygis. Nustatyta, kad DSA grupė, palyginti su SA, hospitalizacijos pradžioje pasižymėjo prastesniu betarpišku ir uždelstu atgaminimu. Po hospitalizacijos DSA suminis ir uždelstas atgaminimas pagerėjo. Prastesni DSA atminties rezultatai susiję su didesniu depresiškumu ir nerimu tik hospitalizacijos pabaigoje. Norint išsamiau nagrinėti pažintinių funkcijų ir depresijos kismo hospitalizacijos metu sąveikas, reikia tolesnių tyrimų.
Alkoholizam kod mladih Spudić, Matija; Kosić, Radoslav
Sestrinski glasnik,
12/2020, Volume:
25, Issue:
2
Journal Article, Paper
Open access
Uvod: Konzumiranje alkohola kod mladih ponašanje je na koje je potrebno obratiti značajnu pozornost, posebice zbog posljedica koje može imati u životu mlade osobe.
Cilj istraživanja: Cilj je ispitati ...incidenciju opservacije i hospitalizacije zbog alkoholne intoksikacije kod adolescenata i mlađih punoljetnika u Karlovačkoj županiji.
Ispitanici i metode: Podaci korišteni u ovom radu prikupljeni su putem Bolničkog informacijskog sustava Opće bolnice Karlovac za period od 2013. do 2018. godine. Za statističku obradu dobivenih podataka korištene su deskriptivna i inferencijalna statistika. Korišten je program IBM SPSS Statistics (inačica 20).
Rezultati: Provedeno istraživanje pokazalo je da u periodu od 2013. do 2018. godine postoji statistički značajna razlika u broju muških i ženskih pacijenata zaprimljenih u bolnicu: 173 (72,7 %) muška pacijenta i 65 (27,3 %) ženskih pacijenata. Prosječna dob svih pacijenata iznosi 19 godina. Najveći je broj pacijenata
zbog konzumacije alkohola zaprimljen tijekom 2015. (22,3 %) i 2016. godine (20,2 %). U razdoblju od 2016. do 2018. godine uočava se pad u broju prijema takvih pacijenata. Najveći je broj pacijenata (51 %) zaprimljen na Objedinjeni hitni bolnički prijem (OHBP), a prema broju slijede ih pacijenti koji su zaprimljeni na Odjel psihijatrije (40,2 %), te Odjel pedijatrije (8,7 %). Najveći je broj pacijenata s dijagnozom F10.0 (65,1 %), a potom slijede pacijenti s dijagnozom F10 (28,6 %). Najmanji je broj pacijenata s dijagnozama F10.1 (3,4 %) i F10.2 (2,9 %), što je i očekivano s obzirom na to da se radi o mladima koji najčešće nisu recidivisti, ali i zbog izbjegavanja stigme.
Zaključak: Iako istraživanjem nije potvrđena hipoteza da postoji porast opservacija i hospitalizacija zbog opijanja kod mladih, uporaba alkohola među adolescentima i mlađim punoljetnicima sve je više izražena te je često karakterizirana visokom alkoholemijom i manjkom empatije prema opitom od strane vršnjaka.
Introduction: Alcohol consumption among young people is a common activity
that needs to be given considerable attention, and because of the consequences
that can cause in the life of a young person.
Research goal: Goal is to examine the incidence of observation and hospitalization
for alcohol intoxication in adolescents and young adults in Karlovac County.
Participants and Methods: The data used in this paper were collected from
the Hospital Information System of the General Hospital Karlovac for the period
from 2013 to 2018. Descriptive and inferential statistics were used for the statistical
processing of the obtained data. IBM SPSS Statistics (version 20) was used.
Results: The conducted study showed that there was a statistically significant
difference in the number of male and female patients admitted to the hospital
between 2013 and 2018: 173 (72.7%) male and 65 (27.3%) female patients. The
average age of all patients is 19. The largest number of patients was admitted
due to alcohol consumption in 2015 (22.3%) and 2016 (20.2%). From 2016 to
2018 there was a decrease in the number of admissions. Most patients were
admitted to OHBP (51%), followed by patients admitted to the Department of
Psychiatry (40.2%) and the Department of Pediatrics (8.7%). The highest number
of patients was diagnosed with F10.0 (65.1%), followed by patients diagnosed
with F10 (28.6%). The lowest number of patients was diagnosed with F10.1
(3.4%) and F10.2 (2.9%), which is expected given that these are young people
who, most often, are not recidivists but also due to the avoidance of stigma. It
is noted that the number of patients discharged home from hospital increases
with age, while the number of hospitalized patients decreases with age.
Conclusion: Although the study did not confirm our hypothesis that there are
increasing observations and hospitalizations for intoxication in young people,
alcohol use among adolescents and young adults is more and more pronounced,
often characterized by high alcoholemia and lack of empathy towards “drunk”
by their peers
Istraživanje je provedeno kako bi se ispitalo zadovoljstvo i utvrdilo iskustvo roditelja hospitalizirane djece s različitim aspektima komunikacije
s medicinskim osobljem za vrijeme bolničkog ...liječenja. U istraživanju je sudjelovalo osamdeset pet roditelja djece hospitalizirane
na Zavodu za dječju kirurgiju i urologiju Klinike za kirurgiju KBC Zagreb. Za potrebe istraživanja primijenjen je prilagođeni
„Upitnik o iskustvima roditelja djece s teškoćama u razvoju u komunikaciji s medicinskim osobljem“. Upitnik su ispunjavali roditelji na
dan djetetova otpusta iz bolnice. Roditelji medicinsko osoblje najčešće ocjenjuju kao profesionalno, ljubazno i empatično. Informacije
koje su dobili u razgovoru bile su im razumljive, a to su provjerili liječnici. Najviše informacija dobili su o djetetovom trenutnom
stanju i o tijeku i postupcima liječenja. Svi roditelji smatraju važnim da na Zavodu postoji stručna osoba koja pruža psihosocijalnu
potporu. Najveći broj ispitanih roditelja izjavio je da su im od medicnskog osoblja najveću potporu pružili liječnik i medicinske sestre.
Na pitanje o zadovoljstvu s komunikacijom s medicinskim osobljem općenito, većina ispitanika izjasnila se kao vrlo zadovoljni (75%
ih je vrlo zadovoljno s komunikacijom s liječnikom, 82% ih je vrlo zadovoljno s komunikacijom s medicinskim sestrama). Odnos
medicinskog osoblja i obitelji važan je u procesu liječenja djece i adolescenata. Primjerena komunikacija medicinskog osoblja i roditelja
umanjuje stres roditelja zbog bolesti i liječenja i unapređuje tijek i rezultate liječenja.
Cilj: Istraživanja su nedvojbeno potvrdila učinak tjelesne aktivnosti na mentalno zdravlje. Svrha ovog istraživanja je detaljno ispitati utjecaj strukturirane tjelesne aktivnosti na smanjenje ...anksioznosti i poboljšanje mentalnog zdravlja pacijenata smještenih u okviru psihijatrijskog bolničkog okruženja. Cilj istraživanja je pridonijeti boljem razumijevanju tjelesne aktivnosti kao dopunske terapijske metode u liječenju mentalnih poremećaja.Metode: Korišten je eksperimentalni dizajn ponovljenih mjerenja prije i nakon testiranja. Pacijenti u psihijatrijskoj bolnici procijenjeni su pomoću Hamiltonove ljestvice za ocjenjivanje anksioznosti (HAM-A) prije i nakon provedene strukturirane tjelesne aktivnosti. Za analizu podataka korištena je deskriptivna statistika, dok je ANOVA statistička analiza ponovljenih mjerenja primi-jenjena kako bi se testirala razlika između rezultata HAM-A prije i nakon tjelesne aktivnosti u pogledu anksioznosti i somatskih simptoma.Rezultati: 50 pacijenata iz psihijatrijske bolnice sudjelovalo je u istraživanju. Rezultati istraživanja ukazali su na statistički značajne razlike u anksioznosti i somatskim simptomima pacijenata koji su sudjelovali u strukturiranoj tjelesnoj aktivnosti, obuhva-ćajući aspekte ukupnog smanjenja anksioznosti, napetosti, depresivnog raspoloženja, kao i smanjenja somatskih simptoma.Zaključak: Ovo istraživanje pokazalo je da strukturirana tjelesna aktivnost smanjuje anksioznost te poboljšava zdravlje pacijenata u bolničkom psihijatrijskom okruženju. Integracija strukturirane tjelesne aktivnosti kao terapeutske intervencije moglo bi dopuniti postojeće metode liječenja. Daljnja istraživanja, uključujući randomizirane studije, potrebna su kako bi se procijenile koristi primjene.
Aim: Research has confirmed the impact of physical activity on mental health. The purpose of this study is to thoroughly examine the influence of structured physical activity on reducing anxiety and improving the mental health of patients in a psychiatric hospital setting. The research goal is to contribute to a better understanding of physical activity as an adjunctive therapeutic method in the treatment of mental disorders.Methods: An experimental repeated-measures design was employed before and after testing. Patients in the psychiatric hospital were assessed using the Hamilton Anxiety Rating Scale (HAM-A) before and after structured physical activity. Descriptive statistics were used for data analysis, while ANOVA repeated-measures statistical analysis was applied to test the difference between HAM-A results before and after physical activity in terms of anxiety and somatic symptoms.Results: Research results indicate statistically significant differences in patients’ anxiety, including aspects of overall anxiety, tension, and depressive mood, as well as somatic symptoms. This study confirms that structured physical activity reduces anxiety and improves the overall health of patients in stationary psychiatric hospital conditions.Conclusion: This study has demonstrated that structured physical activity reduces anxiety and enhances the health of patients in a psychiatric hospital environment. The integration of structured physical activity as a therapeutic intervention could complement existing treatment methods. Further research, including randomized studies, is needed to assess the benefits of implementation.
PDF
