Cilj istraživanja bio je ispitati neke pretpostavke Gottmanova
modela roditeljskih metaemocija na uzorku roditelja djece
predškolske dobi. U istraživanju je sudjelovalo 506 roditelja.
Upitnike o ...metaemocijama, dimenzijama temperamenta te
dječjim internaliziranim i eksternaliziranim problemima
ispunjavali su zasebno majka i otac. Majčina i očeva
svjesnost vlastitih i dječjih emocija i postupanje s dječjim
emocijama indirektno je povezana s dječjim eksternaliziranim
i internaliziranim problemima preko dječje negativne
afektivnosti i samokontrole a dodatno je svjesnost izravno
povezana s dječjim internaliziranim i eksternaliziranim
problemima. Rezultati dobivenih modela pokazuju da je
majčina i očeva svjesnost vlastitih i dječjih emocija i
postupanje s dječjim emocijama pozitivno povezana sa
samokontrolom i negativno povezana s negativnom
afektivnosti, dok je jedino majčina i očeva svjesnost vlastitih i
dječjih emocija negativno povezana s eksternaliziranim i
internaliziranim problemima. Istodobno, negativna je
afektivnost pozitivno povezana s dječjim eksternaliziranim i
internaliziranim problemima, a samokontrola je negativno
povezana s dječjim eksternaliziranim i internaliziranim
problemima. Ovim istraživanjem potvrdili smo dio
pretpostavki iz Gottmanova modela kako roditeljske
metaemocije utječu na dječje izlazne varijable.
Svrha ovog rada bila je rasvijetliti ulogu dobrobiti u zdravlju. Pregled literature upućuje na povezanost subjektivne dobrobiti s objektivnim i subjektivnim mjerama zdravlja. Što se tiče mortaliteta, ...neka istraživanja upućuju na pozitivnu povezanost dobrobiti i dugovječnosti, a neka kako kod starijih osoba visoke razine dobrobiti pridonose mortalitetu. Dobrobit je, osim toga, povezana s nižim morbiditetom, dužim razdobljem preživljavanja od smrtonosnih bolesti te pozitivno utječe na imunološke reakcije organizma. Promatrajući podatke vezane uz odnos pozitivne (PA) i negativne
afektivnosti (NA) i zdravlja može se reći kako su daleko od jednoznačnih. Ipak, dio istraživanja govori u smjeru veće povezanosti PA s objektivnim te NA sa subjektivnim pokazateljima tjelesnog zdravlja. PA se povezuje s dužim životnim vijekom, manjim
rizikom od obolijevanja od različitih bolesti, boljim imunološkim funkcijama i većim pragom za bol. Rezultati istraživanja odnosa NA i objektivnih pokazatelja zdravlja vrlo su neujednačeni, što se objašnjava slabom povezanošću ovih varijabli, dok su
negativni efekti negativnih emocija na procjenu i interpretaciju tjelesnih simptoma sustavno potvrđeni. Kako se problem nemogućnosti generalizacije rezultata objašnjava razlikama u mjerenju konstrukta dobrobiti te poimanju i mjerenju tjelesnog zdravlja, navedeni su prijedlozi i metodološka rješenja koja mogu pridonijeti kvaliteti budućih ispitivanja i spoznajama proizašlih iz njih.
LATINIZMI U DJELIMA ŽELJKE ČORAK Pavao Tekavčić
Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje,
01/1999, Volume:
25, Issue:
1
Journal Article
Peer reviewed
Open access
U prilogu autor analizira izbor morfosintaktički neadaptiranih latinskih elemenata (literarni i drugi citati, stalne formule i izrazi, pojedine riječi) u glavnim tekstovima poznate povjesničarke ...umjetnosti i književnice Željke Čorak. Svi su latinizmi pravilni, imaju različite pragmalingvističke i/ili tekstovne funkcije i dokazuju aktualnost latinskog jezika kao i jezično i stilsko bogatstvo autorice.
Zdravlje se smatra jednom od najvažnijih komponenata kvalitete života. Istraživanja pokazuju da je odnos između objektivnih indikatora zdravlja i psihološke dobrobiti prilično slab. Za razliku od ...toga, nalazi istraživanja redovito potvrđuju visoku povezanost između subjektivnih indikatora zdravlja i psihološke dobrobiti. Naime, autori poput Watsona i Pennebakera (1989) zaključuju da subjektivni indikatori zdravlja, kojima pripadaju i tjelesni simptomi, imaju značajne implikacije za nečije svakodnevno funkcioniranje. Stoga bi zdravstvene tegobe koje se učestalo ponavljaju trebale profesionalne intervencije. To se posebice opravdanim čini kada se zna da čak 35% pacijenata izvještava o nestanku ili ublažavanju simptoma kao reakciju na placebo. Većina se istraživanja usmjerena na ispitivanje uloge ličnosti u formiranju i izvještavanju o tjelesnim simptomima temelji na osobini zvanoj negativna afektivnost. Treba istaknuti da se na različitim uzorcima, uz korištenje različitih mjera, korelacije između negativne afektivnosti/neuroticizma i tjelesnih simptoma kreću od .30 do .50. Neki istraživači čak sugeriraju da je povezanost između negativne afektivnosti/neuroticizma i tjelesnih tegoba tako jaka da bi tjelesne probleme trebalo promatrati prije kao dijelove nego kao korelate ove široke dimenzije (Watson i Pennebaker, 1989). Stoga, iako su ozbiljne bolesti i prerano umiranje, bez sumnje, najveće javnozdravstvene brige i predstavljaju puno veće probleme nego subjektivni indikatori zdravlja, čini se da bi i ova dimenzija trebala biti važna svima onima koji se bave psihološkom i tjelesnom dobrobiti ljudi.
Tema je ovog rada ljudska spolnost koju današnja teologija
shvaća kao način naše opstojnosti. Kao takva ona je strukturalna
dimenzija osobe, znak i mjesto otvaranja, susretanja, dijaloga,
...komunikacije i jedinstva među osobama. Spolnost je životna
snaga koja obuhvaća, uvjetuje i utječe na svaki osobni čin u
svakom trenutku života i ne djeluje samo na jednom području ili
vremenskom razdoblju, već predstavlja bit i žarište života.
U drugom dijelu autor istražuje filozofske stavove o ljudskoj
spolnosti kroz povijest. U svijetu kršćanske kulture spolnost se,
uglavnom, definirala prema svojem glavnom cilju, tj. reprodukciji.
Danas postoje četiri glavne koncepcije seksualnosti. Seksualnost
je izrazito svrhovita i služi reprodukciji, ona je bitno vrsta osobne
ljubavi, ona je osebujan način govora tijela i ona je izvorište
posebnog užitka.
U trećem dijelu autor nas ukratko upoznaje s poviješću spolnog
odgoja i naglašava kako i Katolička crkva poslije II. vatikanskog
koncila ulazi u dijalog s modernim odgojnim znanostima, te u
svojim postavkama i dokumentima zagovara i promiče spolni
odgoj.
U četvrtom dijelu autor govori o osnovnom odgoju, tj. o odgoju
moralnog osjećaja i afektivnosti. Da bi se postigao puni spolni
odgoj valja razviti moralni osjećaj koji je trostruk: osjećaj za etički
život, osjećaj za slobodu i osjećaj za odgovornost.
Autor prikazuje važnost emotivno-afektivnoga u odgoju i obrazovanju, s posebnim osvrtom na školskog vjeroučitelja. U preadolescenciji i adolescenciji mladi čovjek proživljava proces identifikacije i ...dozrijevanja osjećajnosti, pri čemu je nerijetko zbunjen mnoštvom poruka i prijedloga s kojima se susreće npr. u medijima i među odraslima. U tom procesu važnu ulogu ima nastavnik, među ostalim i stoga što mladi čovjek traži uzore i među odraslima izvan obiteljskoga kruga. Svaki nastavnik, a posebice vjeroučitelj, u tom procesu može biti svjedok i učitelj u odgoju mladih za osjećajnost. Razvijajući empatički odnos, vjeroučitelj je pozvan ispravno promicati i odgajati mlade za rast u svijetu osjećaja. U tu svrhu autor daje nekoliko konkretnih primjera i uputa kao i djelatne smjernice potkrepljene zornim primjerima.
LATINIZMI U DJELIMA ŽELJKE ČORAK Tekavčić, Pavao
Rasprave: Časopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje,
06/1999, Volume:
25, Issue:
1
Paper
Open access
U prilogu autor analizira izbor morfosintaktički neadaptiranih latinskih elemenata (literarni i drugi citati, stalne formule i izrazi, pojedine riječi) u glavnim tekstovima poznate povjesničarke ...umjetnosti i književnice Željke Čorak. Svi su latinizmi pravilni, imaju različite pragmalingvističke i/ili tekstovne funkcije i dokazuju aktualnost latinskog jezika kao i jezično i stilsko bogatstvo autorice.
Članak tematizira medijski govor, posebice govor na radiju, te pokazuje rezultate istraživanja govora novinara Hrvatskoga radija, usmjeravajući pozornost na njihovu duhovitost, poetičnost i ...afektivnost. Unutar novinarskog diskursa kao diskursa specifične ljudske djelatnosti, pismo i govor su dva ravnopravna oblika izražavanja i važan su kriterij određenja novinarske kvalitete. Ipak, odnos prema govoru u sustavu obrazovanja novinara još uvijek nije dovoljno istaknut, unatoč kontinuiranom zanimanju političkih teorija i različitih znanstvenih disciplina za govor u medijima, te unatoč zakonskoj i normativnoj obvezi javnih medija da štite i njeguju hrvatski jezik i govor. Na primjeru istraživanog dijaloga na Hrvatskom radiju, u članku se kvantitativnom analizom duhovitosti, poetičnosti i afektivnosti govora novinara, upozorava na ono što zovemo općom govornom kulturom, koja je prilično siromašna i zapostavljena u sustavu medija i strukture programa.
PDF
