Cilj je ovoga istraživanja bio utvrditi in vivo toksičnost i raspodjelu jednokratne i višekratnih doza polimernih nanočestica L-glutaminske kiseline-g-p(HEMA) u funkciji isporuke lijekova. ...Jednokratna oralna doza nije prouzročila smrtnost, a akutni LD50 iznosio je >2,000 mg/kg tjelesne težine. Višekratne oralne dnevne doze od 25 mg, 50 mg i 100 mg/kg tjelesne težine, davane 28 dana, nisu dovele do značajnih razlika u ukupnoj tjelesnoj i relativnoj težini organa u usporedbi s kontrolnom skupinom. Ove rezultate potvrđuju biokemijski i histološki nalazi. Izloženost nanočesticama nije uzrokovala statistički značajne razlike u broju mikronukleusa u stanicama koštane srži miševa u odnosu na kontrolu. Raspodjela nanočestica u tijelu mijenjala se s vremenom, a nanočestice bi doprle u organe, pa i u koštanu srž, unutar prvih šest sati od primitka doze, što je utvrđeno ex vivo snimkama dobivenim pomoću sustava IVIS® Spectrum. Naši rezultati upućuju na to da su polimerne nanočestice L-glutaminske kiseline-g-p(HEMA) biokompatibilne i imaju potencijala za primjenu kao sustav isporuke lijekova.
The aim of this safety study in mice was to determine
toxicity and biodistribution potential of a single and multiple doses of L-glutamic acid-g-p(HEMA) polymeric nanoparticles as a drug delivery ...system. The single dose did not cause any lethal effect, and its acute oral LD
was >2.000 mg/kg body weight (bw). Multiple doses (25, 50, or 100 mg/kg bw) given over 28 days resulted in no significant differences in body and relative organ weights compared to control. These results are supported by biochemical and histological findings. Moreover, nanoparticle exposure did not result in statistically significant differences in micronucleus counts in bone marrow cells compared to control. Nanoparticle distribution was time-dependent, and they reached the organs and even bone marrow by hour 6, as established by
imaging with the IVIS
spectrum imaging system. In conclusion, L-glutamic acid-g-p(HEMA) polymeric nanoparticles appear biocompatible and have a potential use as a drug delivery system.
The aim of this study was to investigate the genotoxic potential of low doses of chlorpyrifos (CPF) on blood and bone marrow cells in adult male Wistar rats. CPF was administered by oral gavage at ...daily doses of 0.010, 0.015, and 0.160 mg/kg of body weight (bw) for 28 consecutive days. Positive control (PC) was administered 300 mg/kg bw/day of ethyl methane sulphonate (EMS) for the final three days of the experiment. Toxic outcomes of exposure were determined with the
micronucleus (MN) assay and alkaline comet assay. The 28-day exposure to the 0.015 mg/kg CPF dose, which was three times higher than the current value of acute reference dose (ARfD), reduced body weight gain in rats the most. The
MN assay showed significant differences in number of reticulocytes per 1000 erythrocytes between PC and negative control (NC) and between all control groups and the groups exposed to 0.015 and 0.160 mg/kg bw/day of CPF. The number of micronucleated polychromatic erythrocytes per 2000 erythrocytes was significantly higher in the PC than the NC group or group exposed to 0.015 mg/kg bw/day of CPF. CPF treatment did not significantly increase primary DNA damage in bone marrow cells compared to the NC group. However, the damage in bone marrow cells of CPF-exposed rats was much higher than the one recorded in leukocytes, established in the previous research. Both assays proved to be successful for the assessment of CPFinduced genome instability in Wistar rats. However, the exact mechanisms of damage have to be further investigated and confirmed by other, more sensitive methods.
Yellow gentian (
L.), a medicinal plant widely used in traditional medicine, displays multiple biological effects, ranging from beneficial to toxic. Since many promising applications have been ...reported so far, our aim was to evaluate its potential concentration- and time- dependent cytotoxic and genotoxic effects
. To that end we exposed human peripheral blood mononuclear cells to 0.5, 1, and 2 mg/mL of yellow gentian root extract (YGRE) to determine its effects on oxidative stress parameters pro/antioxidant balance (PAB) and lipid peroxidation, DNA damage (alkaline comet assay and chromosome aberrations), and cell viability (trypan blue exclusion test). Cell viability decreased with increasing concentrations and treatment duration. Only the lowest YGRE concentration (0.5 mg/mL) increased oxidative stress but produced minor DNA damage and cytotoxicity. At higher concentrations, redox parameters returned to near control values. The percentage of chromosome aberrations and percentage of DNA in the comet tail increased with increased YGRE concentration after 48 h and declined after 72 h of treatment. This points to the activation of DNA repair mechanism (homologous recombination), evidenced by the formation of chromosomal radial figures after 72 h of treatment with the highest YGRE concentration of 2 mg/mL. Our results suggest that YGRE, despite induction of cytotoxic and genotoxic effects, activates cell repair mechanisms that counter oxidative and DNA lesions and induce cell death in highly damaged cells. Therefore, observed protective effects of yellow gentian after longer exposure could be a result of activated repair and removal of cells with irreparable damage.
The aim of this study was to evaluate the genetic damage in human peripheral blood lymphocytes following 24 and 48- hour exposure to a commercial diazinon formulation Basudin 60EM
at concentrations ...between 0.01 and 40 μg mL
. For this purpose we used the micronucleus (MN), fluorescence in situ hybridization (FISH), and alkaline single cell gel electrophoresis (comet) assay. Diazinon significantly increased the frequency of micronucleated cells compared to control. Forty-eight-hour exposure increased this frequency even at lower concentrations (0.01
μg mL
). The FISH results revealed aneugenic effects at 10 μg mL
. The comet assay also confirmed DNA damage at concentrations between 10 and 40 μg mL
. Our findings have confirmed the genotoxic potential of diazinon and its cytotoxic effect on human lymphocytes. The increased DNA damage in our study raises concern about the current assessment of the health risk posed by this pesticide and calls for a high level of caution in agricultural and household use.
Cilj je ovog istraživanja bio ocijeniti genetička oštećenja u limfocitima ljudske periferne krvi nakon 24-satne odnosno 48-satne izloženosti komercijalnom diazinonu (Basudin 60EM
) u rasponu koncentracija od 0,01 do 40 μg mL
. U tu smo svrhu rabili mikronukleus (MN)-test, fluorescencijsku in situ hibridizaciju (FISH) i metodu elektroforeze pojedinačnih stanica u agaroznom gelu (tzv. komet-test). Diazinon je značajno povećao učestalost stanica s mikronukleusima u odnosu na kontrolu. Taj je učinak bio još izraženiji nakon 48-satne izloženosti, gdje je značajno povećanje zamijećeno već pri koncentracijama diazinona od 0,01 do 10 μg mL
. FISH je pokazao aneugeno djelovanje diazinona u koncentranciji od 10 μg mL
. Naši rezultati potvrdili su ranija saznanja o genotoksičnom i citotoksičnom djelovanju diazonona na ljudske limfocite. Oštećenje DNA koje smo zamijetili u našem istraživanju dovodi u pitanje trenutačne procjene zdravstvenih rizika povezanih s tim pesticidom te poziva na izrazit oprez pri njegovoj primjeni u poljoprivredi i kućanstvima.
T-2 Toxin: Incidence and Toxicity in Poultry Sokolovic, Marijana; Garaj-Vrhovac, Verica; Simpraga, Borka
Arhiv za higijenu rada i toksikologiju,
03/2008, Volume:
59, Issue:
1
Journal Article
Peer reviewed
Open access
T-2 toxin is the most toxic type A trichothecene mycotoxin. It is the secondary metabolite of the Fusarium fungi, and is common in grain and animal feed. Toxic effects have been shown both in ...experimental animals and in livestock. It has been implicated in several outbreaks of human mycotoxicoses. Toxic effects in poultry include inhibition of protein, DNA, and RNA synthesis, cytotoxicity, immunomodulation, cell lesions in the digestive tract, organs and skin, neural disturbances and low performance in poultry production (decreased weight gain, egg production, and hatchability). Concentrations of T-2 toxin in feed are usually low, and its immunosuppressive effects and secondary infections often make diagnosis difficult. If at the onset of the disease, a change in diet leads to health and performance improvements in animals, this may point to mycotoxin poisoning. Regular control of grain and feed samples is a valuable preventive measure, and it is accurate only if representative samples are tested. This article reviews the incidence and toxic effects of T-2 toxin in poultry.
T-2 toksin je najtoksičniji predstavnik trikotecenskih mikotoksina tipa A. On je sekundarni produkt metabolizma plijesni roda Fusarium i često je prisutan u žitaricama i hrani za životinje. Štetni učinci uočeni su u eksperimentalnih životinja i životinja u uzgoju. On se povezuje s pojavom bolesti ljudi od mikotoksikoza. Učinci toksina u peradi su višestruki: inhibicija sinteze proteina, DNA i RNA, citotoksični učinak, imunomodulatorni učinak, oštećenje stanica probavnog sustava, organa i kože, živčani poremećaji te pad proizvodnih karakteristika u uzgoju peradi (slabiji prirast, pad nesivosti i valivosti). Koncentracije T-2 toksina u hrani redovito su vrlo malene, a zbog imunosupresivnog djelovanja toksina te istodobne sekundarne infekcije bolest se često teško dijagnosticira. Pri pojavi bolesti promjenom hrane može doći do poboljšanja zdravstvenog stanja, što također upućuje na moguće trovanje mikotoksinima. Redovita kontrola uzoraka žitarica i hrane za životinje jedna je od preventivnih mjera, a detekcija mikotoksina u žitaricama i hrani pouzdana je samo ako se ispituje reprezentativan uzorak. U radu su opisani učestalost i toksični učinci T-2 toksina u peradi.
The purpose of this study was to evaluate the genotoxic potential of components leached from two conventional self-curing glass-ionomer cements (Fuji IX and Ketac Molar), and light-curing, resin ...modified glass-ionomer cements (Vitrebond, Fuji II LC). Evaluation was performed on human lymphocytes using alkaline and hOGG1 modified comet, and micronucleus assays. Each material, polymerised and unpolymerised, was eluted in extracellular saline (1 cm
mL
) for 1 h, 1 day, and 5 days. Cultures were treated with eluates using final dilutions of 10
, 10
, and 10
. Alkaline comet assay did not detect changes in DNA migration of treated cells regardless of the ionomer tested, polymerisation state, and elution duration. Glass ionomers failed to significantly influence micronucleus frequency. No oxidative DNA damage in treated lymphocytes was observed using hOGG1 modified comet assay. Obtained results indicate high biocompatibility of all tested materials used in the study under experimental conditions.
Svrha istraživanja bila je procijeniti genotoksični potencijal komponenata koje izlučuju dva konvencionalna samopolimerizirajuća stakleno-ionomerna cementa (Fuji IX i Ketac Molar) te svjetlosno polimerizirajući i smolom modificirani stakleno-ionomerni cementi (Vitrebond, Fuji II LC). Istraživanje je provedeno na ljudskim limfocitima primjenom alkalnog komet testa, komet testa modificiranog hOGG1 enzimom te mikronukleus testa. Svaki materijal, polimerizirani i nepolimerizirani, eluiran je u fiziološkoj otopini (1 cm
mL
) tijekom jednog sata, jednog dana i tijekom 5 dana. Kulture limfocita tretirane su eluatima u razrjeđenjima 10
, 10
i 10
. Alkalnim komet testom nisu zabilježene promjene u migraciji DNA iz tretiranih stanica bez obzira na ispitani ionomer, vrstu polimerizacije i trajanje elucije. Izloženost staklenim ionomerima nije značajno utjecala na učestalost mikronukleusa. Primjenom hOGG1 modificiranog komet testa nije zamijećeno oksidativno oštećenje DNA u tretiranim limfocitima. Dobiveni rezultati upućuju na visoki stupanj biokompatibilnosti svih testiranih materijala koji su se koristili u eksperimentalnim uvjetima.
2,3,7,8-tetrachlorodibenzo-p-dioxin (TCDD) is a very toxic environmental pollutant that raises great public concern about its impact on human health. Recent studies indicate that laurel leaf extract ...exhibits antioxidant properties that can counter the toxic effects of certain compounds in the liver. The aim of this study was to assess how effective LE is against the toxicity of TCDD in a primary culture of rat hepatocytes. The extract (50 mg L-1, 100 mg L-1, and 200 mg L-1) was added to cultures alone or with TCDD (1.61 mg L-1 and 3.22 mg L-1) for 48 hours. Cell viability was measured using the 3-(4,5-dimethyl-thiazol-2-yl) 2,5-diphenyltetrazolium bromide (MTT) assay and the lactate dehydrogenase (LDH) cytotoxicity assay, while oxidative damage was assessed by measuring total antioxidant capacity (TAC) and total oxidative stress (TOS). DNA damage was also analysed using the micronucleus (MN) assay of the cultured hepatocytes. TCDD alone lowered, and laurel extract had no effect on cell viability. TCDD also increased TOS and significantly decreased TAC. It significantly increased the frequency of micronucleated hepatocytes in a dose-dependent manner. In cultures exposed to LE alone, TOS did not change and TAC significantly increased in a dose-dependent manner. Added to TCDD, laurel countered its toxic effects and showed protective effects against TCDD-mediated DNA damage. This points to the therapeutic potential of laurel against TCDD toxicity in the liver.
2,3,7,8-tetraklordibenzo-p-dioksin (TCDD) vrlo je toksičan onečišćivač okoliša koji izaziva veliku zabrinutost zbog mogućih posljedica za zdravlje ljudi. Nedavna su ispitivanja pokazala da ekstrakt lovorova lista (Laurus nobilis L.) ima antioksidacijska svojstva koja ublažavaju hepatotoksičnost. Cilj je ovog ispitivanja bio istražiti djelotvornost ekstrakta lovorova lista protiv toksičnoga djelovanja TCDD-a na primarnoj kulturi hepatocita. Kulturama je ekstrakt dodan u dozama od 50 mg L-1, 100 mg L-1 odnosno 200 mg L-1 sam ili zajedno s TCDD-om u dozama od 1,61 mg L-1 odnosno 3,22 mg L-1. Izloženost je u oba slučaja trajala 48 h. Zatim je ispitana vijabilnost hepatocita s pomoću MTT-testa i testa na laktat dehidrogenazu (LDH). Oksidativno oštećenje mjerili smo s pomoću ukupnog antioksidativnoga kapaciteta i ukupnoga oksidativnog stresa. Oštećenje DNA hepatocita procijenjeno je s pomoću mikronukleus testa. MTT i LDH pokazali su da TCDD smanjuje vijabilnost hepatocita, ali ne i ekstrakt lovorova lista. TCDD je također povisio razinu ukupnoga oksidativnog stresa te smanjio ukupni antioksidativni kapacitet. Broj mikronukleusa rastao je s dozom TCDD-a. Nasuprot tomu, u hepatocitima izloženim samo ekstraktu lovorova lista nisu izmijenjene razine ukupnoga oksidativnog stresa, dok je ukupni antioksidativni kapacitet značajno rastao s dozom. Ekstrakt lovorova lista usto je ublažio toksično djelovanje TCDD-a na hepatocite u primarnoj kulturi. Stoga lovorov list štiti protiv oštećenja DNA uzrokovanoga TCDD-om. To ukazuje na mogućnost terapijske primjene ekstrakta lovorova lista protiv toksičnoga djelovanja TCDD-a u jetri.
Žuta lincura (Gentiana lutea L.), ljekovita biljka koja se često koristi u tradicionalnoj medicini, pokazuje višestruke biološke učinke, od korisnih do toksičnih. Budući da je do sada zabilježeno ...mnogo mogućih primjena, cilj nam je bio procijeniti potencijalne citotoksične i genotoksične učinke ekstrakta korijena te biljke, koji ovise o njegovoj koncentraciji i vremenu izlaganja in vitro. Mononuklearne stanice ljudske periferne krvi izložili smo ekstraktu korijena žute lincure (YGRE), koncentracije 0,5 mg/mL, 1 mg/mL i 2 mg/mL, da bismo utvrdili njegove učinke na parametre oksidacijskoga stresa pro/antioksidacijski balans (PAB) i peroksidacija lipida, oštećenja DNA (alkalni komet test i kromosomske aberacije) i preživljavanje stanica (tripan plavo bojenje). Preživljavanje stanica smanjivalo se s povećanjem koncentracije i trajanja izlaganja. Samo najniža koncentracija YGRE-a (0,5 mg/mL) dovela je do povećanja oksidacijskoga stresa, ali je proizvela manja oštećenja DNA i citotoksičnost. Pri višim koncentracijama, redoks parametri vratili su se blizu razine kontrolnih vrijednosti. Postotak kromosomskih aberacija i postotak DNA u repu kometa povećavao se s povećanom koncentracijom YGRE-a nakon 48 sati i smanjivao nakon 72 sata tretmana. To upućuje na aktiviranje mehanizma popravka DNA (homologna rekombinacija), što dokazuje prisutnost kromosomskih radijalnih struktura nakon 72 sata tretmana najvišom koncentracijom YGRE-a od 2 mg/mL. Naši rezultati pokazuju da YGRE, unatoč induciranju citotoksičnih i genotoksičnih učinaka, aktivira mehanizme popravka stanica koji suzbijaju oksidacijske i DNA lezije i induciraju smrt visoko oštećenih stanica. Zaključak je da uočeni zaštitni učinci dužeg izlaganja ekstraktu korijena žute lincure mogu biti rezultat aktivnoga popravka i uklanjanja stanica s nepopravljivim oštećenjima.
Istražen je genotoksični potencijal niskih doza klorpirifosa na uzorcima krvi i stanica koštane srži u odraslih mužjaka štakora soja Wistar. Pokusnim je životinjama klorpirifos bio 28 dana oralno ...apliciran pomoću sonde u dnevnim dozama od 0,010 mg/kg t. m., 0,015 mg/kg t. m. i 0,160 mg/kg t. m. Kao pozitivna kontrola korišten je etil metan sulfonat (EMS) u dozi od 300 mg/kg t. m. tijekom posljednja tri dana pokusa. Toksični ishodi izloženosti klorpirifosu istraženi su primjenom in vivo mikronukleus (MN) testa i alkalnoga komet-testa. Utvrdili smo da je 28-dnevna izloženost klorpirifosu u dozi od 0,015 mg/kg t. m./dan, koja je trostruko viša od važeće vrijednosti akutne referentne doze, u najvećoj mjeri smanjila prirast tjelesne mase štakora. Rezultati MN-testa upućuju na značajne razlike u broju retikulocita na 1000 eritrocita između pozitivne i negativne kontrole te između obiju kontrola i skupina izloženih klorpirifosu u dnevnim dozama 0,015 i 0,160 mg/kg t. m. Broj polikromatskih eritrocita s mikronukleusima na 2000 eritrocita u pozitivnoj kontroli bio je značajno povećan u usporedbi s negativnom kontrolom te s uzorcima krvi štakora izloženih klorpirifosu u dnevnoj dozi od 0,015 mg/kg t. m. Izloženost CPF-u nije uzrokovala statistički značajan porast razine primarnih oštećenja DNA u stanicama koštane srži u usporedbi s razinama spontanih oštećenja DNA, izmjerenima alkalnim komet-testom u negativnoj kontroli. Međutim, razine oštećenja u stanicama koštane srži štakora izloženih klorpirifosu bile su značajno više od onih zabilježenih u leukocitima, koje su poznate iz prethodnih istraživanja. Oba su se testa pokazala uspješnima za procjenu nestabilnosti genoma izazvanih klorpirifosom u Wistar štakora. Međutim, točni mehanizmi oštećenja moraju se dodatno istražiti i potvrditi drugim osjetljivijim metodama.
PDF
