Opseg ovoga prikaza zadan je izborom koji je načinio sam Nikola Buble početkom ljeta 2015. godine iz osobne korespondencije. Među 165 jedinica napisanih u razdoblju četiriju desetljeća najprije se ...uočavaju različiti oblici (pisma, dopisnice, brzojavi, razglednice, elektronička pošta) i sadržaji (tematski razrađeni, suradnički, informativni, predstavljanja, zamolbe, kratki odgovori, obavijesti i pozdravi), a potom i nepotpunost korespondencije. Od ukupno 73 osobe iz korespondencije najzastupljeniji su glazbenici i znanstvenici iz (etno)muzikološke struke. Premda je pismo u vremenu telekomunikacija znatno izgubilo svoju ulogu, zadržalo je važnost u dva bitna segmenta komunikacije: kada želimo precizno prenijeti određenu informaciju i kada sugovorniku želimo prepustiti vrijeme za njezinu obradu ili za njezino razmatranje, što je vidljivo i u ovom slučaju. Bublin izbor korespondencije datira od 1975. do 2015. godine. Premda u Bublinoj korespondenciji nalazimo samo fragmente umjetničke, znanstvene i organizacijske glazbeničke djelatnosti, u njima ipak raspoznajemo nit vodilju Bublina rada, a to je promatranje svake glazbe i glazbene djelatnosti u cjelini glazbene kulture.
U radu je obrazložen metodološki pristup obradi korespondencije, napravljen je pregled njezinih sadržaja prema Bublinim profesionalnim i institucionalnim djelatnostima koje se dotiču etnomuzikološkog rada, vođenja klapa, sudjelovanja u raznim vidovima glazbenog života Trogira, suradnje i vodstva Omiškog festivala klapa, uređivanju znanstvenog časopisa Bašćinski glasi, rada na Umjetničkoj akademiji u Splitu i njezinoj upravi te rada u Matičnom odboru za znanost. Za potrebe rada izrađen je popis obrađene građe, a na kraju je priložen prijepis 11 izabranih pisama iz korespondencije s Lovrom Županovićem, Dinkom Fijom, Jerkom Bezićem i Silvijem Bombardellijem.
Bublino shvaćanje da nastojanja etnomuzikologa mogu »korisno pridonijeti rješavanju, pa onda i poboljšanju glazbene kulture kao određene mikroregije tako i šire društvene zajednice«
najbolje opisuju ulogu koju je imao njegov rad na prostoru rodnoga Trogira i južne Hrvatske, a o čemu nalazimo potvrdu i u njegovoj korespondenciji.
Govoreći iz perspektive hrvatske etnomuzikologije kao jedne od etnomuzikologija "kod kuće", autorica promišlja o poziciji etnomuzikologije na globalnoj razini, naročito što se tiče odnosa između ...mainstream etnomuzikologije na engleskom jeziku i drugih, rubnih etnomuzikologija, interdisciplinarnih povezivanja sa sestrinskim disciplinama (prvenstveno etnologijom i kulturnom antropologijom) te nastojanja za dekoloniziranjem etnomuzikologije. Uzevši u obzir pitanje recipročnosti (ili njezina manjka) među različitim disciplinama i (etno)muzikološku nepriliku s lingvocentrizmom, smatra da bi više intelektualne energije nego što je to danas slučaj trebalo uložiti u angažiranu usporedbu vlastitih terenskih i analitičkih procesa i rezultata istraživanja s kroskulturnom etnomuzikološkom literaturom, kao i literaturom u drugim disciplinama znanosti o glazbi. Povezan je s time i prijedlog da se pitanje dekolonijalnosti shvati ozbiljno. Stoga, umjesto pukog slavljenja različitih etnomuzikologija, predlaže kombinaciju "bietnomuzikologičnosti" i "udomaćujuće-pidžinizirajuće" etnomuzikologije kao načina da se etnomuzikologiju učini relevantnijom disciplinom na svjetskoj razini.
I. Einleitung
Das Fach Musikethnologie besitzt zahlreiche weitere Bezeichnungen: Vergleichende Musikwissenschaft, Musikologie, Musikalische Volks- und Völkerkunde, Ethnomusikologie; engl. ethnomusi...
Rad povrh tekstualnog predstavljanja u etnomuzikologiji je od naročite važnosti. Uslijed epistemološkog zaokreta, ali i zahtjeva iz šire društvene sfere, etnomuzikologija je izrazitije od drugih ...disciplina znanosti o glazbi usmjerena iznalaženju adekvatnih načina predstavljanja i primjene svojih istraživanja. Dijalogičnost, suradnja, angažman, osnaživanje i srodne odrednice obilježuju današnja promišljanja discipline. Sve one podrazumijevaju iskorak iz tradicionalne akademske sfere, no naglasci su im različiti, ovisno o poziciji istraživača u odnosu na istraživane, društvenom položaju istraživanih te primarnim adresatima predstavljanja i primjene. Lavinu je pokrenula kriza objektivističkog predstavljanja, na što se nadovezalo snažno nastojanje prema primjenljivosti znanja, koje međutim ne ishodi samo iz etnomuzikološkog humanizma nego i potrebe za održivošću u tržišnim uvjetima. Tako epistemološka pitanja, društveni angažman i tržišna pragma tvore ključne aspekte zaokreta od pisanih glazbenih etnografija kao osnovnih zaključnih rezultata etnomuzikoškog rada prema drukčijim načinima bivanja etnomuzikolozima.
Rad donosi dosad neistraženu povijest obrtničko-glazbeničke obitelji Weiser njezinog dolaska iz Šleske u Zagreb na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće. Prate se tri generacije istaknutih članova, od ...razdoblja obrtničkih cehovskih udruženja vezanih uz najstarijeg predstavnika stolara Antuna Weisera Starijeg, preko povijesti radionice zaboravljenog glazbalara i cijenjenog graditelja tambura Ivana Weisera Starijeg, do kratkog prikaza iznimne glazbeničke karijere violinistice Ludmille Weiser. Uz nikad objavljene biografije Weiserovih donose se i mnoge nove spoznaje o tamburi kao tradicijskom glazbalu koje je pod utjecajem hrvatskog narodnog preporoda doživjelo procvat i potpunu preobrazbu iz manufakturnog u vrijedan obrtnički proizvod.
Značaj slavonske folklorne glazbe proizlazi iz više različitih faktora, među koje se ubraja i tonska građa. Kompleksnost te građe očituje se kroz veliki izbor tonskih nizova. Ti nizovi svojim ...posebnostima i raznovrsnostima specifičnih ljestvičnih obrazaca, ali i širinom opsega tonova koji ih sačinjavaju, oblikuju slavonsku tradicijsku glazbu stvarajući tako vrijedan i prepoznatljiv glazbeni identitet. Taj identitet je prisutan, živi i u umjetničkoj glazbi, što je upravo i predmet daljnjih istraživanja autora u tome smjeru.
PDF
