Cilj. Svrha ovog rada jest utvrditi kliničku vrijednost dodatnoga ultrazvučnog (UZV) pregleda u evaluaciji sumnjivih lezija dojke inicijalno otkrivenih na pregledu magnetskom rezonancijom (MR) u ...pacijentica s
invazivnim karcinomom dojke. Ispitanici i metode. Ovo retrospektivno istraživanje provedeno je analizom radioloških nalaza 277 bolesnica s karcinomom dojke kojima je u sklopu preoperativne obrade učinjen pregled MR-om na Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju Kliničkoga bolničkog centra Zagreb. Na pregledu MR-om otkrivene su nove lezije koje su dodatno analizirane na ciljanom, dodatnom UZV pregledu. Učinjena je biopsija širokom iglom ili citološka punkcija UZV-om otkrivenih sumnjivih lezija kako bi se učinila patohistološka, odnosno citološka analiza. Uspoređena je korelacija MR i UZV nalaza s obzirom na tip i veličinu lezije. Rezultati. Preoperativnim MR pregledom otkrivene su 33 nove lezije. Dodatnim UZV pregledom verificirano je 25 lezija (75,8%), od kojih je 10 lezija (40,0%) pokazivalo benigne karakteristike. Zbog suspektnih obilježja kod 15 lezija (60,0%) učinjena je patohistološka ili citološka analiza. Među lezijama koje su ultrazvučno verificirane ukupno je otkriveno devet (36,0%) karcinoma i 16 lezija (64,0%) benignih karakteristika. Nije zabilježen niti jedan slučaj karcinoma tijekom dvogodišnjeg praćenja lezija benignih karakteristika. Postotak korelacije UZV i MR nalaza značajno je veći za lezije koje su se na MR-u prikazale kao tvorbe u usporedbi s korelacijom za zone imbibicije (p<0,05). Za fokus imbibicije nije zabilježena niti jedna korelacija. Veličina tvorbi i zona imbibicije ne utječe na uspjeh korelacije. Zaključak. Sumnjive lezije otkrivene MR-om mogu se analizirati dodatnim UZV pregledom, odnosno postotak korelacije UZV i MR nalaza je visok, pri čemu tvorbe pokazuju viši postotak korelacije od zona imbibicije. Za tvorbe i zone imbibicije veličina nema utjecaja na uspjeh korelacije. Dodatni UZV koristan je dodatak dijagnostičkoj obradi pacijentica s MR-om otkrivenom lezijom u dojci te se njegovom uporabom mogu izbjeći nepotrebne biopsije.
Perkutana biopsija širokom iglom minimalno je invazivna metoda koja omogućava preoperativnu histološku dijagnozu promjena u dojci. Kod nepalpabilnih promjena izvodi se pod kontrolom radioloških ...slikovnih
metoda. Neke promjene vidljive tomosintezom nisu uočljive 2D mamografijom i ne mogu se bioptirati konvencionalnom stereotaksijskom metodom. Stoga je 2013. godine u kliničku praksu uvedena biopsija vođena tomosintezom. Ta se metoda služi slojevnim snimkama za definiranje dubine promjene, bez potrebe za dodatnim snimanjem i triangulacijom. Postupak se izvodi s manjim brojem ekspozicija i stoga s nižom ukupnom dozom zračenja te kraće od stereotaksijske biopsije. U Općoj bolnici Karlovac metoda se primjenjuje od kraja 2015. godine, otkad je učinjeno 179 zahvata. Ciljanje i uzimanje uzoraka bili su uspješni kod svih promjena, što je potvrđeno
kontrolnom tomosintezom ili snimanjem uzoraka pri promjenama s kalcifikatima. Patohistološkom analizom dobiveni su 44 (24,6%) maligna nalaza, 13 (7,3%) benignih promjena nesigurnoga malignog potencijala te 122-je (68,2%) benigne promjene. Među malignim nalazima bili su 32 (72,7%) neinvazivna duktalna karcinoma (DCIS) i 12 (27,3%) invazivnih karcinoma. S obzirom na konačnu dijagnozu, nakon kirurškog zahvata imali smo stopu podcijenjenosti DCIS-a od 14,3%, a benignih promjena nesigurnoga malignog potencijala od 25%.
Benigne promjene praćene su tijekom razdoblja od 24 mjeseca. U uzorku sa završenim periodom praćenja stopa lažno negativnih nalaza bila je 2,8%, osjetljivost metode 86,4%, specifičnost 100%, pozitivna prediktivna vrijednost 100%, negativna prediktivna vrijednost 70%, a točnost 89,7%. Za vrijeme postupka i nakon njega nismo imali većih komplikacija. Biopsija dojke vođena tomosintezom nije rezervirana samo za promjene vidljive jedino tomosintezom već se može primijeniti i za vođenje biopsija promjena koje su vidljive 2D mamografijom.
Istraživanja psihološkog funkcioniranja i kvalitete života žena oboljelih i operiranih zbog raka dojke u svijetu su brojna, a i u Hrvatskoj je sve veći broj takvih istraživanja. No u Hrvatskoj su ...relativno rijetka ona istraživanja u kojima su posljedice dijagnoze i tretmana raka dojke istražene kroz usporedbu skupine oboljelih žena sa zdravim uzorkom. Važno je usmjeriti se na posljedice raka dojke ne samo na tjelesno već i na mentalno zdravlje i psihološko funkcioniranje oboljelih žena jer je to prvi korak u osmišljavanju i provođenju psihosocijalnih intervencija usmjerenih podizanju kvalitete života oboljelih. Glavni je cilj ovoga istraživanja bio ispitati zadovoljstvo životom, psihološki prosperitet, doživljaj slike tijela i samopercepciju seksualne privlačnosti žena kojima je zbog raka operirana dojka i usporediti ih s onima u kontrolnom uzorku žena bez malignog oboljenja. U istraživanju su sudjelovale dvije skupine sudionica. Prva je uključivala 162 žene u dobi između 28 i 69 godina (M = 47,98) koje su prošle poštednu ili radikalnu operaciju dojke, dok je druga skupinu uključivala 156 sudionica u dobi od 28 do 72 godine
(M = 47,60) kojima nije dijagnosticiran rak dojke niti neka druga maligna bolest. Rezultati istraživanja prilično su ohrabrujući u pogledu ispitanih aspekata funkcioniranja i prilagodbe operiranih žena jer su pokazali da se operirane žene ne razlikuju značajno u razinama zadovoljstva životom, psihološkog prosperiteta, kao ni u doživljaju slike tijela i samopercepciji seksualne privlačnosti u odnosu na žene bez malignog oboljenja. U obje skupine žena povoljnija slika tijela i samopercepcija veće seksualne privlačnosti bile su povezane s većim zadovoljstvom životom i psihološkim prosperitetom. Nadalje utvrđeno je da sudionice koje su prošle poštednu, u odnosu na one u kojih je izvršena radikalna operacije dojke, imaju značajno povoljniju sliku tijela i zadovoljnije su svojim grudima što bi mogla biti indikacija za prednost poštedne nad radikalnom vrstom operacije onda kada je to moguće.
There are many studies that have dealt with the psychological functioning and quality of life of women who were diagnosed with breast cancer and who underwent breast surgery. There is an increasing number of such studies in Croatia as well. However, Croatian research on the consequences of diagnosis and treatment of breast cancer in comparison with a healthy population of women is scarce. It is important to focus on the impact of cancer not only on women’s physical health, but also on their mental health and psychological functioning, since that is the first step towards creating and conducting psychosocial interventions aimed at improving their quality of life. The main goal of this study was to compare life satisfaction, psychological flourishing, body image, and self-perceived sexual attractiveness between women who had undergone breast surgery due to breast cancer, and a control sample of women without cancer. The first group consisted of 162 women between the ages of 28 and 69 (M=47.98) who underwent radical or breast-conserving breast surgery. The second group consisted of 156 women, 28 to 72 years old (M=47.60), who were not diagnosed with breast cancer or any other malignant disease. In terms of examined aspects of psychological functioning and adaptation of women who had breast cancer, the results of this study are quite encouraging since this group of women did not differ significantly in levels of life satisfaction, psychological flourishing, body image or self-perceived sexual attractiveness from the group of women without malignant disease. In both groups of women, more favorable body image and self-perceived sexual attractiveness correlated significantly with higher life satisfaction and psychological flourishing. Furthermore, it was found that the women who underwent breast-conserving surgery had a more positive body image and were more satisfied with their breasts than those who underwent radical breast surgery. This could be viewed as an indicator of the advantage of breast-conserving surgery over radical surgery of the breast whenever possible.
Although anxiety and depression are important determinants of mental health, the literature in this area is sparse as most studies focus on the period during treatment. Mental health problems can ...affect cancer recovery as well as quality of life and survival. In this cross-sectional study, we investigated the prevalence of anxiety and depression in Slovenian cancer survivors after treatment and assessed the associated correlates during the COVID-19 pandemic.
From September 2021 to January 2022, we collected data from 430 breast cancer survivors one to five years after receiving post-local treatment and (neo)adjuvant chemotherapy. We used the Hospital Anxiety and Depression Scale (HADS) to measure anxiety and depression levels. Multivariate linear regression was used to identify factors associated with higher levels of anxiety and depression.
Key findings from this study are increased levels of psychological distress and identification of relevant factors associated with those elevated levels. Approximately one-third of breast cancer survivors exhibited symptoms of elevated anxiety and depression, with one in eight meeting clinical thresholds. Multivariate linear regression revealed that age, lower quality of life, heightened fear of cancer recurrence (FCR), reduced resilience, limited social support, and unmet psychosocial and emotional needs correlated with increased anxiety symptoms. Additionally, lower quality of life, higher FCR, diminished resilience, and limited social support were associated with higher depression symptomatology.
Our study of Slovenian breast cancer survivors one to five years post-treatment observed a significant increase in anxiety and depression symptoms, possibly exacerbated by the COVID-19 pandemic. The demographic and psychosocial factors identified in this study offer valuable insights for future research. The study emphasises the importance of recognising and addressing the psychological needs of breast cancer survivors and the need to follow them throughout their cancer journey.
Cilj. Cilj istraživanja je procijeniti podudarnost veličine rezidualnog tumora, izmjerene magnetskom rezonancijom (MR) i patohistološkom dijagnostikom (PHD) u pacijentica s karcinomom dojke nakon ...provedene neoadjuvantne kemoterapije (NAK) te procijeniti mogući utjecaj ypT stadija tumora na nepodudarnost veličina izmjerenih navedenim metodama. Ispitanici i metode: U retrospektivno istraživanje uključeno je 50 pacijentica. Uključni kriterij su pacijentice kod kojih je učinjen operativni zahvat uz prethodno proveden NAK karcinoma dojke, na što je odgovor praćen s najmanje dva MR pregleda. Veličina tumora na MR-u uspoređena je s veličinom na PHD-u (zlatni standard) pomoću regresijske analize Passing-Bablok te je izračunat njihov koeficijent korelacije. Analizirana su sva odstupanja i podudarnosti veličine, kao i eventualni utjecaj ypT stadija tumora na razliku između dviju metoda. Razlika od ± 0,5 cm u veličini tumora procijenjenih slikovnom metodom i u PHD nalazu smatrale su se podudarnima veličinama. Rezultati: Srednja vrijednost veličine rezidualnog tumora na MR-u iznosila je 19,1 ± 17,71 mm, dok je na PHD-u iznosila 16,87 ± 18,19 mm. Izračunati r koeficijent korelacije iznosi 0.64 (p < 0.001). Provedenom analizom potvrđeno je da nema značajne razlike izmjerenih veličina tumora na MR-u i PHD-u (p = 0.552) te se metode mogu smatrati podudarnima. Nije uočena statistički značajna razlika u ovisnosti o ypT stadiju tumora koja bi utjecala na nepodudarnost veličina. Zaključci: Među dvjema metodama nema konstantnog niti proporcionalnog odstupanja u mjerenjima te se metode mogu smatrati podudarnim. MR dojke je dobra metoda za procjenu veličine rezidualnog tumora dojke kod pacijentica koje su podvrgnute neoadjuvantnoj kemoterapiji usporedno s PHD-om (zlatni standard).
Aim: The goal of this study is to evaluate the concordance between residual tumour size measured on magnetic resonance imaging (MRI) and pathohistological findings in patients who underwent neoadjuvant chemotherapy and operative procedure, and if any pathohistological features may affect that agreement. Respondents and methods: Fifty patients with breast cancer were retrospectively evaluated. Patients who underwent neoadjuvant chemotherapy before the operative procedure, and were assessed with at least two MRI examinations, where included in this study. The primary tumour size measured by MRI was compared with pathohistological findings, which was considered as the gold standard. All differences and size correspondence were analyzed as well as the possible influence of ypT stage of tumour between the two methods. Results: The mean value of residual tumour size on MRI was 19,2 ± 17,71 mm, while on pathohistological findings it was 16,87 ± 18,29 mm. A calculated correlation coefficient between the two methods was 0.64 (p < 0.001). There was no statistically significant difference between two methods for measuring residual tumour size (p = 0.552), as well as a statistically significant influence of ypT stage on measuring, so these methods may be considered to be concordant. Conclusions: There is neither a constant nor a proportional deviation in the measurements between the two methods, so these methods can be considered concordant. Breast MRI is a reliable method for estimating residual tumour size in patients undergoing neoadjuvant chemotherapy in comparison to pathology.
Cilj: Procijeniti utječu li količina i distribucija masnog tkiva na karakteristike i agresivnost karcinoma dojke u postmenopauzalnih žena.
Ispitanici i metode: Istraživanje je obuhvatilo 70 ...postmenopauzalnih žena s invazivnim karcinomom dojke. Bolesnicama su u trenutku postavljanja dijagnoze uzete antropometrijske mjere (tjelesna visina-TV, tjelesna masa-TM, opseg struka-OS, opseg bokova-OB) te su izračunati pridruženi indeks tjelesne mase (ITM) i waist hip ratio (WHR). Iz patohistoloških nalaza prikupili su se podaci o karakteristikama tumora: veličina, histološki gradus, ekspresija estrogenskih (ER) i progesteronskih receptora (PR), HER2 i Ki67 te imunohistokemijski tip tumora.
Rezultati: Bolesnice su bile prosječne dobi 65 godina (42-86), TV 164,8±7,0 cm, TM 75,6±14,5 kg, ITM 27,9±5,3 kg/m2, OS 90,5±12,4 cm, OB 107,6±11,7 cm, WHR 0,84±0,07. Raspodjelom u skupine s obzirom na pridruženi ITM, uz pomoć hi-kvadrat testa dokazala se statistički značajno veća pojavnost estrogen pozitivnih (n=41, 91,1% vs n=18, 72,0%; P=0,037), progesteron pozitivnih (n=38, 84,4% vs n=11, 44,0%; P<0,001) te luminal A karcinoma dojke (n=15, 33,3% vs n=2, 8,0%; P=0,019) u skupini prekomjerno uhranjenih (ITM>25 kg/m2). Nadalje, raspodjelom prema OS dokazala se statistički značajno češća pojavnost estrogen pozitivnih (n=52, 88,1% vs n=7, 63,6%; P=0,042), progesteron pozitivnih (n=45, 76,3% vs n=4, 36,4%; P=0,008) i luminal A karcinoma dojke (n=17, 28,8% vs n=0, 0%; P=0,042) te statistički značajno rijeđa pojavnost trostruko negativnih karcinoma dojke (n=1, 1,7% vs n=2, 18,2%; P=0,014) u skupini s OS>80 cm.
Zaključci: S količinom masnog tkiva raste stupanj ekspresije progesterona i estrogena. Potonje bi se moglo objasniti porastom ekspresije aromataze u masnom tkivu.
Tumor stimulira specifične urođene i stečene imunološke mehanizme. Glavni nositelji imunološkog odgovora tijela na tumor su T limfociti, a glavni mehanizam je ubijanje tumorskih stanica citotoksičnim ...T limfocitima CD8 +. U nekim slučajevima imunološki sustav također može imati protumorsku ulogu, što je paradoks, s obzirom na to da je poznato da upalno stanje potiče rast tumora. Jedna od glavnih karakteristika tumora je izbjegavanje imunološkog odgovora, posebno mehanizmima inhibicije aktivnog antitumorskog imunološkog odgovora putem dva glavna fiziološka inhibitorna signala, CTLA-4 i PD1 / PDL1. Blokada ovih kontrolnih točaka, koji su mehanizmi inhibicije T stanica, nedavno je dala najbolje rezultate u imunoterapijskom pristupu liječenju karcinoma. Imuni infiltrat u tumoru, kao dokaz postojanja aktivnog unutarnjeg odgovora organizma, je heterogen, a sastav se često razlikuje između različitih tumora i tumorskih stanica i uglavnom se dijeli na dvije glavne stanične linije: limfoidnu i mijeloidnu. O vrsti staničnih linija u imunološkom infiltratu i njihovoj aktivaciji i orijentaciji ovisi klinički odgovor kod različitih tumora. Dobro je poznato da imuni infiltrat, posebno limfociti koji infiltriraju tumor (TIL), mogu predvidjeti odgovor na terapiju i imati prognostičku ulogu. Kod nekih solidnih tumora oni su dobar znak, dok kod nekih signaliziraju lošiju prognozu. Brojne studije procjenjivale su ulogu limfocitnog infiltrata u raku dojke (BC), a na temelju tog znanja uspostavljen je prvi koncenzus o standardizaciji procjene TIL u solidnim tumorima na BC modelu. Prognostičkoj ulozi TIL u trostruko negativnom raku dojke posvećeno je najviše pažnje.
Cilj: Ispitivanje povezanosti kvalitete spavanje i kvalitete života u žena oboljelih od raka dojke, te razlika u doživljaju kvalitete spavanja i kvalitete života u odnosu na dob, vrijeme proteklo od ...postavljanja dijagnoze i vrstu operativnog zahvata. Ispitanici i metode: Istraživanjem je obuhvaćen uzorak od 96 ispitanica oboljelih od raka dojke. Jednokratno je primijenjen Pittsburgh Sleep Quality Index (PSQI) konstruiran za procjenu kvalitete spavanja u onkoloških bolesnika i FACIT Measurement System - verzija FACT-B konstruirana za populaciju osoba s rakom dojke u svrhu procjene fizičkih, socijalnih, emocionalnih, funkcionalnih i dodatnih determinanti kvalitete života. Rezultati: U uzorku žena obuhvaćanih ovim istraživanjem prisutna je tendencija prema lošijoj kvaliteti spavanja, te nije utvrđena razlika u kvaliteti spavanja u odnosu na kronološku dob, vrijeme proteklo od postavljanja dijagnoze i vrstu oparativnog zahvata. Isto tako, nije dobivena statistički značajna razlika u procjeni kvalitete života u odnosu na vrijeme proteklo od dijagnoze i vrstu operativnog zahvata. U odnosu na kronološku dob utvrđena je statistički značajna razlika između ispitanica u dobi od 31-40 godina i ispitanica u dobi 51-60 godina (p=0,038) pri čemu su ispitanice mlađe dobne skupine imale lošiju kvalitetu života. Također je dobivena statistički značajna povezanost između kvalitete spavanja i kvalitete života (p=0,008), odnosno žene koje su imale lošiju kvalitetu spavanja imale su statistički značajno nižu kvalitetu života. Zaključak: Dobiveni rezultati ukazuju na potrebu provođenja daljnjih istraživanja s ciljem ispitivanja kauzalnih odnosa između kvalitete spavanja i kvalitete života te koncipiranja adekvatnih medicinskih, psihoterapijskih i komplementarno-suportivnih intervencija usmjerenih na ublažavanje psihofizičkog distresa u oboljelih od raka dojke.
SAŽETAK
Rak dojke je najčešći zloćudni tumor u žena koji se može probirom, redovitim kontrolama i zdravstvenim odgojem otkriti u ranim stadijima bolesti i uspješno liječiti. Metode liječenja ...uključuju kirurgiju, kemoterapiju, radioterapiju, endokrinu terapiju, imunoterapiju, ciljanu terapiju te simptomatsko-suportivnu terapiju, koja se primjenjuje ovisno o stadiju bolesti, biološkim obilježjima tumora i općem stanju, dobi i komorbidetima bolesnica. Plan liječenja definira multidisciplinarni tim. S obzirom na pojavnost ove bolesti, mogućnost ranog otkrivanja i mogućeg značajnog učinka terapijskih postupaka na tijek bolesti, potrebno je definirati i pravilno standardizirati pristup u dijagnostici, liječenju i praćenju ovih bolesnica. U tekstu su iznesene smjernice s ciljem primjene standardiziranih postupaka u svakodnevnom radu s bolesnicama s rakom dojke u Republici Hrvatskoj.
Adjuvantna radioterapija kod bolesnica s rakom dojke provodi se s ciljem smanjenja rizika povrata bolesti: lokalnog i sustavnog te je njome moguće postići i bolje ukupno preživljenje. Međutim, taj ...učinak radioterapije nije jednak u svim skupinama bolesnica. Kako zračenje ima i određene nuspojave, potrebno je definirati bolesnice kod kojih je učinak radioterapije na sveukupno kontrolu bolesti toliko malen da se ovaj oblik liječenja može i izostaviti. To su, načelno, bolesnice starije od 70 godina kod kojih je učinjen poštedni kirurški zahvat a tumori imaju pozitivne hormonske receptore, manji su od 2 cm (T1) i aksilarni limfni čvorovi nisu zahvaćeni (N0). Upitno je može li se indikacija za radioterapiju u toj skupini bolesnica otkloniti i u slučaju Her2 pozitivnih tumora, tumora veličine do 3 ili 4 cm te kod bolesnica starijih od 65 ili čak 60 godina. U slučaju provedenog radikalnog kirurškog zahvata radioterapija se izostavlja kod tumora manjih od 5 cm i nezahvaćenih limfnih čvorova aksile (pT1-2, N0). Ukoliko je provedeno neoadjuvantno sustavno liječenje, radioterapija se provodi uvijek nakon poštednog kirurškog zahvata, a nakon radikalnog kirurškog zahvata uvijek kod klinički ili patohistološki pozitivnih limfnih čvorova aksile (cN+ ili ypN+). Kriterij otklanjanja indikacija za radioterapiju nikako ne bi smjela biti isključivo stopa patološkog odgovora na provedenu neoadjuvantnu sustavnu terapiju.
PDF
