The basic methodological framework for research is established in the paper. In order to establish the methodological starting point for analysing word order in the Kajkavian syntax, it was first ...necessary to provide an overview and analysis of syntactic descriptions of word order of (unstressed) syntactic units in Croatian grammars and other language reference books, whereby the emphasis was placed on the overview of research on the Kajkavian syntax based on Kajkavian grammars and individual analyses of contemporary Kajkavian subdialects. Based on the survey conducted by the authors in May and June 2012, the paper presents and describes the order of unstressed syntactic units in the Kajkavian dialect.
Da su mi zdravi, gospone Štebih Golub, Barbara
Hrvatski dijalektološki zbornik,
01/2021, Volume:
25, Issue:
25
Journal Article, Paper
Peer reviewed
Open access
Polazeći od suvremenih spoznaja o oslovljavanju u slavenskim jezicima (Berger 1995, 1996, 1998, Berger i Betsch 2003, Betsch 2000, 2019) u radu se istražuje sustav oslovljavanja u kajkavskome ...književnom jeziku devetnaestoga stoljeća. Korpus na kojem je istraživanje provedeno čine odabrana djela Ignaca Kristijanovića: Blagorečja za vse celoga leta nedelje na dve strani razdeljena (1830), Vladimir (1832), Grammatik der kroatischen Mundart (1837), Anhang zur Grammatik der kroatischen Mundart (1840.), Ezopuševe basne pohorvačene (1843), Danica zagrebečka (1844, 1845, 1846). Cilj istraživanja bio je uspoređujući sustav oslovljavanja koji Kristijanović prikazuje u svojoj slovnici s onim što ga primjenjuje u svojim tekstovima, utvrditi pridržava li se vlastitih pravila i utvrditi obilježja književnokajkavskoga sustava oslovljavanja onoga vremena.
U radu se daje kratki prikaz glavnih fonoloških i morfoloških značajki glogovničko-bilogorskoga dijalekta križevačko-podravskoga podnarječja kajkavskoga narječja.
U neslavnom nizu zaboravljenih kajkavskih pisaca o kojima se danas ništa, ili gotovo ništa ne zna, nalazi se i Josip Vračan – varaždinski profesor, ludbreški svećenik i zagrebački kanonik koji je ...živio krajem 18. i u prvoj polovici 19. stoljeća. U literaturi se o njemu mogu naći relativno oskudni biografski podaci, a informacije o njegovu književno-jezičnom radu mahom se donose frag-
mentarno i usputno u radovima koji se bave drugim temama. Da bi se produbilo i zaokružilo poznavanje Vračanova lika i djela, potrebno ga je staviti u fokus analize te kompletirati i analizirati njegovo književno i jezično stvaralaštvo u kontekstu vremena u kojem je živio. S tim je ciljem u Zavodu za lingvistička istraživanja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti pokrenut projekt naslova Popunjavanje bjelina na suvremenoj i povijesnoj kajkavskoj jezičnoj karti gdje se, između ostaloga, istražuje upravo višejezični korpus Vračanovih pisanih djela. Na tom je tragu i ovaj rad koji donosi rezultate nedavno provedenih arhivskih istraživanja bacajući novo svjetlo na Vračanovu biografiju, bibliografiju, kao i na (više)jezičnu povijest ludbreškoga kraja.
Hilarion Gašparoti Pajur, Franjo
Kaj,
12/2018, Volume:
51, Issue:
5-6
Journal Article, Paper
Open access
Posljednji
član pripovjedačkog trolista kajkavske barokne propovjedne književnosti – nakon
Turopoljca Jurja (Habdelića) i Zagrepca Štefana – Samoborec Hilarion (Ivan) Gašparoti, pavlinski redovnik a ...kasnije i dopoglavar lepoglavskog pavlinskog samostana, autor je četverosveščane
svetačke enciklopedije „Cvet sveteh“, najopsežnijeg djela stare kajkavske književnosti.
U literaturi nalazimo dva oprečna mišljenja o njemu: 1) da je „više historik a
manje pripovjedač“ (Galinec) odnosno 2) da
je „rasni pripovjedač koji se predstavljao čas pod
krinkom znanstvenika, a čas pod odorom propovjednika“ (Prosperov Novak) te se u radu nastoji utvrditi
koja je od ovih postavki bliža istini. U Gašparotijevu je djelu, kako su
pojedine usporedbe pokazale, očevidan utjecaj srednjoeuropske barokne
propovjedne književnosti: katkada u doslovnom a većinom u strukturalnom smislu.
U raščlambi se djela lučilo „žitke svecov“ od stanovitog broja prodeka u njemu
te u „prilošku“ tj. daleko veći hagiografski dio od puno manjeg propovjednog
dijela. Životopisi su svetaca inače utemeljeni uglavnom na legendama, pričama o
čudima i drugim Jollesovim „jednostavnim oblicima“ koje su brojni barokni
propovjednici koristili kao primjere (pelde, exempla) u svojim propovijedima i
oni zapravo čine pripovjedački korpus barokne propovjedne književnosti.
Gašparoti međutim kritički pristupa hagiografskoj građi i koristi samo „vredne“
pisce i „istinskeša“ djela te je zato „čudoviteh“ peldi kao i baroknog ornatusa
u tom dijelu manje. Raščlamba propovijedi „Na fašenski pondelek“ iz „priloška“
pokazuje da je Gašparotijev procédé, iako nešto skromnije od Zagrepčevog, ipak barokno
strukturiran: antitetičkim simbolima, kontrastnim i nekontrastnim gomilanjima
itd. Glede uvodne dileme pak možemo reći da je Gašparoti posljednji veliki
kajkavski barokni propovjednik a time i pripovjedač, posebice sjajnih kratkih
priča.
The last member of the Kajkavian baroque sermon
literature narrative threesome, following Juraj (Habdelić) from Turopolje, and
Zagrebec Štefan (Samoborec), was Hilarion (Ivan) Gašparoti (Gasparotti), the
Pauline monk, later the vice-superior of the Pauline Monastery at Lepoglava,
author of the four-volume encyclopaedia on saints Cvet sveteh, the most
extensive literature work in old Kajkavian. Two contrary opinions on Hilarion Gašparoti can be found in literature:
1) that he is “more of a historian than a narrator” (Galinec), i.e., 2) he is a “great narrator, sometimes hiding
under the mask of a scientist, and sometimes in the habit of a preacher” (Prosperov Novak), and it is the goal of this paper to
determine which of the two thesis is closer to the truth. Certain comparisons
in Gašparoti’s works show the evident influence of Middle-European baroque
sermon literature; sometimes in the literal sense, and mostly in the structural
sense. When analysing his works, “žitke svecov” (the lives of saints) were
differentiated from a number of sermons there, i.e. the prevailing hagiographic
part from the much smaller sermon part. The biographies of saints are usually
based mainly on legends, tales about miracles and other Jolles’s simple forms
used by numerous baroque preachers as examples “(pelde”, exempla) in
their sermons, and they are, in fact, the narrative corpus of baroque sermon
literature. However, Gašparoti approaches the hagiographic body of literature
in a critical manner, and uses only “vredne” (valuable) writers and “istinskeša”
(true) literary works, decreasing thereby in that segment the quantity of
“miracle” sermons, as well as the quantity of baroque ornatus.
Analysis of the sermon Na fašenski pondelek (On Carnival Monday) shows that Gašparoti’s
procédé although a bit more modest than that of Zagrebec, is,
nevertheless, structured baroquely using: antithetic symbols, contrast and
non-contrast accumulation, etc. As to the initial dilemma, it is fair to say
that Gašparoti was the last Kajkavian baroque preacher and thereby narrator,
especially when it comes to great short stories.
Fonološki opis govora Tuškanā Mužek, Matija
Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje,
09/2020, Volume:
46, Issue:
1
Journal Article, Paper
Peer reviewed
Open access
U radu se opisuje fonologija govora Tuškana. Govor Tuškana primjer je rubnog prigorskog kajkavskog govora kakav dosada nije bio opisan, blizak govoru Ozlja, ali s ekavskim odrazom jata. Opisuju se ...vokalizam, konsonantizam i prozodija tuškanskog govora s osvrtom na susjedne govore. Posebna je pozornost posvećena vokalizmu i prozodiji. U vokalizmu govor Tuškana pokazuje prijelazne osobine koje govor Ozlja povezuju s govorom Prodindola. U prozodiji govor Tuškana pokazuje velike sličnosti s govorom Ozlja, koje ukazuju na to da su oba govora nesumnjivo starinački, izvorni kajkavski govori, iako posjeduju određene prijelazne osobine.
The local dialect of Tuškani belongs to the Prigorski
dialect of the Kajkavian dialect group. It is a representative of the group of
local dialects spoken along the Kupa river, which forms a link between the
unusual ikavian-ekavian local dialects similar to that of Ozalj and the more
usual ekavian local dialects similar to that of Prodindol. The local dialect of
Tuškani differs from that of Ozalj mainly in the reflex of the Common Slavic vowel
jat: ekavian in Tuškani, ikavian-ekavian in Ozalj. In other aspects these two
local dialects are so similar that they undoubtedly share a common origin: as
the local dialect of Tuškani is certainly a true Kajkavian dialect, although a
peripheral one and with some transitional features, the local dialect of Ozalj
must also be an originally Kajkavian dialect rather than being a kajkavized
Čakavian local dialect. The majority of features the two local dialects share
are typically Kajkavian. The vowel system of the Tuškani local dialect is
analyzed in detail. It is shown that it developed in a typically Kajkavian fashion
(two
e
-like vowels, vowel rectangle rather than a vowel triangle,
transformation of quantity contrasts into quality contrasts, fronting of
o
and
u
, vowel reduction) from a typical Kajkavian starting point. The only exception
to this statement is the absence of the typical Kajkavian merger of schwa and
jat: schwa has instead relatively recently and incompletely merged with
a
. The
consonant system of the Tuškani local dialect is examined in comparatively less
detail. Here the local dialect of Tuškani combines typical Kajkavian
characteristics (Common Slavic *dj >
j
, word-final devoicing, depalatalization
of
l
, palatalization of
l
) with features untypical of Kajkavian in general, but
still relatively widespread in the Prigorski dialect (preservation of the
contrast between
č
and
ć
, consistent second iotation, presence of
ś
and
ź
,
v
which is sometimes a sonorant). The prosody of the Tuškani local dialect is
again examined in detail as it is extremely interesting from both the
diachronic and the synchronic viewpoints. It is shown that the local dialect of
Tuškani is a true Kajkavian dialect according to the prosodic criteria and that
the same is true of some, but not necessarily of all, varieties of the local
dialect of Ozalj. Both local dialects consistently show the neocircumflex and
the neoacute lengthenings in most categories where it is present in the
Kajkavian dialect group, and the exceptions can in most cases be explained as a
result of a later loss of these lengthenings rather than their absence from the
very beginning. It is also shown that the long rising accent of Tuškani and
Ozalj is not as similar to the Štokavian one as Stjepko Težak claimed. Rather
than normally being pronounced as a one-peak rising accent, it is normally
pronounced as a two-peak falling-rising accent. Moreover, oxytonesis is
facultatively preserved in Tuškani, leading to a lengthy discussion on how the
long rising accent ought to be analysed phonologically. It is concluded that
despite oxytonesis still being facultatively preserved, the long rising accent
is best analyzed as a separate toneme. Thus the local dialect of Tuškani is
found to be the only Croatian dialect discovered so far in which the contrast
between the falling and the rising accent is primarily realized as a contrast
between a one-peak and a two-peak accent.
Temom ovoga rada su bilješke kojima je Ignac Kristijanović popratio svoje prijevode biblijskih tekstova objavljene u kalendaru
Danica zagrebečka
. Te veoma brojne bilješke, koje Kristijanovićevu ...prijevodu daju novu dimenziju i vrijednost, zanimljive su i iščitljive na mnogo načina: njima se propituju granice teksta, one sadrže stilizacije različitih tipova tekstova i žanrova. U ovome će ih se radu analizirati u sklopu – nužno modificirane – Genetteove teorije o paratekstu pri čemu ćemo se prvenstveno usredotočiti na sljedeća pitanja: tko je adresat tih bilježaka, zašto ih Kristijanović uopće piše (društveno-povijesni i kulturni kontekst) te koja je njihova funkcija.
The name of Ignac Kristijanović, priest, grammatographer, an important public educator and a prolific author and translator of sacred writings, can typically be found in connection to his opposition to the Illyrian linguistic concept, as the "last Mohican" (Vince 2002: 198) of the Kajkavian literary language. The fact that, he was the only one to nearly implement the idea of Bishop Vrhovac to translate the Bible into the Kajkavian literary language is barely mentioned. Kristijanović's translation work on the Bible was substantial, but has never been comprised and published in a book. Kristijanović published some of his Holy Scripture writings in his lectionaries or in the
Danica zagrebečka
almanac, while others exist in manuscript. Acting in pastoral spirit and out of desire to bridge the gap between the people and his translations, he added numerous and comprehensive notes that lend them a new dimension and literary value. These notes are interesting and open to many interpretations, pushing textual boundaries and providing stylizations that vary in type and genre. In this paper they will be analysed within Genette's paratextual theory that has been modified for this purpose. Genette (1997: 319) defines the notes, a type of paratext, as a statement of variable length (one word is enough) connected to a more or less definite segment of text and either placed opposite or keyed to this segment. He considers these places in the text to be especially complex because in a certain sense they run afoul of the paratextual nature by existing at the borders of the eminently transitional field of paratext. This research will primarily focus on the following questions: who is the addressee of these notes, why is Kristijanović writing them in the first place (sociohistorical and cultural context) and what is their function. Special emphasis will be placed on their pragmatic characteristics.
Uz kajkavske stihove Mirne Weber, autor nastavlja tematizirati pojmove 'doživljaj' i 'doživljavanje' iz članka Uz obljetnicu Božice Jelušić, Kaj br. 1-2, 2021., posebno s osloncem na misao Wilhelma ...Diltheyja. Ukazuje na moderni racionalizam kao na pozadinu distanciranja od pojma doživljaj u novijoj teoriji književnosti. U tom kontekstu osvjetljava se kajkavska lirika Mirne Weber kao autentična lirika doživljaja.
Alongside with the Kajkavian verses by Mirna Weber, the author continues to deal with the notion of experience and experiencing in the article
Uz obljetnicu Božice Jelušić
, Kaj 1-2, 2021, relying especially on the ideas of Wilhelm Dilthey. Modern rationalism is indicated as being behind the distancing from the idea of experience in the more recent theory of literature. The Kajkavian lyrics of Mirna Weber are highlighted In such context as being authentic experience poetry.
Bavarski pisac Karl von Eckartshausen (1752-1803) ostao je u njemačkom pa i u dijelu europskog kulturnog pamćenja prisutan ponajprije kao autor utjecajnih ezoterijskih spisa te kao politički ...publicist. I premda njegov dramski opus obuhvaća osam tekstova napisanih u vremenskom rasponu od 1778. do 1800. godine, taj je segment Eckartshausenova stvaralaštva u germanistici uglavnom zaboravljen. Činjenica da su u hrvatskoj kajkavskoj književnosti poznati prijevodi njegovih triju drama predstavlja stoga svojevrstan kroatistički izazov. U ovom se prilogu analiziraju dva kajkavska prijevoda prve Eckartshausenove drame - Das Vorurtheil über den Stand und die Geburt (1778) - nastala u relativno dugom vremenskom odmaku od izvornika: anonimni iz 1821. te prijevod Jakoba Lovrenčiča objavljen 1830. godine. Analiza se osim na kompozicijske i sadržajne usporedbe usredotočuje i na transfer idejnog supstrata Eckartshausenova teksta. Pokazano je da se dva kajkavska prijevoda temelje na dvama različitim njemačkim predlošcima.1
Brojevi kao vrsta riječi svojstveni su gramatičkomu opisu kajkavskoga narječja prema jezičnoj uporabi u pojedinim mjesnim govorima. U radu se analiziraju temeljna morfološka obilježja brojeva na ...odabranom korpusu objavljenih rječnika kajkavskih govora prema natuknicama, gramatičkim odrednicama vrste riječi, potvrđenim morfološkim oblicima, značenjima i navedenim oprimjerenjima značenja u rječničkim člancima. Predmet su analize glavni broj jedan i redni broj drugi u kontekstu brojeva i pridjeva.
PDF
