Uvod: IgA-nefropatija (IgAN) ima varijabilnu prezentaciju i prognozu. Međunarodni alat za predviđanje rizika u IgAN-u (IgAN-PT, od engl. International IgA Nephropathy Prediction Tool) predviđa ...napredovanje bubrežne bolesti do završnog stupnja ili smanjenje procijenjene glomerulske filtracije (eGFR) za 50%. Preporučuje se optimalna suportivna terapija najmanje tri mjeseca, praćena šestomjesečnom primjenom glukokortikoida samo u bolesnika s velikim rizikom napredovanja. Cilj: Istražiti koji su bolesnici imali veću vjerojatnost primiti imunosupresivnu terapiju (IS) te ishode liječenih IS-om. Ispitanici i metode: Retrospektivno kohortno istraživanje 48 bolesnika (33 muškarca), medijana dobi 50 godina (interkvartilni raspon, IQR, od engl. interquartile range 35 – 59), medijana praćenja 43 mjeseca (IQR 18 – 54), liječenih u Kliničkoj bolnici Merkur s novodijagnosticiranim idiopatskim IgAN-om u razdoblju od 2012. do 2021. godine. Rezultati: Imunosupresiju je primilo 17 bolesnika i oni su češće imali mezangijsku (M) (82% prema 54%, p=0,05), endokapilarnu hipercelularnost (E) (65% prema
21%, p=0,004) i polumjesece (C) (41% prema 14%, p=0,04). U odnosu na one bez IS-a nije bilo značajne razlike u eGFR-u kod biopsije (52 (IQR 38 – 81) prema 46 (IQR 30 – 72) ml/min/1,73 m2, p<0,05), ali su liječeni IS-om imali veću eGFR nakon dvije godine praćenja (66 IQR 37 – 97 prema 34 IQR 20 – 56 ml/min/1,73 m2, p=0,02). Omjer proteina prema kreatininu u urinu (uPCR) smanjio se nakon liječenja (kod biopsije, 106 IQR 50 – 317 prema završnom 47 IQR 20 – 129 mg/mmol), a nije bilo razlike u početnom i završnom uPCR između
onih koji jesu i nisu primali IS. Zbroj IIgAN se smanjio nakon liječenja (10,56% ± 12,66% prema 8,45% ± 9,22%, p=0,01), bez razlike u smanjenju između liječenih i neliječenih IS-om. Zaključci: Bolesnici s većim M, E i C su bili češće liječeni IS-om i oni su imali bolju eGFR nakon dvije godine; uPCR i zbroj IIgAN na kraju praćenja bili su manji neovisno o IS-u.
Introduction: To estimate the procedure-related risks of pregnancy loss following chorionic villus sampling (CVS) and amniocentesis (AC) compared to pregnancies without procedure.
This cohort study ...enrolled all women who underwent CVS or AC at the Department of Perinatology, University Medical Centre, Ljubljana, Slovenia (from January 2013 to June 2015). For each group we obtained a maternal age and gestational age (11-14 weeks for CVS and >15 weeks for AC) for a matched control group without invasive procedures from the national database. The data was obtained from hospital records and telephone surveys concerning pregnancy outcomes. Pregnancy loss rates in intervention vs. control groups were compared by generating relative risk (RR) with a 95% confidence interval.
During the study period, 828 women underwent CVS and 2,164 women underwent AC. Complete outcome data was available in 2,798 cases (93.5%, 770 CVS, 2,028 AC). Pregnancy loss occurred in 8/770 (1.04%, 95% CI 0.4-2.0%) after CVS vs. 15/1130 (1.33%, 95% CI 0.8-2.2%) in matched control (RR 0.8, 95% CI 0.33-1.8, p=0.6). It occurred in 16/2028 (0.79%, 95% CI 0.5-1.3%) after AC vs. 14/395 (3.29%, 95% CI 2.1-5.8%) in matched control (RR 0.2, 95% CI 0.11-0.45, p<0.0001).
The pregnancy loss rates after CVS and AC were comparable to losses in pregnancies without these procedures. With the increasing use of non-invasive prenatal testing, information that the invasive procedures are safe when indicated is essential.
Danas su anestezija i analgezija tako sigurne i učinkovite da se kirurški zahvati kod displazije vrata maternice mogu obavljati unutar jednodnevne kirurgije. Anesteziološke tehnike u jednodnevnoj ...kirurgiji povezane su sa značajno manje morbiditeta i mortaliteta. Do 2015. godine svi su se kirurški zahvati kod displazije vrata maternice u Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice u Zagrebu radili u općoj anesteziji, a prosječni boravak u bolnici trajao je duže od 30, a kraće od 72 sata. U Klinici za ženske bolesti i porodništvo proveli smo retrospektivno istraživanje u periodu od siječnja 2015. do prosinca 2019. godine, budući da su se od tada zahvati konizacije započeli izvoditi u lokalnoj anesteziji. Proučavali smo učestalost opće i regionalne anestezije u odnosu na vrstu konizacije, učestalost vrste anestezije u odnosu na dobnu skupinu i procjenu rizika bolesnica za anesteziju, te duljinu hospitalizacije u odnosu na vrstu kirurškog zahvata. U periodu od 2015. do 2019. godine zabilježen je stalni porast udjela lokalne anestezije u ukupnom broju elektrodijatermijski odstranjenih transformacijskih zona velikom petljom (engl. Large loop excision of the transformation zone) za 36,5% (49/104 zahvata 2015. u odnosu na 112/134 zahvata 2019.). Od listopada 2018., kada je uveden spinalni blok kao metoda anestezije za konizaciju hladnim nožem, do prosinca 2019. godine udio spinalnog bloka u ukupnom broju konizacija hladnim nožem porastao je za 17,3% (2/65 zahvata 2018. u odnosu na 11/54 zahvata 2019.). Istraživanje prikazuje analizu razlike pojavnosti anestezioloških tehnika ovisno o vrsti kirurškog zahvata, procjeni rizika i životnoj dobi bolesnica za anesteziju kod displazije vrata maternice te duljinu hospitalizacije u odnosu na vrstu konizacije.
Cilj. Svrha ovog rada jest utvrditi kliničku vrijednost dodatnoga ultrazvučnog (UZV) pregleda u evaluaciji sumnjivih lezija dojke inicijalno otkrivenih na pregledu magnetskom rezonancijom (MR) u ...pacijentica s
invazivnim karcinomom dojke. Ispitanici i metode. Ovo retrospektivno istraživanje provedeno je analizom radioloških nalaza 277 bolesnica s karcinomom dojke kojima je u sklopu preoperativne obrade učinjen pregled MR-om na Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju Kliničkoga bolničkog centra Zagreb. Na pregledu MR-om otkrivene su nove lezije koje su dodatno analizirane na ciljanom, dodatnom UZV pregledu. Učinjena je biopsija širokom iglom ili citološka punkcija UZV-om otkrivenih sumnjivih lezija kako bi se učinila patohistološka, odnosno citološka analiza. Uspoređena je korelacija MR i UZV nalaza s obzirom na tip i veličinu lezije. Rezultati. Preoperativnim MR pregledom otkrivene su 33 nove lezije. Dodatnim UZV pregledom verificirano je 25 lezija (75,8%), od kojih je 10 lezija (40,0%) pokazivalo benigne karakteristike. Zbog suspektnih obilježja kod 15 lezija (60,0%) učinjena je patohistološka ili citološka analiza. Među lezijama koje su ultrazvučno verificirane ukupno je otkriveno devet (36,0%) karcinoma i 16 lezija (64,0%) benignih karakteristika. Nije zabilježen niti jedan slučaj karcinoma tijekom dvogodišnjeg praćenja lezija benignih karakteristika. Postotak korelacije UZV i MR nalaza značajno je veći za lezije koje su se na MR-u prikazale kao tvorbe u usporedbi s korelacijom za zone imbibicije (p<0,05). Za fokus imbibicije nije zabilježena niti jedna korelacija. Veličina tvorbi i zona imbibicije ne utječe na uspjeh korelacije. Zaključak. Sumnjive lezije otkrivene MR-om mogu se analizirati dodatnim UZV pregledom, odnosno postotak korelacije UZV i MR nalaza je visok, pri čemu tvorbe pokazuju viši postotak korelacije od zona imbibicije. Za tvorbe i zone imbibicije veličina nema utjecaja na uspjeh korelacije. Dodatni UZV koristan je dodatak dijagnostičkoj obradi pacijentica s MR-om otkrivenom lezijom u dojci te se njegovom uporabom mogu izbjeći nepotrebne biopsije.
Internistička patologija relativno je nov pojam koji obuhvaća dio patologije koji se bavi patohistološkom dijagnostikom pretežito netumorskih stanja, a u manjoj mjeri tumora, u različitim granama ...interne medicine, poput pulmologije, hematologije, nefrologije, gastroenterologije, dermatologije i imunologije. Uvidom u morfološke promjene bolesnih tkiva patolog postavlja dijagnozu koja se uz dodatne kliničke podatke dorađuje, međutim, patolog često odmah postavlja i definitivnu dijagnozu koja određuje daljnji tijek liječenja pacijenta. Internistička patologija obuhvaća vrlo složen i sofisticiran sustav dijagnostike u patologiji koji implementira bazičnu patohistološku dijagnostiku upotpunjenu histokemijskim, imunohistokemijskim, imunofluorescentnim i molekularnim tehnikama te elektronskomikroskopskom analizom. Oskudnost tkiva dobivenog pretežito tijekom različitih endoskopskih procedura te putem biopsije iglom jedna je od osobitosti ove grane patologije. Interpretacija promjena u analiziranim stanicama i tkivima često je ograničena dostupnošću kliničkih podataka o pacijentovu stanju, a korelacija morfoloških promjena s kliničkim podacima neophodna za ispravno postavljanje konačne dijagnoze. Iz navedenog se može zaključiti kako je internistička patologija dijagnostički vrlo zahtjevna i izazovna grana patologije koja koristi najsuvremenije pomoćne alate u cilju spoznaje patološkog supstrata bolesti, kako poznatih tako i novih internističkih entiteta.
Perkutana biopsija širokom iglom minimalno je invazivna metoda koja omogućava preoperativnu histološku dijagnozu promjena u dojci. Kod nepalpabilnih promjena izvodi se pod kontrolom radioloških ...slikovnih
metoda. Neke promjene vidljive tomosintezom nisu uočljive 2D mamografijom i ne mogu se bioptirati konvencionalnom stereotaksijskom metodom. Stoga je 2013. godine u kliničku praksu uvedena biopsija vođena tomosintezom. Ta se metoda služi slojevnim snimkama za definiranje dubine promjene, bez potrebe za dodatnim snimanjem i triangulacijom. Postupak se izvodi s manjim brojem ekspozicija i stoga s nižom ukupnom dozom zračenja te kraće od stereotaksijske biopsije. U Općoj bolnici Karlovac metoda se primjenjuje od kraja 2015. godine, otkad je učinjeno 179 zahvata. Ciljanje i uzimanje uzoraka bili su uspješni kod svih promjena, što je potvrđeno
kontrolnom tomosintezom ili snimanjem uzoraka pri promjenama s kalcifikatima. Patohistološkom analizom dobiveni su 44 (24,6%) maligna nalaza, 13 (7,3%) benignih promjena nesigurnoga malignog potencijala te 122-je (68,2%) benigne promjene. Među malignim nalazima bili su 32 (72,7%) neinvazivna duktalna karcinoma (DCIS) i 12 (27,3%) invazivnih karcinoma. S obzirom na konačnu dijagnozu, nakon kirurškog zahvata imali smo stopu podcijenjenosti DCIS-a od 14,3%, a benignih promjena nesigurnoga malignog potencijala od 25%.
Benigne promjene praćene su tijekom razdoblja od 24 mjeseca. U uzorku sa završenim periodom praćenja stopa lažno negativnih nalaza bila je 2,8%, osjetljivost metode 86,4%, specifičnost 100%, pozitivna prediktivna vrijednost 100%, negativna prediktivna vrijednost 70%, a točnost 89,7%. Za vrijeme postupka i nakon njega nismo imali većih komplikacija. Biopsija dojke vođena tomosintezom nije rezervirana samo za promjene vidljive jedino tomosintezom već se može primijeniti i za vođenje biopsija promjena koje su vidljive 2D mamografijom.
Glomerularne bolesti mogu biti uzrokovane hemodinamskim promjenama, infekcijom, nepravilnim imunološkim odgovorom, nasljednim metaboličkim poremećajima, djelovanjem toksičnih tvari, a katkada uzrok ...ostaje skriven. Bazična znanost i translacijska istraživanja u kombinaciji s kliničkim unaprijedili su naše razumijevanje etiopatogeneze ovih bolesti. Nova znanja dovela su do upotpunjavanja i izmjena postojeće klasifikacije glomerulopatija. Poznavanje molekularnih puteva staničnog ciklusa ili otkrivanje novih genetskih oštećenja pridonijela su kreiranju pametnijih terapeutskih pristupa i boljoj kvaliteti života pacijenata s bubrežnim oštećenjem uz odgodu renalne insuficijencije. Cilj preglednog članka je ukratko razmotriti opća načela u patologiji glomerularnih oštećenja i predočiti neka od novijih istraživanja podocitopatija; membranske glomerulopatije (MG); ANCA vaskulitisa; membranoproliferativnog glomerulonefritisa (GN) i C3 glomerulopatije te ulogu komplementa u oštećenju glomerularnih struktura. Također se ukazuje na vrijednost biopsije bubrega koja uz dijagnostičku i prognostičku ostaje nezaobilazna epidemiološka te istraživačka metoda.
Cirkulirajuće tumorske stanice (CTC) najvjerojatnije imaju ključnu ulogu u posredovanju nastanka metastaza. CTC-i putuju kroz krvotok i limfni sustav. Hipoteze današnjih istraživanja jesu da CTC-i ...idu na udaljena mjesta u različite organe i tkiva. Moraju preživjeti u stranom mikrookolišu a zatim se razmnožavaju, čime se stvaraju mikroskopske, potom makroskopske, a potom i kliničke značajne neoplastične izrasline.
Cilj istraživanja: Valjalo je utvrditi vrste bubrežnih komplikacija, indikacije za biopsiju, načine liječenja te moguće ishode u bolesnika s Henoch-Schönleinovim purpurnim nefritisom (HSPN). ...Ispitanici i metode: Retrospektivna analiza podataka bolesnika s Henoch Schönleinovom purpurom (HSP) liječenih u Klinikama za pedijatriju Kliničkoga bolničkog centra Zagreb i Kliničkoga bolničkog centra Split, u razdoblju od 2006. do 2017. godine, u kojih se razvila bubrežna bolest prema kriterijima EULAR/PRINTO/PRES-a. Rezultati: Od 378 bolesnika s HSP-om u 81 (21,4%) razvila se bubrežna bolest, u 43 dječaka (53,1%) i 38 djevojčica (46,9%), s medijanom dobi 8,4 godine (2,5 – 16,8). Uočen je statistički značajan porast broja bolesnika s HSP-om tijekom jeseni i zime. Dob bolesnika pri dijagnozi pokazala se kao mogući prognostički čimbenik bubrežne bolesti. S povišenjem dobi bolesnika
veći su izgledi za razvoj bubrežne bolesti, pri čemu se u dobi od 1 do 17 godina sa svakom godinom vjerojatnost razvoja nefritisa povećava u prosjeku oko 2,25%. Jednak broj bolesnika imao je istodobno hematuriju i proteinuriju (44,45%) te izoliranu hematuriju (44,45%), a njih samo 11,1% izoliranu proteinuriju. Biopsija bubrega obavljena je u 37 bolesnika (45,7%), a najviše bioptiranih bolesnika bilo je iz skupine s istodobnom hematurijom i proteinurijom (70,3%). Djeca s izoliranom hematurijom odnosno s izoliranom proteinurijom najčešće su liječena glukokortikoidima, dok su djeca s istodobnom hematurijom i proteinurijom najčešće liječena glukokortikoidima i inhibitorima enzima koji konvertira angiotenzin. Imunosupresivnim lijekovima liječeno je ukupno 16% bolesnika, među kojima je najviše onih iz skupine s istodobnom hematurijom i proteinurijom (69,2%). Samo se u jednog bolesnika (1,2%) razvilo bubrežno zatajenje uz potrebu za primjenom dijalize, dok je ishod ostalih ocijenjen kao dobar. Zaključak: Najvažniji čimbenik konačnog ishoda bolesnika s HSP-om jesu bubrežne komplikacije. Da bi se ovi bolesnici mogli optimalno liječiti, potrebno je donijeti konsenzus o indikacijama za biopsiju bubrega u HSPN-u te validirati postojeće patohistološke klasifikacije radi utvrđivanja koja od njih najbolje korelira s nepovoljnim ishodom bolesti.
Lower airways are sterile, but many researchers have reported the existence of bronchial colonization with pathogenic and non-pathogenic microorganisms in smokers and patients with chronic ...obstructive pulmonary disease (COPD) and lung cancer. The aim of this study was to determine the existence and type of bronchial colonization in patients with non-small cell lung cancer (NSCLC), as well as to determine whether colonization depends on patient's age, smoking habit, pulmonary function and body mass index (BMI). Another aim was to estimate whether colonization causes early postoperative complications. Fifty-five subjects with pathohistologically confirmed non-small cell lung cancer in the resectable stage and good performance status (ECOG 0 or 1) participated in this cross-sectional study. We assessed patient's degree of smoking, calculated their BMI and determined the existence and severity of chronic obstructive pulmonary disease if there was one. The patients underwent a flexible bronchoscopy when biopsy samples were taken with protected specimen brush (PSB) and bronchoalveolar lavage (BAL); the retrieved samples were inoculated. Colonization was marked by an increase in the number of bacteria, yielding >10³CFU⁄L. In our study, bronchial colonization was found in 21 patients (38%). Potentially pathogenic microorganisms were isolated in 13 patients (Streptococcus pneumonia was found in five patients, Streptococcus B haemoliticus and Pseudononans in three patients each, Haemophilus influencae and Enterobacter in one patient each). Potentially non-pathogenic microorganisms were isolated in 8 patients (Streptococcus viridans was found in 7 patients and Achromobacter xylosoxidans in 1 patient). Patients' sex, age, smoking habit, body mass index and severity of chronic obstructive pulmonary disease were not statistically significant for developing bronchial colonization. Only one operated patient developed postoperative pneumonia, but he had not previously been diagnosed with bronchial colonization
Donji disajni putevi su sterilni, ali mnogi istraživači potvrđuju postojanje kolonizacije bronha patogenim i nepatogenim mikroorganizmima kod pušača i obolelih od hronične opstrukcijske bolesti pluća i karcinoma pluća. Cilj ove studije bio je da utvrdi postojanje i vrstu kolonizacije bronhijalnog stabla kod obolelih od nesitnoćelijskog karcinoma pluća (NSCLC). Utvrditi da li godine života, pušenje, disajna funkcija i indeks telesne mase (body mass index, BMI) obolelih utiču na postojanje kolonizacije. Takođe, proceniti da li kolonizacija utiče na pojavu ranih postoperativnih komplikacija lečenja. Ova studija preseka obuhvatila je 55 ispitanika sa patohistološki potvrđenim nesitnoćelijskim karcinom pluća u resektabilnoj fazi bolesti i dobrim performans statusom (ECOG 0 ili 1). Procenjivali smo težinu pušačke navike, izračunavali BMI i određivali postojanje i stepen težine eventualno pridružene hronične opstrukcijske bolesti pluća. Pri fleksibilnoj bronhoskopiji uziman je uzorak biopsije zaštićenom četkicom, kao i bronhoalveolarni lavat i materijal je zasejavan na hranljivim podlogama. Kolonizaciju je označavao porast bakterija veći od 10³CFU⁄L. U našoj studiji, kolonizacija bronhalnog stabla bila je prisutna kod 21 bolesnika (38%). Potencijalno patogene mikroorganizme izolovali smo kod 13 bolesnika (Streptococcus pneumoniae kod 5, Streptococcus B haemoliticus kod tri i Pseudononas kod tri bolesnika, Haemophilus influencae kod jednog bolesnika i Enterobacter kod jednog bolesnika). Potencijalno nepatogene mikroorganizme izolovali smo kod 8 bolesnika (Streptococcus viridans kod 7, Achromobacter xylosoxidans kod jednog bolesnika). Pol, starost, pušenje, indeks telesne mase, kao ni težina ispoljene hronične opstrukcijske bolesti pluća, nisu statistički značajno uticali na pojavu kolonizacije bronhijalnog stabla. Samo je jedan operisani imao postoperativno pneumoniju, ali kod njega prethodno nije utvrđena kolonizacija bronhijalnog stabla
PDF
