U današnje vrijeme komunikacija se smatra jednom od temeljnih ljudskih vještina. Komunikacijom prenosimo informacije, izražavamo čitavu lepezu emocija, tjelesnih i psiholoških. Ona je neizbježna i ...dio je naše svakodnevice. Podrazumijeva se da dolazi prirodno i spontano kroz život, te možemo zaključiti da je nezamislivo ne komunicirati. Čovjek ima urođenu potrebu stvarati međuljudske odnose i održavati veze. Kako je moguće da se u današnje vrijeme tolika pozornost posvećuje ovakvoj temi? Iako je komunikacija vještina koja se uči kroz cijeli život, ipak je ona nešto što započinje još u najranijoj dobi, u krugu obitelji. Temeljna je vještina koju čovjek posjeduje, o kojoj se toliko govori, a upravo se čovjeka danas sve više zaboravlja. Smatra se kako je komunikacija između bolesnika i zdravstvenih djelatnika emocionalno najzahtjevniji posao. Najranjivijoj i najosjetljivijoj skupini ljudi neophodna je zdravstvena skrb. Upravo zbog toga je to kompleksan posao koji zahtijeva iskustvo, znanje, umijeće i određene kompetencije zdravstvenih djelatnika. U vrijeme kad tehnologija doseže svoj vrhunac nezamislivo je adekvatno provoditi zdravstvenu skrb bez određene radiološke dijagnostike. Za uspješan ishod liječenja neophodna je kvalitetna komunikacija između bolesnika i zdravstvenih djelatnika. Važno je pokazati suosjećanje i uputiti bolesniku riječi ohrabrenja. Svaki bolestan čovjek nije želio bolest i u takvom stanju potrebni su mu pažnja, ljudskost i korektan pristup okoline. Zato danas, uspostaviti ravnotežu između tehnike i humanosti, odnosno ljudskog načina u ophođenju postaje pravi izazov.
Prosocijalan odnosno pravedan odnos prema drugim ljudima podržavaju sve religije svijeta. Prosocijalno ponašanje vid je moralnog nastupa koji uključuje društveno poželjna ponašanja poput pomaganja, ...suradnje i dijeljenja s drugima. Religioznost pozitivno korelira s mjerama prosocijalnosti kao što su empatija, altruizam i socijalna poželjnost. Cilj istraživanja bio je ispitati utječe li religioznost na prosocijalnost medicinskih sestara Sveučilišne kliničke bolnice (SKB) Mostar. Konkretno, cilj je bio usporediti razinu prosocijalnosti u medicinskih sestara Klinike za unutarnje bolesti s centrom za dijalizu i sestara Klinike za dječje bolesti SKB Mostar. Hipoteza je da su medicinske sestre koje rade s djecom požrtvovanije i empatičnije od internističkih. Istraživanje je pokazalo da je opća religioznost značajno pozitivno povezana s emocionalnom empatijom te altruizmom ispitanika. Odnosno, što su ispitanici religiozniji, to pokazuju i veću emocionalnu empatiju i altruizam. Međutim, za pojedinačne mjere intrinsične i ekstrinsične religioznosti nije se pokazalo da su bitno povezane s mjerama prosocijalnosti. Za emocionalnu se empatiju pokazalo da je bitno povezana s mjerama altruizma (pozitivno) i socijalne poželjnosti (negativno). Odnosno, što je osoba emocionalno empatičnija, to je i altruističnija te manje sklona socijalno poželjnim ponašanjima i odgovorima. Prikupljanje podataka provedeno je među medicinskim sestrama Klinike za unutarnje bolesti s centrom za dijalizu (n=35) i Klinike za dječje bolesti SKB Mostar (n=34). Upitnik religiozne orijentacije korišten u ovom istraživanju nastao je po uzoru na dva korištena upitnika, Intrinsic/Extrinsic Scale (IES; Feagin, 1964) odnosno u prijevodu Ljestvica intrinsične i ekstrinsične religiozne orijentacije (SIERO) i ‘Age Universal’ I-E Scale (AU; Gorsuch i Venable, 1983). Upitnik prosocijalnosti sadrži upitnike emocionalne empatije, altruizma i socijalne poželjnosti (Raboteg-Šari, 1993).
U članku sam opisala koliko su važni prvi kontakti s učiteljem i koliko je važno uspostaviti dnevnu rutinu od prvog dana škole. Usredotočila sam se uglavnom na emocionalnost djece, kako ih potaknuti ...da ostanu pozitivni, kako vole ići u školu i kako učitelj može osigurati da su povezani jedni s drugima kako bi stekli svakodnevnicu i uspostavili pozitivnu klimu u učionici. Opisao sam nekoliko primjera moje prakse koji su se pokazali ugodnom i ohrabrujućom za djecu i učitelje. Ideje su korisne svim nastavnicima.
Pri istraživanju svrhe i uloge književnosti u suvremenim uvjetima globalizacije i razvoja komunikacijskih tehnologija, što je dovelo do preobrazbe književnosti, otvaraju se pitanja etike i etičkih ...čitanja pripovijesti. Mnogovrsni pristupi i polazišta iznjedreni su iz tzv. etičkog zaokreta, a posebno je zanimljiva retorijska naratologija kao segment postklasične, kontekstualne naratologije. Jedinstvene etičke metodologije u pristupima pripovijesti zapravo nema, nego govorimo o različitim etičkim čitanjima koja najčešće analiziraju načine na koje pripovijesti raspravljaju, problematiziraju ili učvršćuju određene etičke postavke.
U srpskom i hrvatskom jeziku riječ žrtva ima dva osnovna značenja: 1. ritualno ubijena osoba ili životinja kao dar božanstvu i 2. osoba koja je stradala iznenada, bez vlastite krivice (u prometnoj ...nesreći, požaru, od udara groma i sl.) ili netko tko pati nevin (žrtva nasilja, prevare, zavjere itd.). Na osnovnom semantičkom planu ova dva značenja se preklapaju i pokrivaju arhaično poimanje žrtve, koja 1. povezuje zajednicu s transcendentnim sferama (komunikacija s bogom/bogovima zasnovana na, za tradicionalne zajednice neupitnoj, vezi između dara i uzdarja) i 2. figurira kao točka božjeg objavljivanja u ljudskom svijetu (kazna kao znak božje egzistencije). U oba slučaja usmeni narativi prenaglašavaju empatiju sa žrtvama (bez obzira na to dolazi li smrt iz ritualnih razloga ili kao egzempl) i često konceptualiziraju žrtvu u animalističkim terminima (“janje jurjevsko”). Koncept komunikacije s bogom putem žrtve radikalno je preispitivan i kritiziran u modernoj literaturi, također u vezi sa žrtvovanjem janjeta i djeteta (T. Mann, Zakon, 1944; Josip i njegova braća, 1933–1943; J. Saramago, Evanđelje po Isusu Kristu, 1991; Kain, 2009).
Trenutni pristup zdravstvenoj skrbi usmjeren na bolesnika stvorio je interes za ulogu medicine u načinu smrti i umiranju bolesnika u terminalnoj fazi ili bolesnika s kroničnim bolestima. Unatoč ...nedostatku istraživanja o stavovima prema eutanaziji kod medicinskog osoblja u Hrvatskoj, nekolicina stranih istraživanja ukazuje na podijeljeno mišljenje o navedenoj temi. Stoga je osnovni cilj ovoga istraživanja bio utvrditi stavove prema eutanaziji kod medicinskih sestara-tehničara, te razlike u stavovima s obzirom na neke socio-demografske karakteristike uzorka medicinskih sestara-tehničara. Također, ispitala se i uloga određenih prediktora (dob, religioznost i empatija) u predviđanju tih stavova. U istraživanju je sudjelovalo 286 medicinskih sestra-tehničara u dobi od 19 do 61 godinu, koji rade u Općoj bolnici Zadar i Pula. Primijenjena je Podljestvica općeg stava prema eutanaziji iz Kineske proširene ljestvice stavova prema eutanaziji, Ljestvica emocionalne empatije, niz pitanja usmjerenih na sociodemografske podatke, te pitanja kojima se procjenjuje subjektivna važnost čimbenika koji bi mogli biti važni za donošenje odluke o eutanaziji. Rezultati pokazuju da medicinske sestre-tehničari imaju neutralan stav prema pružanju podrške eutanaziji, te procjenjuju bolesnikovu simptomatologiju i patnju kao najvažnije čimbenike kod donošenja hipotetske odluke o eutanaziji. Medicinske sestre-tehničari na jedinici intenzivnog liječenja i onkologiji iskazuju veću podršku eutanaziji nego medicinsko osoblje na drugim odjelima. Nadalje, medicinske sestre-tehničari koje sebe smatraju aktivnim vjernicima, manje su skloni iskazivanju podrške eutanaziji od ateista. Konačno, rezultati hijerarhijske regresijske analize da su status religioznosti i empatija medicinskih sestara-tehničara, te čimbenik bolesnikova simptomatologija i patnja, značajni prediktori stava prema eutanaziji kod medicinskih sestara-tehničara. Rezultati nude praktične implikacije u okviru profesionalnog ophođenja medicinskih sestara-tehničara, i mogli bi biti osobito bitni pri definiranju kvalitete odnosa medicinska sestra-tehničar – bolesnik.
Zbog pandemije uzorkovane bolešću COVID-19 učenici i nastavnici našli su se u izvanrednoj situaciji u kojoj su se suočili i s akademskim i sa psihosocijalnim problemima. U našemu smo se istraživanju ...usredotočili na neke karakteristike nastavnika koje predviđaju njihovu percipiranu kompetenciju u zadovoljavanju emocionalnih potreba učenika tijekom učenja na daljinu (PSCENDL) i tako doprinose dobrobiti učenika. Na uzorku od 645 slovenskih učitelja obveznoga osnovnog obrazovanja rezultati regresijske analize pokazali su da otpornost učitelja i njihova uvjerenja o važnosti fokusiranja na psihosocijalne odnose prilikom povratka u školu objašnjavaju jednu četvrtinu varijance PCSEN-DL-a. Rezultati poduzorka učitelja razredne nastave (n = 375) koji su bili kategorizirani u dvije ekstremne skupine (nizak i visok PCSEN-DL) pokazali su da su se učitelji s visokim PCSEN-DL-om više usredotočili na podršku, poticanje i opuštanje učenika. U radu se raspravlja i o praktičnim implikacijama važnosti razvoja PCSEN-a kod učitelja.
Istraživanje predstavlja rezultate našeg međunarodnog, interkulturnog i empirijskog istraživanja. S djecom iz različitih zemalja i društvenih konteksta filozofirali smo o prirodi, onečišćenju i ...održivosti. Prije nego što predstavimo ključne nalaze našeg empirijskog istraživanja, izlažemo koncept filozofije za djecu (Philosophy for Children – P4C). Što je P4C? Koji se oblici P4C-a obično zagovaraju? Kako i za što ga koristimo? Tumačenja naše empirijske studije mogu se sažeti na sljedeći način: onečišćenje dotiče i pokreće djecu diljem svijeta, izaziva široke emocije i vrednuje se kao važan problem. Djeca razmišljaju o intrinzičnoj vrijednosti prirode i izražavaju patocentrične i vulnerabilističke poglede prema ljudima, životinjama i prirodi. Konačno, djeca različitih kultura opravdavaju različite razine kazne za okolišne prekršitelje.
Gratifikacija je osnovni motivacijski čimbenik sveukupne životne djelatnosti. Regresivna gratifikacija spontani je proces.
Susrećemo je u psihopatologiji i jedna je od definicija sekundarne dobiti. ...Progresivna gratifikacija je najbliža definiciji
sekundarne dobiti. Integralni je dio empatijske sposobnosti. Progresivna gratifikacija osigurava spoznaju u tijeku empatije
i autoempatije. O njoj ovisi stupanj zrelosti ega. Sposobnost progresivne gratifikacije usko je povezana s tolerancijom.
Tolerancija osigurava gratificirajući doživljaj kako prisustvom emocija tako i u tijeku njihove kontrole. Identifikacijskim
procesom s psihoterapeutom, u tijeku psihoterapije bolesnik postupno napušta svoju regresivnu gratifikaciju u korist
progresivne. Pri tom je značajna spoznaja da se gratifikacijski doživljaj nije umanjio nego je samo promijenio cilj.
Cilj: Istražiti kakva je percepcija zanimanja medicinske sestre u javnosti, odnosno, kakve stavove i mišljenja o njima imaju pojedinci ili članovi njihovih obitelji, kojima je pružena pomoć ...medicinske sestre. U skladu s glavnim ciljem, postavljeni su podciljevi vezani uz kvalitetu usluge medicinskih sestara, njihovu susretljivost, ljubaznost i empatiju te cijenjenost sestrinstva kao profesije u društvu.
Metode: Ispitan je kvotni uzorak od 113 sudionika iz Blata na Korčuli, od kojih je 60 bilo muškog spola, a 53 ženskog spola. Kvotna stratifikacija provedena je s obzirom na dobne skupine ispitanika. Rezultati su analizirani primjenom posebno sastavljenog anketnog upitnika, u odnosu na pojedinačne tvrdnje te u odnosu
na tematska područja, koja su pokrivala podciljeve istraživanja.
Rezultati: Kvaliteta usluge koju pružaju medicinske sestre bila je iznimno zadovoljavajuća (maksimalna prosječna procjena, kao i maksimalne procjene za sve pojedinačne tvrdnje koje opisuju ovo tematsko područje). Medicinske sestre iznimno su pozitivno percipirane u smislu njihove susretljivosti, ljubaznosti i empatije (maksimalna prosječna procjena, kao i maksimalne procjene za veći
dio pojedinačnih tvrdnji koje opisuju ovo tematsko područje). Prosječna procjena koja je pozitivna, ali ne i maksimalna (4), upućuje da je sestrinstvo cijenjena profesija u društvu.
Rasprava i zaključci: Dobili smo potvrdne odgovore na sva tri istraživačka pitanja. Kvaliteta usluge koju pružaju medicinske sestre iznimno je zadovoljavajuća, a medicinske sestre iznimno su pozitivno percipirane u smislu njihove susretljivosti, ljubaznosti i empatije. Pokazalo se i da je sestrinstvo cijenjena profesija u društvu. Međutim, dosta je „prostora“ za poboljšanje percepcije medicinskih
sestara u društvu, posebno s aspekta naglašavanja važnosti njihove stručnosti bazirane na poboljšanom obrazovanju.
PDF
