Ruska Federacija kao relativno nova državna tvorevina i dalje je podložna turbulentnim događanjima koja u bitnome mogu ugroziti njezinu opstojnost. Niz dezintegrativnih procesa jačeg ili slabijeg ...intenziteta predstavlja breme radu Vlade i stvara probleme normalnom funkcioniranju vlasti na cijelom teritoriju države. Osim ovih problema, Ruska Federacija suočava se i s ekonomskim poteškoćama koje su donekle ublažene porastom cijena nafte na svjetskom tržištu.
Svaka je teološka tradicija razvijala koncepte koji su se bavili promišljanjem odnosa Boga, čovjeka i svijeta. Feministička teologija nudi nove teološke pristupe kojima se propituju, redefiniraju, ...modificiraju ili odbacuju temeljne kategorije tradicionalne, patrijarhalne religije. Autorica propituje reformističke pristupe koji iz postojeće baštine dekonstruiraju rodno ekskluzivne i mizoginijske postavke te vjeru propituju sa stajališta feminizma. Sve veća svijest o dubini ekološke krize potaknula je feminističke teologinje na analizu rodno i ekološki problematičnih dijelova doktrine. Pri tome je Geneza startna točka većine analiza. Autorica propituje nekoliko ključnih problemskih pitanja: jesu li ljudi/muškarci gospodari ili čuvari zemlje; stvaranje Eve kao posljednje, iz čega se stoljećima izvodila inferiornost ženskog roda; Pad ili Izgon iz Edena koji je skrivila Eva, zbog čega su žene smatrane izvorom grijeha, zla, materijalnosti, tjelesnosti i konačnog života. Usprkos či- njenici da je tradicionalna religija patrijarhalna, reformatorske su teologinje ukazivale na emancipacijske segmente religijske baštine koje koriste u kreiranju vizija novog ekološki i rodno senzibilnijeg društva.
Pavao Vuk-Pavlović (1894–1976) se o nauku Immanuela Kanta (1724–1804) očitovao u tri monografije (Spoznaja i spoznajna teorija; Ličnost i odgoj; Spinozina nauka) i pet članaka (»Spoznajna teorija i ...metafizika«; »Misaoni put J. J. Rousseaua«; »Bemerkung zum westlichen und östlichen Atheismus«; »Duševnost i umjetnost«; »Slikar u ontologičkome bogokazu Anselma Canterburyjskog«). Pritom je iskazao upućenost u sadržaj Kantove Kritike čistoga uma, Kritike praktičkog uma, Kritike rasudne snage, Prolegomene za svaku buduću metafiziku, Antropologije u pragmatičnom pogledu i u sadržaj napomena (Bemerkungen) uz djelo Razmatranja o osjećaju lijepog i uzvišenog.
Najbrojnije prosudbe odnosile su se na Kantove stavove o spoznaji i spoznajnoj teoriji u Kritici čistoga uma. Te stavove Vuk-Pavlović je nerijetko kritizirao. Naime, smatrao je da je Kant u Kritici čistoga uma spoznaji i spoznajnoj teoriji namijenio neograničenu moć, da je spoznajnu teoriju zamijenio metafizikom, da je »Ding an sich« odredio kao jedino moguće određenje metafizičkog realiteta, te da je njegov, kako ga Vuk Pavlović naziva, »kopernikovski obrat« najbolje nazvati »ptolemejevskim«, jer Kant njime »kosmocentričnu filosofiju hoće da zamijeni egocentričnom.«
Međutim, Vuk-Pavlović nije uvijek kritizirao Kantove tvrdnje. Primjerice, izvijestio je da je u Kritici čistoga uma bio u pravu kada je tvrdio da su prostor i vrijeme oblici zora koji ne iskazuju »ništa o ‘stvari o sebi’«, a da je u Kritici praktičkog uma postojanje Boga ispravno odredio kao postulat čistog praktičkog uma.
U radu se na temelju novovjeko-vnih društvenih promjena pokušava detektirati stanje religije i religijskih promjena u sekulariziranom društvu. Prelaskom iz srednjovjekovlja i feudalnog sakraliziranog ...društvenog uređenja u moderno društvo, religija sve više gubi ne samo središnje značenje nego i mjesto na gotovo svim područjima od kulture i znanosti do etike i obrazovanja. Takvom, stanju stvari u modernom društvu bitno je pridonijela racionalizacija života, koja je zasigurno i kamen temeljac modernog društva. Racionalizacija pak vodi k racionalizmu, a sekularizacija radikalizaciji svjetovnosti i sekularizmu. Radikalizacija sekularizacije, međutim, gotovo u pravilu rada novim religijama. Dok su mnogi suvremeni seizmografi religijskog fenomena nastojali proniknuti pojavak sekularizacije, dotle su drugi opravdano primjećivali da se teorija sekularizacije temelji na rezultatima istraživanja tradicionalne crkvene religije, te da ona nema što reći o suvremenom buđenju želje za neposrednim, doživljajem i iskustvom svetoga i njegovu »povratku« novim religijskim grupama i pokretima. Potkraj šezdesetih godina prošlog stoljeća pa sve do danas dolazi ne samo do stagniranja sekularizacije nego i do pravih antisekularizacijskih »pobuna«. A antisekularizacija je po sebi i na izravan način reakcija na pretjeranu svjetovnost svijeta i eklezijalno »paktiranje« s tim i takvim svijetom. Samo u akcentima doživljajnog, emotivnog, zajedničarskog, osobnog, iskustvenog, »bitnog«, u novim religijskim i eklezijalnim pokretima sociolog (religije) može »pročitati« i(sta) obilježja postmoderne pobune protiv vjere u razum, znanost, svjetovne religije, globalne ideologije i utopije, pravi fijasko obećanja nove ljevice i njezinih »revolucionarnih« obećanja. Nadanja i očekivanja moderne nisu se ostvarila niti su se mogla ostvariti. Vjera u znanost, napredak i realizaciju pravednoga društva (parareligija) nije mogla biti primjerena zamjena autentičnoj religiji i religioznosti.
Djelo Ž. Mardešića do sada je izdašno istraživano pod vidom njegova doprinosa društvenim, povijesnim i fenomenološkim znanostima o religiji. Pritom je njegova osobna teološka sinteza kršćanstva koja ...je više ili manje izričito utkana u njegove društveno-religijske analize i promišljanja ostala u velikoj mjeri po strani. Čak se među tumačima njegove misli može naići na izričitu nesklonost traganju za njegovim teološkim profilom. Mi međutim držimo da Mardešić ima jednu prepoznatljivu teološku viziju stvarnosti koja prati i prožima njegove socioreligijske i religiološke analize. To je dohvatljivo između ostalog i u njegovim teološkim vrednovanjima fenomena religijskog, svjetonazorskog i političkog pluralizma. Stoga se u ovom članku nastoji uočiti i ukratko predočiti neke od nosivih kategorija Mardešićeve teološke sinteze koju on primjenjuje kod vrednovanja fenomena religijskog i političkog pluralizma suvremenih društava. U uvodnom dijelu se načelno govori o mjestu i ulozi teološkog promišljanja religijskog pluralizma kao i o načinu prisutnosti Mardešićeve teološke sinteze unutar njegove religiologije. U prvom poglavlju skiciraju se temeljne odlike moderniteta i postmoderniteta kako ih vidi ovaj autor, a koje promiču pluralizaciju dosadašnjih pretežito kršćanskih društava. Ukazuje se potom na neke od neprimjerenih reakcija kršćana katolika na rastuću pluralizaciju društva. Uočavanju najvažnijih elemenata Mardešićeve teološke sinteze i njihova primjena na teološko vrednovanje pluralizma posvećen je središnji dio članka. U zaključnom dijelu se na temelju iznesenog i protumačenog ukazuje na utemeljenost naslovne teze o postojanju Mardešićeve teološke sinteze koja je iznjedrila elemente njegove teologije pluralizma. Sve to govori u prilog Mardešićevoj interdisciplinarnoj metodologiji kao i njegovu nezanemarivu doprinosu recepciji saborskih gledanja na rastuću svjetonazorsku pluralnost društva.
Ako je suditi prema zbivanjima u hrvatskome i bosanskohercegovačkom društvu u posljednjih trideset godina, moguće je zapaziti da su i Katolička Crkva i Srpska pravoslavna Crkva - kao dva važna ...nacionalna sakralna sustava - imale značajnu ulogu u usmjeravanju ne samo društvenih nego i političkih procesa. Upitno je, međutim, koliko su ta i takva politikom obojena usmjeravanja donijela ovim društvima dobroga, a koliko lošeg, posebno kad je riječ o izgradnji povjerenja i dobrih međuetničkih, a time i međuvjerskih odnosa.
Koliko su i jedna (Katolička) i druga (Srpska pravoslavna) Crkva tijesno uvezane u najnovija politička zbivanja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, posebno kad je riječ o Republici Srpskoj, autor će pokazati na primjeru odnosa tih dviju crkava u Bosni i Hercegovini, te će, oslanjajući se na Mardešićeve tekstove, pokušati naznačiti glavne putove kojima bi dvije crkve trebale ići kako bi na ovim prostorima došlo do toliko željenoga kršćanskog pomirenja.
Nakon kraćeg uvoda, s opisom suvremene socioreligijske situacije u Europi i u Hrvatskoj, autor svoju analizu tih odnosa temelji na Mardešićevim tekstovima o političkoj religiji i o putovima koji vode do kršćanskog pomirenja.
Sve do 20. stoljeća filozofija religije na Zapadu bila je zaokupljena religijskim konceptima koji su proizlazili iz judeo-kršćanske ili islamske tradicije. No, danas je jasno kako filozofija religije ...nema teologijskih i konfesionalnih granica te kako mora uzeti u obzir najširi mogući spektar religijskih fenomena. Pritom se kao jedan od centralnih problema pokazuje upravo pluralizam religija: može li filozofija religije ravnopravno pristupiti svih religijskim tradicijama i ponuditi zadovoljavajuću analizu? Jedan od najznačajnijih živućih filozofa religije, John Hick, želi dati jednu novu »interpretaciju religije« i to ograničavajući je kako od naturalističkih tako i konfesionalnih interpretacija. Naziva je »filozofijom religijskog pluralizma« te je smješta u širi kontekst filozofije religije nastojeći pritom uvažiti fenomen religije u »pluralizmu njegovih formi«. Takva »pluralistička hipoteza« želi biti prihvatljiva »globalno-mislećim vjernicima svih tradicija«.
Etika pruža zajednički prostor za procjenjivanje vjerskih i sekularnih normi. Tijesan odnos između zakona i načela o vjerskoj slobodi, njihovo uzajamno miješanje i moralni temelj ponekad se ...preklapaju; određuju analizu s perspektive moralnosti kao veoma važnu zbog toga što uspostavlja zajednički jezik procjene. U kojoj mjeri ona može pokazati vezu između vjerskih i građanskih normi? Koji su zajednički elementi preklapanja između ta dva niza normi? Postoji li napetost između ta dva niza normi? Koja je uloga vjerske svijesti u odnosu na te društvene norme? U sadržaju ovoga članka pokušat ću dati odgovor na ovaj vid pitanja kao i na druga koja nisu izričito uvrštena ovdje.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- p. 120-149- s. 120-149- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 ...Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
