Veliki potres 1667. godine u modernoj se historiografiji smatra jednim od ključnih događaja u povijesti Dubrovačke Republike, koji je imao višestruke društvene, gospodarske i političke posljedice. ...Uvide u to kako se ta katastrofa razumijevala u doba izravnog suočavanja s njezinim
razornim posljedicama nude, između ostalog, književni tekstovi autora, među kojima su neki i sami bili žrtve i/ili svjedoci tragedije. Pritom su četiri kraće prigodne pjesme lamentacijskog naboja (pjesnika N. Bunića, P. Kanavelića, B. Bettere, M. Bunića) nastale kao neposredna reakcija na katastrofu već iste 1667. godine, dok su epilij Feniče Nikolice Bunića i povijesni spjev Dubrovnik ponovljen Jakete Palmotića te dva latinska sastava (De laudibus serenissimae Reipublicae Venetae et cladibus patriae suae carmen S. Gradića i Proseucticon de terraemotu B. Rogačića) pisani u godinama kad je najveća kriza prošla. Pristupajući tim tekstovima iz perspektive teorije kulturne traume, rad se bavi reprezentacijom emocija povezanih s (post)traumatskim društvenim procesom obnavljanja zajednice. S tim u vezi ukazuje se da emocionalni scenariji što se uspostavljaju u djelima dubrovačkih autora prizivaju tipične prikaze prirodnih katastrofa u ranonovovjekovnoj Europi. Također, upućuje se i na specifičnu emocionalnu politiku traume te na s njom povezane emocionalne strategije putem kojih su promatrani tekstovi funkcionirali kao društveni medij procesuiranja kolektivne traume i tako u danim okolnostima pridonosili pragmatičnom usmjeravanju društvenog djelovanja.
Cilj ovog istraživanja bio je ispitati postoje li razlike u ciljnim orijentacijama, uvjerenju o djelovanju, emocijama postignuća, aspektima zadovoljstva te školskom uspjehu između učenika koji se ...školuju po redovnom programu uz individualizirane postupke i učenika koji se školuju po redovnom programu te ispitati doprinos motivacijskih i emocionalnih čimbenika u objašnjenju zadovoljstva i školskog uspjeha učenika redovnih programa uz individualizirane postupke. U istraživanju je sudjelovalo 417 učenika koji se školuju po redovnom programu uz individualizirane postupke (27.1% djevojaka) te 448 učenika iz redovnih programa (27.9% djevojaka) odabranih metodom slučajnih brojeva iz slučajnog uzorka vodeći računa o razredu (sedmi i osmi razredi osnovne škole te prvi i drugi razredi srednje škole) i spolu. Učenici su ispunjavali upitnik ciljnih orijentacija, skalu uvjerenja o djelovanju, upitnik emocija postignuća te dali procjenu zadovoljstva životom, sobom kao učenikom i odnosima s drugim učenicima, a dali su i podatke o školskom uspjehu. Rezultati analize varijance pokazuju da učenici koji se školuju po redovnom programu uz individualizirane postupke u manjoj mjeri izražavaju ekstrinzičnu orijentaciju na učenje te u manjoj mjeri procjenjuju da imaju dovoljno sposobnosti za postizanje uspjeha u školi, a imaju i slabiji školski uspjeh te niže zadovoljstvo životom, zadovoljstvo sobom kao učenikom te zadovoljstvo odnosom s drugim učenicima. Rezultati hijerarhijskih regresijskih analiza pokazuju da ciljne orijentacije, uvjerenja o djelovanju te emocije postignuća u većoj mjeri objašnjavaju zadovoljstvo sobom kao učenikom nego školski uspjeh. Pritom su se ciljne orijentacije pokazale važnijima za školski uspjeh (intrinzična i ekstrinzična orijentacija na učenje, izbjegavanje rada), a uvjerenja o djelovanju (procjena truda) za zadovoljstvo sobom kao učenikom.
The aim of this study was to examine whether achievement goal orientations, agency beliefs, achievement emotions, aspects of satisfaction, and academic achievements differ between students attending the regular individualised school programmes and those attending the regular programme, as well as to determine the contribution of motivational and emotional factors in explaining satisfaction and academic achievements of students attending the regular individualised school programme. The sample comprised of 417 students enrolled in a regular individualised school programme (27.1% girls) and a comparison group of 448 students enrolled in a regular programme (27.9% girls). The comparison group of students was selected from a random sample using the random number method, while taking grade (seventh and eighth grades of primary school, and first and second grades of secondary school) and gender into account. The students completed a Goal Orientation Questionnaire, the Agency Beliefs Scale, and an Achievement Emotions Questionnaire, assessed their satisfaction with life, with themselves as students, and with their relationships with other students, as well as provided information about their academic achievements. The results of a two-way analysis of variance indicate that students attending the regular individualised school programme have lower mastery-extrinsic orientation, tend to underestimate their ability to be successful in school, and record lower academic achievements, as well as lower satisfaction with life, with themselves as students, and with their relationships with other students. The findings of the hierarchical regression analyses demonstrate that goal orientations, agency beliefs, and achievement emotions explain satisfaction with oneself as a student to a larger extent than academic achievements. In this regard, goal orientations have proved to be more significant for academic achievement (mastery-intrinsic and mastery-extrinsic orientation, work avoidance), while agency beliefs (effort assessment) are more significant for satisfaction with oneself as a student.
This study investigated gender differences in the accuracy and speed of recognition of facial expressions of sadness, anger, and fear in male and female models showing these emotions. According to ...the fitness threat hypothesis, females should be faster and more accurate in recognising emotional facial expressions of fear and sadness, whereas males should be faster and more accurate in recognising anger. According to the evolutionary opponent’s emotion recognition, male observers should be more efficient in recognising emotions presented by male models, and female observers in recognising emotions presented by female models. The facial expression recognition task included 210 colour images from the Karolinska Directed Emotional Faces (KDEF) database. The sample consisted of university students (29 male and 29 female). Testing was conducted individually, and efficiency measured with accuracy and speed of recognition (reaction time). The results showed that females were faster than males in recognizing all three facial expressions. They were also more accurate in recognizing fear, whereas there were no gender differences in accurate recognition of sadness and anger. No significant interactions were found between model and observer gender on either measure (accuracy and speed of recognition). However, all three emotional expressions were recognised more accurately, but not faster, when the model was female. The gender-specific pattern in facial expression recognition found in this study does not completely corroborate the fitness threat hypothesis.
Emocije su kratke i intenzivne reakcije na neki događaj, a sastavljene su od kognitivne komponente, subjektivnoga osjećaja, fiziološke reakcije, ekspresije i tendencije djelovanja. Iako je odnos ...emocija i glazbe moguće promatrati kroz svaku od iskazanih komponenti, primaran aspekt odnosi se na induciranje emocija kod slušatelja gdje slušanje glazbenih ulomaka različite emocionalne obojenosti, potaknuto različitom glazbenom strukturom, kod slušatelja izaziva emocionalni odgovor uključujući i odgovarajuću fiziološku reakciju. Na temelju istraživanja u radu ukazujemo na složen i višeslojni fenomen doživljavanja emocija glazbom. Sukladno iskustvima prijašnjih istraživanja provedeno je novo istraživanje radi ispitivanja odnosa dobi, glazbenoga obrazovanja i poznavanja glazbenoga ulomka te doživljavanja emocija izazvanih glazbenim djelom. U istraživanju su učenici petoga i sedmoga razreda osnovne škole te prvoga i trećega razreda gimnazije bili izloženi slušanju glazbenih primjera te su uz svaki primjer, odabiranjem jedne od šest osnovnih emocija (sreća, tuga, ljutnja, strah, uzbuđenje i smirenost), na ljestvici od 1 (nimalo) do 5 (izuzetno), iskazivali doživljenu emociju. Rezultati ukazuju na važnost glazbenoga znanja i glazbenoga obrazovanja u doživljavanju glazbe te je ovim istraživanjem aktualizirana potreba za širim i interdisciplinarnim promatranjem slušanja glazbe.
Emotions represent short and intense reactions to a particular event, consisting of a cognitive component, subjective feeling, physiological reaction, expression, and tendency of action. Although the relationship between emotions and music can be observed through each of these components, the primary aspect refers to inducing emotions in the listener, whereby listening to musical excerpts of different emotional coloration, motivated by diverse musical structure, causes an emotional response in the listener, including a proper physiological reaction. Based on the research review, the paper highlights a complex and often contradictory phenomenon of recognizing one’s own emotions, thereby establishing a clear distinction between the emotions that music expresses and the emotions induced in listeners by specific music. Following the experiences of previous studies, a research has been carried out to examine the relationship between age, music education, familiarity with a musical excerpt, and the experience of emotions induced by a musical piece. In the research, participants were exposed to listening to music examples, and with each example, by selecting one of the six basic emotions (happiness, sadness, anger, fear, excitement, and calmness) on a scale from 1 (not emotional) of 5 (extremely emotional) the emotion they experienced. Along with the experienced emotion, the respondents assessed on a scale from 1 (not familiar) to 2 (well-known) their familiarity with a particular piece of music. The students of the fifth and seventh grade of elementary school, first and third grade of grammar school. The research results point to the importance of familiarity and education in experiencing music, and this research has updated the need for widespread and interdisciplinary study of listening to music.
Stres i otpornost na stres Medak, Dubravka
Bogoslovska smotra,
01/2023, Volume:
93, Issue:
3
Journal Article, Conference Proceeding
Peer reviewed
Open access
Psihološki stres je odnos između osobe i okoline, koji osoba procjenjuje kao vrlo zahtjevan ili odnos koji prelazi njezine mogućnosti i ugrožava njezinu dobrobit. Stresove možemo podijeliti prema ...intenzitetu na male svakodnevne stresove, velike životne stresove i traumatske životne stresove. Prema vremenu trajanja ti stresovi mogu biti akutni ili kronični. Tijekom procesa procjene samog stresa osoba pokušava prosuditi je li određen događaj iz okoline značajan za njezinu dobrobit ili nije. Razlikujemo procjenu zahtjeva ili primarnu kognitivnu procjenu i procjenu resursa ili sekundarnu kognitivnu procjenu. U primarnu procjenu se ubrajaju: procjena izazova, procjena prijetnje i procjena gubitka, odnosno štete. Sekundarna je procjena resursa. U resurse se ubrajaju: socijalni resursi, materijalni resursi i osobni resursi. Postoje dva načina suočavanja sa stresom: suočavanje usmjereno na problem i suočavanje usmjereno na emocije. Suočavanje usmjereno na problem češće se koristi u situacijama u kojima osoba ima viši stupanj kontrole, dok se suočavanje usmjereno na emocije češće koristi u situacijama u kojima osoba ima niži stupanj kontrole.
Psychological stress is a relationship between a person and the environment, which a person evaluates as a very demanding, or a relationship that exceeds one’s capabilities and threatens one’s well-being. Stresses can be divided according to their intensity into small daily stresses, major life stresses and traumatic life stresses. Depending on the duration, these stresses can be acute or chronic. During the stress assessment process, a person attempts to estimate whether a certain event from the environment is significant for one’s well-being or not. We distinguish between request assessment or primary cognitive assessment, and resource assessment or secondary cognitive assessment. The primary assessment includes: assessment of challenges, assessment of threat and assessment of loss / damage. The assessment of resources is secondary. The resources include: social resources, material resources and personal resources. There are two ways of coping with stress: problem - focused coping and emotion – focused coping. Problem - focused coping is more frequently used in situations where a person has a higher degree of control, while emotion - focused coping is more often used in situations where a person has a lower degree of control.
Cilj: Ispitati procjenu znanja o komunikaciji, emocijama i spolnom zdravlju učenika osmih razreda. Ustvrditi najčešće probleme. Učiniti usporedbu po spolu. Ispitanici i Metode: Ispitanici su 174 ...učenika (Ž = 97 (56 %)), što predstavlja 81 % od ukupne populacije učenika osmih razreda jedne osnovne škole u PGŽ-u (N = 214) kroz tri generacije. Prije početka i po završetku radionica provedena je anonimna anketa. Prva anketa procjenjivala je početno znanje učenika o temama kojima će se radionica baviti. Druga anketa ocjenjivala je korisnost radionica i služila analizi procesa. Rezultati: Prosječna dob iznosila je 14 (13 do 15) godina. Učenici o svojim problemima vrlo često razgovaraju s majkom (45 %), prijateljima (41 %), ocem (19 %) i braćom/sestrama (16,9 %). Većina učenika ne razgovara sa školskim liječnikom (85,8 %), obiteljskim liječnikom (79,2 %), stručnim službama škole (69,1 %) i razrednicima/profesorima (50 %). Učenici vrlo često razgovaraju o školi (45,8 %), prijateljima (31,7 %) i zdravlju (25,8 %). Najmanje razgovaraju o simpatijama (36,5 %), spolnosti (29,1 %) i emocijama (17,8 %). Učenici najčešće smatraju da o seksu posjeduju vrlo dobra (24,7 %) i izvrsna (35,3 %) znanja, kao i o komunikaciji, vrlo dobra (42,2 %) i izvrsna (25,8 %). Dobrim procjenjuju svoje znanje o zdravlju (37 %) i SPB-u (32,2 %). Dječaci smatraju da više znaju o seksu od djevojčica (20,6 % vs. 14,7 %, P = 0,004). Djevojčice smatraju da znaju više o emocijama (15,3 % vs. 3,7 %, P = 0,003). Radionice su ocijenjene kao korisne (92,5 %). Zaključci: Prema iskustvima radionica sadržaje bi trebalo obrađivati kroz zasebnu aktivnost, izvan postojećih predmeta, kontinuirano tijekom cijele godine, koristeći se evokacija/razumijevanje/refleksija okvirom za poučavanje, a kratkoročne ciljeve definirati prema karakteristikama pojedine grupe i rezultatima ankete. Reproduktivno zdravlje djece i mladih kompleksno je područje koje zahtijeva interdisciplinarni pristup.
The memories of one’s life, or autobiographical memories, are transitory dynamic mental constructions. The human memory is both solid and fragile. We own durable and lasting traces of many events, ...but also we can forget other events just moments after they occured. Our memories of past experiences are never exact reproductions of the original, initial events. Besides the memory biases that are related to details about past happenings, distortions are also present in the remembering of emotions that we have experienced during an important past event. The present review paper starts with the scientific definition of the so-called flashbulb memories (emotion- ally colored memories), and discusses the existing contemporary empirical knowledge about the mistakes and distortions in the process of remembaring past life experiences. A special attention is paid to the number of details that people remember about their autobiographical memories. The study also contains a review of available research results on the accuracy of human memory. The second part of the paper places the phenomenon of memory distortions into the conceptual frame- work of the Transactional theory of stress, with special attention to the process of remembering coping efforts and mechanisms used in the past. The paper ends with a discussion about the role of neuroticism in the emerging of memory biases.
Despite the exceptional interest in studying emotions in music, only a few music pedagogues have warned of the importance of this phenomenon in teaching music. The paper analyzes the results of ...empirical research to determine the experienced emotions on listening to the following musical examples: C. Saint-Saëns: Carnival of Animals, Finale; I. Stravinsky: The Rite of Spring, Introduction; J. Williams: Schindler’s List; F. Livadić: Nocturne in F-sharp minor; I. Malec: Lumina; and I. Krajač, K. Metikoš and M. Prohaska: Gubec-Beg, Jana’s Madness. The results of the research actualize the importance of students’ emotional response to a musical work and contribute to the efforts of individual music pedagogues to emphasize the need for a comprehensive reception of a musical work that will include emotional dimension in addition to knowledge and understanding.
Cilj je ovog istraživanja bio ispitati povezanost pristupa poučavanju sa
samoefikasnosti, zadovoljstvom životom i poslom učitelja te u kojoj mjeri učitelji u osnovnoj školi doživljavaju pozitivne i ...negativne emocije. U istraživanju je sudjelovalo 254 učitelja iz osam zagrebačkih osnovnih škola. Rezultati su pokazali značajne povezanosti između pristupa poučavanja i dimenzija samoefikasnosti učitelja (angažiranost, strategije poučavanja, upravljanje razredom). Zadovoljstvo poslom značajno je povezano sa zadovoljstvom životom i pozitivnim emocijama. Negativne emocije značajno su negativno povezane sa zadovoljstvom poslom
i životom. Učitelji koji imaju pristup poučavanja usmjeren na učenika statistički se značajno razlikuju od učitelja s pristupom usmjerenim na učitelja u dimenziji samoefikasnosti (strategije poučavanja) te češće doživljavaju pozitivne emocije: zainteresiranost, uzbuđenost i pozornost. Učitelji razredne nastave pokazali su veću angažiranost u odnosu na učitelje predmetne nastave. Učitelji s više od deset godina radnog iskustva statistički se značajno razlikuju od učitelja s manje godina radnoga iskustva u pristupima poučavanju i samoefikasnosti te češće doživljavaju ponos i budnost. S druge strane, učitelji s deset i manje od deset godina radnoga iskustva češće se osjećaju prestrašeno.
The aim of this study was to examine the relationship between approaches to teaching, teacher self-efficacy, life and job satisfaction and emotions. The study included 254 teachers from eight elementary schools in Zagreb. The results showed significant correlations between approaches to teaching and all three dimension of teacher self-efficacy (engagement, teaching strategies, classroom management). Job satisfaction is significantly related to the life satisfaction and positive emotions. Negative emotions are negatively related to life as well as job satisfaction. Teachers with student-centered approach, compared with those teacher-centered, have a higher self-efficacy (in the dimension teaching strategy) and are more likely to experience positive emotions: interest, excitement, and attention. Lower grades teachers demonstrated greater engagement than higher grades teachers. Teachers with more than ten years of work, compared with those less experienced, have a higher student-centered approach and a higher teacher-centered approach and are more likely to experience pride and vigilance. On the other hand, teachers with ten or less than ten years of working experience are more frightened.
Rad se bavi religioznim spjevom Dubrovčanina Junija Palmotića (1607-1667) Sveta Katarina od Sijene, dosad marginaliziranim u hrvatskoj književnoj historiografiji. U radu se pokazuje da se Sveta ...Katarina, klasificirana kao barokna religiozna poema, oslanja na tradiciju mistične književnosti, čime se razlikuje od reprezentativnih baroknih plačeva Ivana Gundulića, Ivana Bunića Vučića i Ignjata Đurđevića. Tematizirajući, poput mnogih književnih tekstova nastalih u doba katoličke obnove, iskustvo uzvišene, božanske ljubavi, spjev se analizira i iz emocionološke perspektive: kako u pogledu osobite reprezentacije takve ljubavi tako i u pogledu recepcije, odnosno očekivanih osjećaja koje je djelo trebalo potaknuti kod publike. Sukladno s tim, u radu se otvara i pitanje religijskog emocionalnog režima i emocionalnog stila karakterističnog za doba katoličke obnove, koji se njegovao i u dubrovačkim ženskim samostanima.