U listopadu 1991. započela je edukacija medicinskih sestara (anesteziologije, intenzivne medicine, kirurgije), izrađen popis esencijalnih lijekova i medicinskih proizvoda, izračunata potrebna ...količina, napisan i u Ratnoj bolnici Topusko provjeren „Plan farmakoterapijskog postupka s ranjenicima“. Edukacija timova opće i hitne medicine, iako započeta, nije provedena. U bolnici su tehnički uvjeti (prostor, kreveti, opskrbljenost plinovima, strujom, vodom) riješeni prije napada na Karlovac, a dio organizacijskih i stručnih problema rješavani su tijekom rata. Prisutan je nedostatak kirurga i anesteziologa, anestezioloških tehničara, medicinskih sestara, fizikalnih terapeuta u hitnom prijemu, operaciji i JIM-u. Nedostajale su doktrine, znanje ratne medicine. Pristup trijaži i zbrinjavanju ranjenika nije uvijek bio jedinstven. Pojedini problemi su se rješavali kontaktima s klinikom. Pojavile su se
učestalije bolničke infekcije. Bio je prisutan burnout sindrom. Donacije lijekova i medicinskih proizvoda često su nestručno raspoređene. Mnogi se lijekovi nisu primjenjivali u RH, mnogima je istekao rok, nekih nije bilo dovoljno. Poslije Domovinskog rata iskustva, znanje i problemi „padaju u zaborav“, a liječnici koji su radili tijekom rata odlaze u mirovinu. Pojavom pandemije COVID-19 zdravstveni su djelatnici organizirali rad, pripremili resurse, doktrine. Broj anesteziologa nije dovoljan. Prisutan je – kao i u ratu – nedostatak anestezioloških i intenzivističkih sestara. Mnogi se problemi opet rješavaju „u hodu“. Radno je vrijeme veće, rad je naporan uz psihička opterećenja zbog bezizglednih situacija, nedostatka znanja, vještina nastaje „burnout sindrom“. Timski je rad opterećen problemima. Potrebno je stvoriti uvjete za rad kirurških timova u specifičnim uvjetima. Zdravstveni sustav moramo planirano i kontinuirano pripremati za rad u okolnostima katastrofa.
Sažetak. Prijeoperacijska procjena zdravstvenog stanja bolesnika neizostavni je dio planiranja svakog zahvata pri kojemu se bolesnik podvrgava anesteziji. Klasifikacija fizikalnog statusa bolesnika ...Američkog društva anesteziologa (engl. The American Society of Anesthesiologists – ASA) danas se rutinski rabi za procjenu rizika od anestezije i perioperacijske smrtnosti bolesnika neovisno o dobi. Međutim, kao što se anestezija u djece razlikuje od anestezije u odraslih, nužno je i u prijeanestezijskoj procjeni rizika uzeti u obzir osobitosti dječje dobi. Radi kvalitetne procjene rizika od anestezije razvili su se novi sustavi procjene rizika i specifične smjernice prijeanestezijske obrade u djece. Ukratko su prikazana dva nova alata za procjenu prijeanestezijskog rizika u djece: bodovni sustav PRAm (Pediatric Risk Assessment score) i sustav NARCO-SS (engl. neurological, airway, respiratory, cardiovascular, other-surgical severity). Cilj je rada kritički osvrt na postojeće smjernice procjene prijeanestezijskog rizika u djece. Prijeoperacijskom procjenom rizika i pripremom za anesteziju prilagođenom dječjoj dobi mogu se unaprijediti sigurnost i uspjeh anesteziološkog postupka u djece.
Rad u smjenama i noćni rad utječu na zdravlje, raspoloženje i kognitivne funkcije. Specijalizanti i specijalisti anesteziologije rade u dugim smjenama i noću. Promjena kognitivnih funkcija može ...smanjiti kvalitetu rada anesteziologa, povećati broj grešaka u radu i ugroziti bolesnika. Promjena bioloških ritmova može ugroziti i zdravlje anesteziologa. Zabilježene su promjene cirkulacije, metabolizma, memorije, fine motorike, raspoloženja i pažnje. Nakon noćnog rada raste vjerojatnost prometnih nezgoda. Negativne učinke noćnog rada se pokušalo smanjiti tako da je skraćena ukupna dužina radnog tjedna. Rasprave o učinkovitnosti toga poteza živahne su i trajne. Osobito su zanimljive u tom smislu sljedeće sastavnice: kvaliteta izobrazbe liječnika na specijalizaciji, učestalost grešaka u radu i kvaliteta skrbi o bolesniku. Nakon skraćenja radnog tjedna nema jasnih pokazatelja u navedenim smjerovima koji bi sa sigurnošću potvrdili učinkovitost takve odluke. Skraćenje radnog tjedna uklapa se u “kulturu sigurnosti” u anesteziologiji.
Proučavanje povijesti znanosti može pomoći razvoju razumijevanja doprinosa drevnih naroda znanstvenom napretku. Iako su Iranci imali značajan utjecaj na unapređenje znanosti, čini se da povjesničari ...nisu pridali dovoljno pozornosti povijesti iranske medicine. Ova studija usredotočena je na povijest anestezije i liječenje boli u iranskoj medicinskoj povijesti. U tom smislu povezane knjige kao što su Avesta i Šahname proučavane su kako bi se istražila povijest anesteziologije u iranskoj predislamskoj eri. Navedena je tema također istraživana i u poznatim knjigama Razesa, Haly Abbasa, Avicenne, Jorjanija, Momen Tunekabonija i Aghilija iz različitih doba islamske ere. Znanstvene baze kao što su PubMed, Scopus i Google pretraživane su pomoću ključnih riječi ‘iranski’, ‘perzijski’, ‘liječenje boli’ i ‘anestezija’. Otkriveno je da su kontrola boli i anesteziologija bile dobro poznate Irancima. Razes i Avicena također su doprinijeli razvoju u tom pogledu. Identificirano je i navedeno četrnaest Mokhader (anestetičkih) biljaka koje su sadržane u zbirci dotadašnjeg znanja iz 18. stoljeća naslovljenoj Makhzanal-Advieyh te korištenoj kao perzijska Materia Medica. U tom kontekstu ovaj rad predstavlja povijest anesteziologije i liječenja boli u različitim razdobljima povijesti Irana.
Cilj ovog ispitivanja je određivanje interesa za specijalizaciju iz anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine među studentima šeste godine Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. ...Provedeno je anonimnom anketom na uzorku od 232 studenata. Istraženi su razlozi odabira navedene specijalizacije kao i razlozi nezainteresiranosti. Petnaest (8,15 %) ispitanika navelo je specijalizaciju iz anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine kao svoj prvi izbor, dok ih je sveukupno 29 (5,48 %) navelo ovu specijalizaciju unutar prva tri izbora. Utvrđen je veći interes za ovu specijalizaciju u odnosu na ranije provedena istraživanja. Ispitanici koji su odabrali specijalizaciju iz anesteziologije kao izrazito bitne razloge za ovaj odabir navode da su uz teorijsko znanje važne i manualne vještine, dok kao najmanje bitan razlog navode tvrdnju da nema dugoročnog praćenja pacijenata. Ispitanici koji nisu odabrali ovu specijalizaciju kao glavne razloge za to navode stres i da se osobno ne vide u ovoj struci. Vrijednost našeg ispitivanja je u identifi ciranju glavnih čimbenika koji su potencijalni cilj djelovanja mjera za smanjivanje odlaska anesteziologa u inozemstvo i povećanja interesa za ovu specijalizaciju.
Ovo je kratak povijesni prikaz razvoja anesteziologije i intenzivnog liječenja u Hrvatskoj od njezinih početaka do 2008. Pet mjeseci nakon prve javne demonstracije eterske narkoze u SAD-u, u Zadru je ...Ivan Bettini izveo prvu etersku narkozu 13. ožujka 1847. U XIX. stoljeću i prvoj polovici XX. stoljeća više je liječnika pisalo o izvođenju anestezije. Prvi je bio Miroslav Čačković (1896.), a zatim Dragutin Schwarz, Edo Šlajmer, Milan Crljenak, Antun Medanić, Božidar Lavrić, Simo Mučalov, Josip Vodenhal, Ante Drešćik, Radoslav Akerman, Đurđa Klaić i drugi. Prvu endotrahealnu anesteziju obavio je dr. Risto Ivanovski u vojnoj bolnici u Zagrebu 1948. Razvoj hrvatske anestezijologije započinje 1950. Jednogodišnji poslijediplomski tečajevi iz anesteziologije u Kopenhagenu bili su jedan od programa namijenjenih nerazvijenim zemljama i zemljama u razvoju s velikim učinkom (Centar za anesteziologiju SZO-a). Andrija Longhino, Jagoda Bolčić, Miroslav Hromadko, Mara Biondić i Vlasta Lederer hrvatski su liječnici koji su završili tečaj u Kopenhagenu. Prvi anesteziolozi u Hrvatskoj bili su Đurđa Klaić, Ljubomir Ribarić i Jagoda Bolčić. Poslijediplomski tečajevi iz anesteziologije u Zagrebu održani su 1953., 1955. i 1957. Godine 2007. anesteziološka služba u Republici Hrvatskoj bila je organizirana kako slijedi: tri klinike za anesteziologiji i intenzivno liječenje, tri zavoda za anesteziologiju i intenzivno liječenje, jedanaest odjela anesteziologije i intenzivnog liječenja, trinaest službi za anesteziologiju i reanimatologiju i osam jedinica za anesteziju pri kirurškim odjelima. Na kraju 2007. bio je 481 specijalist anesteziologije i reanimatologije i 172 liječnika na specijalizaciji iz anesteziologije i reanimacije (ukupno 653). Na 9.140 stanovnika dolazi jedan specijalist anesteziolog, a ako se uključe i specijalizanti, tada na 6.730 stanovnika dolazi jedan liječnik koji se bavi anestezijom. Anesteziolozi skrbe za bolesnike u jedinici intenzivnog liječenja (364 postelje).
Istraživanja su pokazala da i rad u smjenama i deprivacija spavanja nepovoljno utječu na različite aspekte kognitivnog funkcioniranja. Cilj ovoga istraživanja bio je ispitati promjene u kognitivnom ...funkcioniranju i subjektivnoj pospanosti specijalizanata anesteziologije nakon 24-satnog dežurstva. Dvadeset i šestoro specijalizanata anesteziologije ispunilo je bateriju psihologijskih instrumenata na početku i na kraju dežurstva te upitnik s pitanjima o proteklom dežurstvu, Stanfordsku ljestvicu pospanosti i Upitnik cirkadijarnih tipova. Nakon dežurstva došlo je do značajnog pada kognitivnog uratka izmjerenog Auditivno-verbalnim testom učenja, koji je bio izraženiji kod starijih sudionika te onih s visokim rezultatom na ljestvici rigidnosti spavanja i niskim rezultatom na ljestvici prevladavanja pospanosti. Nisu utvrđene razlike u pamćenju brojeva unaprijed (koncentracija pažnje), dok je u pamćenju brojeva unatrag (radno pamćenje) čak došlo do poboljšanja uratka nakon dežurstva. Iako su na kraju dežurstva sudionici procjenjivali da su značajno pospaniji nego na početku dežurstva, ova subjektivna procjena pospanosti nije bila u korelaciji ni s jednom objektivnom mjerom kognitivnog uratka. Zaključno, uradak u kratkim zadacima koji zahtijevaju koncentraciju pažnje i radno pamćenje nije se pogoršao nakon dežurstva, dok je uradak u zadacima koji su dugotrajniji i monotoni bio značajno niži nakon deprivacije spavanja, pričem je to pogoršanje ovisilo o specifičnim individualnim značajkama spavanja te o dobi. Iznenađujuće je da je dob bila značajan čimbenik u smanjenju kognitivnog uratka nakon dežurstva čak i u relativno dobno homogenom uzorku mladih specijalizanata anesteziologije.
Cilj studije bio je utvrditi prevalenciju uporabe sukcinil-kolina među hrvatskim anesteziolozima u elektivnoj i hitnoj kirurgiji odraslih, kao i u dječjoj kirurgiji, te istražiti možebitne razlike u ...uporabi ovisno o spolu, položaju, iskustvu i radnome mjestu liječnika. Proučavana su osobna mišljenja o lijeku, kao i doživljene nuspojave u kliničkoj praksi. Ukupno 125 anesteziologa (od 590 u RH) iz općih i županijskih bolnica anonimno je ispunilo posebno strukturirani upitnik o uporabi sukcinil-kolina (Dodatak 1). Razlike u uporabi lijeka s obzirom na spol, položaj, radno mjesto i radno iskustvo testirane su s pomoću 2-testa i Fisherova egzaktnog testa. P<0,05 smatrao se statistički značajnim. Velika većina (oko 70%) anesteziologa u Hrvatskoj još uvijek rabi sukcinil-kolin. Udio anesteziologa koji ga nikad ne rabe iznosi 20% za elektivnu kirurgiju odraslih, 6% za hitne zahvate kod odraslih i 31% u dječjoj kirurgiji. Nije bilo statistički značajne razlike u uporabi sukcinil-kolina s obzirom na položaj, radno mjesto i radno iskustvo, ali muški ga anesteziolozi rjeđe rabe u dječjoj anesteziji u usporedbi sa svojim kolegicama (2= 5,08; p=0,02). Čak 42% liječnika nije nikad imalo komplikaciju zbog uporabe lijeka. Najčešće navedene nuspojave bile su bradikardija (67%) i bol u mišićima (54%), a slijede produljena blokada (33%) i alergije (33%). Asistoliju kod bolesnika doživjelo je 10% ispitanika. U zaključku, sukcinil-kolin još uvijek ima široku primjenu među anesteziolozima u Hrvatskoj. Većina ispitanih liječnika svjesna je mogućih opasnih nuspojava tog lijeka, ali ga rabi u posebnim kliničkim situacijama. Stoga indikacije i kontraindikacije za njegovu uporabu zaslužuju posebne smjernice, zasnovane na dostupnim znanstvenim dokazima
PDF
