Genomski markeri, odnosno prediktori, pružaju nove mogućnosti u prevladavanju dosadašnjih ograničenja klasične selekcije protiv nerastovskoga svojstva. Stoga je cilj ovog istraživanja istražiti ...mogućnosti njihove primjene. U istraživanje je uključen 941 nerast, od kojih je 421 uparenih srodnika po ocu i majci, od kojih svaki nerast s visokom razinom skatola ima brata s niskom razinom skatola u masnome tkivu (>0.3 ug/g). Svim su uzorcima, osim razine skatola, utvrđene i razine androstenona. Životinje su genotipizirane, koristeći Illumina SNP60K porcine beadchip. Analiza unakrsne provjere izvršena je s ciljem uspoređivanja točnosti procjene GBLUP metode i pet Bayes metoda, na osnovi regresije u procjenjivanju nepromatranih fenotipskih svojstava. Raspon ostvarenih točnosti, koristeći različite metode procjena, bio je uzak za androstenon, između 0,29 (Bayes Lasso) i 0,31 (Bayes B), te širi za skatol, između 0,21 (GBLUP) i 0,26 (Bayes SSVS). Relativne točnosti, korigirane s prosječnim h2, iznosile su 0,540,56 za androstenon i 0,75-0,94 za skatol. S obzirom na to da se učinci dominantnosti u ukupnoj genetskoj varijabilnosti uglavnom nisu promatrali u nacionalnim uzgojnim programima evaluacije, dodatni je pristup korišten za procjenu dominantne genetske varijance za androstenon i skatol. Za androstenon, GBLUP s uključenim dominantnim učincima u modelu, procijenio je značajne omjere dominantnih genetskih varijanci (13%) u ukupnoj varijabilnosti. U slučaju skatola, procijenjena dominantna genetska varijanca bila je viša pristupom regionalnoga heritabiliteta, i to najviše na kromosomu 9, gdje je udio kromosomske regionalne dominantne varijance u ukupnoj dominantnoj varijanci iznosio 96%. Dobiveni rezultati pokazuju da je GBLUP najjednostavnija metoda genomske procjene za androstenon, ujedno je lako provediva te jedna od najtočnijih metoda. U slučaju skatola, potrebno je kreirati prilagođene modele koji mogu postići značajno bolje rezultate. Također, dominantni genetski učinci pružaju dodatne izvore genetske varijabilnosti za oba svojstva i istodobno nude novi i primjenjivi pristup u genomskim procjenama u okviru nacionalnih uzgojnih programa.
Zbog visoke varijabilnosti unutar dvojezične populacije, poznavanje jezične dominantnosti ključno je i u istraživanjima i za prikladnu jezičnu procjenu. U istraživanjima je takvo poznavanje ključno ...radi usporedbe ispitanika koji formiraju ujednačenu skupinu, ili radi njihova promatranja s obzirom na jezičnu dominantnost. Za valjanu jezičnu procjenu važno je moći ispitati jezične vještine dvojezične djece te odrediti dominantni jezik. Djeca koja su od najranije dobi izložena dvama jezicima, mogu pokazivati kašnjenja u jezicima koje paralelno usvajaju. Neka djeca ne pokazuju gotovo nikakve razlike u razinama jezičnog znanja, a neka pokazuju značajnije teškoće. Bez spoznaje o jezičnim znanjima u drugom jeziku nemoguće je odrediti jesu li ti rezultati posljedica lošijeg znanja jednog jezika ili općenitih teškoća u jezičnom razvoju. To dovodi do teškoća i u dvojezičnim područjima u Hrvatskoj, kao što su dvojezična područja u Rijeci i Istri, gdje se govore hrvatski i talijanski jezik. Brojni su načini na koje se pokušavalo odrediti jezičnu dominantnost dvojezičnih govornika, ali ne i jedinstvena općeprihvaćena procedura. U ovom istraživanju temeljni kriterij je razlika u standardnim rezultatima hrvatske i talijanske inačice testa TROG. Ispitano je 56 sudionika koji pohađaju vrtićke skupine s programom na talijanskom jeziku, a prepoznati su kao kandidati za ujednačenu dvojezičnost (procjena odgojitelja). Primjenom odabranog kriterija, oko 70 % djece svrstano je u skupinu ujednačenih dvojezičnih govornika, a nisu se pokazale razlike između sudionika iz Rijeke i Poreča i okolice.
U radu su prikazani rezultati istraživanja dinamike leta i dominantnost
vrste lisne uši Drepanosiphum platanoidis Schrank kao važnog štetnika gradskog zelenila. Istraživanje je provedeno u razdoblju ...od 1996. do 2003. dvijema metodama: uporabom modifi cirane Moerikeove posude i stacionarne usisne postaje smještene u parku Maksimir (Zagreb). U svim je godinama istraživanja viši ulov zabilježen uporabom žute posude. Tijekom oba leta, i kontaminacijskog i remigracijskog, zabilježen je jedan maksimum. Prema vremenu prvih i zadnjih ulova vrste D. platanoidis vidljivo je da vrsta može letjeti na temperaturama nižim od 15 ºC. Vrsta je s obzirom na udio u ukupnoj populaciji 1996. u usisnoj postaji označena kao subdominantna, 1997. i 2000. subrecentna, a 1998., 1999., 2001., 2002. i 2003. kao recentna vrsta. S obzirom na udio u ukupnoj populaciji u žutoj posudi vrsta je označena kao eudominantna 1996., 1997., 1998., 1999., 2002. i 2003., dok je 2000. i 2001. označena kao dominantna vrsta.
U radu je prikazan opis 24 novoutvrđenih vrsta lisnih uši u Hrvatskoj koje su sabrane i determinirane tijekom trogodišnjeg istraživanja (1996 – 1998) pomoću dvije metode: usisne postaje (RST) i žute ...posude, lokalitet Zagreb. Od 24 vrste, 11 vrsta sabrala je i determinirala IGRC BARČIĆ osamdesetih godina (determinacije nisu objavljene), a te iste vrste utvrđene su i tijekom ovog istraživanja. To su slijedeće vrste: Capitophorus horni (Börner, 1931), Cavariella theobaldi (Gillete&Bragg, 1918), Elatobium abietinum (Walker, 1849), Megourella purpurea (Hille Ris Lambers, 1949), Microlophium carnosum (Buckton, 1876), Pterocallis alni (de Geer, 1773), Uroleucon tussilaginus (Walker, 1850), Chaitophorus leucomelas (Koch, 1854), Eriosoma ulmi (Linnaeus, 1758), Thelaxes driophylla (Schrank, 1801) and Tuberculatus querceus (Kaltenbach, 1843). 13 vrsta lisnih uši sabrano je i determinirano po prvi puta u Hrvatskoj (GOTLIN ČULJAK): Hyperomyzus lampsanae (Börner, 1932), Macrosiphum gei (Koch, 1855), Callipterinella calliptera (Hartig, 1841), Callipterinella minutissima (Stroyan, 1953), Tinocallis platani (Kaltenbach, 1842), Tuberculatus moerickei (Hille Ris Lambers, (1972) 1974), Chaitophorus populeti (Panzer, 1804), Periphyllus californiensis (Shinji, 1917), Drepanosiphum aceris (Koch, 1855), Drepanosiphum acerinum (Walker, 1838), Drepanosiphum dixoni (Hille Ris Lambers, 1971), Hormaphis betulae (Mordvilko, 1901) i Eulachnus sp. (del Guercio, 1909). Vrste su svrstane u 1 porodicu, 8 potporodica, 6 tribusa I 19 rodova. Vrste su prema dominantnosti označene kao eudominantne, dominantne, subdominantne, recentne ili subrecentne, a prema svojoj učestalosti pojave označene su kao eukonstantne, konstantne, akcesorne ili akcidentalne.
PDF
