Cilj ovoga istraživanja bio je ispitati postojanje razlike cerebrovaskularne reaktivnosti u zdravih ispitanika tijekom ortostaze. Metodom transkranijskog doplera pregledano je 20 zdravih ispitanika ...(11 muškaraca i 9 žena) bez prisutnih čimbenika rizika za razvoj aterosklerotske bolesti. Vrijednosti indeksa zadržavanja daha (IZD) određene su u ležećem i stojećem stavu na standardiziran način. Studentov t-test primijenjen je za usporedbu srednjih brzina strujanja krvi i IZD između ležećeg i stojećeg stava te u odnosu strana. Srednja brzina strujanja krvi u srednjoj cerebralnoj arteriji u ležećem stavu ispitanika bila je 66,6 cm/s desno i 68,5 cm/s lijevo, a u stojećem stavu 60,6 cm/s desno i 62,3 cm/s lijevo. Nije bilo značajne razlike u vrijednosti brzine strujanja krvi između ležećeg i stojećeg stava ispitanika kao niti između spolova. Prosječna vrijednost IZD u ležećem stavu bila je 1,59 desno, 1,65 lijevo, a u stojećem stavu 1,63 desno te 1,7 lijevo, podjednaka za oba spola. Statističkom obradom nije nađena razlika u vrijednosti IZD uspoređujući ležeći i stojeći stav (P=0,81 za desnu stranu, P=0,68 za lijevu stranu), a niti uspoređujući dvije strane u ležećem (P=0,71) i stojećem stavu (P=0,8). Nisu zabilježene značajne razlike IZD u procjeni cerebrovaskularne reaktivnosti tijekom ortostatskog stresa.
U ovom radu uspoređivala se točnost mjerenja srčanog izbačaja pomoću dviju najčešće upotrebljavanih metoda manje invazivnog hemodinamskog nadzora i standardnom tehnikom termodilucije plućnim ...kateterom. Mjerenje je provedeno kod septičnih kirurških bolesnika u razdoblju neposredno nakon i između kalibracija sustava. Rezultati su pokazali zadovoljavajuću podudarnost mjerenja u obje faze primjenom obiju metoda i pomoću plućnog katetera, pa se kalibriranje sustava preporuča u hemodinamski nestabilnih septičnih bolesnika.
HRANAFINA – Hrvatsko anatomsko i fiziološko nazivlje projekt je Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koji financira Hrvatska zaklada za znanost. Projekt se provodi u suradnji s hrvatskim ...sveučilištima koja imaju medicinske fakultete. Ima dva cilja: prvo, izgraditi hrvatsko anatomsko i fiziološko nazivlje te drugo: popularizirati uporabu hrvatskog anatomskog i fiziološkog nazivlja među zdravstvenim radnicima, studentima medicine, znanstvenicima i prevoditeljima. Međunarodno prepoznati stručnjaci s hrvatskih fakulteta biomedicinske skupine i jezikoslovci uključeni su u projekt. Sve projektne aktivnosti dogovaraju se u suradnji s nacionalnim koordinatorom za izgradnju hrvatskoga strukovnog nazivlja. Projekt oplemenjuje hrvatsko strukovno nazivlje i hrvatski jezik općenito, povećava kompetitivnost hrvatskih znanstvenika na međunarodnoj razini te olakšava uključivanje hrvatskih znanstvenika, zdravstvenih radnika i studenata zdravstvenih usmjerenja u europske projekte. Sve dodatne informacije dostupne su na: http://hranafina.sfzg.hr/.
Narodni plesovi su estetske konvencionalne aktivnosti. Hrvatska folklorna baština izuzetno je bogata, a profesionalni plesni ansambl narodnih plesova svojim repertoarom plesnih koreografija uvelike ...pridonosi njenom očuvanju. Plesna izvedba koreografija zahtijeva tjelesnu pripremljenost tijekom probi i nastupa. Osnovni cilj ovog istraživanja bio je utvrditi fiziološko opterećenje profesionalnih plesača i plesačica narodnih plesova tijekom nastupa. Parcijalni ciljevi bili su utvrditi morfološka obilježja, funkcionalne sposobnosti te razlike u fiziološkom opterećenju tijekom nastupa i funkcionalnim sposobnostima između plesača i plesačica i plesnih postava. Uzorak ispitanika sačinjavalo je 28 profesionalnih plesača (N=13) i plesačica (N=15) narodnih plesova. Morfološka obilježja utvrđena su primjenom četiri antropometrijske mjere, a funkcionalne sposobnosti su određene temeljem parametara dobivenih spiroergometrijskim testiranjem u laboratoriju. Fiziološko opterećenje plesača i plesačica tijekom plesnog nastupa praćeno je mjerenjem frekvencije srca. Za sve varijable izračunati su centralni i disperzivni parametri. Normalnost distribucije varijabli testirana je Kolmogorov-Smirnovljevim testom. Značajnost razlika između skupina ispitanika utvrđena je primjenom univarijantne analize varijance (ANOVA) i Kruskal-Wallis ANOVA-e. Za varijable za koje je analizom varijance utvrđena statistički značajna razlika među skupinama, provedena je post-hoc analiza za međusobnu usporedbu rezultata između skupina. Statistička značajnost razlika između plesača i plesačica u pojedinim plesnim koreografijama testirana je Studentovim t-testom. Temeljem dobivenih rezultata zaključuje se da su profesionalni plesači i plesačice narodnih plesova tijekom nastupa izloženi aktivnostima visokog fiziološkog opterećenja. Prema utvrđenim statistički značajnim razlikama u fiziološkom opterećenju tijekom nastupa između plesača i plesačica niske postave, kao i visoke postave, uočeno je da su plesačice većeg fiziološkog opterećenja od plesača. Utvrđene su statistički značajne razlike u funkcionalnim sposobnostima između plesača i plesačica niske postave te visoke postave. Uočeno je da je aerobni kapacitet članova plesnog ansambla bolji od prosječne populacije, ali lošiji od sportaša. U skladu s utvrđenim visokim intenzitetom aktivnosti te prema vrijednostima pokazatelja funkcionalnih sposobnosti, ukazuje se na potrebu članova plesnog ansambla za dodatnim treningom u cilju poboljšanja razine njihove tjelesne spremnosti. Dobivena saznanja u ovom istraživanju vrlo su značajna u planiranju i programiranju adekvatne tjelesne pripreme plesača i plesačica, što će doprinijeti njihovom boljem funkcionalnom statusu i plesnoj uspješnosti.
Narodni plesovi su estetske konvencionalne aktivnosti. Hrvatska folklorna baština izuzetno je bogata, a profesionalni plesni ansambl narodnih plesova svojim repertoarom plesnih koreografija uvelike pridonosi njenom očuvanju. Plesna izvedba koreografija zahtijeva tjelesnu pripremljenost tijekom probi i nastupa. Osnovni cilj ovog istraživanja bio je utvrditi fiziološko opterećenje profesionalnih plesača i plesačica narodnih plesova tijekom nastupa. Parcijalni ciljevi bili su utvrditi morfološka obilježja, funkcionalne sposobnosti te razlike u fiziološkom opterećenju tijekom nastupa i funkcionalnim sposobnostima između plesača i plesačica i plesnih postava. Uzorak ispitanika sačinjavalo je 28 profesionalnih plesača (N=13) i plesačica (N=15) narodnih plesova. Morfološka obilježja utvrđena su primjenom četiri antropometrijske mjere, a funkcionalne sposobnosti su određene temeljem parametara dobivenih spiroergometrijskim testiranjem u laboratoriju. Fiziološko opterećenje plesača i plesačica tijekom plesnog nastupa praćeno je mjerenjem frekvencije srca. Za sve varijable izračunati su centralni i disperzivni parametri. Normalnost distribucije varijabli testirana je Kolmogorov-Smirnovljevim testom. Značajnost razlika između skupina ispitanika utvrđena je primjenom univarijantne analize varijance (ANOVA) i Kruskal-Wallis ANOVA-e. Za varijable za koje je analizom varijance utvrđena statistički značajna razlika među skupinama, provedena je post-hoc analiza za međusobnu usporedbu rezultata između skupina. Statistička značajnost razlika između plesača i plesačica u pojedinim plesnim koreografijama testirana je Studentovim t-testom. Temeljem dobivenih rezultata zaključuje se da su profesionalni plesači i plesačice narodnih plesova tijekom nastupa izloženi aktivnostima visokog fiziološkog opterećenja. Prema utvrđenim statistički značajnim razlikama u fiziološkom opterećenju tijekom nastupa između plesača i plesačica niske postave, kao i visoke postave, uočeno je da su plesačice većeg fiziološkog opterećenja od plesača. Utvrđene su statistički značajne razlike u funkcionalnim sposobnostima između plesača i plesačica niske postave te visoke postave. Uočeno je da je aerobni kapacitet članova plesnog ansambla bolji od prosječne populacije, ali lošiji od sportaša. U skladu s utvrđenim visokim intenzitetom aktivnosti te prema vrijednostima pokazatelja funkcionalnih sposobnosti, ukazuje se na potrebu članova plesnog ansambla za dodatnim treningom u cilju poboljšanja razine njihove tjelesne spremnosti. Dobivena saznanja u ovom istraživanju vrlo su značajna u planiranju i programiranju adekvatne tjelesne pripreme plesača i plesačica, što će doprinijeti njihovom boljem funkcionalnom statusu i plesnoj uspješnosti.
Folk dances are aesthetic conventional activities. Croatian folklore heritage is very rich and the professional ensemble of folk dances with its repertoire contributes to its preservation. Choreographie dance performance requires physical preparedness during rehearsals and performance. The main aim of this research was to determine the physiological load of professional folk dancers during the performance. Partial objectives were to determine the morphological characteristics, functional abilities and differences in physiological load between choreographies, and functional abilities by gender and dance group. The sample of subjects was 28 professional male (N=13) and female (N=15) folk dancers. Morphological characteristics were determined by four anthropometrical measures. Functional abilities were established on the basis of ventilation parameters from the spiroergometry test in the laboratory. The physiological load of dancers during the performance was monitored by the level of heart rate. Central and dispersion parameters were calculated. The normal distribution of variables was tested by Kolmogorov-Smirnov test. Statistically significant differences between female and male dancers were tested by univariate analysis of variance (ANOVA) and Kruskal-Wallis ANOVA. The post-hoc analysis for comparison of results between the groups was calculated for the variables in which statistically significant differences between groups were determined through the analysis of variance, The statistical significance of differences between men and women in different dance choreographies was tested with Student's t-test. On the basis of the determined results it is concluded that professional dancers of Croatian folk dances are exposed to physical activities of high physiological workload during the performance. According to the significant differences in physiological load during the performance between male and female groups of dancers, it was observed that female dancers are under greater physiological load when compared to male dancers. Statistically significant differences were determined in functional abilities between male and female groups of dancers. It was observed that aerobic capacity of the members of the folk dance ensemble are better than the average population, but worse in comparison to athletes. In accordance with the established high intensity activity and based on the values of functional abilities parameters, it is suggested that there is a need for folk dancers to engage in appropriate additional training in order to improve their physical fitness. The obtained findings in this research are very important for planning and programming of an adequate physical preparation for dancers, which will contribute to their better functional status and dance performance.
Endotel je važan organ koji oblaže čitav krvožilni sustav, a njegove su najznačajnije funkcije: kontrola vaskularnoga tonusa, inhibicija agregacije trombocita, modulacija migracije leukocita, ...regulacija proliferacije glatkih mišićnih stanica i moduliranje propusnosti vaskularne stijenke. Endotelna disfunkcija termin je koji opisuje stanje oštećenoga endotela i njegove poremećene funkcije koju karakterizira proupalni, protrombotski i vazokonstrikcijski fenotip. Patofiziološki faktori koji dovode do nastanka endotelne disfunkcije su važni rizični čimbenici za nastanak, razvoj i progresiju kardiovaskularnih bolesti. Kako je jedna od temeljnih značajki endotelne disfunkcije reverzibilnost, procjenu endotelne funkcije treba uzeti kao univerzalnu metodu za procjenu kardiovaskularnoga rizika te primarnu i sekundarnu prevenciju kardiovaskularnih incidenata.
Autoimune bolesti (AIB) predstavljaju rastući zdravstveni problem s očekivanom kumulativnom prevalencijom od 7.6 do 9.4%. Tijekom posljednja tri desetljeća napredak u prevenciji i ranoj dijagnostici ...AIB-a, kao i nove metode liječenja, doveli su do značajnoga smanjenja smrtnosti te produženoga životnog vijeka. Međutim, povećana učestalost kardiovaskularnih bolesti (KVB) u toj skupini bolesnika sada postaje vodeći uzrok smrtnosti u sklopu AIB-a. Dosadašnje studije pokazale su da tzv. „tradicionalni rizični čimbenici“ za KVB i dugotrajna kortikosteroidna terapija ne mogu u potpunosti objasniti povećanu učestalost uznapredovale ateroskleroze te sugeriraju kako prolongirana sustavna upalna reakcija i prisutnost proupalnih citokina dovode do disfunkcije vaskularnoga endotela.
Zbog svega navedenoga, liječenje autoimunih bolesti treba usmjeriti ne samo na liječenje osnovne bolesti, već i na primarnu i sekundarnu prevenciju kardiovaskularnih bolesti. Razina prioriteta je identična onoj u bolesnika s dijabetes melitusom.
Cilj istraživanja: Istraživanje ponašanja električnog polja paralumbalne muskulature aktivirane vibracijama cijeloga tijela kao pokazateljem umaranja provedeno je na Medicinskom fakultetu Osijek na ...zdravim ispitanicima, pri čemu je utreniranost njihove paralumbalne muskulature procijenjena anamnestički ljestvicom od 5 stupnjeva. Ispitanici: Uključena su 44 zdrava ispitanika (14 žena i 30 muškaraca od kojih je 20 bilo u dobi do 24 godine). Metode: Električna aktivnost snimana je uređajem Biopac Student Lab. u rezoluciji 1000 uzorkovanja u sekundi, i uporabom tri para elektroda postavljenih duž osi faznog prostora tijekom 200 sekundi. Iz prikupljenih podataka izostavljeni su dijelovi koji odgovaraju QRS kompleksu EKG-a i rekonstruirani sljedovi pet različitih načina mjerenja električne aktivnosti pri čemu su za prva tri izdvojeni zapisi za svaku os. Za os X lijevo i desno, za os Y gore i dolje te za os Z naprijed i nazad, a izračunata su i dva vektora. Temporalni vektor pokazuje put u milivoltima između dva sukcesivna mjerenja, a centrifugalni vektor odražava udaljenost točke mjerenja od aritmetičkog središta oblaka podataka. Iz tako dobivenih vremenskih serija računata je fraktalna dimenzija R/S algoritmom i wavelet transformacijom. Rezultati: Od rezultata izračunom fraktalne dimenzije zapisa R/S algoritmom izdvaja se kretanje električnog polja duž osi Y (gore ‒ dolje) u prvoj i drugoj četvrtini mjerenja (p = 0,02, odnosno p = 0,03). Vrijednosti fraktalne dimenzije po R/S algoritmu u žena su bile veće. Jednaka analiza vrijednosti fraktalne dimenzije izračunate wavelet transformacijom (po četvrtinama, p < 0,001 do p = 0,007) pokazala je veće vrijednosti fraktalne dimenzije u muškaraca, obrnuto u odnosu na razdiobu vrijednosti po R/S algoritmu. U drugoj fazi analize traženo je postojanje EM klastera po sličnosti promjene fraktalne dimenzije tijekom izlaganja vibracijama. U kretanju električnog polja po osi Y (gore ‒ dolje), detektirana su tri klastera koji se nisu međusobno razlikovali po spolu, no umjereno su bile značajne razlike po dobi (p = 0,03). Nađena je značajna razlika po stupnju utreniranosti (p = 0,01) i vrlo značajne razlike u fraktalnim vrijednostima tijekom faze izlaganja vibracijama (p < 0,001). Zaključci: Navedeno upućuje da podaci o kretanju položaja mjerenja duž osi Y (gore ‒ dolje) u sebi sadrže bitne informacije o načinu umaranja muskulature koje nisu ovisne o spolu, međutim ovisne su i o dobi i o stupnju utreniranosti. Pri tome postoji klaster najveće utreniranosti koji pokazuje i najniže vrijednosti fraktalne dimenzije dok ostala dva klastera pokazuju više vrijednosti proporcionalno tome koliko opada udio utreniranih ispitanika. Jednaka analiza primjenom EM klastera kod podataka dobivenih wavelet transformacijom pokazala je da detektirani klasteri nemaju nikakvu bitnu vezu ni sa spolom, ni s dobi, ni s utreniranošću ispitanika pa ne sadrže informaciju o načinu kako su se ispitanici umarali.
Aim: The study of the behavior of the electromagnetic field of the paralumbar musculature activated by the whole body vibration as an indicator of fatigue was performed at the Faculty of Medicine in Osijek on healthy subjects, where the training factor of their paralumbal musculature could be estimated by the anamnestic scale of five degrees. Subjects: The study included 44 healthy subjects (14 women and 30 men, 20 of whom were aged up to 24 years old). Methods: The electric activity was recorded by the Biopac Student Lab. at a resolution of one thousand increments per second, using three pairs of electrodes set along the axis of the phase spacing for 200 seconds. The parts corresponding to the QRS complex of the ECG and the reconstructed sequences of five different ways of measuring electrical activity were left out of the collected data, with the first three having separate records for each axis. Left and right for X axis, up and down for Y axis and forward and backward for Z axis, as well as the two calculated vectors. The temporal vector shows the path between the two successive measurements in millivolts and the centrifugal vector reflects the distance of the measurement point from the arithmetic center of the data cloud. The wavelet transformation and the R/S algorithm were used to determine the fractal dimension from the obtained time series. Results: The results obtained by calculating the fractal dimension using the R/S algorithm showed the movement of the electric field along the Y axis (up and down) in the first and the second quarter of the measurement (p = 0.02 respectively p = 0.03). The values of fractal dimensions according to the R/S algorithm were higher in women. The same fractal dimension analysis calculated by the wavelet transformation (by quarters, p < 0.001 to p = 0.007) showed higher values of fractal dimensions in men, which contrasted the distribution of values according to the R/S algorithm. In the second phase of the analysis the existence of an EM cluster was sought according to the similarity of the fractal dimension change during the exposure to vibrations. During the movement of the electric field on the Y axis (up and down), three clusters which did not differ in relation to gender, but had some moderately significant differences in age, were detected (p = 0.03). Significant differences were also found in the training factor (p = 0.01) and in the fractal values during the vibration exposure phase (p < 0.001). Conclusions: This indicates that the data on the movement of the measurement position along the Y axis (up and down) contain essential information on musculature fatigue, however, depending on both the age and the training factor. There is also a cluster of the highest training factor that showed the lowest values of the fractal dimension, while the other two clusters exhibited higher values according to the decrease of the share of surveyed subjects. The same analysis using the EM cluster for data obtained by the wavelet transformation showed that the detected clusters did not have any significant relation to either gender or age, nor the training of the subjects, and thus did not contain information on how the subjects developed the fatigue.
Promjene srednjih brzina krvnog protoka (MBFV) u stražnjim moždanim arterijama (PCA) bilježene su tijekom vidne stimulacije u skupini od 51 zdravog desnorukog dobrovoljca. Skupina se sastojala od 27 ...(52,9%) muških i 24 (47,1%) ženskih ispitanika u dobi od 20 do 59 (srednja dob 36,98) godina. Mjerenja su se izvodila pomoću ručne sonde od 2 MHz za transkranijski Doppler (TCD) kroz temporalni prozor, dok su ispitanici oči držali otvorenima, zatvorenima i dok su gledali u bijelo svjetlo. U polovice ispitanika najprije je ispitana desna PCA, a potom lijeva PCA, a u druge polovice primijenjen je obrnuti postupak. Statistička analiza je provedena pomoću Wilcoxonova parnog rank testa. U lijevoj PCA je MBFV bila 41,2±8,6 cm/s (srednja vrijednost ± SD) uz otvorene oči, 27,8±8,5 cm/s uza zatvorene oči i 42,3±9,1 cm/s dok su gledali u bijelo svjetlo. U desnoj PCA je MBFV bila 41,7±8,9 cm/s uz otvorene oči, 28,2±9,1 cm/s uza zatvorene oči i 42,4±8,8 cm/s dok su gledali u bijelo svjetlo. Razlike u MBFV između zatvorenih i otvorenih očiju, te između otvorenih očiju i gledanja u bijelo svjetlo bile su statistički značajne za lijevu PCA (p<0,001, z=-6,2146, odnosno p<0,001, z=-3,4836). U desnoj PCA je razlika u MBFV bila statistički značajna između otvorenih i zatvorenih očiju (p<0,001, z=-6,2146, odnosno p<0,001, z=-3,6928), ali ne između otvorenih očiju i gledanja u bijelo svjetlo (p=0,03, z=-2,1693). Rezultati su pokazali da izravna vidna stimulacija utječe na brzinu krvnog protoka u PCA te da se to može mjeriti pomoću TCD.
