Arhetipovi u suvremenoj arhitekturi groblja Smiljanić, Sandra; Mlinar, Ivan; Bojanić Obad Šćitaroci, Bojana
Prostor (Zagreb, Croatia),
06/2014, Volume:
22, Issue:
1 (47)
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Arhetip se kao odraz kolektivnog nesvjesnog materijalizira u simbol kroz koji dopire u područje svjesnog. Iako ukorijenjen u prošlosti, on uzrokuje snažan kreativan naboj koji se u arhitekturi ...groblja očituje u reinterpretaciji mitoloških slika i simbola. Bezvremenost arhetipa omogućuje kontinuitet i uspješnost višeslojne komunikacije, koja je prisutna i u analiziranim primjerima suvremene arhitekture groblja.
Ovaj članak prikazuje pojam žalovanja kako je on prisutan u djelu "Dnevnik korote" Rolanda Barthesa i u tekstu Jacquesa Derride "Ovnovi. Neprekinuti dijalog: između dvije vječnosti, pjesma". Derridin ...tekst je baziran na predavanju održanom kao posmrtni govor upućen Derridinom prijatelju, filozofu Hansu-Georgu Gadameru. Misli iznesene u tom tekstu, u ovom su članku uklopljene u širu sliku Derridinih promišljanja o gubitku i smrti, budući da su to neke od tema kojima se stalno vraćao u svom radu. Jedan od ciljeva iznošenja ovoga proširenog pogleda jest predstavljanje tog pomalo zanemarenog područja unutar Barthesova i Derridina djelovanja na način na koji je naznačeno u primarnim tekstovima. Drugi cilj je skretanje pozornosti na sljedeću tezu: Derrida i Barthes dvije su strane iste medalje – dvije različite struje u razmišljanju o gubitku, koroti i neponovljivosti iskustva Drugoga, a koje se međusobno nadopunjuju i mogu se podvesti pod dva arhetipa: sizifovski i atlantski.
This article depicts the concept of mourning as it is depicted in Roland Barthes’ Mourning Diary and Jacques Derrida’s "Rams: Uninterrupted Dialogue between Two Infinities, the Poem". Derrida’s discourse is based on a lecture given as an obituary given to his friend, philosopher Hans-Georg Gadamer. The article incorporates Derrida’s thoughts in this text in his broader reflections on loss and death, since those are some of the topics he kept returning to in his work. One of the objectives of this expanded view is to present these somewhat neglected areas of Barthes’s and Derrida’s opuses as elaborated in the primary texts. The other objective is to bring the following thesis forward: Derrida and Barthes represent two sides of the same coin, two different streams of thought about loss, mourning and the unrepeatability of the experience of the Other. Their ways of thinking about these topics can complement each other and be subsumed under two archetypes: Sisyphus and the Antlanteans.
Kroz tri epizode serije Arhetip modern bajke, u zagonetnom svetu mašte i stvarnosti pričaju se ozbiljne priče o arhetipovima, simbolima, spoznajama dobra i zla.
Urednik:Nataša Nešković
Autor: Sunčica ...Jergovic: scenario i režija
Montaža: Ana Đurković
Kako pristupiti rasvetljaju pojma mašte i afektivnih činilaca nase imaginacije u nečemu već a priori imaginarnom, po svojoj genetskoj provenijenciji, kao što je filmski prizor, odnosno digitalna slika i zvuk.
Ne može se izbeći asocijacija na uvek važeću sintagmu arnhajmovske istine : mass age -massage,: već sam medij je poruka.
U osnovnoj i najlapidarnijoj definiciji kadra, od Plaževskog na ovamo, jezikom filma konstituisan pojam kadra (le cadre) je, ipak odabir delića stvarnosti, okvir koji imanentno sadrži individualan čin samim aktom oivičenja slike, tj.njenog deljenja od celine realiteta prikaza, pa tako i može nositi specifičan kod semantičke vrednosti, kada je imaginativan, naravno, po estetičkim kategorijama i evaluacijama.
U ovoj vrsti pozitivnog simulakruma, ne može biti bolji segment za aktuelno razmišljanje o granicama imaginacije i istine u savremenim medijima, odnosno savremenom globalnom okruženju, od originalne audiovizuelne forme kroz čiju prizmu posmatramo bajku i kao mit i kao imaginaciju te istražujemo njen sveukupni uticaj na ličnost.
Sve može biti bajka, čak i lažna, amoralna floskula politizovana političkim lobijima postojećih savremenih zona moći, no ta bajka nema autentiku stvaralačkog čina, niti humanost svog artificijelno-istorijskog entiteta koji je uvek aktuelan i reinkarnativan u etičkom naporu pravog umetnika.
Dakle, mi istražujemo u uslovima kreativne stvaralačke slike, modalitetima audiovizuelnog medija, filmskim jezikom, upravo arhetip bajke, koji svojom psihodinamikom uvek egzistira i u koji se sklanja savremeni čovek kada je umoran od laži i simulacija u kojima, čak i nesvesno učestvuje tokom svog globalnog postojanja . Lekoviti napor umetničkog delovanja menja granice istina i otvara portale između različitih dimenzija, te uobličava stvarnost.
Arhetip moderne bajke je možda traktat o novim oblicima imaginacije, koji mogu biti prisutni u medijskoj paleti digitalnog sveta savremenog čoveka i koji može pokrenuti njegove pozitivne, maštovite, arhetipske, kreativne psiho energije a sačuvati ga od neistine, osveštavanjem postupka konzumacije medijskih sadržina.
Takav autentičan eksperiment smo želeli da predstavimo u ovoj formi, nadamo se i rasvetlimo ovaj pojam i delovanja istog u kolektivnom nesvesnom svih nas, i konzumenata - gledalaca kao i kreativnog ansambla koji je realizovao ovaj projekat.
Arhetip moderne bajke nastupa medijski sublimno i savremeno , iako arhaičnim česticama podiže naš afektivni tonus.
Uz društvenokulturnu narav tradicionalnih priča i drugih oblika folklorne književnosti zapadnoga svijeta, ovaj rad istražuje tri slikovnice te razmatra suvremene inačice drevnih priča. Tekstu i ...slikama pristupa se kritičkom analizom sadržaja te se upotrebljavaju odabrane perspektive određenih teorija u raščlambi pojedinih naslova, uključujući teoriju djecizma (childism), postkolonijalnu i arhetipsku teoriju. Rezultati povezuju svaku analiziranu knjigu sa suvremenom sociokulturnom tematikom, tj. temom djelatnoga djeteta u uspostavljanju zajednice, kolonijalnoga i postkolonijalnoga razumijevanja, kao i identiteta, stereotipa i arhetipa. Osim toga, u svim se analizama provlači i tematika okoliša. Utvrđuje se trajna važnost živih folklornih priča za osobni razvoj i razvoj zajednice jer one intertekstualno povezuju različita razdoblja i nacionalne kulture.
Rad iščitava roman Yusef ’s Days and Nights Mahmouda Dowlatabadija kroz prizmu teorija C. G. Junga o kolektivnome nesvjesnom i arhetipovima. Iz Jungove perspektive, kolektivno nesvjesno spremište je ...psihičke energije i izvor svih ljudskih uspomena, a arhetipovi su univerzalne mentalne strukture čije prepoznavanje omogućava simboličko tumačenje snova, maštarija, mitova i rituala. „Sjena“ je među ključnim arhetipovima te, prema Jungu, mračna polovica ljudskoga bića. Ona je alter-ego i tek nakon što je čovjek prihvati kao dio svojega bića, postaje moguće postići psihičku ravnotežu i zaključiti proces individuacije. Proces individuacije, kao i pomirenja svjesnoga uma sa „sobom“, obično započinje patnjom. Iako se taj početni šok vrlo često ne prepoznaje, on je svojevrsni poziv. Međutim, protagonist romana Yusef u stanju je poricanja, a projekcije njegovih strahova i strepnji postupno mu otežavaju razlikovanje iluzije i stvarnosti, iz čega proizlazi da je suočavanje sa sjenom, premda teško i zastrašujuće, nužan korak na putu prema duševnoj i psihičkoj zrelosti.
Matriks je prema Foulksu mreža svih aktualnih i potencijalnih komunikacija i veza u određenoj grupi. Matriks možemo razumjeti i kao majčinsku funkciju grupe, kao mjesto nastanka, rasta i razvoja ...pojedinca. Postojanje grupnog matriksa u analitičkoj grupi osigurava stabilnost i granice unutar kojih pojedini članovi grupe mogu izraziti potisnute dijelove psihičkog života. Osobe s problemima na razini
organizacije osobnosti sklonije su narcističnoj regresiji u grupi te se u grupama s takvim članovima češće javljaju preverbalni, preedipski sadržaji, poput fantazija o malignom majčinstvu. Ako je grupa u stanju održavati te snažne reprezentacije tijekom dovoljno dugog razdoblja, to omogućuje članovima da ih kasnije ponovo introjiciraju a da to ne izazove slom psihičkih funkcija. Cilj je rada prikazati seriju kliničkih isječaka iz grupnoanalitičkog procesa male grupe u čijem se sadržaju
pojavljuju arhajske slike omnipotentne ubilačke majke, žene zmaja, te način na koji se pojedini članovi grupe, grupa kao cjelina i voditelj grupe odnose i rade s tim sadržajem.
U radu se predstavljaju filozofija i načela na kojima počiva umjetnost improvizacije, a koja potiču iz teorije improvizacijskoga kazališta. U istraživanju se heuristički primjenjuje tipologija ...kazališne improvizacije na književna djela Zlatnoga doba dječje književnosti kako bi se autore i djela Zlatnoga doba pozicioniralo unutar tjelesne i perceptivne poetike te utvrdilo pripadnost hrvatskoga klasika, realističnoga dječjega romana Čudnovate zgode šegrta Hlapića (1913) Ivane Brlić-Mažuranić tom odlučujućem razdoblju dječje književnosti. Zbog činjenice da se umjetnost improvizacije zasniva na pripovijedanju, a književnost, riječima slavnih književnika, stvara kroz slike, cilj je ove analize iznjedriti dokaze kako su Čudnovate zgode šegrta Hlapića, poput ostalih najvažnijih međunarodnih djela Zlatnoga doba, također vrhunski primjer improvizacijskoga procesa, koji se očituje kroz ''poetiku tijela'' kako ju definiraju Lockford i Pelias (2004). Rezultat ovoga kreativnoga procesa je istrajnost, univerzalnost i prilagodljivost književnih djela Zlatnoga doba, a među njima i dječjega romana Čudnovate zgode šegrta Hlapića.
Čovjek i njegovi simboli Hegeduš, Pavle; Hegeduš, Ivana
Medicinski vjesnik,
12/2010, Volume:
42, Issue:
1-2
Paper
Open access
Cilj je članka ukazivanje na funkciju i značaj simbola, kako u povijesnom razvoju tako i u svakidašnjem životu. Simbol je povijesni likovni artefakt, riznica kolektivne emocije i oduvijek je magično ...privlačio u traganju i otkrivanju skrivenih suština. Simbol je slika, kip i arhitektura čije je značenje podsvjesno utemeljeno. Preko njega smisao je života bivao prisutan, a samim tim i kontinuitet zagarantiran. Čovjekova potreba da objasni tajne i nađe smisao života pronašla je svoj izraz i u simboličkim spomenicima zadivljujuće ljepote i moći. Simboli su također štitili integritet, integriranost i zdravlje prvobitnoga čovjeka. Diferencijacijom odgovornosti za povijesni opstanak, pridonijeli su i dignitetu medicinske struke. Prikaz geneze simbola na obrascu zvanom vesica piscis (lat. riblji mjehur) upoznaje nas s jednim od mogućih načina stvaranja i razlikovanja simboličkih struktura. Naravno, simboli su samo sredstva za identifikaciju i komunikaciju, a sve ostalo ovisi «o zrelosti» određene kulture.
U ovome radu raspravlja se o trima Jungovim tezama koje smatram glavnim ključem za razumijevanjev Jungove psihologije religije: simbolizam religioznih ljudi, sinkretičko-eklektičko shvaćanje religije ...i teza da je „mistično jedinstvo“ duše i Boga srž svih istinskih religioznosti. Prema Jungovu
učenju Jastvo predstavlja cjelinu drugih isječaka psihe („Ego“, „Sjena“ i „Anima“ i/ili „Animus“) te je konačan cilj procesa individuacije. Mistično (Duhovno, Sveto) očituje se i izražava pomoću „kolektivne podsvjesnosti“ te individualnih simbola i arhetipova. Prema Jungovu mišljenju Bog se očituje pomoću različitih jezika – svi ti „jezici“ (ili načini sudjelovanja u Božanskome) jednakovrijedni su. Čovjek nalazi Boga i povezan je s Njim unutar sebe, u dubinama svoje unutrašnjosti – taj se Bog prema Jungovu mišljenju zove „unutarnji Bog“. Štoviše, „iskustvo unutarnjega Boga“ i „iskustvo Jastva“ (Jastvo kao unutarnja cjelina asimilirana s Apsolutnim) – jesu jednaka iskustva. Kršćanska misao može prihvatiti Jungov koncept religioznosti samo djelomično jer su neka Jungova shvaćanja protuslovna kršćanskim doktrinama.
Don Juan Denis de Rougemont; Denis de Rougemont (1906-1985) Web Resource
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Traducere din volumul: Denis de Rougemont. ”Mythes de l'amore”, Editions Gallimard, 1972.- Mitul lui Don Juan. Arhetip masculin.- ...All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana