Sažetak. Cilj: Utvrditi postoji li povezanost između peritumoralnih pukotina i miofibroblastične reakcije strome u duktalnim invazivnim karcinomima dojke bez posebnih obilježja. Metode: U 100 ...invazivnih duktalnih karcinoma dojke u žena analizirani su postojanje peritumoralnih pukotina i imunohistokemijska izraženost CD34, vimentina i glatkomišićnog aktina (SMA) u tumorskoj stromi. Rezultati: Peritumoralne pukotine nađene su u 92% karcinoma, dok u okolnom tkivu i oko žarišta duktalnog karcinoma in situ nisu nađene. Proširenost pukotina bila je 5 do 100%. Apsolutni postotak peritumoralnih pukotina bio je znatno povezan s količinom SMA+ miofibroblasta u stromi, veličinom tumora i pT-stadijem bolesti, prisutnošću metastaza u aksilarnim limfnim čvorovima i udjelom pozitivnih limfnih čvorova. Tumori s opsežno izraženim peritumoralnim pukotinama (u > 30% tumora) imali su znatno veću količinu SMA+ miofibroblasta u stromi, češće metastaze u aksilarne limfne čvorove i veći udio pozitivnih limfnih čvorova. Zaključak: Peritumoralne pukotine morfološki su izraz promijenjenih osobina tumorske strome u obliku zadobivanja miofibroblastičnog fenotipa.
SAŽETAK
Anaplastični limfom velikih stanica (engl. anaplastic large cell lymphoma, ALCL) rijedak je podtip non-Hodgkinova limfoma (NHL) i potječe od zrelih T-limfocita. Postoji primarni kožni ALCL ...(engl. primary cutaneous anaplastic large cell lymphoma, PC-ALCL), dva podtipa sistemskog ALCL-a (ALK-pozitivni i ALK-negativni) i anaplastični limfom velikih stanica povezan s implantatima za dojku (engl. breast implant-associated anaplastic large cell lymphoma, BIA-ALCL) kao novi patološki entitet. BIA-ALCL je poseban oblik CD30-pozitivnog i ALK-negativnog ALCL-a koji dokazano nastaje u vezi s implantatima za dojku i to u prosjeku 8 – 10 godina nakon kirurškog zahvata (ugradnje implantata). Etiopatogeneza BIA-ALCL-a najvjerojatnije je multifaktorijalna; bazirana na kombinaciji kronične upale (kronične limfocitne stimulacije), stvaranja biofilma, teksture implantata, genetske predispozicije pacijenata i vremena nakon augmentacije. Do sada je opisano da su implantati teksturiranih površina povezani s praktički svim slučajevima BIA-ALCL-a. Kliničkom slikom dominira kasno nastupajući, perzistentni serom (periprostetička efuzija) oko implantata ili novoizraslina s unutrašnje strane kapsule, ponekad oboje. Dijagnoza se u većini slučajeva postavlja uz pomoć ultrazvuka, magnetnom rezonancijom, aspiracijom periprostetičke tekućine, citološkom analizom i analizom imunofenotipa (protočnom citometrijom, imunohistokemijom). Kod većine pacijentica prisutna je lokalizirana bolest, što uglavnom znači i izvrsnu prognozu. Potpuna kirurška ekscizija (uklanjanje implantata i kapsule) ima ključnu ulogu u liječenju. Kemoterapija, zračenje ili oboje indicirani su u slučajevima uznapredovale bolesti. Cilj je ovog članka sumirati dosadašnje spoznaje o ovom entitetu (s obzirom na dijagnostiku, kliničku sliku i liječenje), s napomenom da su potrebna daljnja istraživanja kako bismo potpuno razumjeli uzroke ove bolesti, uz podizanje svijesti liječnika i informiranje pacijenata o potencijalnim rizicima augmentacije dojki, bez obzira činili to iz rekonstrukcijskih ili estetskih razloga.
Cilj: Sekundarni angiosarkom dojke rijetka je ali ozbiljna dugoročna komplikacija karcinoma dojke kod pacijenata koji su liječeni poštednim kirurškim zahvatom i radioterapijom. Prikazan je slučaj ...pacijentice kojoj se sekundarni angiosarkom pojavio sedam godina nakon radioterapije uz naglasak na ulogu pažljivog histološkog pregleda tih tumora. Prikaz slučaja: Pacijentici staroj 66 godina kojoj je 2006. godine dijagnosticiran invazivni duktalni karcinom dojke učinjen je konzervativni kirurški zahvat i odstranjen je limfni čvor čuvar (pT1c, pN0). Postoperativni tretman uključivao je radioterapiju i endokrinu terapiju. Sedam godina nakon radioterapije, 2013. godine pacijentica je primijetila purpurno crveno mjesto na koži u ozračenom području desne dojke. Patohistološka dijagnoza promjene je angiosarkom. Zaključak: Razvoj sekundarnog angiosarkoma dojke povezan je s radioterapijom (RIA) i kroničnim limfedemom (Stewart-Treves sindrom nakon latentnog perioda od 4 do 8 godina). Zbog njegove rijetkosti i naizgled bezopasne prezentacije, jer se često radi o bezbolnoj promjeni nalik modrici na koži, pacijenti i liječnici često zanemaruju početne simptome, što vodi kasnom postavljanju dijagnoze. U vrijeme postavljanja dijagnoze pacijenti često imaju lokaliziranu bolest koja je ograničena na dojku, ali s multifokalnim rastom.
Cilj: Osnovni cilj našeg istraživanja je usporedba doznih parametara i debljine komprimirane dojke kod mamografskog pregleda koji je izvršen digitalnom tomosintezom (engl. digital breast ...thomosynthesis; DBT) i standardne, 2D mamografije. Ispitanici i metode: U istraživanje je uključeno 200 ispitanica životne dobi od 40 do 81 godine (median 60,5 ± 10,6). Ispitanice su podijeljene u dvije skupine, ovisno o vrsti mamografskog pregleda. Ova retrospektivna analiza obuhvatila je pretrage koje su vršene na mamografskom uređaju Hologic Selenia Dimensions (Hologic, Bedford, Mass) u razdoblju od 1. veljače 2018. do 30. ožujka 2018. Rezultati: Hi-kvadrat testom isključila se statistički značajna razlika u gustoći parenhima dojki između dviju grupa ispitanica. T-test nije pokazao statistički značajnu razliku u dobi ispitanica, kao niti razlike u debljini komprimiranih dojki između dviju ispitanih skupina. Vrijednost srednje glandularne doze (engl. average glandular dose; AGD) kod DBT-a u odnosu na 2D mamografiju bila je viša 0,53 mGy za lijevu dojku, a 0,37 mGy za desnu dojku (3,83 / -1 mGy, p = 0.001; 3.82 / -0.9 mGy, p = 0.023). Zaključak: Usprkos statistički značajnoj razlici u AGD-u kod DBT-a u odnosu na 2D mamografiju između dviju skupina ispitanica, ona je unutar granica prihvatljivosti propisanih Pravilnikom o uvjetima za primjenu izvora ionizirajućeg zračenja u svrhu medicinskog i nemedicinskog ozračenja (NN 42/2018, 9. 5. 2018.), stoga smatramo da je opravdano uvođenje DBT-a kao standardne radiološke metode pregleda dojki.
Karcinom dojke najčešći je karcinom u žena. U RH od raka dojke oboli više od 2500 žena na godinu. Najvažniji rizični čimbenici jesu starija životna dob i pozitivna obiteljska anamneza. Nedovoljna ...tjelesna aktivnost vjerojatno je faktor rizika od karcinoma dojke u postmenopauzi, a jedan je od rijetkih poznatih faktora rizika koji se može mijenjati. Smjernice o aerobnoj tjelesnoj aktivnosti u prevenciji raka dojke uključuju najmanje 150 minuta na tjedan umjerene ili 75 minuta tjelesne aktivnosti visokog intenziteta. Utjecaj tjelesne aktivnosti na karcinom dojke potkrepljuje i činjenica da nakon aktivnog liječenja karcinoma dojke žene s vrlo niskim stupnjem tjelesne aktivnosti imaju povećan rizik od smrti u odnosu prema ženama koje imaju visok stupanj tjelesne aktivnosti.
Rekonstrukcija dojke Milas, Ivan; Zore, Zvonimir; Roth, Andrej ...
Libri oncologici,
12/2014, Volume:
42, Issue:
1-3
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Karcinom dojke je načešći maligni tumor kod žena u Hrvatskoj. On je i vodeći uzrok smrti kod žena oboljelih od malignih bolesti. Njegovo liječenje izaziva jedan od najvećih strahova kod žena a to je ...gubitak jedne ili obje dojke. Tako se radi pogubnog psihološkog učinka ove bolesti sve veći broj žena odlučuje za rekonstrukciju. Zadnjih dvadesetak godina pratimo izraziti napredak u rekonstrukcijskim tehnikama, bilo vlastitim tkivom bilo ugradbenim materijalima. Ovaj članak nam daje kratki povjesni razvoj i današnji pregled o mogućnostima rekonstrukcije. Također, pregled prednosti i nedostataka
rekonstrukcijskih tehnika, koje nam mogu pomoći u izboru, vremena i načina rekonstrukcije. Krajnji cilj rekonstrukcije dojke treba biti, onkološki siguran zahvat kojime je žena zadovoljna.
Receiving a cancer diagnosis is an important moment in anyone's life. Consequently, many patients are prepared to change their everyday habits and begin to look for advice from a wide range of ...sources. Women with breast cancer are particularly motivated and committed to making changes to their lifestyle and diet. The purpose of this study was to elucidate the changes in nutritional and other lifestyle habits following breast cancer diagnosis in Slovenia. A further goal was to estimate the proportion of breast cancer patients using dietary supplements and alternative diets or ascertain their desire to attend a consultation with a dietician.
A link to an online questionnaire was sent to the email addresses of members of Europa Donna and posted on their website (www.europadonna-zdruzenje.si) and Facebook page.
A total of 102 patients were included in the study. We found that a majority of breast cancer patients changed their eating habits (68.6%) and/or physical activity level (53.9%) following diagnosis. On average, they increased their fruit and vegetable intake and reduced their intake of sugar, red meat and fat. Alternative diets were used by 29.4% of patients, with a high proportion of patients (75.5%) consuming dietary supplements. More than a half of the patients (69.6%) expressed a desire for a consultation with a dietician.
Nutritional support during cancer treatment is part of medical treatment and has an important role to play in secondary and tertiary cancer prevention activities. More dieticians should therefore be incorporated into the health system.
Uvod: Rak dojke najčešći je rak koji se dijagnosticira kod žena. Psihološke reakcije na spoznaju bolesti najčešće se izražavaju u obliku depresije i anksioznosti. Mnoge studije ukazuju na povezanost ...depresivnosti i kvalitete života u žena oboljelih od raka dojke.
Cilj: Istražiti povezanost stupnja depresivnosti i kvalitete života u žena oboljelih od raka dojke.
Ispitanici i metode: Rad je urađen primjenom anketnog istraživanja na uzorku od 50 ispitanika na Klinici za onkologiju Sveučilišne kliničke bolnice (SKB) Mostar. U istraživanju su korišteni sociodemografski upitnik namjenski sačinjen za ovo istraživanje, Beckova skala depresivnosti i WHOQOL-BREF upitnik kvalitete života.
Rezultati: Pronađena je negativna povezanost između razine depresivnosti i kvalitete života u žena oboljelih od raka dojke, međutim povezanost nije statistički značajna. Ispitanice koje imaju djecu, viši ekonomski status, su samostalno pokretne i ne uzimaju lijekove iskazale su višu razinu kvalitete života. Nije pronađena statistički značajna razlika u razini ispitanika u odnosu na njihove sociodemografske podatke.
Zaključak: Kvaliteta života je negativno povezana s depresivnošću u žena oboljelih od raka dojke, ali povezanost nije statistički značajna.
The aim of the study was to investigate the association of paraoxonase 1 (PON1) polymorphism, PON1/arylesterase (ARE) activity and oxidative stress index (OSI) in breast cancer (BC) patients with ...type 2 diabetes (DM).
Our study group consisted of 30 healthy women (HV group) and 66 female BC patients. The BC patients were divided into two groups: those with (n=37) and without DM (n=29) (BDM and NBDM group). Genotyping of PON1 Q192R and L55M polymorphisms were done by polymerase chain reaction (PCR) - restriction fragment length polymorphism (RFLP) method. Serum PON1/ARE enzyme activities, total oxidant status (TOS) and total antioxidant status (TAS) were analysed by spectrophotometric method. The ratio of TOS to TAS was accepted as the oxidative stress index (OSI).
PON1 Q192R genotype frequency distribution was significantly different in the BDM group compared to the NBDM group (p=0.021). When alleles distribution was examined, R and L alleles were significantly lower, Q and M alleles were significantly higher in the BDM group than in the NBDM group (p<0.001). TOS and OSI were statistically higher in BC patients than HV group (p<0.001).
Our results suggest that PON1 gene Q and M alleles may be the risk factors predisposing formation of BC due to increased oxidant damage seen in DM. However, these statements require further confirmation with screening PON1 polymorphism in a greater number of patients with DM, and also wide range follow-up studies are necessary for the same purpose.
Mammography as an x-ray method usually gives good results for lower density breasts while higher breast tissue densities significantly reduce the overall detection sensitivity and can lead to false ...negative results. In automatic detection algorithms knowledge about breast density can be useful for setting an appropriate decision threshold in order to produce more accurate detection. Because the overall intensity of mammograms is not directly correlated with the breast density we have decided to observe breast density as a texture classification problem. In this paper we propose breast density classification using feature selection process for different classifiers based on grayscale features of first and second order. In feature selection process different selection methods were used and obtained results show the improvement on overall classification by choosing the appropriate method and classifier. The classification accuracy has been tested on the mini-MIAS database and KBD-FER digital mammography database with different number of categories for each database. Obtained accuracy stretches between 97.2 % and 76.4 % for different number of categories.
PDF
