Distalni tibiofibularni zglob odgovoran je za širinu i stabilnost takozvane zglobne viljuške gležnja koju sačinjavaju distalna tibija i distalna fibula. Prema nekim autorima tijekom uganuća gležnja u ...95 % slučajeva dolazi i do ozljede ligamenta distalnog tibiofibularnog zgloba. Upravo je prepoznavanje ovih ozljeda od velike važnosti, jer se pacijenti s tim ozljedama liječe dvostruko dulje od pacijenata s ozljedama ligamentarnih struktura lateralne strane gležnja, a do povratka sportskim aktivnostima protekne i do 6 mjeseci. Standardni klinički testovi i klasične rendgenske snimke nisu često dostatni za postavljanje dijagnoze, pa je pri sumnji na ozljede sindezmoze potrebno učiniti i magnetsku rezonanciju. Način liječenja akutnih izoliranih ozljeda sindezmoze ovisi o stupnju nestabilnosti gležnja. Danas još uvijek postoje nedoumice i nesuglasja u postavljanju dijagnoze i liječenja takvih ozljeda. U ovom radu pokušali smo na sistematičan način prikazati anatomske karakteristike distalnog tibiofibularnog zgloba, ali i najnovije stavove u dijagnostici i liječenju ozljede sindezmoze.
Distal tibiofibular joint is responsible for the distal crucial anatomic structure responsible for the ankle joint stability. According to some authors syndesmosis injury occurs in 95% of the lateral ankle sprain during sport activity. Syndesmotic injuries often require twice as long to return to sport as compared to isolated lateral ligament sprains and can lead to prolonged pain and disability. Clinical tests and plain radiography have limited diagnostic capacity and often MRI imaging is necessary. The treatment of the acute isolated syndesmotic injury depends on the ankle stability. Today still, there is some doubt and disagreement regarding diagnostic criteria, classification, and treatment of syndesmotic injury.
Cilj: Anatomska tehnika rekonstrukcije predstavlja zlatni standard pri operacijskom liječenju lezija prednjeg križnog ligamenta. Kod postavljanja femoralnog tunela glavni orijentir predstavlja ...lateralni interkondilarni greben. Greben se nalazi uz prednji rub hvatišta ligamenta i tuneli se postavljaju ispod njega, u centar hvatišta ligamenta. Cilj ove studije je opisati položaj grebena u odnosu na intaktno femoralno hvatište. Materijali i metode: U studiji je korišteno 10 svježe smrznutih kadaveričnih zglobova koljena. Nakon što je uklonjen medijalni kondil femura, vizualno i uz palpaciju analizirano je područje femoralnog hvatišta ligamenta, i to najprije uz očuvan bataljak prednjeg križnog ligamenta, a zatim nakon uklanjanja čitavog hvatišta. Rezultati: Uz održani ligament, u 70 % preparata niti jedan dio lateralnog interkondilarnog grebena nije bio vidljiv izvan hvatišta. U 20 % preparata greben je bio vidljiv samo iznad posterolateralnog snopa prednjeg križnog ligamenta. Nakon što smo odstranili sva vlakna hvatišta prednjeg križnog ligamenta, u jednom preparatu nismo sa sigurnošću mogli odrediti postojanje grebena. Zaključak: U 90 % ispitivanih preparata lateralni interkondilarni greben bio je unutar hvatišta prednjeg križnog ligamenta. Navedeno bi trebalo uzeti u obzir prilikom anatomske rekonstrukcije ovog ligamenta.
Aim: The lateral intercondylar ridge (LIR) represents the main bony landmark for determining the ACL femoral footprint and for placing the tunnel in the center of the native femoral footprint below the LIR. This study aimed to describe the relationship between the LIR and the intact femoral insertion of the anterior cruciate ligament. Materials and Methods: Ten fresh-frozen, cadaveric knee specimens were obtained for this study. The medial femoral condyle was removed with the aim of finding any protrusion or ridge on the medial wall of the lateral femoral condyle. The exposed areas were carefully analyzed, visually and by palpation. Analyses were performed with ACL stump and after removing the whole ACL from the femoral insertion. Results: In 70% of specimens the ridge was not visible while the ligament was attached to its femoral insertion. In 20% of specimens the ridge was observed outside the fibrous insertion, but only above posterolateral bundle. After removing all ligament fibers in one specimen we could not find bone ridge. Conclusion: In 90% of specimens the LIR was an integral part of the femoral insertion. This observation must be taken into account during ACL reconstructive surgery.
Cilj: Cilj rada bio je ispitati oblik Blumensaatove linije te utvrditi položaj lateralnog interkondilarnog grebena u odnosu na nju. Ispitanici i metode: U radu je korišteno 12 preparata femura sa ...Zavoda za anatomiju Medicinskog fakulteta u Rijeci. Na svakom preparatu tankom savitljivom žicom obilježen je lateralni interkondilarni greben. Učinjena je postranična rendgenska snimka femura uz potpuno preklapanje kondila. Na snimkama je analiziran oblik Blumensaatove linije, razlika u rendgenološkoj gustoći prikaza pojedinih dijelova te položaj lateralnog interkondilarnog grebena u odnosu na Blumensaatovu liniju. Rezultati: Na rendgenološkom prikazu Blumensaatova linija bila je ravna u 25 % preparata. U 75 % preparata stražnji dio linije bio je konveksan u smjeru prema distalno. S obzirom na radiografsku gustoću Blumensaatove linije mogla se podijeliti u tri dijela. Prednji i stražnji dio imali su gustoću intenziteta kortikalne kosti, dok je gustoća srednjeg dijela odgovarala intenzitetu spongiozne kosti. Lateralni interkondilarni greben spaja se s Blumensaatovom linijom u točki koja stražnji segment dijeli u omjeru 58 % : 42 %. Lateralni greben s Blumensaatovom linijom zatvara kut od 62.40 stupnjeva. Zaključak: Blumensaatova linija u 75 % analiziranih preparata nije ravna, već je u stražnjem dijelu zaobljena s konveksitetom usmjerenim prema distalno. Na profilnoj RTG snimci LIR koljena zatvara kut od 62.40 stupnjeva.
Aim: The aim of this study was to analyze the shape of the Blumensaat's line and the relationship with lateral intercondylar ridge on the lateral radiographic view. Patients and Methods: On twelve femoral specimens, the lateral intercondylar ridge were labeled with the thin wire. A full lateral view with the distal femur was taken. At the X-ray we analyzed the radiographic shape of the Blumensaat’s line and a possible difference of the radiographic density during its course. The angle between lateral intercondylar ridge and Blumensaat’s line was calculated as well. Results: The Blumensaat’s line was straight in 25% of specimens. In 75% the posterior part had convexity. Regarding the radiographic density the BL could be divided into three parts. The density of the anterior and posterior was similar as the cortical bone, while the middle part corresponds to the cancellous bone. The posterior part was the longest. The lateral intercondylar ridge and the Blumensaat’s line formed the angle of average 62,40 and intersect with the LIR at the point which divides the posterior part of the BL at the 58%:42% ratio. Conclusion: In 25% the Blumensaat’s line was straight. In 75% of the specimens the posterior convexity was observed. The lateral interc ondylar ridge and the Blumenssat’s line formed the angle of the 62,50. They intersected at the point which divides the posterior part in the 58:42 ratio.
Povećana napetost lateralnog retinakula patele može se javiti kao samostalni entitet ili u sklopu drugih poremećaja patelofemoralnog zgloba kao što su patelofemoralna displazija, lateralna ...nestabilnost patele, ozljede medijalnog patelofemoralnog ligamenta i hondromalacija. Presijecanje lateralnog retinakula, kako bi se postigao bolji balans aktivnih i pasivnih stabilizatora patele i na taj način korigirao njen položaj, bila je jedna od najizvođenijih operacija u ortopediji bez obzira na etiologiju poremećaja. Biomehaničke i kliničke analize pokazale su mogućnost nastanka brojnih komplikacija koje mogu nastati neselektivnom primjenom ove operacijske tehnike od kojih je najteža medijalna nestabilnost patele. Danas se kao metoda za korigiranje napetosti lateralnih stabilizatora patele češće upotrebljava tehnika produljivanja lateralnog retinakula kojom se puno bolje može regulirati napetost lateralnih struktura uz značajno manje komplikacija.
Tightness of the lateral patellar soft tissue complex could be isolated entity or associated with other patellofemoral disorders such as patellofemoral dysplasia, lateral patella instability, medial patellofemoral ligament injury and chondromalatia. Lateral retinacular release was a method of choice among orthopaedic surgeons for improving the patellofemoral balance and congruency regardless the etiology of patellofemoral disorders. Biomechanical and clinical studies have shown that nonselective use of this surgical method could cause numerous complications among which medial patellar instability is the worst. Today most orthopaedic surgeons prefer lengthening instead release, because lateral lengthening is a more precise technique, with reduced complication rates.
Pedijatrijska je populacija po mnogo čemu specifična. Iako na prvi pogled djeca djeluju kao umanjena verzija odraslih, oni se uvelike razlikuju u anatomiji, kao i fiziologiji. Kada govorimo o ...pedijatrijskoj anesteziji moramo imati na umu sve anatomske, fiziološke, farmakodinamske i farmakokinetičke razlike jer će one uvelike utjecati na sve aspekte anestezije – od uvoda, preko osiguravanja i održavanja dišnog puta, do konačnog buđenja iz anestezije i ekstubacije. Kada se fiziološkim i anatomskim varijancama u pedijatrijskoj populaciji pridruže još stanja ili sindromi koji mogu dodatno otežati uspostavu dišnog puta ili ventilaciju, suočavamo se s problemom koji treba ozbiljno shvatiti i trenutno reagirati. U nebrojeno je mnogo istraživanja odavno dokazano da hipoventilacija s posljedičnom hipoksijom i hiperkarbijom može iznimno brzo rezultirati kobnom respiratornom insuficijencijom koju, ako se promptno ne reagira, u stopu može pratiti kardijalni arest. Uz pregled literature prikazujemo i primjer četveromjesečnog djeteta kod kojega je bila planirana operacija rascjepa usne u općoj endotrahealnoj anesteziji. Nakon uvoda u anesteziju, uz otežani prikaz laringealnih struktura direktnom laringoskopijom, uz pomoć videolaringoskopa i dobru vizualizaciju glotisa pokušana je intubacija koja nije bila izvediva zbog nemogućnosti plasiranja
tubusa kroz preusku rimu glotidis. Operativni zahvat je odgođen za mjesec dana. U drugom pokušaju dijete je uspješno intubirano i operirano, bez ikakvih komplikacija. Zbog anatomskih i fizioloških varijacija vezanih za životnu dob svakog pojedinog djeteta, zatim različitih vrsta i opsega rascjepa, potreban je individualizirani pristup. Važno je prepoznati i situacije u kojima ne treba inzistirati na kirurškoj ili anesteziološkoj intervenciji, već odustati i malo pričekati kako bi se anatomski odnosi uslijed somatskog rasta okrenuli u djetetovu korist.
Uvod: U svom remek-djelu Canon u Tibbu Avicena je iznio zanimljiva gledišta vazana uz simptome prijeloma rebrenih kostiju i njihov fizički pregled te liječenje komplikacija. Metoda: Donosimo pregled ...Avicenina Canona i njegova pogleda na anatomiju rebrenih kostiju i njihove prijelome i uspoređujemo ih s konvencionalnom medicinom. Rezultat: Avicena je opisao anatomiju rebara; objasnio je djelotvornost njihove strukture u zaštiti vitalnih organa. Predložio je i neke od metoda za liječenje prijeloma rebara poput upotrebe vakuuma na mjestu prijeloma ili otvorene operacije u slučaju komplikacija. Zaključak: Avicenin pogled na pristup liječenju prijeloma rebara imao je neke sličnosti i razlike s konvencionalnom praksom. Neka od njegovih razmišljanja mogu se i danas uzeti u obzir.
Frangula rupestris and F. alnus are the only two species of the genus Frangula in the flora of the Balkan Peninsula. Frangula alnus is well-known for anthranoid content, and its stem bark and fruits ...are widely used as laxatives. Data on anatomy, plant metabolites, and potential use of F. rupestris are scarce. In this work we analysed anatomy of the stem and leaves and performed phytochemical screening of the bark and leaves of F. rupestris. Specific anatomical characteristics of the stem include the presence of large mucilage cavities in the bark and pith, as well as numerous parenchyma cells containing solitary or cluster crystals of calcium oxalate. The majority of leaf epidermal cells are filled with mucilage. In the main leaf vein there is parenchyma with numerous mucilage cavities and solitary or cluster crystals of calcium oxalate. The levels of flavonoids, total phenolics, and tannins in bark and leaves of plants from two localities were determined by spectrophotometric methods, and the results were compared with those obtained for bark of F. alnus. Bark and leaves of F. rupestris contained 2.68-3.03% and 2.22-3.77% total phenolics, 1.70-2.10% and 0.57-1.54% tannins, and 0.12-0.36% and 0.57-0.99% flavonoids, respectively. The conducted HPLC and LC-MS analyses of hydromethanol extracts of bark and leaves of F. rupestris revealed the presence of flavonols. The dominant compound in all extracts was hyperoside and its content, determined by HPLC, ranged from 30.40 to 82.03 mg/g. Swelling indices determined for 0.5 g of plant material of F. rupestris bark and leaves (5.8-11.4 and 5.8-13.8) were higher than that of the bark of F. alnus (4.4) and greater than those of the mucilaginous drugs Althaeae folium and Althaeae radix (4.7-4.8). The high swelling indices of F. rupestris bark and (especially) leaves suggest their potential use as bulk-forming laxatives. In addition, differences in the content of metabolites were observed in plants from different localities.
Granville Sharp Pattison je škotski anatom i kirurg koji je također podučavao u Sjedinjenim Američkim Državama. Ovaj lik iz povijesti anatomije živio je vrlo šaroliki život. Budući da mnogi nisu ...upoznati s Pattisonom, ovaj pregled njegova života, doprinosa i kontroverzi čini se prikladnim. Iako je Pattison bio poznat kao dobar anatom, on će biti zapamćen po svojoj povezanosti sa sklonošću sukobima i u Europi i u SAD-u.
Kraniovertebralni venski sustav Šoić Vranić, Tamara; Bajek, Snježana; Marić, Ivana ...
Medicina fluminensis,
12/2015, Volume:
51, Issue:
4
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Kraniovertebralni venski sustav čine kranijalne i kralježnične vene. Ove vene su međusobno povezane i nemaju zalistaka, što omogućava tok krvi u oba smjera. Kranijalnim venama pripadaju vene mozga, ...sinus tvrde moždane ovojnice, diploične i emisarne vene, dok kralježničnim venama pripada vanjski i unutarnji vertebralni splet te bazivertebralne vene. Iz kraniovertebralnog venskog sustava krv odvode vv. vertebrales, vv. intercostales postt., vv. lumbales i v. sacralis lat. u sustave gornje i donje šuplje vene izravno ili putem sustava vene azigos. Kraniovertebralni venski sustav s ostalim sustavima tvori brojne anastomoze koje u patološkim uvjetima predstavljaju kolateralni put krvi ka srcu i omogućuju izravno širenje neoplazmi iz prsne, trbušne i zdjelične šupljine u područje kranijuma i kralježnice. Osim toga, značajna je uloga kranijalnih vena i vena gornjih dijelova dišnog sustava u selektivnom rashlađivanju mozga, što je osobito značajno u hipertermiji.
Zbog iznimne važnosti koronarnih arterija, osobito u patogenezi srčanih bolesti, istraživanja srčanih vena desetljećima su bila zapostavljena. Napretkom moderne medicine uvođenje inovativnih ...dijagnostičkih i terapeutskih postupaka dovelo je do potrebe za alternativnim putovima pristupa oštećenom srcu, gdje vene srca imaju značajnu ulogu. Dok se ranije za prikaz krvnih žila srca koristila samo sekcija srca, danas su zbog primjene novih metoda prikaza krvnih žila srca prisutne različite podjele srčanih vena. Većina srčanih vena završava u desnom atriju. Istaknutu ulogu u odvođenju krvi iz srca ima koronarni sinus, sinus coronarius i njegove pritoke te prednje srčane vene, vv. cardiacae anteriores. Ove vene pripadaju velikom srčanom sustavu, dok mali srčani sustav čine Thebesijeve žile. One su predmet stalnih istraživanja jer se prilagođavaju različitim potrebama prokrvljenosti miokarda ovisno o životnoj dobi i promjenama u različitim srčanim bolestima. Varijacije srčanih vena su uobičajene. Poznavanje varijacija i anastomoza srčanih vena osobito je važno za razumijevanje i tumačenje slikovnih prikaza srčanih vena prilikom izvođenja dijagnostičkih i terapeutskih postupaka.
PDF
