Gotovo čitavo 19. stoljeće u Bosni i Hercegovini, sve do uspostave austrougarske vlasti, obiluje turbulencijama izazvanim slabljenjem Osmanskoga Carstva i težnjama onodobnih europskih sila da, koliko ...je to moguće, riješe probleme izazvane takvim stanjem i zbivanjima. Porta na razne načine, ponajprije zakonskim uredbama (Hatišerif od Gülhane 1839., Hatihumajun 1856.) pokušava riješiti probleme, ali nedostaje volje i snage za njihovu provedbu pa su rezultati gotovo neznatni, a položaj katolika i Katoličke Crkve sve je nezavidniji.
Fra Grgo Martić je, kao agent Franjevačke provincije Bosne Srebrene u Sarajevu, više puta bio posrednikom između osmanskih vlasti i Franjevačkoga samostana Kreševo.
U djelovanju na tom planu intenzivno, kao član sarajevskoga Medžlisa (Vijeća), ali i privatno, u granicama mogućega i dopuštenoga, komunicira s predstavnicima vlasti, a za pomoć u rješavanju pojedinih sporova obraća se i diplomatskim predstavnicima drugih država koji su u određenim situacijama mogli ostvariti određeni utjecaj.
Takvi slučajevi detaljno su opisani u neobjavljenim samostanskim ljetopisima vođenim između 1864. i 1878. godine.
U radu se obrađuje historijat istraživanja jednog od najvažnijih samostanskih kartulara iz hrvatskoga srednjovjekovlja: Libellus Policorion – Rogovski kartular. To je kopijalna knjiga – kartular ...hrvatske kraljevske Rogovske opatije (prvotno samostan svetog Ivana Evanđelista u Biogradu, potom od 12. stoljeća stvarni i pravni slijednik samostan svetih Kuzme i Damjana na brdu Ćokovcu kod Tkona na otoku Pašmanu) sastavljen u drugoj polovini 14. stoljeća te pisan latinskim jezikom, goticom bolonjskoga tipa (littera Bononiensis). Ovo je prvi dio rada u kojemu se obrađuju autori i istraživački rezultati koji se odnose na ovaj dragocjen kartular u periodu od 17. do konca 19. stoljeća. Ukazuje se na različite spoznaje i otvorena pitanja koja su se javljala uz sadržaj ovoga kartulara kao i na njegovu sudbinu kao važnoga povijesnog i arhivskog spomenika koji se danas čuva u Državnom arhivu u Zadru (HR–DAZD–337 Benediktinski samostan sv. Kuzme i Damjana na Pašmanu, kut. 1).
Tema rada je obnova nekadašnje benediktinske crkve i samostana sv. Marije na otoku Mljetu u razdoblju od 1948. do 1951. godine. Nakon Drugoga svjetskog rata samostanski sklop mljetskih benediktinaca ...povjeren je Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti, a pod vodstvom akademika Cvita Fiskovića, tadašnjeg ravnatelja Konzervatorskog zavoda za Dalmaciju u Splitu, poduzeta su i navedena istraživanja spomenika. Namjera je podrobnije predočiti provedene intervencije na crkvi i samostanu, potom istaknuti doprinos Fiskovićeve znanstvene interpretacije spomenika, ali i skrenuti pozornost na nerealizirani projektni prijedlog revitalizacije benediktinskog samostana na otoku Mljetu.
Suživot starog i novog Bergman Marković, Rujana; Marković, Aleksandar
Mjera,
01/2019, Volume:
1, Issue:
1
Paper
Open access
Nasljeđe. Širok pojam koji se koristi kako u biologiji tako i u povijesti i umjetnosti. Kada govorimo o genetici, to je sveukupnost svojstava prenesenih s roditelja na potomke, međutim gotovo da isto ...vrijedi i za građevine. Znanja i alati, tehnologije i materijali, prenošeni s predaka na potomke, postali su dio tradicije te time i dio odgoja i poimanja svega oko nas. Naslijedili smo objekte, a s njima i emociju i povijest koja ih je stvorila.
U ovom radu donose se nove hipoteze o izvornom smještaju sakristijskog ormara iz samostana Sv. Križa na Čiovu. U uvodnom dijelu govori se o samostanu i crkvi Sv. Križa, posebno o drvenom inventaru iz ...15. stoljeća. Donosi se kratak pregled povijesti intarzije te se navode neki od brojnih komparativnih primjera iz Italije. Nakon detaljnog pregleda sakristije i ormara, zaključeno je da su ormaru mijenjane dimenzije te da se ne nalazi na izvornom mjestu. Povijesno-umjetnička i tehnička analiza potvrdila je pretpostavku, koja je već postojala u stručnim krugovima, da su isti majstori izradili navedeni ormar i mnogo poznatiji sakristijski ormar iz trogirske katedrale. Poznato nam je, iz opisa katedrale trogirskoga biskupa Didaka Manole 1756. godine, da su autori sakristijskog ormara iz katedrale Grgur Vidov i nepoznati venecijanski drvorezbar, a naručen je 1457. godine. U Manolinu opisu trogirske katedrale stoji da se uz južni zid sakristije nalazi još jedan ormar, izrađen 1457. godine, koji je u međuvremenu nestao. Daljnja istraživanja navodila su nas na zaključak da su dva ormara zapravo dio cjeline koja je izvorno stajala u sakristiji trogirske katedrale. Prema hipotezi koja se obrazlaže u ovom radu, taj ormar za koji se pretpostavljalo da nije sačuvan, danas je u sakristiji samostana Sv. Križa na Čiovu. Možemo zaključiti da se premještaj ormara dogodio između Manolina opisa trogirske katedrale iz 1756. i Eitelbergerova opisa iz 1859. godine.
Autori na temelju neobjavljenog dokumenta „Izvješće o radu i potrebama home care - kućne njege u I.C.G. samostana Đakovo” iz veljače 1995. analiziraju potrebe i način rada izdvojenog objekta ...Izbjegličkog centra Gašinci u samostanu Milosrdnih sestara Svetog Križa. Dokument pruža uvid u strukturu izbjegličke populacije koja je smještena u đakovačkom samostanu te opisuje njihove potrebe. Zbog toga predstavlja izvrstan izvor za proučavanje izbjegličke problematike u Đakovu.
U ovom radu govori se o sudbini čakovečkog pavlinskog kompleksa nakon ukinuća pavlinskog reda na području Habsburške Monarhije 1786. godine. U prvo vrijeme brigu o bivšim samostanskim građevinama ...preuzima Ugarska dvorska komora, a početkom 19. stoljeća njihov vlasnik postaje barun Vinko Knežević, koji cijeli nekadašnji samostanski sklop pretvara u svoju privatnu rezidenciju. Govoreći o samostanskom kompleksu, možemo utvrditi da je to njegova posljednja građevinska faza, izuzev kasnijeg stilskog ujednačavanja vanjštine crkvenog svetišta. Nakon Kneževića slijedi degradacija i u konačnici rušenje samostanskih zgrada, najvjerojatnije potkraj 19. stoljeća. Od čitavog kompleksa danas se u cijelosti očuvalo samo svetište nekadašnje samostanske crkve pretvoreno u kapelu sv. Jelene, dok je ostatak u arheološkom sloju. Analizom pronađenih temelja zidova te dostupne literature i dokumentacije, izdvojene su arheološke strukture koje se mogu pripisati toj građevinskoj fazi, ali se ne isključuje mogućnost da one u velikoj mjeri nastaju još u baroknoj pregradnji samostanskog sklopa.
Isprava Instrumento della cessione del scoglio della comunità di Curzola alli Padri minori osservanti di San Francesco l' Anno 1394. darovnica je Velikog vijeća grada Korčule franjevačkom Redu male ...braće. Isprava je prijepis i datira se u 17. stoljeće. Sam je tekst darovnice sačuvan u nekoliko verzija koje pokazuju određene međusobne razlike dovodeći u pitanje izvornost teksta te isprave. Temeljem diplomatičke analize, analize leksičko-stilističkih značajki, pravnog konteksta i okolnosti nastanka u radu se pokazuje da isprava predstavlja prijepis autentičnog teksta darovnice iz 1394. godine i da se njome ustvrđuje vlasnost toga reda ne samo na dijelu Otoka kod Korčule, kako se dosad smatralo, nego i nad cijelim otokom.
U Godini posvećenoga života (30. 11. 2014. — 2. 2. 2016.), ovaj rad obrađuje duhovno–povijesnu karizmu koja se nije zaustavila na svome izvoru, nego se prelila daleko preko granica svoga nastanka. ...Riječ je o karizmi sv. Klare Asiške, »duhovne plemkinje«, čija je pojava i svetost života nadahnjivala i danas nadahnjuje brojne sljedbenice i štovatelje diljem svijeta, jednako kao i u našim krajevima. Upravo iz tih razloga napisan je i ovaj članak, podijeljen u dva glavna dijela s odnosnim podnaslovima. U prvome dijelu, kao uvod u glavni dio rada, autor iznosi kratki životopis sv. Klare Asiške i duhovno–zakonodavni hod Reda »siromašnih gospođa« do konačnoga odobrenja Klarina Pravila.
Nakon toga prelazi na drugi naslov, u kojem obrađuje samostane klarisa u našim krajevima tijekom srednjega vijeka, gdje se u podnaslovima govori o deset srednjovjekovnih samostana klarisa preko kojih se Klarina karizma prelila i na naše prostore: samostan sv. Nikole u Zadru, sv. Marcele u Ninu, sv. Elizabete u Skradinu, sv. Klare i sv. Petra u Dubrovniku, sv. Klare u Splitu; tri samostana u Kotoru: sv. Križa, sv. Klare i sv. Marije od Anđela i, na kraju, samostan sv. Spasa u Šibeniku.
Autor donosi valorizaciju renesansnog pročelja u sjevernom dvorištu samostanskog kompleksa sv. Luce u Šibeniku, kao i slijed njegove obnove, koja je bila, po kompleksnosti izvedbe, jedan od ...najzahtjevnijih realiziranih projekata posljednjih godina u nadležnosti Konzervatorskog odjela u Šibeniku.
PDF
