Uvod: Mortalitet raka dojke nalazi se na trećem mjestu u zemljama Europske unije. Registar za rak u 2020. godini bilježi incidenciju od 120,3/100 000, dok je stopa smrtnosti 32,8/100 000. Žena može ...samostalno pregledati svoje dojke koristeći metodu samopregleda, te uočiti promjene u veličini dojke, izgledu bradavice i kože te otkriti kvržice ili zadebljanja. Cilj: ispitati stavove i znanje žena o samopregledu dojke. Ispitanici i metode: Istraživanje je provedeno putem anonimne online ankete. Analiza je napravljena MedCalc® Statistical Software version 20.009 i IBM SPSS ver. 23. Rezultati: Sudjelovalo je 361 ispitanica. S obzirom na znanje, značajno manje točnih odgovora imaju ispitanice koje žive na selu (Kruskal Wallis test, P=0,005), imaju završenu osnovnu školu (Kruskal Wallis test, P=0,006), učenice su (Kruskal Wallis test, P<0,001) i one nezdravstvene struke (Kruskal Wallis test, P<0,001). S obzirom na stavove, ispitanice zdravstvene struke ne slažu se s tvrdnjom da rak dojke zahvaća isključivo ženski spol (Mann Whitney U test, P<0,001), da je samopregled predviđena metoda isključivo za žene (Mann Whitney U test, P=0,001), da samopregled nije vjerodostojna metoda pregleda (Mann Whitney U test, P=0,002), kao i da žene ne trebaju obavljati samopregled ukoliko idu na ostale dijagnostičke metode (Mann Whitney U test, P<0,001). S obzirom na dobne skupine razliku nalazimo u tvrdnji da samopregled nije vjerodostojna metoda (najmanje se slažu najmlađe ispitanice) (Kruskal Wallis test, P<0,001), ispitanice s višom ili visokom stručnom spremom značajnije se manje slažu s tvrdnjom da samopregled nije vjerodostojna metoda pregleda u (Kruskal Wallis test, P=0,007). Također učenice i studentice značajno se manje slažu s tvrdnjom da samopregled nije vjerodostojna metoda pregleda (Kruskal Wallis test, P<0,001). Zaključak: Rezultati ovoga istraživanja pokazali su da su ciljna skupina za edukaciju ispitanice koje žive na selu, ispitanice niže naobrazbe, mlađe dobne skupine i osobe nezdravstvene struke.
Uvod: Rak dojke je najčešće dijagnosticirana zloćudna bolest u žena i vodeći uzrok smrti od raka u žena. Veličina tumora je ključan čimbenik u određivanju vrste i opsega kirurškog i onkološkog ...liječenja. Točno se utvrđuje slikovnim modalitetima poput mamografije, ultrazvuka i magnetske rezonancije (MRI) koja omogućuje najpouzdanije određivanje veličine tumora. Cilj našeg istraživanja bio je istražiti utjecaj preoperativne magnetske rezonancije dojke na kirurško liječenje novodijagnosticiranog raka dojke.
Materijal i metode: U studiju su bile retrospektivno uključene 241 bolesnice s novodijagnosticiranim karcinomom dojke koje su podvrgnute preoperativnoj mamografiji, ultrazvuku dojke i magnetskoj rezonanci između 2016. i 2020. godine u KBC-u Rijeka. Pacijentima je dijagnosticiran invazivni duktalni karcinom, invazivni lobularni karcinom, duktalni karcinom in situ ili kombinacija tipova. Kirurško liječenje uključivalo je jedan od sljedećih zahvata: kvadrantektomiju, kvadrantektomiju i biopsiju sentinel limfnog čvora, kvadrantektomiju i disekciju pazuha, mastektomiju i sentinel biopsiju ili mastektomiju i disekciju pazuha.
Rezultati: U usporedbi s histopatološkom veličinom tumora, MRI dojke je precijenio veličinu u 10% bolesnica. T stadij je podcijenjen u 5% bolesnica (p>0,050). Za usporedbu, ultrazvuk dojke precijenio je veličinu tumora u 12%, a podcijenio u 48% slučajeva (p<0,001). Slično, mamografija je precijenila veličinu tumora u 14%, a podcijenila u 62% slučajeva (p<0,001).
Zaključak: U bolesnica s novodijagnosticiranim rakom dojke, primjena preoperativne MRI dojke kao dopune mamografiji i ultrazvuku za lokoregionalno određivanje stadija značajno mijenja naknadno odluku kirurškog liječenja raka dojke.
Karcinom dojke najčešći je maligni tumor u žena. Prvi zapisi o karcinomu dojke i njegovu liječenje datiraju iz drevnog Egipta 1500 - 1600 godina pr. n. e. Terapijski pristup bolesti mijenjao se kroz ...povijest te je nekadašnji invazivni, kao npr. radikal-na mastektomija, s vremenom zamijenjen manje invazivnim kirurškim metodama. W. S. Halsted 1894. predstavlja metodu radikalne mastektomije koja uključuje potpunu resekciju dojke, regionalnih limfnih čvorova te velikog i malog pektoralnog mišića. Unatoč čestim postoperacijskim komplikacijama, zauzimala je glavno mjesto među kirurškim moda-litetima liječenja karcinoma dojke sve do 1948. kada su Patey and Dyson predstavili modifici-ranu radikalnu mastektomiju kojom su se, za razliku od radikalne, sačuvali pektoralni mišići te pazušni limfni čvorovi lože III, a postoperacijske su komplikacije smanjene, uz poboljšanje kvalitete života bolesnica. Ideju ograničene resekcije tkiva dojke predstavlja Veronesi 70-ih godina 20. stoljeća, nakon čega je i dalje nastavljeno smanjenje opsega i radikalnosti kiruških zahvata. Konačno, poštedna operacija dojke postaje standard u liječenju žena s ranim sta-dijem karcinoma dojke. Koncept biopsije limfnog čvora čuvara kod karcinoma dojke nailazi na svekoliku prihvaćenost, a njegovim usvajanjem mnoge su bolesnice pošteđene radikalnih disekcija aksilarnih limfnih čvorova, od onih čiji je nalaz biopsije limfnog čvora čuvara bio negativan do onih s mikrometastazom u istome (malim tumorskim depozitom veličine 0,2-2 mm), dok zaključci novijih studija iz posljednjih deset godina sugeriraju da se i u žena kojima je biopsijom utvrđena metastaza u jednome do dva limfna čvora čuvara disekcija aksilarnih limfnih čvorova može izbjeći bez štetnih posljedica, uz primjenu adjuvantne radioterapije.
Stanice karcinoma dojke na svojim membranama mogu imati različitu razinu ekspresije HER2 receptora. HER2 signalni put važan je za rast tumora i metastaze. Bolesnice s HER2 pozitivnom bolešću imale su ...lošije ishode liječenja sve dok nije uvedena upotreba trastuzumaba, a potom i drugih anti-HER2 lijekova. Do sada su se koristili isključivo za jaku ekspresiju HER2 receptora. Razvojem novih lijekova, prije svega konjugata protutijelo-citostatik, dokazana je učinkovitost djelovanja na tumorske stanice koje imaju niže razine HER2 receptora, danas poznatih kao HER2-low tumori. Budući da su rezultati studije DESTINY Breast04 pokazali produljenje preživljenja bez progresije bolesti i ukupnog preživljenja u prethodno liječenih pacijenatica s HER-low tumorima, otvaraju se nove mogućnosti, kako u liječenju, tako i u testiranju HER2 receptora.
Androgenski receptori (AR) su jezgrini prepisivački čimbenici ovisni o ligandu. To su steroidni receptori, slični estrogenskim receptorima (ER). Izraženi su u brojnim stanicama s različitim gradivnim ...ulogama. AR signalizacija može biti uključena u razvoj različitih zloćudnih tumora, poput raka prostate, mokraćnog mjehura, jetre, žlijezda slinovnica, bubrega, pluća, melanoma, sarkoma, raka dojke i mnogih drugih. Uloga AR najjasnija je i najbolje objašnjena u raku prostate. Mehanizam AR signalizacije u drugim humanim epitelnim tumorima još je uvijek nejasan i učinci su kod različitih tumora različiti, sve do potpuno oprečnih. U raku dojke AR su najčešće izraženi receptori, ali još uvijek s nepotpuno jasnom ulogom, prognostičkim i prediktivnim značajem. Izraženost AR u trostruko negativnom raku dojke (TNBC) vrlo je varijabilna. Unatoč izraženim razlikama u rezultatima različitih analiza, čini se da blagotvorno utječu na prognozu i potencijalna su meta antihormonske terapije za liječenje TNRD u budućnosti.
Rak dojke najčešća je zloćudna novotvorina u žena u Republici Hrvatskoj. Osnovne radiološke pretrage u dijagnostici bolesti dojke jesu mamografija, ultrazvuk i magnetska rezonancija. U radu su ...prikazane radiološke smjernice za radiološku dijagnostičku i intervencijsku obradu bolesti dojke i praćenje bolesnica oboljelih od raka dojke u Republici Hrvatskoj. Razrađen je algoritam radiološke obrade kod simptomatskih bolesnica, trudnica i dojilja, bolesnica prosječnog i povećanog rizika za razvoj karcinoma dojke, te kod bolesnica s radiološkim nalazom upalnih promjena (mastitisa).
Kod postavljanja indikacije za adjuvantno zračenje bolesnica s rakom dojke vodimo se vrstom kirurškog zahvata (radikalni ili poštedni) te patohistološkim nalazom. U slučaju da je sistemska terapija ...provedena prije kirurškog zahvata, nedostaje dio patohistološkog nalaza koji je okosnica u donošenju odluke. Objavljenih prospektivnih randomiziranih studija nema a retrospektivni podaci su nekonzistentni. Trenutne smjernice nisu jasne za veliku podskupinu bolesnica. Osim toga smjernice i podaci iz kliničke prakse se često ne podudaraju. Cilj ovog rada je prikazati podatke iz literature po pitanju rizika nastanka lokoregionalnog relapsa nakon neoadjuvantnog sistemskog liječenja, učinak radioterapije na smanjenje rizika lokoregionalnog relapsa, kliničku studiju koja bi trebala dati odgovor kod koje skupine bolesnica bi bilo uputno provesti zračenje te objavljene podatke iz kliničke prakse.
Uloga metalotionina u karcinomu dojke Bilić-Knežević, Sara; Tokić, Mirisa; Gulić, Tamara ...
Libri oncologici,
12/2022, Volume:
50, Issue:
2-3
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Metalotioneini su skupina proteina bogatih cisteinima koji su uključeni u mnoge fiziološke i patološke procese. Geni koji kodiraju četiri izoforme metalotioneina locirani su na lokusu 16q13. ...Strukture ovih četiriju izoformi omogućuju metalotioneinima njihove razne biološke funkcije. Mnoge su studije pokazale da metalnotionein ima važnu ulogu u karcinogenezi, rastu tumora, njegovoj progresiji od lokalne prema metastatskoj bolesti te je povezan sa razvojem rezistencije na kemoterapiju i radioterapiju. Rak dojke jedan je od vodećih uzroka smrti u svijetu i važno je bolje razumijeti ulogu metalotioneina u različitim podtipovima karcinoma dojke. Ovakvi podaci mogli bi pomoći kao prognostički alat i voditi pronalasku novog specifičnog liječenja karcinoma.
Rak dojke najčešća je novotvorina i peti uzrok smrti žena. Etiologija i patogeneza ovoga zloćudnog tumora su multifaktorske. Pojava neoplazma u primatelja solidnih organa liječenih imunosupresivnim ...lijekovima je 2 do 3 puta veća nego u općoj populaciji. U rizičnoj populaciji su i žene s presađenim bubregom. Cilj ovoga pregleda literature je istražiti povezanost pojavnosti karcinoma dojke u primatelja bubrežnog presatka i imunosupresivnih režima, opisati njihovu ulogu u tom procesu te istražiti trenutne preporuke probira za rano otkrivanje karcinoma dojke u toj populaciji. Kako bismo pristupili potrebnoj literaturi koristili smo bazu podataka PubMed-a. MeSH pojmovi uporabljeni za pretragu baze literature su bili: “breast cancer”; “risk factors”; “cancer screening”; “kidney transplantation”; “immunosuppression” i “cancer”. Nakon primjene kriterija isključenja ukupno je pregledano 409 članaka. Članci su uključivali randomizirana kontrolna istraživanja, preglede i sustavne preglede literature. Uporabljene su i reference s drugih pregleda literature kako bi se pribavile dodatne relevantne informacije koje potencijalno nisu bile dohvaćene pri inicijalnoj pretrazi. Karcinom dojke najdijagnosticiraniji je karcinom i ujedno peti vodeći uzrok smrti žena u svijetu. Karcinom dojke je na trećem mjestu liste malignih uzročnika smrti, odmah iza karcinoma pluća i kolorektalnog karcinoma. Karcinom dojke je uzrokovan kombinacijom hormonskih i genetskih
čimbenika te čimbenika vezanih uz starenje. Značajan čimbenik procesa kancerogeneze je imunosupresija, što potvrđuje dva do tri puta češća pojavnost malignih bolesti u populaciji primatelja transplantiranih organa. Kronična imunosupresivna terapija, okolišni čimbenici (izlaganje sunčevu zračenju) i genetički zapisi pojedinaca utječu na proces razvoja malignih bolesti u primatelja transplantiranih organa. Imunosupresivni lijekovi smanjuju imuni nadzor, što pospješuje proces virusne onkogeneze te opće karcinogeneze. Primatelji bubrežnog presatka skloniji su razvoju karcinoma upravo zbog doživotne imunosupresivne terapije pa je karcinom drugi uzročnik smrtnosti kod te populacije. Od iznimne važnosti je spomenuti da razlike u procijenjenom riziku razvoja karcinoma ovise upravo o vrsti karcinoma. Pokazalo se da imunosupresija ne utječe na određene maligne bolesti poput karcinoma dojke, jer je njihov relativni rizik usporediv s onim u općoj populaciji. Zbog ograničenog broja radova koji se bave tematikom karcinoma dojke nakon transplantacije bubrega ovom prigodom predstavljamo sveobuhvatan pregled dosadašnje literature, trenutnog razumijevanja patofi ziologije bolesti, uloge probira u- njenoj dijagnozi i liječenju. Opsežnim pregledom literature došli smo do zaključka da rizik razvoja karcinoma dojke nakon transplantacije u primatelja bubrežnog presatka nije povećan u usporedbi s općom populacijom. Iz pregledanih radova proizlazi zaključak da razvoj karcinoma dojke u primatelja bubrežnog presatka nije povezan s post-transplantacijskim imunosupresivnim režimom te je uglavnom povezan sa starenjem i neovisnim čimbenicima rizika koji sami po sebi mogu dovesti do transplantacije bubrega, kao što je dijabetes melitus. Zbog programa probira za rano otkrivanje karcinoma post-transplantacijski karcinom dojke obično se dijagnosticira rano. Međutim, ako ga se dijagnosticira u uznapredovalim
stadijima povezan je sa značajno lošijim ishodom i povećanom razinom smrtnosti u usporedbi s općom populacijom. Preporuka je da se probir bolesnika provodi zajedno s općom populacijom koja odgovara dobi i spolu bolesnika s presatkom, uz naglasak na individualni pristup svakom bolesniku. Iznimno je važno napomenuti da je ovo područje medicine koje zahtijeva daljnje istraživanje. Zbog rijetkosti post-transplantacijskog karcinoma dojke i oskudnih resursa na tu tematiku većina smjernica ekstrapolirana je iz opće populacije i ne odgovara minimalnom riziku od razvoja te bolesti. Slično tome, smjernice za liječenje izvedene su iz podataka opće populacije i ne uzimaju u obzir posebna razmatranja kod populacije pacijenata s bubrežnim presatkom kao: održavanje funkcionalnog presatka, odbacivanje presatka, nefrotoksične kemoterapijske lijekove i istodobnu primjenu imunosupresivnih lijekova. Potrebno je spomenuti da je heterogenost rezultata o kojima se raspravlja u našem pregledu literature posljedica različitih vrsta imunosupresivnih režima, transplantiranih organa, pridruženih bolesti, duljine praćenja bolesnika i programa probira. Kako bi se defi nirale jasne smjernice prilagođene ovoj populaciji, potrebno je daljnje istraživanje mehanizama nastanka bolesti, uz produljeno vrijeme praćenja pacijenata na različitim imunosupresivnim režimima kako bi se omogućila naknadna usporedba.
Rak dojke, uz tumore pluća te melanom, najčešći je tumor koji metastazira u središnji živčani sustav. Uslijed razvitka sistemske terapije primarne bolesti, i posljedičnog produljenog preživljenja ...bolesnika, liječenje moždanih metastaza predstavlja sve veći izazov. Dok se novi pristupi sistemskoj terapiji moždanih presadnica tumora dojke fokusiraju na savladavanje prepreke krvno-moždane i krvno-tumorske barijere te na ciljanu terapiju, lokalna terapija ostaje primarna linija liječenja. Odluka o izboru metode liječenja ovisi o broju i volumenu moždanih presadnica, njihovoj lokalizaciji, kliničkom statusu bolesnika, prethodno korištenim metodama liječenja, stadiju uznapredovalosti osnovne bolesti te prognozi bolesnika. U slučajevima kada aktivni pristup liječenju, koji uključuje operaciju i/ili radioterapiju, ne pridonosi kvaliteti života ili ukupnom preživljenju bolesnika, preporuča se najbolja potporna njega.
PDF
