Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Extended description:
Nadzor nad privatizacijo; tiskovna - govori mag. Tone ROP - državni sekretar za privatizacijo, novinarji na ...tiskovni. Revizijski postopki na sodišču, sodišče, knjiga - Kazenski zakonik. Izjava Miha KOZINC - pravosodni minister, stoli na sodišču, znak na sodišču, napisi na tablah na sodišču, zgradba sodišča, SDK zgradba, promet po Ljubljani - vožnja mimo Name, izjava dr. Boris STROHSACK - predsednik Vrhovnega sodišča, hodnik na sodišču ( TV dokumentacija).- Information:- At the held press conference the subject matter of conversation was a privatization control.- Original language summary:
Sklicana je bila tiskovna konferenca, katere vsebina je bila nadzor nad privatizacijo.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Što utječe na koncepciju privatizacijske strategije i zašto se izabire određena metoda? Uz pomoć teorije institucionalnih promjena može se pokazati da privatizacijske strategije ne moraju slijediti ...ekonomske kalkulacije efikasnosti, nego izbor određene privatizacijske strategije pokazuje značajke ovisnosti o prijeđenom putu. To znači da određene strukture i institucije staroga sustava mogu suodređivati dalji slijed privatizacije i postići suboptimalna rješenja.
Autor opisuje genezu promjene Ustava Republike Hrvatske u odnosu na članak 31. i uvođenje nezastarijevanja kaznenih djela iz pretvorbe i privatizacije te ratnog profiterstva. Referira se na Odluku ...Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4149/2014 od 24. srpnja 2015. (NN, 89/15), u kojoj, pored ostalih pravnih pitanja, Ustavni sud interpretira odredbu članka 31. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske o nezastarijevanju tih kaznenih djela. Interpretacija cit. ustavne norme koju je dao Ustavni sud, po ocjeni autora, ne samo što je društveno i moralno štetna već je i pravno potpuno pogrešna. Takvu ocjenu temelji na analizi same norme (gramatičko tumačenje), koja se razlikuje od one Ustavnog suda, na teleološkom i povijesnom tumačenju navedene ustavne odredbe te na kritici argumentacije Ustavnog suda. Naime Ustavni sud u svojoj odluci polazi od određenih pogrešnih premisa, priklanja se zastarjelom shvaćanju zastare suprotnom odlukama Europskog suda u Luxembourgu i Europskog suda za ljudska prava te pogrešno interpretira presude visokih međunarodnih sudišta, ali i domaćih sudova. Ne ulazeći u pitanje krivnje okrivljenika u kaznenom predmetu čija je pravomoćna presuda bila povod odlučivanja Ustavnog suda, autor se zadržava na načelnom pravnom pitanju interpretacije cit. odredbe Ustava te smatra da će štetne implikacije Odluke dugoročno utjecati na hrvatski pravni i ekonomski sustav, s ozbiljnim političkim i moralnim posljedicama za društvo u cjelini.
U ovom radu obrađena je problematika uloge suvremenoga morskog brodarstva u sustavu nacionalnoga gospodarstva. Proces je globalizacije u prošlom desetljeću doveo do velikih promjena. Sve slobodniji ...transfer vlasništva i kapitala, privatizacija morskog brodarstva i pojava outsourcinga sve više slabe nacionalni karakter morskog brodarstva. Postaje teže definirati što je zapravo nacionalno morsko brodarstvo. U takvim se uvjetima gube tradicionalni ciljevi protekcionizma nacionalnog brodarstva, pa zemlje počinju drugačije percipirati funkciju morskog brodarstva u sustavu nacionalnoga gospodarstva. Prioriteti zemalja postaju jeftin i kvalitetan prijevoz umjesto zaštite nacionalnog brodarstva. Ukupan ekonomski učinak takva pomorskog prijevoza povoljniji je od alimentiranja skupoga nacionalnog brodarstva iz državnog proračuna. Na globalnoj razini sazrijevaju međunarodne institucije poput IMO i OECD, pa se pitanje regulacije morskog brodarstva sve više pomiče s nacionalne na međunarodnu razinu odlučivanja, a to znači na institucionaliziranje javnog interesa. U tom smjeru mijenja se i shvaćanje funkcije države. Umjesto zaštite nacionalnog brodarstva, interes se država usmjerava na zaštitu javnoga interesa.
Javne osobe u svrhu dnevnopolitičkih razračunavanja predsjedniku Tuđmanu često pripisuju sintagmu „200 obitelji“ čime mu se na njegov predsjednički rad stavlja krimen loše pa čak i kriminalne ...pretvorbe i privatizacije koju je navodno zamislio na način da državni novac podijeli između 200 podobnih obitelji koje bi upravljale hrvatskim gospodarstvom. Sintagmu su potom preuzeli i znanstvenici i publicisti. Ona je tako postala nezaobilazni dio tekstova o pretvorbi i privatizaciji te tekstova u kojima se ocrnjuje rad i osoba predsjednika Tuđmana. Potraga za ishodištem sintagme tj. izjavom u kojoj je izrečena i provjera njezine autentičnosti pokazale su da ne postoji relevantni pokazatelj putem kojeg bi se sintagma mogla pripisati predsjedniku Tuđmanu, pogotovo u kontekstu u kojem se spominje. To izražava sumnju u tvrdnje da je predsjednik Tuđman njezin autor.
Država raspolaže raznim oblicima imovine, od nekretnina, dionica i poslovnih udjela, do posebnih oblika imovine poput parkova, spomenika kulture ili nacionalne baštine. Upravljanje državnom imovinom ...je specifično zbog raznih oblika imovine. Kako bi se očuvala vrijednost imovine, država bi se trebala ponašati kao dobar gospodar. Kroz razdoblje duže od dvadeset godina, često se nameće zaključak da se državnom imovinom upravlja i raspolaže neučinkovito, nerazborito i da sve vodi prema prodaji „obiteljskog srebra“. Zašto je važno upravljanje i restrukturiranje državne imovine? Što je to državna imovina, tko njome upravlja? Kako se raspoređuju financijska sredstva koja se ostvaruju prodajom državne imovine? Sve su to pitanja na koja se teško dolazi do odgovora. U radu, uz objašnjenje osnovnih pojmova što je to državna imovina, što sve obuhvaća, prikazuje se i neke značajnije pretpostavke o upravljačkoj ulozi države posebice u trgovačkim društvima koja bi trebala biti generator gospodarskog rasta. Na koji način bi mogla država biti učinkovitija u upravljanju i raspolaganju državnom imovinom pokazuje se kroz pojam „novi javni menadžment“. Kako se od Republike Hrvatske traže strukturne reforme koje bi trebale vodi k učinkovitoj javnoj upravi i upravljanju državnom imovinom pojam „novi javni menadžment“ definira neke reformske procese kao što su repozicioniranje i modificiranje države koja posluje kao dobar gospodar.
Procesi financijske intermedijacije imali su važnu ulogu u transformaciji zemalja CEE-a u tržišne ekonomije. Intervencije države u mobiliziranju i alociranju financijskih resursa prepoznate su kao ...efikasan i brz put k razvijanju financijskih sustava. Stoga su nositelji ekonomske politike usmjerili svoje napore k osiguranju bazičnih zakonodavnih okvira i potrebne infrastrukture, kao i dizajniranju i implementiranju primjerenih strukturnih reformi. Uz navedeno, razvoj sustava potaknut je i adekvatnim institucijskim okvirom. Institucijskom promjenom može se smatrati proces koji dovodi do rasta institucija i njihovog kvalitativnog razvoja. U početku tranzicijskog procesa, gospodarstva CEE-a i institucije bili su značajno određeni tradicijom i nasljeđem bankocentričnog sustava, kao i izostankom ostalih financijskih institucija i tržišta, a ujedno je razvoj institucija dosegnuo različite razine napretka. Razvoj financijskih tržišta i institucijskih investitora kao alternative klasičnom i dominirajućem bankovnom financiranju, u zemljama CEE-a u velikoj mjeri bio je potaknut strukturnim reformama od kojih se posebno ističu privatizacija i uvođenje mirovinskog sustava kapitalizirane štednje, jačanje supervizorskih struktura i različitih modaliteta fiskalne konsolidacije. Cilj rada je ukazati na važnost odabira i implementiranja strukturnih reformi koje pridonose razvoju financijskog sustava i napretku ekonomija CEE-a.
Politika novog javnog menadžmenta u upravljanju javnim
vodnim uslugama na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće nije polučila
pozitivne rezultate kao kod privatizacije velikih mrežnih
industrija poput ...javnog prijevoza, opskrbe energentima
ili telekomunikacijskih usluga, koja je korisnicima donijela
smanjenje cijena i poboljšanje kvalitete. Razlozi tome su
tehničke i ekonomske osobitosti djelatnosti vodnih usluga:
osobitosti procesa zahvaćanja, pročišćavanja i distribucije
vode za piće te odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda,
osobitosti cijene vodnih usluga te prirodni monopol na
uslužnom području. Privatni isporučitelji prisutni su u 10%
svjetske isporuke vodnih usluga i nema empirijskih dokaza
da su efikasniji od javnih. Načela upravljanja vodnim uslugama
su upravljanje vodom kao socijalnim dobrom, primjena
ekonomskih pravila i osiguranje jakog regulacijskog
i nadzornog sustava. Rad analizira osobitosti javnih vodnih
usluga koje ograničavaju uspostavu tržišta, kao i moguću
privatizaciju vodnih usluga. Rezultati analize upućuju na
uzroke ograničenog dosega privatizacije vodnih usluga.
Svjedoci smo rasprava o ulozi države u gospodarstvu i o tome gospodari li država dobro svojim vlasništvom. To je osobito važno jer se država u ulozi vlasnika pojavljuje “u ime i za račun” građana. ...Stoga način upravljanja i raspolaganja imovinom države predstavlja važno političko pitanje, a javnost je po prirodi stvari zainteresirana za to da se imovina koristi racionalno, transparentno i za ostvarivanje javnih, a ne privatnih i partikularnih interesa. U ovom se radu povezuju ekonomska i pravna razmišljanja o tim pitanjima, što dosad nije bio slučaj u domaćoj literaturi. Analiziraju se ekonomski, politički i pravni razlozi aktualnog stanja. Analiza ekonomskih pokazatelja poslovanja državnih poduzeća i pravnog okvira njihovog upravljanja služi kao polazište za preporuke kako unaprijediti poslovanje državnih poduzeća kroz promjene u sustavu korporativnog upravljanja. Glavni alati promjene su profesionalizacija, depolitizacija i privatizacija državnih poduzeća. Rad sadrži preporuke za implementaciju novih institucionalnih rješenja.
Članak analizira promjenu poimanja poduzeća, kao temeljnog organizacijskog oblika u tržišnoj ekonomiji, kao osnovu za razumijevanje tranzicije u Hrvatskoj tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća. ...Analitički okvir fokusira se na pitanja vlasništva, upravljanja i odnosa među ključnim dionicima poduzeća. Identificirani su model malog i srednjeg poduzeća, korporacije, prazne ljušture i integratora sustava. Potom se analiziraju ključne odrednice djelovanja poduzeća u samoupravnom socijalizmu u doba krize 1980-ih i značajke socijalističke korporacije. Tijekom 1990-ih bivše socijalističke korporacije uglavnom se transformiraju u dva smjera. Dio ih se dezintegrira u modelu ‘prazne ljušture’: događa se smanjenje ekonomske aktivnosti i broja zaposlenih, gubitak imovine, a nerijetko i propadanje. Ostala bivša socijalistička poduzeća uglavnom prelaze u model rentijerske korporacije. U takvom poduzeću strategija vlasnika zasniva se na defanzivnom restrukturiranju i eksploataciji postojećih resursa uz što manje rizika i konkurencije te uz ograničena ulaganja u razvoj poslovanja. Rentijersko ponašanje uključivalo je nezakonite radnje, oportunističke poslovne modele, zlouporabu tržišne snage i neadekvatnog znanja potrošača te premala ulaganja u nove proizvode i nova tržišta. Zbog nedostatnih resursa i uvjeta u okruženju, alternativni modeli poduzeća povezani sa zapadnim inačicama kapitalizma nisu se pokazali realnim opcijama. Budući da se renta štiti ulaznim barijerama, koje priječe ulaz na tržište konkurenciji, politička elita često igra komplementarnu ulogu u poticanju i zaštiti rentijerskih poslovnih modela. Njen utjecaj u kasnom socijalizmu i tranziciji odražava se u upravljanju privatizacijom, izgradnji institucija, kontroli nad financijskim sektorom i javnim poduzećima te u klijentelizmu.
PDF
