The wars and conflicts that accompanied the breakup of the former Yugoslavia are inextricably linked to “language”. The “breakup” of Serbo-Croat into several national languages and the determination ...of Slovenes and, to a lesser extent, Macedonians to restrain the influence of Serbo-Croat on their respective languages was a prelude to the country’s political breakup. Military violence was carefully prepared by linguistic means: hate speech, which quickly turned into war speech, dominated the words of politicians, media, culture and everyday conversation. This would not have been possible without resorting to the past and to the mythologized history of the warring parties (the Battle of Kosovo Polje, Yugoslavia before the Second World War, the Second World War itself). The analysis of the political and media discourses carried out in this study revealed three major types of semantic inversions on which the underlying discursive mechanisms largely rely: diachronic inversions (the resurgence of the terms “Ustashe”, “Chetniks”, “Turks”), semantic and logical travesties (in which terms such as “defend” and “liberate” lose their primary meanings) and semantic asymmetries (the enemy is an inhuman “aggressor” and “slaughterer”, while “our” side is made up of “innocent victims”, “martyrs” or “heroes”). As a result, the terms and utterances used lose their semantic and referential “basis”, so that they can no longer fully function except within the discursive universe that generated them.
The article analyses official and unofficial discourses (media reports, web commentaries and forums) in Slovenia and Croatia which deal with eliminating holidays as a part of austerity measures. It ...focuses on the relationship between eliminating holidays, diligence and mentality on the one hand and Balkan, socialist and European identity on the other.
U članku se kritički pridonosi suvremenoj teoriji kozmopolitizma, a pritom se uzimaju u obzir specifični društveno-kulturni i politički konteksti postsocijalističke srednje i istočne Europe. Tvrdi se ...da kozmopolitizam može postati učinkovita politika i praksa demokratskoga građanstva samo ako se ugradi u svakodnevne procese pregovaranja o lojalnosti i patriotizmu prema nacionalnom društvu. U tom ga se smislu ne bi smjelo konceptualizirati kao drugi nacionalizam, nego prije kao alternativni patriotski osjećaj, koji združuje globalni etos humanosti i odgovornost prema političkoj i kulturnoj organizaciji lokalnoga društvenog života. Takav se pristup u ovome radu osvjetljava iz perspektive postsocijalističkoga građanstva u Sloveniji i tragičnoga iskustva »izbrisanih«.
Vrijeme kada nisu postojali odnosi između politike i sporta, bilo da se radi o svakodnevnoj praksi ili znanstvenoistraživačkim pristupima povezanosti tih dvaju pojmova, ako ga je ikada i bilo, ...svakako je odavno iza nas. Usprkos tome danas se čini da se, osobito u znanstvenoistraživačkom radu na području nekadašnjih sportskih socijalističkih velesila, tim odnosima ne posvećuje odgovarajuća pozornost i da se oni često a priori negiraju i smatraju nevažnima. Zbog toga je glavni cilj ovoga članka potaknuti raspravu o važnosti i smislu istraživanja odnosa između politike i sporta gledano iz dvije perspektive – s obzirom na iskustva znanstvenika iz cijeloga svijeta te s obzirom na dosad provedena istraživanja znanstvenika iz bivše Jugoslavije. Stoga smo u ovome članku najprije teoretski odredili kontekst odnosa politike i sporta, a zatim smo analizom postojeće svjetske literature i radova znanstvenika s prostora bivše Jugoslavije analizirali međusobnu povezanost sporta i politike. Na temelju dobivenih rezultata, koji potvrđuju stalnu i čvrstu povezanost, ali ujedno i suviše apstraktno i paušalno razumijevanje odnosa sporta i politike, nudimo politološki relevantnu tipologiju odnosa između politike i sporta. Smatramo da razlike između odnosa politike kao borbe za vlast, institucionalne strukture te koncepta javnointeresnog djelovanja i sporta presudno utječu na buduća obilježja odnosa sporta i politike.
Povijest europskih odnosa bogata je procesima koje određuju pojave integracija, dezintegracija, teritorijalnih podjela, oružanih sukoba itd., uzrokovanih političkim, ideološkim, vjerskim i drugim ...razlozima. Iskustvo s prostora bivše Jugoslavije u devedesetim godinama XX. stoljeća svakako pokazuje vrlo osobit primjer dezintegracije jedne složene države. Autori rada ukazuju na osnovna dezintegracijska kretanja u raspadu Jugoslavije, obrazlažući ih s međunarodnopravnog motrišta, iz perspektive znanosti o državi kao dominantnom subjektu međunarodnog prava, njezinog konstituiranja i međunarodnog priznanja. Budući da su glavni vanjskopolitički ciljevi bivših jugoslavenskih republika nakon stjecanja neovisnosti usmjereni ponovnom integriranju u Europsku uniju (neke i u NATO-savez), budućnost dijela jugoistočnoeuropskog prostora bit će ponovno označena njihovom integracijom. Iako se to može činiti ironičnim, autori primjećuju i naglašavaju kako se radi ne samo o radikalno drukčijem obliku integracije (u odnosu na totalitarni režim jugoslavenske države, s obilježjima planske privrede, bitne suspenzije temeljnih ljudskih prava i demokratskih standarda), već, ipak, o bitno drukčijoj percepciji određenja države u novom integracijskom okviru. Za razliku od države, shvaćene tek u formalno-pravnom smislu državnosti, bez mnogih faktičkih odrednica državnosti u bivšoj jugoslavenskoj državi, novo shvaćanje državnosti, unatoč njezinu liberalističkom poimanju, ipak afirmira državu kao temeljnog subjekta suvremene međunarodne zajednice.
U posljednjih nekoliko desetljeća porastao je akademski interes za objašnjavanje gotovo univerzalne povezanosti između socioekonomskog statusa i zdravlja. Među brojnim mehanizmima u literaturi koji ...bi mogli objasniti socioekonomske nejednakosti u zdravlju, koncept društvenog kapitala zauzima posebno mjesto. Međutim, spomenute su veze još uvijek relativno neistražene među državama bivše Jugoslavije. Ovim se radom stoga nastoji popuniti praznina u literaturi kroz istraživanje uloge individualne razine društvenog kapitala u odnosu između socioekonomskog statusa i samoprocijenjenog zdravlja u četirima državama bivše Jugoslavije. Analize prikazane u radu temelje se na podatcima iz 9. kruga Europskoga društvenog istraživanja iz 2018. godine, pri čemu su analizirani podatci sudionika starijih od 24 godine iz Hrvatske (N = 1534), Crne Gore (N = 1002), Srbije (N = 1720) i Slovenije (N = 1149). U svrhu testiranja ciljanih povezanosti provedena je multivarijatna logistička regresijska analiza. Rezultati analize pokazuju da je samoprocijenjeno zdravlje negativno povezano s društvenom klasom u svim državama, pri čemu su nekvalificirani i kvalificirani fizički radnici te dugoročno nezaposleni pojedinci imali lošije samoprocijenjeno zdravlje od nefizičkih radnika, s iznimkom kvalificiranih radnika iz Crne Gore te dugoročno nezaposlenih sudionika iz Slovenije. Također, utvrđena je negativna povezanost između samoprocijenjenog zdravlja i nekoliko indikatora društvenog kapitala, pri čemu je ta povezanost neovisna o socioekonomskom statusu. Iako su utvrđene razlike među državama, društvena participacija značajno je povezana sa samoprocijenjenim zdravljem u svim četirima državama. Dobiveni nalazi upućuju na važnost promoviranja društvene participacije, koja kroz brojne bihevioralne i psihosocijalne mehanizme može imati pozitivnu ulogu u zdravlju ljudi.
Teorijsku pretpostavku Marije Todorove da njezina novotvorenica „balkanizam“ nije istovjetna pojmu „orijentalizam“, Edwarda Saida, ovaj članak želi prikazati i kritički promotriti na temelju čitanja ...romana Ministarstvo boli Dubravke Ugrešić te usporednoga postkolonijalnog čitanja Dece ponoći Salmana Rushdija. Analizirajući niz tematskih točaka iz obaju romana, ali i poziciju pisca-emigranta koja je karakteristična za oboje spomenutih pisaca, autorica članka pokušava uspostaviti analogije između njih kako bi pokazala da, barem u slučaju Dubravke Ugrešić, balkanizam uistinu predstavlja plodno tlo postkolonijalnomu tumačenju. Ishodište takve pretpostavke koncept je položaja „između“ kakav zagovara Homi Bhabha, a koji teoretizira o ambivalentnome, hibridnom i liminalnom subjektu koji se istovremeno nalazi ovdje i ondje. Tako se i likovi u Ministarstvu boli, baš poput autorice romana, kao izbjeglice s prostora bivše Jugoslavije na prazan prostor Nizozemske nalaze u dvostruko delikatnomu položaju „između“. S jedne je strane njihova prošlost raspadom Jugoslavije postala nedohvatljiva, a time i proces identifikacije onemogućen, dok su s druge dislocirani na oličenje politički neutralnoga područja, u samu blizinu Haškoga suda. Prazan prostor Nizozemske, podržan relativnošću sjećanja kakvu u esejima Imaginary Homelands zastupa Salman Rushdie, otvara put kolonijalizaciji te ruši tezu o multikulturalnom nizozemskom okolišu.
Iz iščitavanja jednoga izvješća iz 1968. godine te jednoga dokumenta iz 1973. u radu se donosi pregled nekih aktivnosti tajnih službi Jugoslavije na području Fažane i otočja Brijuni. Iznosi se ...nekoliko slučajeva iz obavijesnih razgovora zapisanih u “zanimljivim kategorijama” za Službu, načini djelovanja u kontroliranju ljudi te razlozi koji su za većinu ljudi iz onih krajeva bili povod napuštanja SFRJ.
Rad se odnosi na tekstove hrvatskoga, srpskoga i bosanskoga jezika vezane uz sjećanje na Drugi svjetski rat i Shoah iz kruga druge generacije umjetnika. Istaknut će se lokalne strategije povratka u ...prošlost i njihove funkcije (prvenstveno u kontekstu rata 1991. – 1995. i tranzicije) temeljene na koncepciji višesmjernog sjećanja M. Rothberga i traumatskih zrcaljenja S. Crepsa. Univerzalizirani idiom Shoah, kao rod nelagodne paralele, daje impuls refleksiji narodnim traumama, teškim prošlostima, pokušava dijagnosticirati suvremene bolesti te stanja pamćenja/identiteta. Izdvojit će se sličnosti i razlike, pojašnjenje naglasaka u narodnim pregovorima sjećanja Shoaha / rata u području (postjugoslavenskom), potom postaviti pitanje opisuju li se ili ističu (ako da, kako) na prostoru širega, srednjoeuropskoga trenda postsjećajne književnosti.
PDF
