Sheep's wool and leather shavings tanned without chromium (III) salts would be suitable for fertilization in organic farming, where is the lack of easily accessible fertilizer nitrogen. This ...hypothesis was tested in a two-year field experiment growing asparagus at Rogelj organic farm in Kranj (Slovenia). The block designed experiment with three replicates comprised fertilization treatments with sheep's wool (W), leather shavings (L), cattle manure (FYM) and unfertilized (Ø). Doses of fertilizers were relevant to 0 (Ø), 140 (W1, L1), 280 (W2, L2, FYM) and 560 kg (W3, L3) N/ha. Fertilizers were dosed the first year before the start of the vegetation. Within the next year we followed their subsequent effect. The highest soil mineral N was found in the W2, which produced also the highest asparagus yield (nonsignificant) in the first year. On contrary, NO3-N content in the asparagus crop was small what reflects the good synchrony of N mineralization and consumption of N at W2. Treatments W and L released significantly more N in the next year than the same dose of nitrogen from FYM. The experiment showed that mainly sheep wool represents a quality alternative organic fertilizer.
This article presents the use of natural abundance stable isotope (hydrogen, carbon, nitrogen, oxygen, chlorine) analysis data as a tool for providing important information about the origin of ...contaminants, the contribution of different sources to a multi-source plume, characterisation of their complex transport (rate and mechanisms) and for evaluating the success of contaminated site remediation. Isotopic signatures of contaminants are useful tracers of their sources, while isotopic fractionation can be used to quantitatively assess the progress of an environmental process such as biodegradation. This new isotopic approach is reliable and can offer more information than traditional techniques in pollutant migration studies, particularly after waste disposal. During biological degradation of any organic compound, molecules containing lighter isotopes are degraded, and the portion of heavier isotopes in the substrate is increased, identifying specific microbial roles in biogeochemical cycling. Since isotopic fractionation is proportional to degradation, depending on the type of contamination, a microbial degradation of 50% to 99% of the initial concentration can be quantified using isotope ratio measurements.
Cilj ovog rada je da se prikaže korištenje podataka analize prirodne obilnosti stabilnih izotopa (vodika, ugljika, dušika, kisika i klora) kao alata za dobivanje važnih informacija o porijeklu onečišćujućih tvari, doprinosu različitih multikomponentnih onečišćivača, karakterizaciji njihova kompleksnog transporta (brzine i mehanizma) i praćenja uspjeha remedijacije onečišćenih mjesta. Izotopski sadržaji onečišćujućih tvari koriste se kao traseri za određivanje njihovih izvora, dok se izotopsko frakcioniranje može iskoristiti za kvantitativnu procjenu toka procesa kao što je biodegradacija. Takav nov izotopski pristup je pouzdan i nudi više informacija od tradicionalnih tehnika kontrole putovanja onečišćivala, napose nakon odlaganja opasnog otpada na zemljištu. Za vrijeme biodegradacije nekog organskog spoje molekule koje sadržavaju lake izotope lakše se degradiraju, a dio težih izotopa u supstratu se povećava, što upućuje na mikrobiološku ulogu u biokemijskom ciklusu. Kako je izotopsko frakcioniranje proporcionalno degradaciji zavisno od tipa onečišćenja, korištenjem podataka mjerenja izotopskih odnosa može se procijeniti mikrobiološka degradacija od 50 % do 99 % od početne koncentracije.
Jedinstvena fiziologija želuca omogućuje preživačima korištenje svih oblika dušika (N) iz hrane kao izvora proteina. Potrebe za N kod preživača mogu se podijeliti na potrebe za N za mikrobnu ...fermentaciju i potrebe domaćina za aminokiselinama. Obroci preživača često sadrže neproteinske spojeve dušika (NPN), skupinu komponenata koje nisu proteini, ali ih mikroorganizmi buraga mogu iskoristiti za sintezu proteina. Stoga, NPN spojevi prisutni u obrocima preživača predstavljaju alternativne izvore amonijskog dušika, potrebnog za sintezu mikrobnog proteina (MP) u buragu. MP važan je dio metaboličkog proteina za preživače koji, u određenim proizvodnim uvjetima, može predstavljati jedini izvor aminokiselina potrebnih za sintezu tkiva i proizvoda. Na taj način preživači koriste NPN spojeve bez posjedovanja enzima za njihovu razgradnju. Upotreba NPN-a u hranidbi preživača omogućuje povećanje konzumacije i konverzije hrane, kao i supstituciju biljnih proteina, što zauzvrat dovodi do pojeftinjenja proizvodnje. Međutim, naglo uvođenje u obroke ili prekomjerna konzumacija NPN-a može depresivno utjecati na sintezu mikrobnog proteina, probavljivost i proizvodnju. S druge strane, može dovesti do trovanja životinja i izlučivanja velikih količina N u okolinu. Poznavanjem metabolizma N u buragu, kao i optimizacijom njegova iskorištenja, stvaraju se uvjeti za navedene pozitivne utjecaje upotrebe NPN-a u obrocima preživača, bez štetnih učinaka na zdravlje životinja i okolinu. Stoga je cilj ovog istraživanja bio sažeti recentne literaturne podatke o metabolizmu i korištenju NPN spojeva u preživača.
Cilj ovog rada je da se prikaže korištenje podataka analize prirodne obilnosti stabilnih izotopa (vodika, ugljika, dušika, kisika i klora) kao alata za dobivanje važnih informacija o porijeklu ...onečišćujućih tvari, doprinosu različitih multikomponentnih onečišćivača, karakterizaciji njihova kompleksnog transporta (brzine i mehanizma) i praćenja uspjeha remedijacije onečišćenih mjesta. Izotopski sadržaji onečišćujućih tvari koriste se kao traseri za određivanje njihovih izvora, dok se izotopsko frakcioniranje može iskoristiti za kvantitativnu procjenu toka procesa kao što je biodegradacija. Takav nov izotopski pristup je pouzdan i nudi više informacija od tradicionalnih tehnika kontrole putovanja onečišćivala, napose nakon odlaganja opasnog otpada na zemljištu. Za vrijeme biodegradacije nekog organskog spoje molekule koje sadržavaju lake izotope lakše se degradiraju, a dio težih izotopa u supstratu se povećava, što upućuje na mikrobiološku ulogu u biokemijskom ciklusu. Kako je izotopsko frakcioniranje proporcionalno degradaciji zavisno od tipa onečišćenja, korištenjem podataka mjerenja izotopskih odnosa može se procijeniti mikrobiološka degradacija od 50 % do 99 % od početne koncentracije.
The most important photosynthesis acceptor – leaf area vary among cultivation measures and it is limited factor for creating exact growth models in common winter wheat. The objective of this study ...was to investigate changes of leaf area index (LAI) affected by agricultural treatments – 4 sowing rates and 9 nitrogen treatments based on fertilising rates, target values based on soil mineral nitrogen and plant sap tests target values including different varieties. Increasing sowing rates from 350 to 800 viable seeds m-2 increased LAI at EC 75 stage from 2.9 to 5.5, where LAI 4.1 at 500 seeds m-2 did not vary between lower and higher rates; also at EC 85 stage LAIs did not differ significantly. At EC 75 stage LAI differed among control and nitrogen treatments from 1.0 to 6.5 and at EC 85 stage from 0.1 to 2.4, with differences in interaction among varieties. Higher nitrogen rates for first and second top dressing increased LAI in both stages compared without dressing treatments. Due to significant differences among LAI as consequence of production system, we suggest to take this into account in every prediction and modelling of growth in winter wheat.
Povijesno gledajući, tehnologija izrade kanal bušotine u uvjetima podtlaka primjenjivana je u praksi radi eliminiranja problema do kojih je dolazilo tijekom bušenja i radi smanjenja troškova. ...Posljednjih godina glavni cilj izrade kanal bušotine u uvjetima podtlaka postaje smanjenje oštećenja ležišnih stijena. Time se postiže najveće povećanje dobiti servisne kompanije. Potencijalne koristi obuhvaćaju povećanje proizvodnje, konačnog iscrpka i omogućavanje bržeg uključivanja bušotine u proizvodnju. Primjena tehnologija izrade kanal bušotine u uvjetima podtlaka i dalje je u porastu i konačno postaje prihvatljiva kao normalna metoda za izradu i opremanje bušotina. U radu se opisuju koristi i ograničenja u primjeni UBD tehnologije, izbor radnog fluida za bušenje u uvjetima podtlaka, metode UBD, provjera i izbor stijena pogodnih za primjenu ove tehnologije.
Proučavanja utjecaja visine zalamanja, zrelosti i sorte na cijenu i indekse kvalitete izražene omjerima reducirajući šećeri/nikotin, ukupni dušik/nikotin i N-bjelančevina/ukupni dušik provedena su ...tijekom 2004 – 2005. i 2007. godine. Postupci u pokusu bili su: (1) visina zalamanja (17 i 20 listova za berbu), (2) zrelost lista u vrijeme berbe (nedozreli, zreli i prezreli) i (3) sorta (HVT 1, VJ 1, DH 17). Rezultati istraživanja pokazali su da je nedostatak oborina u 2004. godini rezultirao padom cijene prezrelog duhana, a vodni stres u stadiju intenzivnog porasta u 2007. godini signifikantnim rastom cijene od berbe nezrelog do prezrelog duhana. U prve dvije godine istraživanja najpovoljniji omjeri reducirajući šećeri/nikotin postignuti su berbom prezrelog duhana. U 2007., godini s prolongiranim dozrijevanjem duhana, omjer reducirajući šećeri/ nikotin bio je nepovratno narušen, ispod prihvatljivih granica i bez razlika obzirom na zrelost lista u trenutku berbe. Omjer ukupni dušik/nikotin je u svim godinama istraživanja bio u granicama koje označavaju sadržajan duhan, a veći omjeri ustanovljeni su u klimatski najpovoljnijoj 2005. i u duhanima s višim zalamanjem. Omjer N-bjelančevina/ukupni dušik ustanovljen je u prihvatljivom rasponu za taj omjer u listovima zrelog duhana a prezrelog samo u ekstremnoj 2007. godini. Značajni su bili utjecaji genetskog varijabiliteta sorata na sva svojstva u istraživanju. Iz rezultata je također razvidno da nepovratno narušavanje kemijske kvalitete lista duhana u 2007. godini pokazuje samo omjer reducirajući šećeri/nikotin. Ovim istraživanjem utvrđene su i jake korelacije između cijene i omjera reducirajući šećeri/nikotin i N-bjelančevina/dušik te slabe s omjerom ukupni dušik/nikotin.
Vremenske nepogode (kiše praćene vjetrom) redovito dovode do polijeganja sjemenskog usjeva talijanskog ljulja (Lolium multiflorum Lam.). Stoga je glavni cilj istraživanja bio utvrditi promjene u ...prinosu i kvaliteti sjemena uzrokovane polijeganjem usjeva talijanskog ljulja uzgojenog na različitom intenzitetu gnojidbe dušikom (N). Više doze N gnojidbe konzistentno su povećale polijeganje usjeva i sadržaj vode u sjemenu u žetvi. Osjetno polijeganje (> 50%) utvrđeno je već početkom klasanja pri najvišoj dozi gnojidbe, dok je sličan intenzitet polijeganja na nižim razinama N gnojidbe opažen u kasnim fenofazama usjeva. Posljedično je u parcelama gdje je primijenjena najveća doza N gnojidbe došlo do smanjenja prinosa sjemena. Unatoč povećanom polijeganju usjeva, primjena viših doza N gnojidbe je rezultirala u povećanoj masa 1000 sjemenki, a što nije utjecalo na klijavost sjemena.
U radu se prikazuju rezultati preživljenja mikrosporidija izoliranih iz gubara (Lymantria dispar) nakon dugotrajne pohrane u tekućem dušiku. Infektivnost osam mikrosporidijskih L. dispar izolata ...testirano je na ličinkama gubara: Vairimorpha disparis, Nosema lymantriae, Nosema portugal, Nosema sp. (Poljska), Nosema sp. (Ebergassing), Nosema sp. (Njemačka), Nosema sp. (Schweinfurt) and Nosema sp. (Veslec). Preživljenje spora u tekućem dušiku detaljno je praćeno kod N. portugal i Nosema sp. (Ebergassing) koje su tako čuvane skoro 19 godina i aplicirane oralnom infekcijom i ponaosob na svaku pojedinu ličinku gubara. Ostalih 6 izolata aplicirano je površinskom kontaminacijom hranjivog supstrata, također oralnim infekcijskim putem. Od 8 mikrosporidijskih izolata apliciranih površinskom kontaminacijom samo kod 4 izolata, Vairimorpha disparis, Nosema lymantriae, Nosema sp. (Ebergassing) i Nosema sp. (Poljska), došlo je do uspješne infekcije ličinki gubara. Dok je kod svih testiranih ličinki (100%) uspješno realizirana infekcija sporama prve tri mikrosporidije, tek 21,1% tretiranih ličinki uspješno je inficirano sporama Nosema sp. (Poljska). Na kraju inkubacijskog razdoblja, kod svih ličinki inficiranih sa sva 4 izolata disekcijom je utvrđen visok stupanj zaraze; tkiva su bila ispunjena sporama. Mikroskopska pretraga ličinki L. dispar individualno tretiranih sporama Nosema portugal uz tri različite doze (100, 1000 i 10000 spora) pokazala je da su spore N. portugal izgubile infektivnost nakon 19 godina pohrane u tekućem dušiku; niti jedna od testiranih ličinka nije bila zaražena. Naprotiv, spore Nosema sp. (Ebergassing) zadržale su infektivnost nakon istog razdoblja pohrane u tekućem dušiku od 18,75 godina. Niti jedna od testiranih ličinki nije zaražena nakon oralnog unosa od 100 spora. Oralna aplikacija od 1000 spora po ličniki rezultirala je ukupnom uspješnom infekcijom 4,1% ličinki, a aplikacija od 10000 spora s 68,8% inficiranih ličinki. U svim uspješnim slučajevima uspješno zaraženih ličinki, na kraju inkubacijskog razdoblja infekcija je bila dobro razvijena, a masno tijelo prepuno spora. Istraživanje je potvrdilo da je pohrana mikrosporidija Nosema i Vairimorpha vrsta i domaćina iz reda leptira prikladna opcija za dugotrajno čuvanje izolata. Spore su preživjele i do 18 i pola godina, iako je tijekom eksperimenta zamijećen i značajan pad njihove infektivnosti. U pojedinim slučajevima spore su odumrle već nakon 7 godina pohrane u tekućem dušiku. Preporuka je da prilikom skladištenja i pohrane mikrosporidijskih izolata u tekućem dušiku svakih 5 godina repozitorij obnavlja svježim izolatima. Materijal koji se dulje vrijeme skladišti u tekućem dušiku nije prikladan i ne bi se smio koristiti u infektološkim testovima.
PDF
