Iz proučavanja hrvatskih dopreporodnih gramatika nerijetko se izostavljaju gramatike kajkavskoga književnog jezika čiju se pojavu proglašava rubnom i nevažnom za hrvatsku jezičnu povijest. U ovome se ...prilogu analizira šest nama poznatih gramatika kajkavskoga književnog jezika s obzirom na jezik kojim su pisane, njihovu strukturu i pojedine probleme, kao što su padežni sustav ili opis glagolskog sustava, koji su
probleme zadavali i autorima hrvatskih nekajkavskih dopreporodnih slovnica. Slovnice se uspoređuju međusobno, ali i s nekajkavskim slovnicama, kako bi se utvrdili njihovi međusobni utjecaji. Cilj je rada
utvrditi je li opravdano govoriti o postojanju kajkavske gramatikografske tradicije te koje je njezino mjesto unutar hrvatske
dopreporodne gramatikografske tradicije.
The corpus of grammars of Kajkavian literary language comprises six grammar books: Ivan Vitković‘s Gründe der Croatischen Sprache zum Nutzen
der deütschen Jugend verfasset (1779), Ignac Szentmártony‘s Einleitung zur kroatischen Sprachlehre für Teutsche (1783, Varaždin), Franjo Kornig’s Kroatische Sprachlehre oder Anweisung für Deutsche, die kroatische Sprache in kurzer Zeit gründlich zu erlernen, nebst beigefügten Gesprächen und verschiedenen Übungen (1795, Zagreb), Josip Ernest Matijević‘s Horvacka gramatika oder Kroatische Sprachlehre zum Gebrauche aller jener, besonders der Deutschen Kroatiens Einwohner, welche Lust haben, die kroatische Sprache gründlich zu
erlernen (1810, Zagreb), Josip Đurkovečki‘s Jezičnica horvatsko-slavinska za hasen Slavincev i potreboču ostaleh stranskoga jezika narodov – Kroatisch-Slavische Sprachlehre zum Nutzen der Slavonier und Gebrauche der übrigen auswärtigen Nationen (1826, Budapest) and Ignac Kristijanović‘s Grammatik der kroatischen Mundart (1837, Zagreb). They are often excluded from the research of Croatian pre-Illyrian grammar books, since they tend to be proclaimed marginal and irrelevant for the Croatian language history. Based on the research of particular Kajkavian grammar books and their comparison, this paper proposes an overview that indicates the typical and common grounds for Kajkavian grammar books and emphasizes the most prominent
and important differences. Special attention is given to the places which were problematic not only for the Kajkavian, but also for Croatian
grammarians in general (for example, the number and inventory of parts of speech, cases, tenses and modality). It is determined that the authors of Kajkavian grammar books were familiar with the works of their
predecessors, that they accepted their rules, references, and even examples, and this has resulted in numerous common places in
the grammar books. Thus, we find it reasonable to speak about the existence of Kajkavian grammarian tradition. Comparison with non-Kajkavian grammar books (Relković or I. A. Brlić) has shown that the
authors of Kajkavian grammar books were familiar with non-Kajkavian grammar books, that they relied on them, and that they accepted their solutions, which can be considered evidence for the affiliation of
Kajkavian grammar books with the pre-Illyrian grammar tradition.
U radu se analizira jezik kajkavske pjesničke zbirke
Ti se nedaj zaboravu
(2018.) autorice Nadice Kološa (1951. g.). Analiza će pokazati u kojoj mjeri autoričin suvremeni kajkavski književni jezik ...uključuje dijakroniju (poznavanje jezika stare kajkavske književnosti) i sinkroniju (suvremene turopoljske govore, pogotovo ogulinečki govor, čija je autorica izvorna govornica).
The language of the Kajkavian language poetry collection entitled
Ti se nedaj zaboravu
(2018) by Nadica Kološa (1951) is analysed in the paper. The analysis will show to what extent the author's contemporary Kajkavian literary language includes diachrony (knowledge of the old Kajkavian literature language) and to what extent there is synchrony (contemporary speeches of Turopolje, especially the one from Ogulinec, the settlement where of the author's mother tongue is spoken).
This paper presents initial findings in the research on the status of Kajkavian repertoire primarily in the production of Edison Bell Penkala. From its beginning in 1927, this Zagreb based record ...company engaged local authors and performers. A significant part of this production consisted of repertoire in the Kajkavian dialect group of the Croatian language which, from the mid-nineteenth century, was an arena of debate on local versus ethno-national affiliations, related also to the issue of the standardization of language. Considering particularly the matter of locality which arose as a key concept for interpreting the underpinnings of the record industry of the time, I aim to delineate the status of Kajkavian repertoire within the company’s overall production, as well as its consequences for the formation of representative regional repertoire.
U radu se analizira jezik kajkavskoga pjesništva Stjepana Viteza (1951. g.) objavljenog u zbirci Suvremeno pučko pjesništvo Turopolja. Analiza će pokazati u kojoj mjeri autorov suvremeni kajkavski ...književni jezik uključuje dijakroniju (poznavanje jezika stare kajkavske književnosti) i sinkroniju (suvremene turopoljske govore, pogotovo kobilićki govor, čiji je autor izvorni govornik).
U radu se analiziraju pojedina morfološka obilježja brojeva kao vrste riječi na odabranom korpusu objavljenih rječnika kajkavskih govora. Analizira se sklonidba glavnih brojeva od jedan do četiri, te ...posebice od pet dalje, sročnost imenica muškoga roda u NAV uz glavne brojeve dva, tri i četiri, uporaba broja jezero i ostvaraj brojevnih pridjeva i brojevnih imenica.
U ovom prinosu raspravlja se o jezičnoj uporabi i stilu u dosad neobjavljenom fragmentu drame Vladimir Ignaca Kristijanovića. Radu se prilaže transkripcija čitava fragmenta drame.
U nekim kajkavskim govorima karlovačkog Pokuplja u nastavcima genitiva, dativa i lokativa jednine muškog i srednjeg roda pridjevsko-zamjeničke deklinacije nalazimo odraze jata, što je neočekivano s ...obzirom na njihovo podrijetlo od praslavenskih zamjeničkih nastavaka: očekivali bismo odraze praslavenskih *o i/ili *e. Istu pojavu nalazimo i u nekim drugim zapadnojužnoslavenskim idiomima. Nudimo sinkronijski i dijakronijski opis tih „jatovskih nastavaka” u šest istraženih govora karlovačkog Pokuplja te u govoru Požuna, koji je opisao Stjepko Težak. Govorimo o distribuciji jatovskih nastavaka u svakom pojedinom govoru. Govorimo o podrijetlu jatovskih nastavaka, osobito se osvrćući na pitanje jesu li oni zajednička inovacija tih kajkavskih govora karlovačkog Pokuplja i onih drugih zapadnojužnoslavenskih idioma ili nisu.
This is the sixth instalment in the discussion between Frederik Kortlandt and the author of this article on several problems of historical Slavic accentology. The paper discusses the reflection of ...pre- and posttonic length (in accentual paradigm
a
and
c
) in Western South Slavic and West Slavic, the reflection of the short neo-acute in Kajkavian and Czech, and the
kȍkōt
‘rooster’ type lengthening in accentual paradigm
c
in Štokavian and Čakavian. A few other topics are also shortly discussed – such as the accent of the genitive plural, the *obőrna ‘defence’ type accent, and the Čakavian
črnĩna
‘blackness’ and
dvorĩšće
‘courtyard’ type accent. Additionally, the paper deals with some issues concerning Kortlandt’s rather problematic methodology, rhetorics, discussion and presentation style.
Ovo je šesti članak u diskusiji između Frederika Kortlandta i autora ovog članka o raznim problemima povijesne slavenske akcentologije. U članku se raspravlja o odrazu prednaglasnih i zanaglasnih dužina (u naglasnoj paradigmi
a
i
c
) u zapadnojužnoslavenskom i zapadnoslavenskom, o odrazu kratkog neoakuta u kajkavskom i češkom i o duženju tipa
kȍkōt
u naglasnoj paradigmi
c
u štokavskom i čakavskom. Govori se ukratko i o još nekoliko tema – kao što su naglasak genitiva množine, naglasak prefiksalnih tvorbi poput *obőrna ‘obrana’ te o čakavskim naglasnim tipovima
črnĩna
i
dvorĩšće
. Dodatno se u članku raspravlja i o nekim problematičnim pojavama u vezi s Kortlandtovom metodologijom, retorikom, diskutiranjem i načinom prezentacije.
Temom rada je prijevod Knjige Tobijaša što ga je načinio i u svojem kalendaru Danica zagrebečka 1845. objavio Ignac Kristijanović (1796. – 1884.), kajkavski vjerski pisac i važan pučki prosvjetitelj. ...U radu se argumentira da je priča o Tobijašu izabrana za prvu cjelovitu biblijsku priču objavljenu u Danici zagrebečkoj upravo zato što spaja primjer pobožnosti s dinamičnim i zanimljivim sadržajem. Nadalje se pokazuje koje je traduktološke postupke prevoditelj primijenio ne bi li svoj prijevod približio čitateljima. Zaključuje se da je Kristijanović odabrao upravo tu deuterokanonsku knjigu želeći recipijente svojega prijevoda podučiti i zabaviti te da je uporabom paratekstnih elemenata svoj prijevod oblikovao kao komunikativni.
The Book of Tobias is the first complete Bible book published by Ignac Kristijanović in Danica Zagrebečka in 1845. Kristijanović (1796 – 1884) is a Kajkavian religious writer and an important educator. It is a book that is characterized by considerable moralistic passages and dynamic and interesting content. Since the translation had to be literal, Kristijanović shaped his translation as communicative by using paratextual elements. His detailed footnotes have various functions. In cases where reference is made to the appropriate place from the Bible, Kristijanović expands and deepens the exegesis, and for the purpose of what is primary to him - the spread of the Christian faith. However, there are many footnotes in which one can find information and explanations that bring the recipients closer to the culture in which the story of Tobias was created. For this purpose, it provides onomastic and/or etymological explanations of certain words, and in some cases offers equivalents of words that the translator considers less familiar to the recipient or even a paraphrased text of the translation. Kristijanović provides readers with various geographical and zoological data, informs them about the value of means of payment, and also offers cultural explanations to make the story easier to understand. In other notes, he interprets individual passages from the Bible through the prism of Christian morality, and for more ambitious readers, he compares the Latin and Greek versions of the text. The conclusion is that Kristijanović, no matter how literal his translation was, made a considerable effort to bring the world of the Bible closer to the modern reader, thereby anticipating the spirit of communicative Bible translations that were asserted during the 20th century.