Temom rada je prijevod Knjige Tobijaša što ga je načinio i u svojem kalendaru Danica zagrebečka 1845. objavio Ignac Kristijanović (1796. – 1884.), kajkavski vjerski pisac i važan pučki prosvjetitelj. ...U radu se argumentira da je priča o Tobijašu izabrana za prvu cjelovitu biblijsku priču objavljenu u Danici zagrebečkoj upravo zato što spaja primjer pobožnosti s dinamičnim i zanimljivim sadržajem. Nadalje se pokazuje koje je traduktološke postupke prevoditelj primijenio ne bi li svoj prijevod približio čitateljima. Zaključuje se da je Kristijanović odabrao upravo tu deuterokanonsku knjigu želeći recipijente svojega prijevoda podučiti i zabaviti te da je uporabom paratekstnih elemenata svoj prijevod oblikovao kao komunikativni.
The Book of Tobias is the first complete Bible book published by Ignac Kristijanović in Danica Zagrebečka in 1845. Kristijanović (1796 – 1884) is a Kajkavian religious writer and an important educator. It is a book that is characterized by considerable moralistic passages and dynamic and interesting content. Since the translation had to be literal, Kristijanović shaped his translation as communicative by using paratextual elements. His detailed footnotes have various functions. In cases where reference is made to the appropriate place from the Bible, Kristijanović expands and deepens the exegesis, and for the purpose of what is primary to him - the spread of the Christian faith. However, there are many footnotes in which one can find information and explanations that bring the recipients closer to the culture in which the story of Tobias was created. For this purpose, it provides onomastic and/or etymological explanations of certain words, and in some cases offers equivalents of words that the translator considers less familiar to the recipient or even a paraphrased text of the translation. Kristijanović provides readers with various geographical and zoological data, informs them about the value of means of payment, and also offers cultural explanations to make the story easier to understand. In other notes, he interprets individual passages from the Bible through the prism of Christian morality, and for more ambitious readers, he compares the Latin and Greek versions of the text. The conclusion is that Kristijanović, no matter how literal his translation was, made a considerable effort to bring the world of the Bible closer to the modern reader, thereby anticipating the spirit of communicative Bible translations that were asserted during the 20th century.
Rad donosi pregled temeljnih spoznaja o kajkavskom narječju hrvatskoga jezika u sažetu, enciklopedijskom formatu. Nastao je na temelju podataka iz literature i analize dostupne rukopisne građe. Opisi ...su potkrijepljeni primjerima iz građe.
U radu se
analizira jezik kajkavske pjesničke zbirke
Turopole
moje lepo: joa i ti-jeno zanaviek (
2005.) autorice Đurđe Jandriš-Parać
(1945. g.). Analiza će pokazati u kojoj mjeri autoričin suvremeni ...kajkavski
književni jezik uključuje dijakroniju (poznavanje jezika stare kajkavske
književnosti) i sinkroniju (suvremene turopoljske govore, pogotovo pleški
govor, čija je autorica izvorna govornica).
The paper analyses the language of the Kajkavian poetry collection Turopole moje lepo: joa i ti-jeno zanaviek (2005) by Đurđa Jandriš-Parać (1945). The analysis will show to what extent the author's modern Kajkavian literary language includes diachrony (knowledge of the old Kajkavian literature language) and synchronicity (contemporary Turopolje speeches, especially the Pleso speech, of which the paper’s author is a native speaker).
Kristijanovićeve kajkavske prerade Ezopa Rezo, Vladimira; Golub, Barbara Štebih
Studia slavica Academiae Scientiarum Hungaricae,
04/2022, Volume:
66, Issue:
1
Journal Article
Peer reviewed
U radu se uspoređuje devet parova kajkavskih obrada Ezopovih basni. Preradio ih je Ignac Kristijanović, posljednji borac za kajkavski književni jezik, a objavio u kajkavskom kalendaru
Danica ...zagrebečka
(1842– 1848) i u knjizi
Ezopove basne pohorvačene
(1843).
Već je na prvi pogled vidljivo da su basne objavljene u knjizi kraće, a Olga Šojat navela je sadržajne i stilske razlike između basni iz
Danice
i knjige, dok je Joža Skok naglasio kako kraće basne imaju više kajkavskih elemenata. Prva tvrdnja zahtijevala je sadržajnu i strukturnu analizu, a druga jezičnu usporedbu dviju vrsta basni na svim jezičnim razinama.
Analizi strukture i sadržaja pristupilo se sa stajališta teorije recepcije koja je usmjerena na čitatelja knji-ževnog djela. Basne su analizirane metodom usporedbe, a na promatrane su sastavnice primijenjena saznanja teoretičara i povjesničara basne.
Teorijski okvir jezične analize korpusa čini povijesna sociolingvistika, koja jezične probleme nastoji uklopiti i promatrati u širem društveno-povijesnome kontekstu. Kombinirajući navedene metode (analiziramo varijantnost na inačicama teksta istoga autora / prevoditelja / prerađivača objavljene u različitim izdanjima i unutar vremenskoga okvira od nekoliko godina), nastojali smo odgovoriti na pitanje koliko se Kristijanovićev jezik u knjižici basni razlikuje od onoga u
Danici
te potvrditi ili opovrgnuti spomenutu Skokovu tvrdnju kako je u kalendaru Kristijanović štokavizirao svoje tekstove.
Raščlamba strukture i sadržaja devet parova basni dovela nas je do zaključka o naglašenu fabuliranju dužih inačica iz
Danice
. Nju je Kristijanović postigao zamjetnom uporabom dijaloga, mjestimičnom ironijom stvorenom upravo dijaloškim dionicama, podrobnijim opisima i najavama okolnosti radnje te raznim konkretizacijama, tipičnima za narodnu bajku i pripovijetku. Držimo da je cilj takvoga naglaska na gradnji fabule privlačenje nesofisticirane publike, one koju treba animirati i čiju pažnju treba zadržati.
Raščlamba provedena na jezičnoj razini pokazala je da jezik Kristijanovićevih basni, i onih objavljenih u samostalnoj knjižici i onih iz
Danice
, ima obilježja tipična za kajkavski književni jezik 19. st. Usporedbom s jezičnim osobinama drugih Kristijanovićevih djela utvrdili smo da se analizirani tekstovi uklapaju u njegov opus. Istom smo usporedbom ustanovili i da se neke jezične osobitosti (
van, dan
) jezika basni ne mogu interpretirati kao štokavizacija teksta jer su prisutne na razini čitavoga autorova opusa.
Istraživanje je pokazalo da je Kristijanović priređujući basne objavljene u
Danici
, nerijetko birao književnokajkavske elemente (npr. futur tvoren s pomoćnim glagolom
hoteti
, na leksičkoj razini izbor riječi
lisica
) kojima je svoje tekstove činio pristupačnijima i govornicima drugih narječja. Poznajući oštre Kristijanovićeve stavove o ilircima i njihovoj jezičnoj koncepciji, smatramo da unošenje takvih elemenata nikako nije znakom autorova prihvaćanja ilirskih stavova ili književnoga jezika štokavske osnovice, već je eventualno riječ o pokušaju širenja čitateljske publike.
The paper compares nine pairs of Kajkavian adaptations of Aesop’s fables. They were reworked by Ignac Kristijanović, the last fighter for the Kajkavian literary language, and published in the Kajkavian calendar
Danica zagrebečka
(1842–1848) and in the book
Ezopove basne pohorvačene
(1843).
At first glance, it is obvious that the fables published in the book are shorter, and Olga Šojat mentioned the content and stylistic differences between the fables from
Danica
and the book, while Joža Skok emphasized that shorter fables have more Kajkavian elements. The first statement required an analysis of the content and structure, and the second a linguistic comparison of the two types of fables at all language levels.
The analysis of the structure and content was approached from the point of view of the reception theory, which focuses on the reader of the literary work. Fables were analyzed by the method of comparison, and the findings of fable theorists and historians were applied to the observed components.
The theoretical framework of language analysis was historical sociolinguistics, which seeks to fit and observe language problems in a broader sociohistorical context. The combination of three sociolinguistic methods, the analysis of variance in the same text, in its versions, and in other texts by the same author, sought to answer the question of how much Kristijanović’s language in the book differs from the language in
Danica
and to confirm or refute Skok’s claim that Kristijanović made his texts in
Danica
more Štokavian.
The analysis of the structure and content led us to the conclusion that the longer fable versions from
Danica
are more fabled. Kristijanović achieved this through a noticeable use of dialogue, occasional irony created through dialogue components, more detailed descriptions and announcements of the circumstances of the action, and various concretizations, typical of folk tales and short stories. We believe that the goal of such an emphasis on storytelling was to attract an unsophisticated audience, which needs to be animated.
The analysis conducted at the linguistic level showed that the language of both types of fables has features typical of the Kajkavian literary language of the 19th century, the analyzed texts fit into the author’s opus, and some linguistic features (
van, dan
) of the fable cannot be interpreted as Štokavization because they are present at the level of the entire opus of the author.
The research showed that in longer fables Kristijanović often chose elements of the Kajkavian literary language (e.g. the future tense created with an auxiliary verb
hotel
, on the lexical level by choosing the word
lesica
), thus making his texts available to speakers of other dialects. Knowing his sharp views on the Illyrian linguistic conception, we believe that such elements in fables do not mean the author’s acceptance of the Illyrian views or the literary language on the Štokavian basis but it is an attempt to expand the readership.
Tema ovoga rada jezična je usporedba dvaju izdanja književnokajkavskoga lekcionara Čtejenja i evangelijumi, iz 1831. i 1851. godine. Kako su Čtejenja doživjela niz izdanja, pogodna su za ...povijesnosociolingvistička istraživanja jer se usporedbom i analizom jezika lekcionara mogu pratiti razvoj jezika i jezične mijene na svim razinama, gotovo iz jednoga desetljeća u drugo. Cilj provedenoga istraživanja bio je utvrditi jezične mijene (na grafijskoj i ortografijskoj, fonološkoj, morfološkoj, sintaktičkoj i leksičkoj razini) koje su tijekom dvaju desetljeća zahvatile kajkavski književni jezik i odgovoriti na pitanje je li se i ako jest, u kojoj mjeri, tijekom dvaju desetljeća književna kajkavština štokavizirala.
The topic of the paper is a linguistic comparison of two editions, published in 1831 and 1851, of the literary-Kajkavian lectionary Čtejenja i evangelijumi. As Čtejenja has undergone a number of editions, they are suitable for historical-sociolinguistic research because by comparing and analyzing the language of lectionaries one can follow the development of language and linguistic changes at all levels, from one decade to the other. The aim of the research was to determine the linguistic changes that affected the Kajkavian literary language during the two decades of turning point in Croatian linguistic history and to answer the question of whether and if so, to what extent, Kajkavian acquired Štokavian features. The texts of the two editions of the lectionary were compared on a graphic and orthographic, phonological, morphological, syntactic and lexical level.Differences were found to be present at all language levels. The most noticeable are those at the graphic level because the Čtejenja of 1851 are the first edition of that textbook printed in a reformed, Gaj’s alphabet. At the phonological level, it is noticeable that in the 1851 edition, there was a substitution of the reflex of the semivowel e > a and a substitution of the Ekavian reflex of jat in the negative forms of the verb biti with Ikavian ones, by which the language of the lectionaries became closer to Štokavian. At the morphological level, the editor chooses from several possible literary-Kajkavian forms those that are common to the Štokavian (imperative suffixes, adjective suffixes). The differences at the syntactic and lexical level are also very numerous, but almost invariably the result of the editor’s stylistic and translator choices.
Prozodija govora Pojatna Šporčić, Mateja
Hrvatski dijalektološki zbornik,
01/2022, Volume:
26, Issue:
26
Journal Article, Paper
Peer reviewed
Open access
Govor Pojatna pokazuje velike sličnosti s govorima susjedne Donje Pušće i Kupljenova te govorima još nekoliko manjih naselja na području Općine Pušća i Grada Zaprešića. Čini se da je riječ o posebnoj ...skupini govora, a temeljne izoglose koje je dijele od njoj susjednih dijalekata i skupina govora jesu očuvanje konzervativnoga naglasnog sustava (Ivšićeva skupina I1), što je razlikuje od susjednih govora na sjeveru i istoku; refleks jata i poluglasa u samoglas-
niku e-tipa, što je dijeli od govora donjosutlanskoga dijalekta s južne i zapadne strane; te refleks stražnjega nazala i slogotvornoga u u.
U radu se detaljnije predstavljaju rezultati istraživanja pojatenskoga govora kao reprezentanta spomenute skupine govora. Točnije, predstavljen je njegov prozodijski podsustav, čija su najizrazitija obilježja čuvanje staroga naglasnog mjesta i oksitoneze tipa žen, opreke po tonu na dugoj naglašenoj ultimi te opreke po kvantiteti u slogu ispred kratkoga naglašenog sloga. Rezultati istraživanja ukazuju na to da prozodijski sustav Pojatna pokazuje veliku sličnost s prozodijskim sustavom govora Donje Pušće te zanemariv broj inovacija u odnosu na pretpostavljenu osnovnu kajkavsku akcentuaciju.
Prispevek obravnava jezik šestnajstih pridig iz leta 1905, ki so nastale v Župniji Črenšovci izpod peresa Jožefa Horvata, takratnega tamkajšnjega kaplana (1905–1912), po izvoru gradiščanskega Hrvata ...iz Velike Narde. Gre za njegove prve pridige, ki jih je pisal oz. skušal pisati v prekmurskem (knjižnem) jeziku, v njih pa se v veliki meri kažejo elementi njegovega maternega jezika, tj. gradiščanske hrvaščine, ki temelji na čakavski hrvaščini, vendar ima tudi štokavske in kajkavske poteze. Jezik je analiziran na glasoslovni, oblikoslovni in besedni ravni, pri čemer se osredinjam na tiste elemente, ki niso skupni prekmurskemu in hrvaškemu jezikovnemu prostoru.
Prispevek obravnava skladenjske lastnosti količinskih zvez z glavnimi števniki, kijih glede na problematiko lahko okvirno razdelimo na dve skupini: števniki od 1 do 4 in števniki od 5 naprej. ...Kontrastivna obravnava opozarja predvsem na posebnosti rabe v slovenščini, štokavščini, v izbranem srednječakavskem in kajkavskem govoru. Obravnavana so razmerja na besednozvezni in predikacijski ravnini.
U radu se prikazuju rezultati vlastitih dijalektoloških istraživanja govora Svetoga
Đurđa, naselja koje pripada ludbreškoj Podravini. Na temelju građe
ekscerpirane iz transkripcija spontanoga ...diskursa te transkripcija ciljanih ispitivanja
različitih jezičnih razina (primijenjeni su Upitnik za HJA IHJJ-a i vlastiti
upitnici za proučavanje ludbreškopodravskih govora, a u više je navrata
bilježena i onimijska građa te leksička građa općenito) opisuje se suvremeni
konsonantski sustav govora. Opisani su inventar, realizacija, distribucija te povijesni
razvoj (odnosno podrijetlo jedinica konsonantskoga sustava).
PDF
