Uz kajkavske stihove Mirne Weber, autor nastavlja tematizirati pojmove 'doživljaj' i 'doživljavanje' iz članka Uz obljetnicu Božice Jelušić, Kaj br. 1-2, 2021., posebno s osloncem na misao Wilhelma ...Diltheyja. Ukazuje na moderni racionalizam kao na pozadinu distanciranja od pojma doživljaj u novijoj teoriji književnosti. U tom kontekstu osvjetljava se kajkavska lirika Mirne Weber kao autentična lirika doživljaja.
Alongside with the Kajkavian verses by Mirna Weber, the author continues to deal with the notion of experience and experiencing in the article
Uz obljetnicu Božice Jelušić
, Kaj 1-2, 2021, relying especially on the ideas of Wilhelm Dilthey. Modern rationalism is indicated as being behind the distancing from the idea of experience in the more recent theory of literature. The Kajkavian lyrics of Mirna Weber are highlighted In such context as being authentic experience poetry.
U radu se istražuje usmena književnost Bistre, opisuju se vrste i oblici koji se pojavljuju, kao i teme i motivi koji prevladavaju u kazivanjima prema dostupnim izvorima. Istraživanje je pokazalo da ...se usmena književnost bistranskoga kraja ponajviše temelji na usmenoj lirici, folklornom kazalištu i usmenoj predaji što su tijekom terenskoga istraživanja 1970-ih godina zabilježili istraživači Instituta za etnologiju i folkloristiku (tada: Institut za narodnu umjetnost). Komparativna je analiza pokazala da se pojedine teme i motivi u zapisanim pjesmama iz drugih krajeva pojavljuju u bistranskim inačicama usmene lirike. U istraživanjima folklornoga kazališta zabilježene su dramske scene mahom vezane uz vjerske blagdane, pokladne maškare i svadbene običaje, dok su u usmenoj predaji zabilježeni zapisi o Seljačkoj buni, kmetovima i feudalcima i liku Matije Gupca. U današnje se vrijeme očuvanjem i promicanjem bistranske usmene tradicije bave članovi Kulturno-umjetničkoga društva „Bistra“, Udruga „Ekomuzej Bistra“, kao i druge bistranske udruge, mještani i istraživači.
The paper explores oral literature of Bistra, describes the types and forms that appear, as well as the themes and motifs that prevail in narrations according to available sources. The research showed that oral literature of the Bistra region is mostly based on oral lyrics, folklore theater and oral tradition, which was recorded during field research in the 1970s by researchers at the Institute of Ethnology and Folklore Research (then: Institute of Folk Art). Comparative analysis has shown that certain themes and motifs in written poems from other regions appear in Bistran versions of oral lyrics. Within the research of folklore theater, dramatic scenes were recorded, mostly related to religious holidays, carnival masquerades and wedding customs, while oral tradition contains records of the Peasant uprising 1573, serfs and feudal lords and the figure of Matija Gubec. Nowadays, members of the Cultural and Artistic Society "Bistra", the Association "Ecomuseum Bistra", as well as other Bistra associations, locals and researchers are involved in preserving, and promoting Bistra oral tradition.
Karneval je vrijeme slobode, razuzdanosti, igre, veselja. Svoj začetak nalazi u pretkršćanskoj tradiciji, a kalendarski označava razdoblje od Sveta tri kralja do Pepelnice. U europskoj kulturnoj ...svijesti zauzimao je važno mjesto, a danonoćno slavlje nije zaobišlo ni Dubrovnik. Sukladno potonjem, cilj je ovog rada prikazati kako su to izgledale pokladne svetkovine Dubrovčana za koje su kasniji dubrovački pisci nostalgično tvrdili kako su predstavljale Dionizove svečanosti. Tako će, između ostaloga, u radu
biti prikazani pokladni običaji Dubrovčana, različite vrste pokladne lirike, ali će se nešto riječi posvetiti i talijanskom karnevalu koji je uvelike utjecao na dubrovački.
Modernistička lirika oblikovana gestama rušilačke negativnosti, odbacivanja suparničkih poetika, uzdizanja vlastite intelektualne superiornosti te estetske, etičke i političke iznimnosti potiče etos ...sumnje i radikalnog kriticizma koji u današnje vrijeme pokazuje znakove onemoćalosti. Radom se zastupa teza da su pjesnici kvorumaškog naraštaja posljednjih dvadesetak godina u manjoj mjeri posvećeni skepticizmu, negaciji, denaturalizaciji, odbacivanju i demistifikaciji onoga što je navodno zastarjelo, okorjelo, disciplinirajuće, hegemonijsko ili lažno, a u većoj mjeri nastoje raznorodne poetike, teorijske ideje, diskurzivne strategije i svjetonazore okupljati, dovoditi u vezu, približavati, pridruživati kako bi oblikovali još nepostojeće, a obećavajuće svjetove. Politika je te lirike davanje, a ne oduzimanje glasa, sudjelovanje u svijetu, a ne elitističko isključivanje iz njega, gradnja, a ne razgradnja.
Udrugu Hrvatska izvandomovinska lirika osnovala je skupina hrvatskih emigranata u Americi okupljena u okviru Hrvatskoga svjetskog kongresa. Uključivanjem i pjesnika iz Europe, udruga se osamostaljuje ...i od godine 2000. objavljuje jednu zajedničku pjesničku zbirku godišnje. Ova je pjesnička skupina i generacijski i poetološki heterogena, članovi su postigli različite stupnjeve i vrste naobrazbe. Neki borave u emigraciji, dio se vratio u domovinu, a dio boravi i u domovini i u zemlji primateljici. Dio ovih pjesnika samostalno objavljuje poeziju, a neki do čitatelja dolaze samo u zajedničkim zbirkama. Njihovi su ciljevi očuvanje i promicanje hrvatskoga jezika u svijetu, osobito izvornih, čakavskih, kajkavskih i štokavskih, mjesnih govora koje su ponijeli iz
domovine i suradnja među Hrvatima izvan domovine i djelovanje u zaštiti hrvatskoga identiteta u svijetu. Osim shematiziranih, tipično emigrantskih, poruka o povratku i ideologijskim motivima, u ovoj se poeziji pojavljuju i egzistencijalistički, hermetični i postmoderni naslovi, kojima ne prate ni domovinska književna kretanja ni književne struje u zemljama primateljicama. Zahvaljujući novim komunikacijskim modusima globalnoga sela, ova skupina emigranata ruši dosadašnji koncept stabilnih i nestabilnih emigrantskih skupina.
Među raznoraznim temama koje su još od prvih godina pjesničkoga stvaralaštva privlačile pažnju naših pjesnika, zasigurno posebno mjesto pripada Blaženoj Djevici Mariji. Jednako kao što Blažena ...Djevica Marija ima posebno mjesto u kršćanskoj Crkvi kao Kristova djevičanska majka Bogorodica, tako i posebno mjesto unutar cjelokupnoga pjesničkog stvaralaštva čini marijanska lirika, odnosno čine ga upravo oni stihovi posvećeni Blaženoj Djevici Mariji. Brojni su hrvatski pjesnici barem maleni dio svoga pjesničkog opusa posvetili Isusovoj majci. U ovome radu analizirat će se pojedine marijanske pjesme pjesnika splitskoga književnog kruga: Marka Marulića, Frane Bogavčića, Nikole Matulića, Jerolima Martinčića i Frane Božićevića Natalisa. Provest će se fonološka i morfološka jezična raščlamba. Pjesme su to koje su napisane čakavskom stilizacijom hrvatskoga književnog jezika 16. stoljeća.
Središnja tema religioznih pjesama Nikole Šopa jest Isus Krist, kojega pjesnik očovječuje dovodeći ga među ljude u dehumaniziranom svijetu u kojem prolazi križni put ljudske svakodnevice i postaje ...svjedokom patnje i otuđenosti. Šop kritizira civilizaciju strojeva i vjeruje da suvremena tehnologija vodi u alijenaciju. U pjesništvu Dragutina Tadijanovića očituje se pak tiha religioznost, lirski subjekt samo se katkada izravno obraća Bogu, a kada to čini, izražava sumnju i uznemirenost. Slobodni stihovi u Tadijanovićevim pjesmama stvaraju poseban ritam, a u Šopa se stihovi rimuju. Oba pjesnika evociraju uspomene iz djetinjstva, pronalaze sreću u malim stvarima i ljepoti zavičaja, vjerujući da se čovjek treba vratiti prirodi.
U radu se iznose i analiziraju problemi čitanja lirske pjesme u svjetlu polifonijske teorije iskazivanja Oswalda Ducrota, lakanovske psihoanalize i marksističke kritike Antonyja Easthopea, na ...primjeru pjesništva Ivana Slamniga. Nasuprot shvaćanju lirike kao privatnog jezika pjesnikove duše te lirskog subjekta kao narcističke slike pjesnika odnosno čitatelja, autorica argumentira uz pomoć marksističke i psihoanalitičke kritike što liriku čini samosvojnim diskursom koji u prvom redu predstavlja mehanizme koji ga nastoje prikazati. Pjesništvo Ivana Slamniga ističe se unutar suvremenoga hrvatskog pjesništva utoliko što pokazuje u kojoj se mjeri ironija oslanja na polifoniju iskaza. Pritom razara mit o izvornosti pjesničkog jezika istovremeno i otvoreno gradeći poetiku na razgradnji tuđih.
PDF
