U ovom tekstu analiziramo empirijski hommage Štulhofera i Burića (2015, 2016) Županovljevoj teoriji o egalitarnom sindromu (TES). Pokazujemo da autori preskaču neke fundamentalne korake u dizajnu ...istraživanja, kao što je zahtjev da propozicije vlastite teze uklope u postojeće znanje o nekoj temi. Nadalje, autori ne vode dovoljno računa o implikacijama višedimenzionalnosti konstrukta TES za svoju konceptualizaciju, a ni prilikom odabira statističkih analiza. Pokazujemo zašto podatke koje imaju ne bi trebali koristiti za analize koje poduzimaju. Nasuprot tome, naša analiza percepcije legitimne razine dohodovne nejednakosti sugerira da smo u europskim i globalnim okvirima sasvim prosječno egalitarno orijentirani. Dapače, stanovnici Njemačke ili Švicarske više teže uravnilovci nego stanovnici Hrvatske. Ovaj nalaz dovodi u pitanje interpretacije prema kojima je zahtjev za smanjenjem dohodovne nejednakosti atavizam socijalističke prošlosti, kao i one koje tvrde da takvi zahtjevi koče razvoj društva. Uzevši u obzir sve navedeno, zaključujemo da egalitarni sindrom i dalje ostaje teorijska fantazija.
Ovaj se rad bavi istraživanjem suvremene iranske perivojne arhitekture iz dvije perspektive: obrazovanja s jedne strane i stručnih projekata s druge strane. Rad je strukturiran u dvije cjeline od ...kojih se prva bavi kvalitativnom metodom utemeljene teorije kojom se analiziraju teorije putem kodiranja koncepata. U drugom se dijelu rada komparativnim pristupom analizira kriterij dobiven u prvome dijelu u njegovoj primjeni na spomenuta dva područja suvremene iranske perivojne arhitekture.
This paper studies the performance of contemporary Iranian landscape architecture in the two areas, namely that of education and professional projects. It is divided into two sections; the first section being based on the qualitative method of grounded theory which analyzes theories by coding the concepts. The second section uses a comparative approach, whereby the criterion extracted from the first section is discussed in the two aforementioned areas of contemporary Iranian landscape architecture.
Željezno-sumporna ili kemoautotrofna teorija postanka života na Zemlji temelji se na dobivanju energije reakcijom oksidacije FeS sumporovodikom, pri čemu nastaje FeS2, te katalitičkim djelovanjem ...čestica željezova sulfida. U članku su razmatrane reakcije uz sudjelovanje redoks-sustava FeS/FeS2 koje su mogle imati udjela u nastanku organskih spojeva na sulfidnim česticama u vodama pradavnog oceana: redukcija dušika u amonijak, konverzija ugljikova dioksida u metantiol i ugljikova monoksida u pirogrožđanu kiselinu te sinteza alanina iz pirogrožđane kiseline uz sudjelovanje željeza(III). Navedeni primjeri služe zanimljivijem i stoga za učenike atraktivnijem prikazu redoks-reakcija.
Glavni je cilj ovog istraživanja bio provjeriti primjenjivost osnovnih koncepata teorije privrženosti u području veza ljudi i njihovih kućnih ljubimaca, odnosno definirati osnovna obilježja ...spomenutog odnosa u kontekstu privrženosti. Privrženost je u odnosu vlasnik-kućni ljubimac interpretirana u kontekstu bliskih odnosa u okviru obiteljske, romantične i prijateljske domene. U istraživanju je sudjelovalo 219 vlasnika kućnih ljubimaca (pasa), koji su osobno kontaktirani te su pristali popuniti upitnik. Mjerni su instrumenti zastupljeni u primijenjenom upitniku Upitnik karakteristika i funkcija privrženosti, Modificirani Brennanov Inventar iskustava u bliskim vezama i Upitnik privrženosti prema kućnim ljubimcima. U odnosu je s kućnim ljubimcem izražena funkcija separacijske anksioznosti pred sigurnim utočištem kao indikatorom realizacije privrženog ponašanja. Vlasnici pasa percipiraju odnos s romantičnim partnerom kao onaj u kojem je najsnažniji doživljaj sigurnog utočišta, dok je isti najmanje izražen upravo u odnosu s kućnim ljubimcem. Razlike u doživljaju separacijske anksioznosti među odnosima nešto su manje izražene iako prisutne i podržavaju vodeći status partnerskog odnosa. Utvrđen je nizak stupanj konzistencije među dimenzijama privrženosti u odnosima s ljudima i odnosu sa psom kao kućnim ljubimcem. Pojedinci koji su skloniji izbjegavati bliskost i odbijati intimnost vjerojatnije će i realizirati manje privrženih ponašanja u specifičnim odnosima (vrijedi za sve ispitivane vrste odnosa). Istraživanje je pridonijelo definiranju karakteristika odnosa vlasnik-kućni ljubimac jer se njime zahvaća pretpostavljena uloga koju privrženost igra u takvom odnosu. Općenito, rezultati upućuju na zaključak prema kojem odnos s kućnim ljubimcem te odnosi u preostale tri bliske interpersonalne domene dijele u određenoj mjeri zajedničku osnovu, u smislu kvalitete privrženosti, u teorijski očekivanom smjeru. Može se zaključiti da odnos s kućnim ljubimcem imitira blizak interpersonalni odnos.
This article on the theories of the German sociologist Niklas Luhmann starts with a discussion of the formal codes that give what he calls communication systems their boundaries and coherence. It ...continues with an account of how these differentiating, observing systems can be seen to operate independently of human intervention, leading to a split between active, conscious human action and impersonal communication systems operating under their own logic, and more specifically to a split between conscious critique and social change. Throughout it is argued that observing and observed, reference and self-reference, and seeing and blindness, are all inseparably linked, raising serious questions about the status and function of social critique as conventionally understood.
Straipsnyje aptariama vokiečių sociologo Niklaso Luhmanno socialinė teorija. Pradžioje formuluojama formalaus kodo, nusakančio komunikacijos sistemos ribas ir darnaus funkcionavimo principą, idėja. Siekiama atskleisti, kaip diferencijuojančio-stebėjimo sistemos gali veikti nepriklausomai nuo žmogaus, kaip atsiranda atotrūkis tarp sąmoningo, aktyvaus žmogiškojo veiksmo ir nuasmenintos komunikacijos sistemos, veikiančios pagal savo vidinę logiką. Toks atotrūkis pastebimas ir sąmoningos socialinės kritikos atveju. Kritika inicijuoja pokyčius, bet antrieji plėtojasi savarankiškai, pagal vidinius sisteminius principus. Straipsnyje teigiama, kad stebintis ir stebimas subjektai, nuoroda į kitą ir savęs įvardijimas, akivaizdumas ir aklumas yra tarpusavyje susiję reiškiniai, o į tai svarbu atsižvelgti svarstant aktualius socialinės kritikos paskirties ir funkcijų klausimus.
Straipsnyje ieškoma atsakymo į klausimą, kodėl sociologijos teorija vadinama dviem skirtingais pavadinimais – „socialine teorija“ ir „sociologine teorija“. Grindžiama tezė, kad ši dvivardystė yra ...dviejų iki galo neišspręstų sociologijos episteminio statuso problemų (sociologijos santykio su kitais socialiniais mokslais ir jos santykio su filosofija) semantinis simptomas. Minimalistiškai save suprantanti sociologija yra mokslas apie visuomenės socialinę bendruomenę. Maksimalistinė sociologijos samprata teigia, kad sociologijos objektas yra visa visuomenė: sociologija tampa socialine teorija ir neišvengia sociologinio proto antinomijų dialektikos, kuri reiškiasi alternatyvių „visuomenės esmės“ sampratų konfliktais. Socialinė teorija ir istorijos filosofija straipsnyje traktuojamos kaip alternatyvios tradicinei metafizikai „modernybės metafizikos“. Postpozityvistinė socialinė teorija traktuojama kaip forumas, kuriame svarstomos turiningos ontologinės sociologinių teorijų darybos problemos.
Straipsnyje supažindinama su sprendimų teorijos eksplikuojama formaliojo racionalumo samprata, aptariamos jos modifikacijos, kurias ši samprata patiria, kai sprendimų teorija savo reikmėms naudojasi ...socialiniai mokslininkai ir filosofai. Šių modifikacijų rezultatas vadinamas „storąja“, „standžiąja“, „tankiąja“ arba „plačiąja“ racionalumo samprata. Sprendimų teorija yra veiksmų racionalaus pasirinkimo teorija. Racionaliu čia vadinamas pasirinkimas veiksmo, kuris maksimizuoja veikėjo laukiamą naudą. Straipsnyje taip pat parodoma, kuo skiriasi tos formaliosios racionalumo teorijos „storinimo“ strategijos, kuriomis naudojasi socialiniai mokslininkai, nuo tų, kurias taiko filosofai. Apžvelgiamos konceptualios sąsajos tarp formaliosios praktinio racionalumo sampratos ir tos, kuri tradiciškai yra praktinės filosofijos (etikos) dėmesio centre (ji straipsnyje vadinama absoliučiojo praktinio racionalumo vardu). Straipsnyje pristatoma „santykinio praktinio racionalumo“ vardu pavadinta praktinio racionalumo samprata, kurios kontūrai paskutiniaisiais dešimtmečiais ryškėja analitinėje veiklos bei socialinėje filosofijoje.
Svrha ovog rada je istražiti vezu između promjene i B-teorije vremena, koja se ponekad naziva i Znanstvenim pogledom na vrijeme, prema kojem je stvarnost četverodimenzionalni prostor-vremenski ...manifold, u kojem prošlost, sadašnjost i budućnost jednako postoje, a sadašnje vrijeme i ne-sadašnje vrijeme su metafizički isto. Argumentiram u prilog novom odgovoru na kompleksno pitanje postoji li promjena prema B-teoriji. Zapravo, često se kaže da B-teoretičari imaju ‘statični’ pogled na vrijeme. Međutim, ovo je daleko od nevine semantičke razlike: ako B-teorija vremena predstavlja model vremenske stvarnosti koji je statičan, tada prema B-teoriji nema promjena. Na temelju ovoga se razumno može smatrati sljedeće: naravno, promjena postoji, dakle B-teorija mora biti lažna. U ovom radu tvrdim da u jednom smislu postoji promjena prema B-teoriji, međutim u drugom smislu nema promjene prema B-teoriji. U tu svrhu predstavljam tri slučaja promjene: Egzistencijalna promjena, naime gledište da se stvari mijenjaju s obzirom na njihovo postojanje tijekom vremena; Kvalitativna promjena, gledište da se stvari mijenjaju s obzirom na njihovo postojanje tijekom vremena; Propozicijska promjena, naime gledište da se stvari (tj. propozicije) s vremenom mijenjaju u odnosu na njihovu istinosnu vrijednost. Tvrdim da, iako postoji interpretacija ove tri instance promjene koja je istinita prema B-teoriji, pa tako i promjena prema B-teoriji u tom smislu, postoji B-teorijska interpretacija svakog od njih koja nije istinita prema B-teoriji, stoga prema tome nema promjene prema B-teoriji u ovom drugom smislu.
The implementation of new technologies in healthcare leads to the emergence of new practices that diverge from traditional medical procedures. Existing scientific literature observes that new ...technologies often contradict conventional treatment methods, thereby posing a threat to existing divisions of labor and responsibilities among healthcare professionals and their medical domains. It is expected that tensions and conflicts arising from these contradictions hinder the implementation of new technologies and procedures in healthcare organizations. However, this article challenges such assumptions, arguing that conflicts between old and new practices or among practices of different medical domains are actually one of the main drivers of innovation. Cultural-historical activity theory (Engeström, 1987; 2001; Blackler, 2009) promotes a dialectical approach to researching the implementation of new technologies in organizations. It contends that consensus between old and new, or between domain-specific practices is not necessary for new technologies to be successfully implemented, provided there is a shared goal of activity. On the contrary, contradictions and tensions between different ways of working are considered regular characteristics of activity systems during the introduction of new technologies in organizations. This article presents the results of a long-term case study on a hospital’s implementation of a new technology called Transcatheter Aortic Valve Implantation (TAVI) which is a minimally invasive cardiac procedure. The newly introduced procedure enables the treatment of previously inoperable patients suffering from aortic valve stenosis. During the five-year ethnographic study of its implementation, numerous contradictions and difficulties in the progress of this innovation were documented. By applying cultural-historical activity theory to the case, various contradictions initially thought to impede its progress were identified. However, it turns out that the expansion of doctors' activities and the transformation of aortic stenosis treatment arose precisely from these contradictions. Although generalizations cannot be drawn from case studies, this example demonstrates the utility of using cultural-historical activity theory in researching the modernization of healthcare organizations. Therefore, this article contributes to the development of new theoretical approaches and methods, urging researchers and theorists of technology implementation to re-examine the current understandings of these processes.
Implementacijom novih tehnologija u zdravstvu stvaraju se nove prakse, različite od tradicionalnih medicinskih postupaka. Znanstvena literatura smatra da su nove tehnologije često u suprotnosti s uobičajenim načinima liječenja te postaju prijetnja postojećim podjelama rada i odgovornosti između zdravstvenih djelatnika i njihovih medicinskih domena. Nadalje, smatra da tenzije i sukobi koji proizlaze iz tih kontradikcija usporavaju implementaciju novih tehnologija i procedura u zdravstvenim organizacijama. Ovaj članak, međutim, dovodi u pitanje takve pretpostavke, tvrdeći da su sukobi starih i novih praksi ili između praksi različitih medicinskih domena zapravo pokretači inovacija. Kulturno-povijesna teorija aktivnosti (Engeström, 1987; 2001; Blackler, 2009) promiče dijalektički pristup istraživanjima implementacije novih tehnologija u organizacije te tvrdi da nije nužan konsenzus između starih i novih, kao ni između domenski specifičnih praksi kako bi se uspješno implementirale nove tehnologije, uz uvjet zajedničkog cilja aktivnosti. Naprotiv, kontradikcije i napetosti između različitih načina rada smatraju se redovitim karakteristikama sustava aktivnosti pri uvođenju novih tehnologija u organizacije. U ovom članku predstavljaju se rezultati dugogodišnje studije slučaja bolnice koja je uvela novu tehnologiju imena TAVI (transkateterska ugradnja aortnog zaliska) u svoje kardiokirurške postupke. Novonastalom procedurom omogućeno je liječenje dotad inoperabilnih pacijenata koji boluju od stenoze aorte srčanog zaliska. Tijekom petogodišnjega etnografskog istraživanja njezine implementacije zabilježene su mnogobrojne kontradikcije i poteškoće u napretku ove inovacije. Primjenom kulturno-povijesne teorije aktivnosti na slučaj, uočene su različite kontradikcije za koje se isprva činilo da usporavaju njezin napredak. Međutim, ispostavlja se da je upravo iz njih nastala ekspanzija aktivnosti liječnika i transformacija liječenja stenoze aorte. Iako se iz studija slučaja ne mogu postavljati generalizacije, ovim se primjerom pokazuje korisnost upotrebe kulturno-povijesne teorije aktivnosti u istraživanjima modernizacije zdravstvenih organizacija. Stoga ovaj članak pridonosi razvoju novih teorijskih pristupa i metoda, pozivajući istražitelje i teoretičare implementacija novih tehnologija da preispitaju postojeća razumijevanja tih procesa.
Prispevek obravnava povezave med dvema izmed pomembnejših glasbenoteoretskih traktatov, Temelji harmonike Gioseffa Zarlina in Temelji glasbe Anicija Manlija Severina Boetija. Odgovoriti skuša na ...vprašanje, v kolikšni meri se Zarlino navezuje na Boetija in prevzema njegove misli ter v kolikšni meri se od njega odmika.
PDF
