Već iz samog uvida u geografski smještaj Hrvata i Bošnjaka moglo bi se pretpostaviti da je riječ o dvama narodima u bliskoj »srodničkoj« vezi. Da ona uistinu postoji najbolje svjedoči podatak da se u ...osnovi jedino oni izvorno služe najzastupljenijim, autohtonim govorima u Bosni i Hercegovini. Riječ je o dvjema nacionalnim zajednicama proizišlim iz narodne mase koja je nekoć imala istovrstan ili uvelike ujednačen povijesni razvoj. On se prekida osmanskim osvajanjima i vlašću nad ovdašnjim prostorima te utjecajima koje je ostavila na njima. Posebice posredstvom masovne islamizacije te indirektnim poticajem sveukupne unifikacije katoličke populacije u konačnici pod hrvatskim imenom. S obzirom na taj »lom« i naknadnu posebnost razvoja razumljivo je da hrvatski i bošnjački narod temeljno određuju i posebni ciljevi. Među njih zasigurno ne pripada »pitanje« opstojnosti i cjelovitosti Bosne i Hercegovine jer su u tom smislu stajališta hrvatske i bošnjačke politike ujednačena. Ono što izgleda spornim jest regulacija političko-pravnog suodnosa Hrvata i Bošnjaka prvenstveno unutar Federacije Bosne i Hercegovine. Na toj je razini i nadalje nejasno mogu li hrvatsko-bošnjački odnosi biti utemeljeni na afirmaciji obostrano prihvatljivih ustrojstvenih rješenja te na međusobnom uvažavanju, čemu doprinos može dati i zajednički identitetni fond ili je nužna njihova determiniranost pokušajima političko-identitetne negacije pa i posredstvom ideoloških konstrukcija prošlosti i sadašnjosti?
From the very insight into the geographical location of Croats and Bosniaks, it could be assumed that these are two peoples in a close »relative« relationship. That it truly exists is most impressively evidenced by the fact that basically only they originally used the most represented, autochthonous dialects in Bosnia and Herzegovina, that is, the (new) Štokavian-Ikavian (west of the Neretva River and Bosnia) and the Šćakavian-Ijekavian (between the Bosna River and the lower course of the Drina River). We are talking about two national communities that arose from a mass of people that once had the same or largely uniform historical development, primarily due to influences of the West and therefore Catholicism. This developmental uniformity or closeness is interrupted by the appearance of the Ottoman Empire in the areas of today’s Croatia and Bosnia and Herzegovina and the influence it left on them. This influence was exerted especially through mass Islamization and through an indirect stimulus to the overall unification of the Catholic population, ultimately under the Croatian name. In light of this »break« and the subsequent specificities of their development, it is understandable that the positions of Croat and Bosniak peoples are partly determined by specific objectives. The »question« of the existence and integrity of Bosnia and Herzegovina certainly does not belong among them, because in this sense the positions of Croatian and Bosniak politics are uniform. What seems contentious is the regulation of the political-legal relationship between Croats and Bosniaks, primarily within the Federation of Bosnia and Herzegovina. At that level, it is still unclear whether Croat-Bosniak relations can be based on the affirmation of mutually acceptable organizational solutions for Federation and on mutual respect, to which a common identity fund can contribute, or if their determination will necessarily happen through attempts at political-identity negation and also through ideological constructions of the past and present?
Od prvog austro-ugarskog popisa stanovništva na području Bosne i Hercegovine najveći udio Hrvata u ukupnom stanovništvu utvrđen je 1948. godine, a otada se, zbog intenzivnog iseljavanja, svakim ...sljedećim popisom smanjivao. Unatoč tome broj Hrvata kontinuirano je rastao do 1971. godine jer je do tada visoki prirodni priraštaj pokrivao demografske gubitke uzrokovane migracijom, no nakon toga iseljavanje postaje determinirajuća sastavnica ukupnoga kretanja. U ratu, devedesetih godina, poginulo je između osam i devet tisuća Hrvata, no znatno su veći demografski gubici nastali prisilnom migracijom. Od 312 000 izbjeglih Hrvata u zemlju ih se vratilo manje od 30 %, a toliko je i raseljenih koji su se vratili u svoje domove. Kao posljedica toga iz nekih su dijelova Bosne i Hercegovine Hrvati potpuno nestali, oko polovine ih je koncentrirano u zapadnoj Hercegovini i Završju, dio u hrvatskim enklavama u središnjoj Bosni i Bosanskoj Posavini dok ostali čine manjinu uglavnom u većinski bošnjačkim područjima. Odljevom stanovništva u optimalnoj radnoj i reproduktivnoj dobi ubrzano je demografsko starenje i smanjen bioreprodukcijski potencijal stanovništva te nakon kratkotrajne natalitetne kompenzacije u prvim poratnim godinama dolazi do pada rodnosti i povećanja smrtnosti. Loša ekonomska situacija i politička nestabilnost u poslijeratnom razdoblju doveli su do pada fertiliteta i rastućeg trenda iseljavanja, naročito nakon pristupanja Hrvatske Europskoj uniji. Sveukupno se broj Hrvata u Bosni i Hercegovini od 1991. do 2013. godine smanjio za 216 000, odnosno 28,4 %, a trend smanjenja se nastavlja. Najnepovoljniju demografsku perspektivu imaju Hrvati u područjima gdje ih je najmanje – Republici Srpskoj i pretežno bošnjačkim kantonima. Povoljnija obilježja i potencijal za revitalizaciju imaju u središnjoj Bosni, a relativno najbolja je demografska slika Hrvata u zapadnoj Hercegovini i Završju – najvećem kontinuiranom području s većinskim hrvatskim stanovništvom. Međutim, uz aktualne negativne trendove jedino hitna provedba odgovarajuće razvojne i populacijske politike može osigurati dugoročnu opstojnost i konstitutivnost Hrvata u Bosni i Hercegovini.
Slovenski književnik Janez Trdina dio je svojega života proveo na hrvatskim prostorima. Svoje je uspomene na to razdoblje objavio u knjizi Bachovi Husari i ilirci: sjećanja iz mojih profesorskih ...godina u Hrvatskoj.
U radu se promatraju hrvatsko-slovenski odnosi na hrvatskim prostorima u razdoblju Bachovog apsolutizma, na temelju Trdininih sjećanja u prvom redu opisanih u navedenoj knjizi. U promatranom periodu Trdina piše o aktualnom stanju u školstvu i državnim službama uopće, o stanju u društvu, ali i identitetima istaknutih Slovenaca i Hrvata te njihovom međusobnom odnosu. Analizom opisanih odnosa može se zaključiti da je jedna od temeljnih Trdininih preokupacija usmjerenost na jezičnu problematiku koja se očituje u naglašenoj germanizaciji, te u načinima na koje slovensko i hrvatsko stanovništvo na nju odgovara. Ovisno o tome kako pojedinci, Slovenci i Hrvati, pristupaju navedenoj problematici, donose se zaključci o identitetima tih pojedinaca koji ukazuju na identitet cijelog svojeg naroda. Polazeći i od činjenice da svako književno djelo pretpostavlja implicitnu publiku s kojom autor komunicira, zaključci rada utemeljeni na temelju teorije recepcije ukazuju na to da je nacionalno pitanje u promatranom periodu Bachovog apsolutizma bilo izrazito važno za slavenski puk koji je živio na hrvatskim prostorima, ali su ipak prisutne razlike u percepciji jezičnih pitanja i pitanja javnih službi kada se promatraju prevladavajući stavovi Slovenaca i Hrvata.
Iako je promatrano djelo Janeza Trdine, kao i njegova autobiografija, subjektivni doživljaj određenog povijesnog razdoblja, iz njegovih se svjedočanstava može rekonstruirati specifičnosti Trdininog identiteta kao Slovenca koji je živio i djelovao n a hrvatskim prostorima u vrijeme german i z a c i j e i s t r u janja ilirskih ideja. Kao književnik,
koji je svjestan utjecaja što ga književnost može imati na književnu publiku,
svojim je radovima nastojao potaknuti što veći broj ljudi na promišljanje aktualnog
stanja na hrvatskim prostorima, te je ostavio književni dokument koji, osim njegovoga
života, može rasvijetliti i dio povijesti kojem je Trdina svjedočio.
Članak donosi pregled prostorne organizacije biskupijskog uređenja u Bosni i Hercegovini stavljajući ga, u užem smislu, u kontekst geopolitičkih razmatranja. U širem smislu, promatrajući ga s aspekta ...uloge Vatikana i Katoličke Crkve u geopolitičkoj konfiguraciji Balkana, članak kontekstualizira ovo prostorno uređenje u odnosu na širi regionalni i europski kontekst. U teorijskom smislu, članak zadire u teorijske aspekte političke geografije i geografije religije. U metodološkom smislu, članak inicijalno objašnjava povijesni kontekst nastanka prostorne organizacije biskupija u Bosni i Hercegovini. Nadalje, na temelju podataka iz popisa stanovništva, članak istražuje i kartografski interpretira odstupanja između granica biskupija i prostora naseljenima Hrvatima kao jedinim većinski katoličkim konstitutivnim narodom u Bosni i Hercegovini. Konačno, članak potvrđuje hipotezu prema kojoj je, za razliku od etničkog pristupa, geopolitički pristup bio presudan u prostornoj organizaciji Katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini.
Članak na primjeru hrvatskih novina u Australiji i Novom Zelandu prikazuje mogućnosti istraživanja publikacija hrvatskih iseljenika. Objašnjava se cilj projekta Hrvatski iseljenički tisak, način ...izrade bibliografija unutar projekta i metodologija istraživanja. Posebno se objašnjava uloga arhiva kao baštinskih ustanova koje su nezaobilazne u istraživanju publikacija. Daju se primjeri novozelandskih i australskih novina za koje su jedini sačuvani izvori upravo oni arhivski. Jedne novozelandske novine nisu sačuvane ni u jednom primjerku, ali dokumenti sačuvani u novozelandskom arhivu dokazuju da su izlazile. Sličan je primjer jednih australskih novina. U radu su i slike dokumenata povezanih s istraživanjem hrvatskih novina. Jedan od tih dokumenata povezan je s provođenjem cenzure u Australiji 1930-ih godina i ukazuje na to kako su upravo hrvatske novine utjecale na izmjene podzakonskih akata. Ukazuje se na važnost privatnih arhiva i arhiva pri hrvatskim udrugama te ističu nove mogućnosti istraživanja hrvatskih publikacija u arhivima u zemljama u kojima žive iseljeni Hrvati.
Velik dio Leksikona podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca, prvoga leksikografskoga projekta hrvatske manjine izvan matične domovine, koji izlazi u Subotici od 2004. godine, čine biografski članci. ...Specifičnost ovoga leksikona, kao svojevrsnoga regionalnoga leksikona, uvjetovala je pristup istraživanju i prezentaciji biografija koji se donekle razlikuju od biografskih uzusa leksikografske obrade na nacionalnoj razini. U radu se navode najvažnije osobitosti koncepcije biografskih članaka u Leksikonu te ih obrazlaže. Riječ je ponajprije o imenima roditelja ulaznika, odnosno osoba koje se obrađuju, zatim kako se kroz životni put, rad ili znanstveni interes reflektira njihova povezanost sa zavičajem, a katkada o tome svjedoči i mjesto gdje su pokopane.
Posebno se naglašavaju razlozi zašto je prilikom odabira ulaznika u Leksikon prihvaćeno načelo etničkoga podrijetla, a ne nacionalnoga osjećaja, te se objašnjava drugačija koncepcija biografija Hrvata iz Hrvatske u odnosu na podunavske Hrvate, zemljopisno omeđene područjem predmeta Leksikona (međuriječje Dunava i Tise). Upućuje se i na važnost uključivanja biografija pripadnika drugih naroda (Mađara, Srba) i metodološko koncipiranje tih članaka. Također se obrazlažu načelno nepostojanje donje dobne granice za uvrštavanje u Leksikon, različita koncepcija obrade povijesnih ličnosti i suvremenika te još neke osobitosti.
A significant portion of the Lexicon of Danubian Croats – Bunjevci and Šokci, the first lexicographic project of a Croatian minority outside their mother country, regularly published in Subotica since 2004, consists of biographical articles. The specific form of this regional lexicon has led to a novel approach to the research and presentation of biographies, distinct from the biographical norms of national lexicography. The author summarises the essential conceptual features of the biographical articles presented in this lexicon. The entries include the individuals’ parents’ names, followed by an overview of how the link with their homeland place is reflected in their life, work, or scientific interest, to which their burial location may also testify. The author particularly emphasises why the inclusion criterion of Danubian Croats involves the principle of ethnic origin, rather than national sentiment, and compares conceptual differences between the biographies of Croats from Croatia and those of Danubian Croats, as geographically defined by the Lexicon (the area between rivers Danube and Tisa). The author also points out the importance of including the biographies of people belonging to other nations (Hungarians, Serbs) and describes the methodological conception of these articles. He also explains the absence of a lower age limit for inclusion in the Lexicon, conceptual differences between the treatment of historical figures and contemporaries, and other notable characteristics.
U godinama nakon Prvog svjetskog rata (1918.-1921.) na području današnje Mađarske izmijenilo se nekoliko državnih formacija. Cilj ovoga rada je razotkriti postojanje hrvatskih izdanja (knjige, ...periodika, sitni tisak) koja nastaju u ovom razdoblju na području današnje Mađarske i izravno ili neizravno su povezana s ustanovama ili pojedincima koje financira država. Rad se temelji na popisu koji sakuplja hrvatska izdanja objavljena od 1918. do 2015. na području današnje Mađarske. Budući da je nakladništvo za manjine u Mađarskoj u tematiziranom razdoblju čvrsto povezano s državnim ustanovama, jedan dio rada posvećen je manjinskoj politici Mađarske u ovom razdoblju. Uvidom u sadržaj izdanja stječe se dojam da je riječ o nakladništvu s jakim propagandnim karakterom.
In den Jahren nach dem Ersten Weltkrieg (1918-1921) änderten sich auf dem Gebiet des heutigen Ungarn mehrere Staatsformationen. Ziel dieser Arbeit ist es, die Existenz kroatischer Ausgaben (Bücher, Periodika, Broschüren und Faltblätter) vorzustellen, die in diesem Zeitraum auf dem
genannten Gebiet entstehen und direkt oder indirekt mit staatlich finanzierten Institutionen oder Einzelpersonen in Verbindung stehen. Ausgangspunkt ist ein Verzeichnis kroatischer Publikationen, die von 1918 bis 2015 auf dem Gebiet des heutigen Ungarn veröffentlicht worden sind. Da sich das Minoritäten-Verlagswesen in Ungarn nach dem Ersten Weltkrieg weitgehend auf staatliche Institutionen beruht hat, beschreibt
ein Teil der Arbeit die ungarische Minderheitenpolitik dieser Zeit. Mit
dem Einblick in das Korpus und den Inhalt der Veröffentlichungen entsteht der Eindruck, dass es sich um einen Verlag mit starkem Propaganda-Charakter handelt.
U ovome se radu obrađuje petstotinjak toponima u Kotorskome zaljevu. U
uvodnome se dijelu članka iznose temeljni povijesni i demografski podatci. U
središnjemu se dijelu mjesni toponimi razvrstavaju ...prema motivaciji i s obzirom
na jezično postanje. Motivacijski se toponimija Kotorskoga zaljeva izdvaja po
iznadprosječnomu udjelu toponima antroponimskoga postanja te toponima
uvjetovanih titularima crkava, među kojima se izdvaja toponim
Sutorman
(
sanctus
Romanus
), prežitak rane romansko-slavenske simbioze.
The paper deals with around 500 toponyms in the Bay of Kotor. In the
introdoctury part of the paper, basic historic and demographic data are given.
In the main part, the toponyms are categorised according to motivation and
etymology. The Bay of Kotor has an above-average share of toponyms derived from
personal names as well as toponyms motivated by church titularies. In this
category, the toponym
Sutorman (sanctus Romanus)
stands out as a relict
of the old Romanic and Slavic symbiosis.
U radu se obrađuje 310 hrvatskih prezimena u Crnoj Gori u područjima gdje su Hrvati autohtono stanovništvo (Boka kotorska, Spič, Bar s okolicom i Šestani). U prvome se dijelu rada donose ...dijalektološki podatci, pri čemu se ističe neuključenost govora istočno od Boke kotorske u hrvatska dijalektološka istraživanja te činjenica da su govori na širemu barskom području jedini dio hrvatskoga neprekinutog jezičnog područja koji izravno graniči s albanskim. Zatim se naznačuje razvoj antroponimijske formule na koju su uvelike utjecale različite povijesne prilike (ponajprije osmanlijska osvajanja, ali i razgraničenje u današnjoj Crnoj Gori nakon povlačenja Osmanlija iz tih krajeva). Prezimena se u središnjemu dijelu rada dijele s obzirom na motivaciju i jezično postanje. Ujedno ih se uspoređuje s prezimenima koja nose pripadnici ostalih na roda (pripadnici drugih južnoslavenskih naroda i Albanci) koji nastanjuju navedeno područje.
Složena vjerska i etnička slika Boke Kotorske stvorena je prije nekih sedam stotina godina i do danas se nastavila mijenjati. No relativno pouzdane informacije o etničko-brojčanim suodnosima dobivamo ...tek od vremena Druge austrijske uprave (1814. – 1918.), tijekom koje se Boka Kotorska nalazi u okvirima Kraljevine Dalmacije. Pritom su od posebne važnosti suvremeni popisi stanovništva provedeni 1857., 1869., 1880., 1890., 1900. i 1910. Ti popisi nisu registrirali etničku pripadnost, već vjersku, a od 1880. i jezičnu. Stoga se do pokazatelja o etničkom sastavu Boke može doći samo kombinacijom tih podataka. Unatoč tome što popisi iz 1880. i 1890. dopuštaju taj tip kalkulacija, ipak su neprikladni za stjecanje cjelovite slike, prvenstveno stoga što su kod njih ukupnoj populaciji pridodavani brojni vojnici stacionirani na bokeljskom prostoru, i to bez mogućnosti da ih se u cilju uvida u narodnosni karakter Boke izdvoji iz stvarne mase stanovništva. Od popisa iz 1900. takvo je izuzimanje moguće. Dakle tek su njime stvorene pretpostavke da se posrednim proračunima, što će biti predmetom ovoga rada, utvrde brojčani suodnosi različitih etničkih zajednica na tlu Boke Kotorske, i to do razine svih njenih naselja.
PDF
