U radu se istražuje procese dezintegracije Jugoslavije, proces izgradnje države u Sloveniji i kontekst specifičnoga fenomena – brisanja, koji se zbio u Sloveniji ranih devedesetih godina 20. ...stoljeća. Rekonstruiraju se društveno-povijesni i politički konteksti, u kojima je došlo do neovisnosti Slovenije. Opisivanjem procesa izgradnje države, procesa demokratizacije i dvojbi glede zaštite manjina u Sloveniji – uključujući razliku između priznatih »autohtonih« i nepriznatih »novih« manjina – utire se put teorijskoj i sociološkoj raspravi o »izbrisanima«. Teorijska rasprava temelji se na pitanjima ljudskih prava, nacionalizma i građanstva, kako u njihovoj klasičnoj (nacionalnodržavnoj) koncepciji tako i u njihovim alternativnim oblicima poput globalnoga građanstva. Sociološki, rasprava »brisanje« smiješta u širi okvir istraživanja procesa demokratizacije i europeizacije, osvetljujući tako ključne čimbenike koji su prouzročili perforiranu demokraciju u Sloveniji tijekom dvadeset godina njezine neovisnosti.
Povijest europskih odnosa bogata je procesima koje određuju pojave integracija, dezintegracija, teritorijalnih podjela, oružanih sukoba itd., uzrokovanih političkim, ideološkim, vjerskim i drugim ...razlozima. Iskustvo s prostora bivše Jugoslavije u devedesetim godinama XX. stoljeća svakako pokazuje vrlo osobit primjer dezintegracije jedne složene države. Autori rada ukazuju na osnovna dezintegracijska kretanja u raspadu Jugoslavije, obrazlažući ih s međunarodnopravnog motrišta, iz perspektive znanosti o državi kao dominantnom subjektu međunarodnog prava, njezinog konstituiranja i međunarodnog priznanja. Budući da su glavni vanjskopolitički ciljevi bivših jugoslavenskih republika nakon stjecanja neovisnosti usmjereni ponovnom integriranju u Europsku uniju (neke i u NATO-savez), budućnost dijela jugoistočnoeuropskog prostora bit će ponovno označena njihovom integracijom. Iako se to može činiti ironičnim, autori primjećuju i naglašavaju kako se radi ne samo o radikalno drukčijem obliku integracije (u odnosu na totalitarni režim jugoslavenske države, s obilježjima planske privrede, bitne suspenzije temeljnih ljudskih prava i demokratskih standarda), već, ipak, o bitno drukčijoj percepciji određenja države u novom integracijskom okviru. Za razliku od države, shvaćene tek u formalno-pravnom smislu državnosti, bez mnogih faktičkih odrednica državnosti u bivšoj jugoslavenskoj državi, novo shvaćanje državnosti, unatoč njezinu liberalističkom poimanju, ipak afirmira državu kao temeljnog subjekta suvremene međunarodne zajednice.
U ovom članku analiziram trenutni položaj i antropologizaciju mađarske etnografije u Rumunjskoj. Jedna od namjera članka jest prikazati vezu između etnografije i njezina naslijeđa te ukazati na ...rezultate tog naslijeđa. U tu ću svrhu prikazati glavne značajke povijesti etnografije, upozoravajući pritom na politička i ideološka opredjeljenja discipline, te se dotaknuti njezina statusa u manjinskim kulturama gdje se etnografija promatra kao način očuvanja identiteta. Etnografije istočnoeuropskih naroda imale su važnu ulogu u procesu stvaranja nacija i taj aspekt – koji postaje još naglašeniji u manjinskim kulturama – bio je glavna značajka i mađarske etnografije. U vezi s time je i nepostojanje institucijske potpore odredilo snagu amaterskog pokreta među članovima mađarske manjine u Rumunjskoj. Druga namjera ovog članka jest predstaviti stanje današnje etnografije koja je profesionalizirana i antropologizirana i koja se time udaljila od amaterskog pokreta. Kako bih podrobnije objasnila taj proces, kratko ću govoriti o etnografskom obrazovanju tijekom Drugoga svjetskog rata i razdoblja komunizma. Osim analiziranja posljedica kratkog postojanja etnografskog odsjeka u razdoblju između 1940. i 1947. godine, kada je jedna generacija diplomirala etnografiju, pokušat ću analizirati i situaciju u razdoblju komunizma kada se etnografsko znanje prenosilo kao dio studija literature i lingvistike. Tu posebno naglašavam stvaranje nove generacije u 1980-ima kada su nove ideje sa Sveučilišta u Cluju utjecale na znanstveni život ovog područja. Po mojem mišljenju, prianjanje etnografije uz humanističke znanosti imalo je odlučujuću ulogu za mađarsku etnografiju u Rumunjskoj: generacija nastavnika koji su počeli predavati odmah nakon revolucije 1990-ih, diplomirali su na istome odsjeku za literaturu i lingvistiku u Cluju na kojem su slušali neke teme iz etnografije, a širi im je interes za etnografiju bio svojevrstan hobi. U sklopu toga analiziram i procese koji su se dogodili tijekom 1990-ih i tijekom kojih je etnografija prerasla iz B predmeta u nezavisan odsjek. Također promatram razliku između profesionalnih sklonosti mađarskih etnografa u Cluju u odnosu na obnavljajuću ulogu antropologije. Tvrdim da u nekim slučajevima etnografi zadržavaju staru tradiciju etnografije, a u drugima primjenjuju rezultate antropologije: obrasci mobilnosti, na primjer, tipično su etnografski, ali teorije dolaze iz antropologije. Naposljetku, u odnosu na sve navedeno, zaključujem da etnografi nemaju moć utjecati na javno mišljenje, mediji doživljavaju etnografiju na klasičan način pa je stoga ovaj antropološki obrat važan samo za akademsku zajednicu.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Introduction Categorical model of personality disorders (PD), described in the leading classifications of mental disorders: DSM and ...ICD, has been seriously criticized in the last three decades, and the result is a strong research campaign to redefine it into dimensional concept. Five-factor model of the personality has been most often considered and examined as a frame for this reconceptualization. However, the results obtained from the different perspective researches suggest the existance of psychotic disposition as basic dimension of personality beyond the scope of „big five“. This dimension is important for understanding serious mental disorders, both clinical and personality disorders. Disintegration concept represents the most comprehensive taxonomy of this dimension. Problem Main problem in the research is two-sided: to determine the relation between basic structure of personality and personality disorders, as well as to determine the contribution that disintegration dimension provides to the five-factor model in personality disorders explanation. Metod On the sample of 166 examinees, both genders included, NEO-PI R questionnaire was applied for the assessment of 5 basic personality traits, DELTA 10 questionnaire for the assessment of disintegration, SCID II qestionnaire and SCID II semi-structured interview for the assessment of personality disorders according to DSM IV classification. The relation between six-dimensional model of personality and various constructs of personality disorders categorical model (presence of disorder, severity of disorder, cluster of disorders /A, B, C/, General PL factor and 10 syndromes/types of the disorder), was examined through series of discriminative and hierarchical analysis of regression. Results Personality dimensions systematically distinguish persons with personality disorders from the persons that do not have this disorder; explain substantial proportion of variance in the disorders severity, characteristics of A, B and C clusters, general characteristics of disorders (General PL factor), as well as in each 10 syndromes of disorder; disintegration has systematically improved model of basic personality structure in discrimination and prediction of personality disorders, furthermore, it represents the most important basic trait for their understanding. Narrow personality traits are better predictors of personality disorders than the wide basic dimensions, but there is significant contet overlapping among them. Six-dimensional model does not explain all individual differences in specific personality disorders and it has unequal predictive potential for various syndromes. Conclusion Six-dimensional model of personality is valid frame for reconceptualization of personality disorders into dimensional taxonomy, an disintegration is the most important basic trait of personality for their description and understanding. The results also suggest the importance of further improvement of this model in terms of comprehensiveness as well as in defining the indicators of basic traits.- Uvod Kategorijalni model poremećaja ličnosti (PL), opisan u vodećim klasifikacijama mentalnih poremećaja: DSM i ICD, pretrpeo je u poslednje tri decenije ozbiljne kritike, što je pokrenulo snažnu istraživačku kampanju za njegovo redefinisanje u dimenzionalni koncept. Petofaktorski model ličnosti je do sada najozbiljnije razmatran i proveravan kao okvir za ovu rekonceptualizaciju. Rezultati istraživanja iz različitih perspektiva sugerišu, medjutim, postojanje psihotične dispozicije kao bazične dimenzije ličnosti izvan prostora „velikih pet“. Ova dimenzija je važna za razumevanje teških psihičkih poremećaja, kako kliničkih, tako i poremećaja ličnosti. Koncept dezintegracije predstavlja njenu najobuhvatniju taksonomiju. Problem Glavni problem istraživanja je dvojak: utvrđivanje relacija između bazične strukture ličnosti i poremećaja ličnosti, kao i utvrđivanje doprinosa koji dimenzija dezintegracija daje petofaktorskom modelu u objašnjenju poremećaja ličnosti. Metod Na uzorku od 166 ispitanika oba pola primenjen je NEO PI-R upitnik za procenu 5 bazičnih crta ličnosti, DELTA 10 upitnik za procenu dezintegracije, SCID II upitnik i SCID II semistrukturisani intervju za procenu poremećaje ličnosti prema DSM IV klasifikaciji. Povezanost izmedju šestodimenzionalnog modela ličnosti i različitih konstrukata kategorijalnog modela poremećaja ličnosti (prisustva poremećaja, težina poremećaja, klastera poremećaja /A, B, C/, Generalnog PL faktora i 10 sindroma/tipova poremećaja), proverena je kroz serije diskriminativnih i hijerarhijskih regresionih analiza. Rezultati Dimenzije ličnosti sistematski razlikuju osobe sa poremećajem ličnosti od osoba bez ovog poremećaja; objašnjavaju supstancijalnu proporciju varijanse u težini poremećaja, osobinama A, B i C klastera, opštim svojstvima poremećaja (Opšti PL faktor), kao i u svakom od 10 sindroma poremećaja; dezintegracija je sistematski unapredila model bazične strukture ličnosti u diskriminaciji i predikciji poremećaja ličnosti, šta više, predstavlja najvažniju bazičnu crtu za razumevanje ovih poremećaja. Uže crte ličnosti su bolji prediktori poremećaja ličnosti, od širokih bazičnih dimenzija, ali postoji veliko preklapanje sadržaja izmedju njih. Šestodimenzionalni model ne objašnjava sve individualne razlike u specifičnim poremećajima ličnosti i ima neujednačen prediktivni potencijal za različite PL sindrome. Zaključak Šestodimenzionalni model ličnosti je valjan okvir za rekonceptualizaciju poremećaja ličnosti u dimenzionalnu taksonomiju, a dezintegracija je najznačajnije bazično svojstvo ličnosti za njihov opis i razumevanje. Rezultati takodje sugerišu važnost daljeg unapredjivanja ovog modela u domenu obuhvatnosti kao i u definisanju indikatora bazičnih crta.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Rad istražuje operativno umijeće operacije Oluja koju su hrvatske vojne i redarstvene snage provele u kolovozu 1995. U Oluji je operativno umijeće učinkovito pozicionirano kao intermedijarno područje ...u kojem je trebalo nadvladati standardne pukotine između strategije, taktike i politike, odnosno učinkovito su orkestrirani svi dostupni izvori vojne i nevojne moći u namjeri da se izvrše krajnji strategijski ciljevi. Na nacionalnoj razini Oluja je bila ključna operacija u oslobađanju okupiranih područja, a na regionalnoj razini je stvorila strategijske preduvjete za uspostavu trajnog mira, sigurnosti i stabilnosti u jugoistočnoj Europi. Osnovna je namjera rada objasniti kauzalnu vezu između brzog sloma ili „evaporacije” takozvane Srpske vojske Krajine, vojnostrateške uloge grada Knina i primijenjenog operativnog umijeća hrvatskih vojnih i redarstvenih snaga, te u sklopu toga istražiti validnost koncepta gravitacijskog težišta Carla von Clausewitza u operaciji Oluja.
Ruska Federacija kao relativno nova državna tvorevina i dalje je podložna turbulentnim događanjima koja u bitnome mogu ugroziti njezinu opstojnost. Niz dezintegrativnih procesa jačeg ili slabijeg ...intenziteta predstavlja breme radu Vlade i stvara probleme normalnom funkcioniranju vlasti na cijelom teritoriju države. Osim ovih problema, Ruska Federacija suočava se i s ekonomskim poteškoćama koje su donekle ublažene porastom cijena nafte na svjetskom tržištu.
Članak se bavi proučavanjem uporabe kontinuiranog vodenog mlaza i nadzvučnog pulsirajućeg mlaza vode za dezintegraciju koštanog cementa. Koštani cement Pallacos R+G (ručno miješan) dezintegriran je ...ex-vivo. Mehanička svojstva koštanog cementa određena su pomoću nano-utiskivanja. Faktori u procjeni bili su tlakovi (40, 80, 120) MPa i poprečna brzina kontinuiranog mlaza vode, tlak (8, 10, 12, 14, 16, 20) MPa i tip prigušnice (ravna, kružna) za nadzvučni pulsirajući mlaz vode. Dubina prodiranja h (mm) mjerena je bezkontaktnim optičkim profilometerom MicroProf FRT. Rezultati predstavljaju prvi korak ka izvedivosti uporabe učinkovite tehnike vodenog mlaza tijekom reimplantacije cementiranih endoproteza, za uklanjanje koštanog cementa iz bedrenog kanala bez topline i mehaničkog oštećenja okolnog tkiva.
Ovaj se rad bavi restrukturiranjem HEP grupe pod utjecajem Trećeg paketa energetskih propisa Europske unije i nužno potrebnom liberalizacijom tržišta električne energije kao i deregulacijom ...elektroenergetskog sektora u Republici Hrvatskoj. O toj temi autor navodi kronologiju važnih događaja u Hrvatskoj i zaključke o restrukturiranju HEP grupe te raspravlja što je do sada učinjeno na njihovoj realizaciji. On ukazuje na javni (nacionalni) interes u odnosu na HEP grupu i sukladno tome sugerira restrukturiranje i poslovanje HEP grupe.
Tekst je napisan u sklopu rada na projektu »Socijalna integracija i kolektivni identiteti u višeetničkim područjima Hrvatske«, kao prilog u izradi teorijsko-hipotetičnoga okvira istraživanja. Rad je ...tematski podijeljen na dva dijela. U prvome dijelu autori problematiziraju konceptualizacije različitih teorijskih pristupa društvenoj integraciji, od klasikâ sociologije do novijih rasprava, te se nastoji pokazati na koji je način svaki od njih značajno pridonio konceptualizaciji društvene integracije. U radu autori upozoravaju na »problematičnost«, ali i »neizbježnost« razlikovanja različitih aspekata i dimenzija društvene integracije (društvene u užem smislu i sistemske). Drugi dio rada uključuje analizu nacionalne integracije kao dominantna oblika integracije u modernim društvima. U toj analizi autori zastupaju tezu o kulturi nacionalizma, koja uključuje ideje i vrijednosti društvenoga ekskluzivizma. Bave se i različitim izazovima koji danas stoje pred nacionalnom integracijom, onima poteklima od globalizacijskih i nadnacionalnih procesa, ali i onima koji imaju izvor na lokalnim i regionalnim razinama. U zaključnom su dijelu na temelju provedene analize postavljena pitanja hipotetičnoga karaktera na koja bi valjalo odgovoriti empirijsko istraživanje o proturječjima i dometima integracijskih procesa u hrvatskome društvu.
U tekstu se nastoji ocrtati teorijski okvir na temelju kojega će se empirijski istražiti utjecaj konfesionalnosti na procese integracije u višeetničkim područjima hrvatskoga društva. U uvodnom dijelu ...razmatra se aktualnost Durkheimove teze o integracijskoj ulozi religije u društvu. Slijedi analiza četiriju modusa utjecaja religijskoga na integraciju i dezintegraciju suvremenih društava, koja se oslanja na Foxova istraživanja. Zadnji dio teksta ispituje važnost religije i religijskoga u procesima integracije i dezintegracije u hrvatskome društvu. U tom kontekstu utvrđuje se da konfesionalnost, u onim višeetničkim sredinama u kojima se podudara s etničnošću, ima latentni potencijal koji može biti instrumentaliziran u procesu homogenizacije i mobilizacije etničkih skupina. Konfesionalnost tada djeluje dvojako: integracijski na etničku skupinu, kao njen zajednički nazivnik koji natkriljuje silnice koje ju dijele, i dezintegracijski na društvo, jačajući etničku distancu. Tekst završava dvjema hipotezama: 1) etnokonfesionalna instrumentalizacija bila je uspješnija u područjima gdje je konfesionalna scena svedena na samo dvije konfesije (katolici i pravoslavni); 2) sredine s višom razinom modernizacije bile su otpornije na sukobe.
PDF
