Suzbijanje zlatne žutice vinove loze obavezno je u područjima gdje je potvrđena njena pojava, a mjere suzbijanja su u većini vinogradarskih regija Europe regulirane pravnim aktima, odnosno naredbama ...o suzbijanju. Najučinkovitije mjere suzbijanja zlatne žutice uključuju suzbijanje američkog cvrčka primjenom insekticida, budući da je američki cvrčak primarni vektor zaraze te uklanjanje i uništavanje simptomatičnih trsova, koje treba ukloniti u što kraćem roku od prve pojave simptoma. Pored toga, kako bi se smanjio izvor nove zaraze, potrebno je krčiti zapuštene vinograde ili samoniklu lozu koja se nalazi u blizini proizvodnih vinograda. U svrhu uspješnog uklanjanja zaraženih trsova iznimno je važno pratiti pojavu simptoma unutar vinograda, što se provodi organizirano od strane stručnih službi na razini šireg vinogradarskog područja, ali i od strane proizvođača, koji trebaju pratiti pojavu simptoma u vlastitim vinogradima. U slučaju izostanka primjene mjera suzbijanja, zlatna žutica se može epidemijski širiti te se u svega nekoliko godina može zaraziti veći dio trsova u vinogradu. U ovom je radu dan prikaz mjera suzbijanja zlatne žutice s ciljem smanjenja šteta koje ona pričinjava i sprječavanja širenja zaraze.
In recent years the number of phytoplasma diseases that negatively affect yield and quality of many plants has been increasing around the world. As is known grafting, plant propagation materials ...(seed, bulb, tuber), parasitic plants and insect vectors play active role in the spread of phytoplasmas causing these diseases. These organasim which get through plate in the sieve tube element and systemically colonize the plant, it invade and multiply salivary glands, midgut, heomocel, brain and fat tissue after sucking up insect body with stylet. Subsequently they continue the cycle by moving to a new plant with a diseased insect feeding on a healthy plant. Although the existence of functional genomics in this cycle is known, there is little information about transmission of phytoplasma from vector to host plant or from host plant to vector, the mechanism of disease caused by phytoplasma in the plant and genomics involved in different reactions in the host plant against phytoplasmal infection.
Sweet cherry (Prunus avium L.) is highly valued fruit in the world and has wide production area in Turkey. Some of the species from the family Cicadellidae can cause direct damage by sucking the sap, ...and indirect damage by transmitting the phytoplasmas during their feeding process on the sweet cherry trees. This study was conducted to investigate the presence of the species of Cicadellidae family in Adana (Pozantı), Niğde (Darboğaz) and Kahramanmaraş (Andırın and Central Town), where sweet cherry cultivation is carried out, through 2014-2016. Surveying was done in two period a year, in spring (May-June) and fall (October-November) on the trees and weeds. As a result of sampling, 55 species from 35 genus in Cicadellidae were found. They are 32 species from Deltocephalinae subfamily, 18 species from Typhlocybinae, 4 species from Agallinae and 1 species from Megophthalminae subfamily were identified. Among them, Psammotettix striatus (Linnaeus) was the most common species with the 45.79% in total, followed by P. provincialis (Ribaut) with 15.26%. The other species were Empoasca sp. and Asymmetrasca decedens (Paoli) with 7.15% and 6.63%, respectively. It is known that the Phytoplasmas are phloem-limited agents, so, the cicadellid species that are feeding phloem tissue of the plant can acquire the pathogen and be able to transmit the phytoplasma potentially. As a result, it could be concluded that studies are needed to determine the potential to be vector of species of Deltocephalinae determined in sweet cherry orchards.
Tijekom 2015. godine u Baranji je došlo do masovnog propadanja nasada marelice. Iako sve upućuje da je uzrok pojave smrzavanje, određen broj voćnjaka je pregledan kako bi se u njima utvrdila ...eventualna prisutnost biljnih bolesti. U osam nasada marelice u Baranji sakupljena su 63 uzorka sa stabala sa simptomima odumiranja te su analizirani na prisutnost patogena 'Candidatus Phytoplasma prunorum', uzročnika europske žutice koštičavog voća. Fitoplazma je utvrđena u četiri od osam nasada, ukupno u 15 od 63 uzoraka (24 %). Masovno propadanje marelice u Baranji tijekom 2015. nije povezano sa zarazom fitoplazme 'Ca. Phytoplasma prunorum', no prisutnost tog patogena potrebno je uzeti u obzir kod uzgoja osjetljivih voćnih vrsta i proizvodnje sadnog materijala na tom području.
Američki cvrčak Scaphoideus titanus Ball. novi je štetnik na području Republike Hrvatske koji je neizravno ugrozio uzgoj vinove loze. Štete od američkog cvrčka uglavnom su vezane na prijenos ...fitoplazma, uzročnika zlatne žutice vinove loze. U europskim vinogradima najčešće se susreću fitoplazme Flavescence dorée i Bois noir. Budući da nema mogućnosti kurativnog suzbijanja uzročnika bolesti i da oboljeli trsovi vinove loze ostaju trajno zaraženi, preventivne mjere sprječavanja zaraze sastoje se u suzbijanju vektora. Također je bitno korištenje certificiranog sadnog materijala. Američki cvrčak ustanovljen je u mnogim europskim zemljama, a prisutan je i na gotovo cijelom teritoriju Republike Hrvatske izuzevši područja srednje Dalmacije. Životni ciklus ove vrste u različitim klimatskim uvjetima nedovoljno je istražen u Europi. Postoji li razlika u preferenciji štetnika prema biljkama vinove loze različitog zdravstvenog statusa i utječe li zdravstveni status biljke na trajanje razvoja štetnika, nije poznato. Stoga je provedeno istraživanje u kojem su se ustanovile razlike u trajanju razvoja i smrtnosti američkog cvrčka na listovima vinove loze različitog zdravstvenog statusa te preferencija američkog cvrčka prema zdravim ili zaraženim listovima. Uzgojem svih razvojnih stadija američkog cvrčka na zdravim i zaraženim listovima vinove loze u kontroliranim uvjetima ustanovljene su razlike u trajanju razvoja i smrtnosti. Američki cvrčak ima kraći razvoj na zdravim listovima i veću smrtnost na zaraženim listovima. Ustanovljeno je da ličinke i odrasli oblici američkog cvrčka različito preferiraju zdrave i fitoplazmama zaražene listove. Ovi rezultati uvelike mogu pomoći u razumijevanju ponašanja štetnika te razvoja novih metoda za praćenje i kontrolu američkog cvrčka.
Lisne buhe Hemiptera: Psylloidae, Psyllidae poznati su vektori fitoplazma voćaka. Istraživanja praćenja vektora fitoplazma voćaka provedena su u razdoblju od 2005. do 2007. godine u glavnim ...područjima uzgoja voćaka u Republici Hrvatskoj. Praćenje dinamike populacije i skupljanje lisnih buha obavljeno je entomološkom mrežom. Skupljeni vektori determinirani su s pomoću binokulara i ključeva za determinaciju vrsta. U Hrvatskoj su na jabuci nađene i identificirane vrste Cacopsylla melanoneura Forster, Cacopsylla picta Forster (sinonim C. costalis Flor) i Cacopsylla crataegi Schrank. U voćnjacima u kojima su nađene te vrste nisu registrirane izravne štete. Lisne buhe C. picta i C. melanoneura poznati su prirodni vektori fitoplazme Candidatus Phytoplasma mali čija je nazočnost utvrđena u voćnjacima jabuke od Istre do istočne Slavonije. Njihova prisutnost određena je u 12 od ukupno 14 nadziranih županija. Za trogodišnjeg istraživanja dinamike populacije vektora u nasadima jabuke određena je njihova pojava u niskim populacijama. Na brojnost populacije lisnih buha u velikoj mjeri utječe režim kemijske zaštite.
Zlatna žutica vinove loze (Flavescence dorėe) trenutačno je najopasnija bolest vinove loze u Europi. Uzročnik je zlatne žutice vinove loze fitoplazma Flavescence dorėe. U Hrvatskoj se istraživanja ...fitoplazmi vinove loze sustavno provode od 2002. godine u sklopu programa posebnog nadzora „Fitoplazme vinove loze i vektori“. Prvi je put fitoplazma Flavescence dorée nađena u vinogradu u Vivodini, u Karlovačkoj županiji. Poslije se proširila gotovo u svim područjima uzgoja vinove loze kontinentalne Hrvatske te u Istri. Vektor, američki cvrčak (Scaphoideus titanus Ball), nazočan je u svim područjima zaraženima zlatnom žuticom, ali i područjima uzgoja vinove loze u kojima još nije dokazana zlatna žutica. U područjima gdje je proširena zlatna žutica brojnost je populacije američkog cvrčka različita od vinograda do vinograda. To je pokazatelj provode li se ili ne provode mjere obveznog suzbijanja vektora. Ministarstvo poljoprivrede donijelo je Naredbu čije glavne odredbe nalažu krčenje zaraženih trsova ili cijelih vinograda te obvezno suzbijanje američkog cvrčka.
FILODIJA ULJANE REPICE Ivić, Dario; Međimurec, Tatjana; Plavec, Jelena ...
Glasilo biljne zaštite,
04/2018, Volume:
18, Issue:
3
Paper
Open access
Folodija uljane repice uočena je tijekom 2017. godine u Bjelovarskobilogorskoj, Koprivničko-križevačkoj i Sisačko-moslavačkoj županiji. 'Candidatus Phytoplasma asteris' potvrđena je u simptomatičnim ...biljkama. U članku je ukratko opisana spomenuta fitoplazmoza uljane repice.
Fitoplazme ('Candidatus Phytoplasma') su nekultivabilne bakterije bez stanične stjenke izrazito reduciranih genoma koje parazitiraju u floemu biljaka i stanicama kukaca. Gospodarski značajne bolesti ...žutica vinove loze (grapevine yellows; GY) uzrokuju fitoplazme ribosomskih skupina 16SrV-C i V-D (flavescence dorée; FD) i 16SrXII-A (stolbur; bois noir; BN, ‘Candidatus Phytoplasma solani’). Iako uzrokuju gotovo jednake simptome, ove se fitoplazme razlikuju u epidemiologiji te je njihova precizna identifikacija neophodna. Filogenija fitoplazmi temelji se na polimorfizmu evolucijski očuvane genske regije za 16S rRNA, čestom bakterijskom filogenetskom markeru (Gundersen et al., 1994; IRPCM, 2004). Međutim, molekularne analize genske regije 16S rDNA nisu dovoljne za utvrđivanje varijabilnosti među izolatima fitoplazmi unutar iste skupine, te se uz tu regiju analiziraju i dodatni molekularni fitoplazmatski markeri. Identifikacija i karakterizacija fitoplazmi ima značajnu ulogu u epidemiologiji i monitoringu fitoplazmoza. Preciznija klasifikacija fitoplazmi ribosomskih skupina 16SrXII-A i 16SrV vrlo je važna u određivanju točnog uzroka i porijekla novih pojava ekonomskih važnih fitoplazmoza te predviđanju smjera njihovog širenja. Metoda multigenske analize (multilocus sequence typing; MLST) temelji se na istraživanju varijabilnosti evolucijski različito konzerviranih gena. Pri istraživanju fitoplazmi multigenskom metodom ciljani molekularni markeri su najčešće konstitutivni (housekeeping) geni, ali i varijabilni geni specifični za određenu vrstu kao što su geni koji kodiraju za membranske proteine. MLST predstavlja reproducibilan i mjerljiv sustav prikladan za epidemiološke studije jer za karakterizaciju istraživanih izolata pojedinih patogena koristi nukleotidne sljedove koji su lako usporedivi s nukleotidnim sljedovima drugih izolata. Cilj ovog istraživanja bio je provesti multigensku tipizaciju izolata fitoplazmi ribosomske skupine 16SrXII-A analizom gena tuf, vmp1, secY i stamp te izolata fitoplazmi ribosomske skupine 16SrV analizom gena map, secY, uvrB-degV i vmpA i izoliranih iz zaraženih trsova vinove loze (Vitis vinifera L.), kukaca-vektora i korovnih biljaka s područja Hrvatske te pritom istražiti varijabilnost spomenutih izolata. Premda prethodna istraživanja upućuju na značajnu gensku varijabilnost fitoplazmi unutar skupine 16SrXII-A (Langer i Maixner, 2004; Šeruga Musić et al., 2008; Cimerman et al., 2009; Fialova et al., 2009; Aryan et al., 2014) iznenađujuć je broj genotipova utvrđen analizom izolata fitoplazme BN (stolbur) u Hrvatskoj u okviru ove disertacije. Iako je variabilnost BN fitoplazme već bila predmet ranijih istraživanja (Šeruga Musić et al., 2011), ovako detaljna i opsežna tipizacija izolata fitoplazme BN provedena je po prvi put. Temeljem multigenske analize zabilježeno je 3 tuf, 5 secY, 7 vmp1 te čak 10 stamp filogenetskih skupina. Njihovom kombinacijom u pojedinim izolatima utvrđeno je čak sedamnaest različitih genotipova od čega su tri genotipa bila zastupljena većim brojem uzoraka. Najzastupljeniji genotip bio je S6-ST6-V18-tuf-b (24%), zatim S1-ST9-V4-tuf-b (15%) te S39-S46-V3-tuf-a (12%) koji zajedno obuhvaćaju više od polovice analiziranih izolata. Prisutnost drugih genotipova zabilježena je u znatno manjem broju izolata. Geni vmp1 i stamp ali i gen secY pokazali su se znatno varijabilnijim i informativnijim markerima u odnosu na gen tuf omogućivši preciznije razlučivanje između blisko povezanih izolata fitoplazme BN. Uspoređujući rezultate dobivene analizom pojedinih gena s rezultatima istraživanja drugih zemalja može se utvrditi epidemiološki značaj pojedinih tipova izolata. Tako prisutnost oba tuf tipa, tuf-a i tuf-b ukazuje na uključenost obe korovne biljke Urtica dioica L. i Convolvulus arvensis L. u BN epidemiologiju u Hrvatskoj. Analiza secY gena potvrdila je genotip S6 kao jedan od najučestalijih u Europi (Foissac et al., 2013b). Od dva prevladavajuća vmp1 profila u Hrvatskoj, V4, zabilježen je i kao prevladavajuć u Republici Makedoniji (Kostadinovska et al., 2014) te kao široko rasprostranjen genotip u Euro-Mediteranskom području (Foissac et al., 2013). Također je utvrđena podudarnost u povezanosti V3 i tuf a genotipa (Foissac et al., 2013) kao i u Španjolskoj (Sabaté et al., 2014). Uz to, pronalazak V2-TA profila, prvotno potvrđen u kukcu Reptalus panzeri i vinovoj lozi u Srbiji (Cvrković et al., 2014) a zatim i u Republici Makedoniji (Kostadinovska et al., 2014) sugerira nove mogućnosti rasprostranjenja BN fitoplazme. U pogledu analize gena stamp, izolati BN fitoplazme iz Hrvatske mogu se svrstati u dva od četiri velika genetska klastera – klaster IA u koje se ubrajaju i zemlje zapadne Europe: Španjolska, Italija i Francuska te klaster II u koje se ubraja središnja Europa i Balkan: Njemačka, Bugarska, Mađarska i Republika Makedonija. U sklopu ove disertacije po prvi puta je napravljena detaljna karakterizacija fitoplazme FD utvrđene u uzorcima vinove loze te u vektoru Scaphoideus titanus Ball. Provedene filogenetske analize nukleotidnih sljedova gena map fitoplazme FD pokazale su grupiranje u dvije FD skupine/klastera. Analize nukleotidnih sljedova gena uvrB-degV gena nisu u potpunosti pokazale pokazale podudarnost s rezultatima analize gena map i secY. Posebno interesantnom pokazala se analiza varijabilnog gena vmpA za čije istraživanje su u sklopu ove disertacije dizajnirane nove početnice. Sveukupno su utvrđena 2 map, 4 uvrB-degV i 5 secY genotipa. Filogenetska analiza vmpA gena pokazala je podjelu u 3 klastera demonstrirajući tako značajnu ulogu vmpA gena u istraživanju epidemiologije FD fitoplazme. Budući da se svaki map-FD klaster/skupina razlikuje po geografskoj rasprostranjenosti (map-FD2-Francuska i Italija; map-FD3 Italija, istočno europska regija), prisutnost map-FD2 i map-FD3 klastera u Hrvatskoj lakše je tumačiti u svjetlu podataka obivenih iz susjednih zemalja - Srbije gdje je utvrđen map-FD3 klaster (Kuzmanović et al., 2008) i Slovenije gdje je potvrđena prisutnost oba klastera (Mehle et al., 2011) koji sugeriraju moguće puteve unosa. Nalazi fitoplazme FD i BN, redom u vektorima S. titanus i Hyalesthes obsoletus Signoret. potvrdili su njihovu ulogu u rasprostranjivanju i prenošenju fitoplazmi u Hrvatskoj te dali uvid u kompleksnu ekologiju patosistema fitoplazma – vektor – biljka. U sklopu ove disertacije potvrđeni su prijašnji rezultati (Šeruga et al., 2000; Šeruga Musić et al., 2009) široke rasprostranjenosti fitoplazme BN u Hrvatskoj. Prisutnost fitoplazme FD u vinovoj lozi, prvi put utvrđena 2009. godine (Šeruga Musić et al., 2011) samo na jednoj lokaciji na području središnje Hrvatske, tijekom ovog istraživanja potvrđena je na nekoliko novih lokaliteta geografski udaljenih vinskih regija. U četiri godine istraživanja, uočena je tendencija širenja GY-bolesti a osobito pojavljivanja novih žarišta fitoplazme FD. Na pojedinim lokalitetima utvrđena je prisutnost obje fitoplazme, no pri analizama pojedinih izolata nije utvrđena zaraza iste biljke s oba uzročnika. Rezultati dobiveni u sklopu ove disertacije pružili su dublji uvid u raznolikost i rasprostranjenost, te epidemiološki značaj pojedinih tipova izolata fitoplazmi vinove loze prisutnih na teritoriju Republike Hrvatske. Prikupljeni molekularni podaci omogućili su usporedbu podataka sa studijama drugih zemalja na tom području i ukazali na mogući put unosa patogena u Hrvatsku što je osobito bitno za karantensku fitoplazmu FD. Dokazana je vrijednost multigenske analize kao učinkovite, ponovljive i pouzdane metode u diferencijaciji između srodnih sojeva fitoplazmi.
Phytoplasmas ('Candidatus Phytoplasma') are non-cultivable wall-less bacteria found in plant phloem and insect vector cells. Economically important Grapevine yellows (GY) diseases in Croatia are caused by phytoplasmas belonging to the ribosomal groups 16SrV-C and -D (flavescence dorée; FD) and 16SrXII-A (stolbur; bois noir; BN, ‘Candidatus Phytoplasma solani’) which cause similar symptoms but differ considerably in epidemiology. The aim of this thesis was to analyse BN and FD phytoplasma genetic variability through multilocus sequence typing (MLST) of molecular markers differing in conservation and evolution from infected grapevine (Vitis vinifera L.), wild plants and insect vectors collected in Croatia. MLST analysis of BN phytoplasma isolates revealed the presence of 17 different genotypes encompasing three tuf, five secY, seven vmp1 and ten stamp genotypes. The analysis of FD phytoplasma isolates demonstrated the existence of two map, four uvrB-degV and five secY genotypes. The vmpA gene analysis discriminated three clusters. This is the first multigene genotyping performed on FD phytoplasma isolates and first extensive research on BN phytoplasma isolates in Croatia. Results obtained through this comprehensive four-year research revealed considerable genetic diversity of epidemiological relevance and the geographical distribution of differentiated grapevine phytoplasmas strains. Furthermore, possible paths of pathogen introduction in Croatia are indicated.
Žutice vinove loze nanose velike štete jer smanjuju prinos i kvalitetu grozda to naposlijetku dovode do potpunog propadanja vinove loze. Uzročnik zlatne žutice vinove loze, fitopatogena bakterija ...Flavescence dorėe fitoplazma (FD), u Europi se ubraja u karantenske patogene, a rasprostranjuje se cikadom Scaphoideus titanus Ball. U posljednjih desetak godina sustavno se prati prisutnost i proširenost fitoplazmoza vinove loze programom posebnog nadzora, a 2009. prvi je put utvrđena prisutnost fitoplazme FD na nekoliko lokacija. Od tada do 2012. porastao je broj pozitivnih nalaza i broj lokaliteta na kojima je utvrđena fitoplazma FD. S ciljem da se utvrdi izvor i način njezina rasprostranjenja za studiju epidemiologije odabrana su dva lokaliteta: Brckovština (Križevci) i Jagnjić Dol (Samobor). Fitoplazma FD potvrđena je u 8 od 10 prikupljenih uzoraka vinove loze te u 12 od 21 uzoraka vektora S. titanus. Molekularnim analizama utvrđeno je da su na tim lokacijama prisutne različite skupine fitoplazme FD: skupina FD-1 u Brckovštini te skupina FD-3 u Jagnjić Dolu.
PDF
