Iako pravoslavna teologija ima dugu i bogatu tradiciju, u njezinoj daljoj povijesti nije zabilježen značajniji interes za ekološku problematiku. Naime ekološku zauzetost nalazimo u promišljanjima ...nekolicine pravoslavnih filozofa i teologa tek posljednjih nekoliko desetljeća. Njihova nastojanja temelje se na teologiji stvaranja, asketskoj praksi i bogatoj istočnoj liturgiji. U pravoslavnoj teologiji posebno mjesto zauzima Ioannis Zizioulas, dok je nemali doprinos i Amvrosija Ermakova te Elizabeth Theokritoff i drugih. Ipak, zamah u širenju ekološko-teološkoga horizonta radi suzbijanja daljnjih ekoloških ugroza i problema dogodio se, u novije vrijeme, i zbog dijaloške otvorenosti ekumenskoga patrijarha Bartolomeja i pape Franje, koji su u ekologiji prepoznali velik izazov za ekumenizam.
Although Orthodox theology has a long and rich tradition, there has been no significant interest in environmental issues recorded in its long history. Namely, it is only in the last few decades that we find environmental preoccupation in the reflections of several Orthodox philosophers and theologians. Their efforts are based on the theology of creation, the ascetic practice, and rich Eastern liturgy. Most notable in Orthodox theology is Ioannis Zizioulas, while significant contributions were also made by Amvrosij Ermakov and Elizabeth Theokritoff, and others. However, there has been a new momentum in expanding the ecological-theological horizon to combat further ecological threats and problems prompted by the dialogical openness of Ecumenical Patriarch Bartholomew and Pope Francis, who recognized ecology as a great challenge for ecumenism.
Središnja tema misli srpskog pravoslavnog teologa oca Justina Popovića, koja je nedvojbeno teandrička misao, jest koncept Bogočovjeka. Bogočovjek ostvaruje spasenje čovjeka; upravo se u njemu ...ostvaruje spasenje čovjeka koji je po naravi tražitelj Boga. U potrazi za Bogom čovjek nastoji spoznati božansku Istinu i kroz nju može spoznati i samoga sebe; da bi spoznao sebe, čovjek bi dakle trebao spoznati otajstvo Bogočovjeka jer se upravo u Bogočovjeku otkriva tajna čovjeka. Doista, Bogočovjek je Objavitelj božanske Istine. Ovo djelo nam omogućuje da otkrijemo kako i u kojem obliku, prema razmišljanju i teološkoj viziji oca Justina Popovića, čovjek može spoznati Istinu Božju.
Rad izlaže teologiju svete tajne jeleosvećenja (sakramenta
bolesničkog pomazanja) u Pravoslavnoj crkvi, polazeći od potrebe
boljeg razumijevanja teologije svetih tajni na Istoku. Nakon uvodnog
...postavljanja teme u suvremeni ekumenski kontekst, izložena je
teologija svete tajne jeleosvećenja u eshatološkoj perspektivi u
koju svaka bolest uvodi, te povijesnog odnosa sakramenta pokore i
bolesničkog pomazanja. Slijedi osvrt na dogmatska pitanja ustanove
svete tajne, strukture sakramentalnog čina, učinaka svete tajne,
te djelitelja i primatelja. Rad završava propitivanjem mogućnosti
međusobnog podjeljivanja i primanja ove svete tajne na temelju
odredbi zakonodavstva Katoličke crkve i stava Pravoslavnih Crkava,
te upućivanjem na moguće pomake u pastoralnoj praksi.
U radu se obrađuje povijest i teologija svete tajne braka
(sakramenta ženidbe) u pravoslavnoj teološkoj tradiciji i crkvenoj
praksi. Prvi dio sadrži prikaz povijesti ženidbe u pravoslavlju, od
...tumačenja crkvenih otaca III.-V. stoljeća, preko kanona općih sabora i
pokrajinskih sinoda, pa sve do bizantske carske i crkvene kodifikacije
ženidbenog prava. Drugi dio je teološka analiza razumijevanja
ženidbe kao svete tajne, odnosno kao znaka povezanosti Krista i
Crkve. Osim ključnih elemenata teološke antropologije (čovjek kao
slika Božja ukoliko je odnosno biće), obrađene su teme djelitelja
i primatelja, te dobara, svojstava i učinaka sakramenta ženidbe.
Treći dio izlaže specifičnost pravoslavne prakse razrješenja valjano
sklopljene ženidbe, utemeljenu na shvaćanju prestanka ženidbenog
veza zbog moralne ili religiozne smrti (preljub u Mt 5,32 i 19,9), te
donosi razloge razrješenja ženidbe koje danas priznaje pravoslavno
crkveno pravo. U zaključku se ukratko ističu slaganja i razlike u
pogledu na sakrament ženidbe u Katoličkoj i Pravoslavnoj Crkvi.
U pristupu teologiji sakramenata u Pravoslavnoj Crkvi autor
polazi od ekumenskih stavova izraženih u dokumentima Katoličke
Crkve, koji izražavaju otvorenost i zahtjev dubljeg međusobnog
teološkog ...razumijevanja. Suvremenu pravoslavnu sakramentologiju
treba razumjeti počevši od liturgijskih čina i teoloških razmišljanja
otačkog vremena. Stoga autor daje kratki uvid u sakramentologiju
Pseudo-Dionizija Areopagita, Ivana Damaščanskog, te izlaže
značenje mistične teologije Nikole Kabasilasa, Ispovjesti vjere
Mihajla Paleologa i “simboličkih knjiga” (Pisma ekumenskog
patrijarha Jeremije II., Ispovjesti vjere Petra Mogile i Ispovijesti
vjere patrijarha Dositeja). U sustavnom izlaganju polazi se od
pitanja definicije svetih tajni, preko njihovog broja, strukture,
nužnosti i djelotvornosti, do pitanja djelitelja. U tom dijelu autor
izlaže mišljenja suvremenih pravoslavnih teologa (D. Staniloe, J.
Meyendorf, P. Evdokimov, I. Zizioulas), ne ostavljajući po strani i
srpske pravoslavne teologe (J. Popović, V. Rakić). Na koncu autor
postavlja pitanje moguće reforme pravoslavne sakramentalne
liturgijske prakse. Rad obrađuje područje opće sakramentologije,
kao uvod u posebna pitanja pojedinih “svetih tajni”.
PDF
