U drugoj polovici 19. stoljeća nizozemsko društvo podijeljeno je na jasno podijeljene slojeve, a ta podjela odvijala se u svim društvenim, političkim, ekonomskim, i kulturnim sferama. Ovaj sustav ...oštro podijeljenog društva, koje je unatoč podjelama stabilno i miroljubivo funkcioniralo, naziva se konsocijacijska demokracija. U nizozemskom stranačkom sustavu također se odražavalo društvo podijeljeno na slojeve te su početkom 20. stoljeća stranke postale političkim glasnogovornicima slojeva. Početkom šezdesetih godina 20. stoljeća započinje proces raspadanja subkulturnih slojeva i desegmentacija te su društveni aspekti konsocijacijske demokracije i podjele na slojeve gotovo u potpunosti nestali, međutim nisu nestali politički aspekti te nizozemski stranački sustav i dalje funkcionira s naglaskom na politiku akomodacije.
Policy style model has been developed to easily describe the differences in creation and implementation of public policies in various countries and to systematize differences between the countries. ...Policy style does not describe the kind of adopted policies, but the way they have been adopted, thus the policy style concept is used to analyse the role of national institutions in the policy process, where there are significant differences in policy styles among various countries. Policy style is classified by way of two dimensions: the government typical problem-solving methodology and the pattern of its relationship to social groups, so the government's approach to problem solving can be described as an anticipatory or reactive, and the relationship between the government and other policy actors as the consensus relationship or imposition relationship. Policy style model was used to analyse creation and implementation of public policy in Germany, the Netherlands and Croatia, thus determining the causes of their differences among countries.
Analiza radova iz serije Umjetnost, vlasništvo politike I; II; (Art, Property of Politics I; II;) nizozemskog kontekstualnog umjetnika Jonasa Staala prikazuje složenost odnosa politike i umjetnosti. ...Rubnost umjetničke prakse Jonasa Staala ocrtana je djelovanjem na granici između umjetnosti i politike, gdje umjetnički rad u participaciji političara iznova konstruira njihovu ulogu unutar umjetničkog konteksta. Konstrukcija uloge političara ima performativan karakter, ali radovi Umjetnost, vlasništvo politike I; II; nisu izvedeni kao performansi, niti mogu biti tako čitani u cijelosti. Stoga analiza radova temu rub/nosti propituje s obzirom na sadržaj, ali i medij. Umjetnost, vlasništvo politike I obuhvaća istraživanje umjetnina u vlasništvu političkih stranaka roterdamskog gradskog vijeća (2010.). K tome, Jonas Staal uključuje političare kao medijatore koji objašnjavaju značenje pojedinog umjetničkog rada, ali i odnos politike prema umjetnosti. Tako radovi, već uobičajeni za stranačke uredske prostore gradske vijećnice, na zidovima roterdamske galerije Tent djeluju poput stranog tijela, a njihovo prvotno značenje odražava ideje političke stranke u čijem su vlasništvu. Umjetnost, vlasništvo politike II (2010.) nastaje kao reprodukcija tzv. Freethinkers spacea, otvorenog 2008. na inicijativu nizozemske liberalnokonzervativne Narodne stranke za slobodu i demokraciju i ekstremne nacionalističke Stranke slobode s ciljem izlaganja radova cenzuriranih iz političkih ili religijskih razloga. No, izlagani su jedino radovi cenzurirani zbog kritiziranja islama. Reproduciranjem Freethinkers spacea u muzeju Van Abbe ulogu kustosa izvode populistički političari.
Na Nizozemskem so pred kratkim predstavili karto 2650 urbanističnih načrtov, ki bodo uresničeni pred letom 2005 ali kmalu za tem. V prispevku je poudarek na spremembah okvira dejavnosti urbanizma, ki ...so razvidne iz Nove karte, oziroma na pojasnilu o spremenjenih zahtevah, s katerimi se načrtovalci srečujejo v poklicu in pri izobraževanju planerjev.
Iako su geoprostorni podaci i geoprostorne tehnologije postali široko rasprostranjeni i prijeko potrebni u današnjem visokorazvijenom društvu, još uvijek se borimo da u to uvjerimo i druge. ...Zabrinjavajuće je to što broj onih koji su odlučili studirati geomatiku opada unatoč očajničkoj potrebi za novim geodetskim i kartografskim profesionalcima u godinama koje dolaze. S obzirom na izazove s kojima se naš planet suočava poput energetske tranzicije, na primjer i mogućnosti koje pruža digitalizacija, hitno se moramo fokusirati na sljedeću generaciju jer su mladi današnjice geoprostorni profesionalci sutrašnjice.
U radu se nastoji shvatiti zašto Ganci koji žive u Amsterdamu šalju novčane doznake te ispitati kako takva praksa utječe na njihov standard i životne uvjete u Amsterdamu u Nizozemskoj. Autori ...istražuju kako pošiljatelji snoseći žrtve i praveći kompromise, s obzirom na dvostruku odgovornost koju imaju – podupiranje obitelji u Gani i u Nizozemskoj, mogu održavati svoj životni stil u stranoj zemlji. U istraživanju je primijenjen kvalitativni pristup uz uporabu dubinskih intervjua kako bi se ispitanicima omogućilo da kao Ganci koji žive u stranoj zemlji otvoreno govore o svojim životnim iskustvima i izazovima povezanima sa slanjem novčanih doznaka. Na iseljavanje iz Gane utjecali su potisni čimbenici kao što su politički nemiri, siromaštvo, mali prihodi i nezaposlenost. Glavni privlačni čimbenik za dolazak u Nizozemsku bila je bolja kvaliteta života (bolje plaćeni poslovi i veće kvalifikacije). Doznake migranata iz Nizozemske pridonose boljitku mnogih kućanstava u Gani, osobito u pogledu poboljšanoga životnog standarda i lakšeg pristupa zdravstvenoj zaštiti i obrazovanju. Slanje novca nije samo »izraz dobre volje« nego i obveza prema članovima obitelji u Gani. Nalazi ove studije pokazuju da u načinu života ganskih migranata postoje veliki kompromisi s obzirom na njihovu dvostruku odgovornost.
Autor u članku komparira dvije stranke, jednu iz Istočne, odnosno Srednje, a drugu iz Zapadne Europe – mađarski Jobbik i nizozemsku Slobodarsku stranku Geerta Wildersa – kako bi se prikazale ...sličnosti, ali i neke od razlika, između radikalno desnih stranaka zapadnih te istočnoeuropskih zemalja. Članak je podijeljen u tri dijela. U prvom dijelu autor prikazuje suvremenu radikalnu desnicu. Suvremena radikalna desnica, za razliku od međuratne (1918.-1939.), nije nužno protusustavska, već se pretežno radi o ultranacionalističkim, ksenofobnim te homofobnim strankama i pokretima. Iako označava jednu stranačku obitelj, termin radikalna desnica prilično je širok te unutar te grupacije postoje značajne razlike između stranaka. Zbog toga postoji i mnoštvo definicija koje žele obuhvatiti taj politički fenomen. U drugom dijelu članka autor analizira mađarski Jobbik. Zaključuje kako Jobbik zadovoljava sve karakteristike radikalne desnice te se bez sumnje može reći da je jedna uistinu radikalno desna stranka. Treći dio članka posvećen je nizozemskoj Slobodarskoj stranci. Autor smatra kako Slobodarska stranka također zadovoljava sve kriterije, te se može svrstati u radikalnu desnicu.