Suprimirajući renin-angiotenzin-aldosteronski sustav (RAAS), inhibitori enzima koji konvertira angiotenzin (prema engl. angiotensin-converting-enzyme – ACE) imaju posebno značenje u liječenju ...esencijalne hipertenzije. ACE-inhibitori snižavaju arterijski tlak smanjujući periferni vaskularni otpor bez kompenzacijskog povišenja srčane frekvencije, promjene osjetljivosti baroreceptora ili pojave refleksne tahikardije. Istraživanja pokazuju da ACE-inhibitori mogu spriječiti i zaustaviti oštećenja ciljnih organa poput hipertrofije lijeve klijetke. Usporavanje oksidacije LDL-čestica, kao i smanjivanje krvožilnog oksidativnog stresa, proliferacije i hipertrofije glatkih mišićnih stanica te tromboembolijskih procesa povezuje se s usporavanjem napredovanja ateroskleroze. Spomenutim mehanizmima objašnjavaju se učinci ACE-inhibitora u smislu smanjenja ukupne i kardiovaskularne smrtnosti te opasnosti od nastanka infarkta miokarda u bolesnika sa zatajivanjem srca. U stanjima poput šećerne bolesti, metaboličkog sindroma i oštećenja funkcije bubrega ACE-inhibitori su potvrđeni kao temelj poboljšanja dugoročne prognoze. Snižavajući kapilarni tlak u glomerulima vazodilatacijom eferentnih arteriola, ACE-inhibitori znatno usporavaju napredovanje mikroalbuminurije u izraženiju proteinuriju i usporavaju gubitak bubrežne funkcije ne samo u dijabetičkoj nefropatiji već i u glomerulopatijama, intersticijskom nefritisu i nefrosklerozi. Moguće nuspojave ACE-inhibitora jesu hipotenzija, hiperkaliemija, pogoršanje bubrežne funkcije, suhi kašalj, angioedem, neutropenija, proteinurija, kožni osip i nastanak sindroma fetalne blokade RAAS-a. Uz nužne mjere opreza ACE-inhibitori primijenjeni u bolesnika s odgovarajućim metaboličkim i kardiovaskularnim poremećajima mogu uspješno sniziti povišeni arterijski tlak, a, čini se, bolje od drugih antihipertenziva pridonijeti očuvanju funkcije organa te poboljšati kvalitetu života i ukupnu prognozu.
Arterijska hipertenzija glavni je nezavisni, promjenjivi čimbenik rizika za kardiovaskularni pobol. Prevalencija arterijske hipertenzije iznosi 37% te najmanje svaka treća odrasla osoba ima razinu ...arterijskog tlaka višu od 140/90 mm Hg, a regulacija se postiže tek u 20 % slučajeva. Prevalencija arterijske hipertenzije je u porastu kod djece i mladih. Podaci o velikoj prevalenciji i nepostizanju ciljeva liječenja zabrinjavajući su i predstavljaju ozbiljan zadatak i veliki izazov za liječnika obiteljske medicine.
Dosljednom primjenom novih Smjernica za dijagnostiku i liječenje arterijske hipertenzije Europskoga društva za hipertenziju i Europskoga društva za kardiologiju, izdanih u rujnu 2018. godine u svakodnevnoj praksi u obiteljskoj medicini može se očekivati unapređenje skrbi o bolesnicima s arterijskom hipertenzijom i smanjenje kardiovaskularnog rizika u cjelokupnoj populaciji.
The degree of patient cooperation plays a key role in the success of antihypertensive drug therapy. Non-adherence is the major health and economic problem in the treatment of arterial hypertension ...(HTA). The aim of the study was to evaluate the degree of adherence in hypertensive patients and to study risk factors affecting adherence and the effects of non-adherence on blood pressure (BP). We performed a cross-sectional study, which involved 170 outpatients with HTA, treated in primary healthcare. Patients were divided into two groups, depending on the degree of adherence, measured using a validated survey form. Statistical analysis was performed using the Pearson's Chi-square and t-test. Good adherence was observed in 126 (74.12%) outpatients. Elderly patients with longer duration of HTA and larger number of drugs in the therapy showed a lower degree of adherence, with more side-effects (p<0.01). Patients younger than 65 years were found to be more likely to adhere to their medication regimen, compared to elderly patients (χ2=21.3; p<0.01; OR=6.0 95%, CI 2.76-13.04). Uncontrolled BP occurred in the significantly higher percentage in non-adherent patients (59.1%) compared to the adherent group (21.4%) (χ2=19.84; p<0.01; OR=5.30 95%, CI 2.39-11.85). The most common reason for poor adherence was non-compliance with dosage regimen (27.27%).
The medication adherence rate was found to be low among elderly patients. A poor adherence was found to negatively affect BP control. Determining the factors for non-adherence and developing multidisciplinary intervention programs to address the identified factors are necessary to improve adherence to medication and BP control.
Uspješna transplantacija je metoda izbora u liječenju pacijenata koji se nalaze u završnom stadiju kronične bubrežne bolesti, odnosno terminalne bolesti (akutne ili kronične) jetre, srca ili pluća. ...Uvođenje novih, potentnijih imunosupresivnih lijekova značajno je smanjilo učestalost kriza odbacivanja presađenog organa. Unatoč značajnom napretku transplantacijske medicine, dugoročno preživljavanje pacijenata s presađenim organom i dalje je značajno niže u odnosu na opću populaciju. Navedeno je posljedica povećane incidencije kardiovaskularnih bolesti u ovoj populaciji pacijenata, koje su i glavni uzrok povećanog mortaliteta. Pojava tradicionalnih čimbenika rizika za razvoj kardiovaskularnih bolesti, odnosno komponenti metaboličkog sindroma (arterijska hipertenzija, novonastala šećerna bolest ili pogoršanje od ranije poznate šećerne bolesti, pretilosti te poremećaj metabolizma masnoća) učestaliji su u pacijenata koji su podvrgnuti transplantaciji solidnih organa nego u općoj populaciji. Posljedica su primijenjene imunosupresivne terapije. U prvom redu nužne su redovite i stalne provjere zdravstvenog stanja pacijenata koji su podvrgnuti transplantaciji solidnih organa. Uz kontrolu laboratorijskih parametara funkcije presatka, vrlo je važna kontrola krvnog tlaka, metabolizma glukoze i masnoća sa svrhom sprječavanja razvoja kardiovaskularnih bolesti, poboljšanja funkcije presatka i kvalitete života te smanjenja mortaliteta ove populacije pacijenata.
Sildenafilcitrate (SILD) orodispersable sublingual tablets (ODSTs) have been developed using two comparative techniques for improving their oral disintegration, dissolution and bioavailability in ...order to manage acute attacks of pulmonary arterial hypertension (PAH). The techniques employed were direct compression of SILD-poloxamer 188 solid dispersions (SDs) and freeze drying using various excipients. The physicochemical and solid- -state properties, as well as the dissolution behavior of the tablets were evaluated. Moreover, SILD bioavailability in human volunteers from the prepared ODSTs was compared to that of the conventional oral tablet. Incorporation of SD of poloxamer188 in sublingual tablets together with Pharmaburst using the direct compression technique enhanced the extent and dissolution rate of SILD with 100 % of drug being dissolved after 7 minutes. However, the lyophilization process was superior in enhancing dissolution and 100 % of SILD was dissolved after only one minute. Moreover, the in vivo study showed that the AUC0-12 of lyophilized tablets was significantly higher than that of directly compressed tablets, with bioavailability values of 159.81 and 140.85 %, respectively, compared to the commercial oral product
U radu je opisan razvoj sublingvalnih tableta citrata (SILD) raspr{ivih u ustima (ODST) za terapiju plu}ne arterijske hipertenzije (PAH), sa svrhom pove}anja raspada nakon peroralne primjene, pove}anja osloba|anja i bioraspolo`ivosti. Primijenjena je metoda izravne kompresije ~vrstih disperzija (SD) sildenafila i poloksamera 188 i liofilizacija, a u izradi su upotrjebljena razli~ita pomo}na sredstva. Evaluirana su fizikokemijska svojstva te osloba|anje ljekovite tvari iz tableta. Osim toga, na dobrovoljcima je uspore-|ivana bioraspolo`ivost sildenafila iz ODST-a i standardnih tableta za peroralnu primjenu. Uklapanje SD poloksamera 188 u sublingvalne tablete uz Pharmaburst i kori{tenje izravne kompresije pove}alo je osloba|anje SILD-a tako da je nakon 7 minuta 100 % lijeka bilo otopljeno. Me|utim, liofilizacija se pokazala superiornom za pove}anje osloba- |anja jer se 100 % SILD-a oslobodilo nakon samo jedne minute. tovi{e, in vivo studije su pokazale da je AUC0-12 liofiliziranih tableta bila zna~ajno ve}a nego iz tableta dobivenih izravnim komprimiranjem, uz vrijednosti za bioraspolo`ivost od 159,81, odnosno 140,85 % u odnosu na komercijalno dostupne proizvode.
Primarna moždana krvarenja predstavljaju značajni javnozdravstveni problem s obzirom
na visok mortalitet i stupanj invalidnosti kod preživjelih bolesnika, što za posljedicu
ima dugotrajno liječenje. ...Najznačajniji čimbenik rizika za nastanak moždanog krvarenja je
arterijska hipertenzija, a njena regulacija kod bolesnika s primarnim moždanim krvarenjem
predstavlja okosnicu liječenja. U bolesnika s poremećajem svijesti neophodno je liječenje
povišenog intrakranijskog tlaka s ciljem sprječavanja sekundarnog oštećenja mozga održavanjem
adekvatne moždane perfuzije mjerene cerebralnim perfuzijskim tlakom. Prema važećim
smjernicama u liječenju primarnih moždanih krvarenja u nekim slučajevima potrebno je
poduzeti i određene specifične mjere. Unatoč brojnim istraživanjima specifičnog lijeka za
sada nema.
Metabolic syndrome (MetS) is a chronic, multi-component disease characterised by central obesity, hyperglycaemia, dyslipidaemia, and hypertension. Since MetS leads to type 2 diabetes, cardiovascular ...disease, development of certain cancers, and eventually to premature death, it is not surprising that it draws the attention of scientists around the world. The aetiopathology of MetS is complex and still not fully understood. This review focuses on the role of endocrine factors such as cortisol and insulin in the development of MetS. It also takes a look at some of the contributing lifestyle and genetic factors as well as at the current knowledge about its treatment.
Metabolički sindrom (MetS) kronična je višekomponentna bolest, koju karakteriziraju abdominalna debljina, hiperglikemija, dislipidemija i hipertenzija. Kako MetS dovodi do razvoja šećerne bolesti tipa 2, kardiovaskularnih i nekih malignih bolesti te posljedično do prerane smrti, ne čudi da MetS privlači pozornost znanstvenika diljem svijeta. Etiopatologija MetSa je kompleksna te još nije u potpunosti razjašnjena. Cilj je ovoga rada dati literaturni pregled uloge nekih endokrinih poremećaja, kao što su poremećaj kortizola i inzulina, u razvoju MetSa. Također, razmatrani su i neki faktori načina života/životnog stila te genetički faktori koji pridonose razvoju MetSa. Na kraju su spomenuta trenutačna saznanja u liječenju MetSa i njegovih komponenti.
Hypertension is a frequent, chronic cardiovascular disease both in industrially developed and developing countries; its frequency ranges between 20 and 40 %. Although the prevalence of hypertension ...in women is lower than that in men, it reaches 70% to 80% in women above 70 years of age, and is a strong predictor of cardiovascular risk. Osteoporosis (OP) is systematic skeletal disorder with lower bone mass and damages of bone tissue microarchitecture. The aim of this study was to ascertain the association between hypertension and osteoporosis as two mass noninfectious deceases.The examination involved three hundred postmenopausal women who came for densitometry inspection; none of them had some major cardiovascular event (myocardial infarction, cerebrovascular stroke) and ischemic heart disease. From all of them were taken personal data, personal and familial case histories. The parameters used in the further analysis were: body mass, body height, waist circumference, blood pressure; laboratory analysis: cholesterol, HDL, LDL, glycemia, Ca and P in serum and Ca in urine. In addition, there was calculated a ten-year risk of cardiovascular event according to SCORE system, using tables for high risk; bone mineral density on Hologic Discovery QDR-C was shown as T score on the lumbar part of the spinal column. The patients were divided into tree groups based on the measures of bone density: the patients with osteoporosis - bone density with T score lower than 2.5 SD (100 patients); patients with osteopenia - T score from -1 to -2,5 SD (100), and control group of patients with normal bone density T score from +1 to -1 SD (100).The mean age of postmenopausal women (control group) with normal bone density was 54.10±3.90 years; 56.63±4.76 years in the group with osteopenia (group II); and 60.14±3.55 years in the group of postmenopausal women with osteoporosis.The analysis of variance (ANOVA) and post hoc Dunett`s test showed that there were statistically significant age differences between groups (p<0.001). In the control group, hypertension was reported in 27 (27.0%) patients, in the group with osteopenia in 61 (61.0%) patients, and in group with osteoporosis in 98 (98.0%) patients. Hi-square test confirmed that differences in the presence of AH among the examined groups were statistically significant (p<0.001). Average value of SKP in the control group was 121.30±9.81 mmHg, in the group with osteopenia it was 136.40±13.37 mmHg, and in the group of postmenopausal women with osteoporosis it reached 151.20±8.68 mmHg. There were high statistically significant differences among these values (p<0.001), determined by ANOVA and post hoc test test. The mean value of DKP in the patients with normal bone density was 76.00±5.50 mmHg, in the group with osteopenia 80.90±8.05 mmHg, and in the group with osteoporosis 89.00±6.74 mmHg; there were high statistically significant differences among these values (ANOVA and post hoc test test: p<0.001)Univariate linear regression analysis showed that evry year of age, menopause duration and hypertension (0.012 g/cm2, 0.012 g/cm2, 0.014 g/cm2, respectively) had signitificant influence on the fall of bone density among patients. Elevation of values of SKP and DKP for one unit caused significant decrease of bone density: SKP by 0.005 g/cm2(0.005 - 0.006 g/cm2), DKP by 0.008 g/cm2 (0.007 to 0.010 g/cm2). The patients with hypertension had reduced bone density by 0.138 g/cm2 (0.111 to 0.164 g/cm2).Univariate linear regression analysis showed that every year of age, menopause duration, hypertension and dislipidemia significantly influenced the increase in risk for osteopenia or ostoporosis among patients; every year of age by 25% (17 to 33%), every year of menopause duration by 42% (30 to 54%), every year of hypertension by 62% (41 to 86%).Elevation of SKP and DKP values for one unit significantly influenced the increase in the risk for osteopenia or ostoporosis among patients: SKP by 15% (12 to 19%), DKP by 20% (14 to 25%).Osteoporosis and hypertension are two mass noninfectious diseases, the incidence of which increases with aging of the population. Early menopause, estrogen deficit, age, smoking and physical inactivity are important risk factors. Based on these results, it is appropriate to consider preventive strategy for early detection and management of these diseases.
Some studies suggest that exposure to industrial solvents can affect blood pressure. The objective of this study was to investigate the effect of a mixture of organic solvents on blood pressure in ...women working in a pharmaceutical company in Iran. Four hundred and thirty-three women were included in the study. Women working in packing units (group 1) were not exposed to the mixture of organic solvents, women in new laboratory units (group 2) were exposed to the mixture within the permitted range and women working in old laboratory units (group 3) were exposed to the mixture above the permitted limit. We compared systolic and diastolic blood pressures (SBP & DBP) and prevalence of hypertension and pre-hypertension among groups. The results revealed a significant difference in SBP and pre-hypertension (p<0.001) and hypertension (p<0.05) prevalence between the exposed and the control group, but DBP did not differ significantly. Logistic regression analysis showed a significant association between hypertension and exposure to mixed solvents. Odds ratio for hypertension in the group 2 and group 3 (exposed) workers was 2.36 and 3, respectively, compared to controls. Our results suggest that exposure to a mixture of organic solvents may increase SBP and hypertension and pre-hypertension prevalence in drug manufacture workers. Therefore, more attention should be paid to workers that work in such settings by periodically measuring blood pressure and implementing accurate and comprehensive programs to reduce exposure to organic solvents.
Neka su istraživanja pokazala da izloženost industrijskim otapalima može utjecati na krvni tlak. U ovom smo istraživanju nastojali ispitati utjecaj mješavine organskih otapala na krvni tlak žena koje rade u farmaceutskoj tvrtki u Iranu. Četiristo trideset i tri žene bile su uključene u istraživanje. Žene koje rade u pakirnicama (G1) nisu bile izložene mješavini organskih otapala, žene koje rade u novim laboratorijskim jedinicima (G2) bile su izložene dozvoljenoj granici mješavine, a žene u starim laboratorijskim jedinicama (G3) bile su izložene količini mješavine koja je viša od dozvoljene granične vrijednosti. Usporedili smo sistolički i dijastolički krvni tlak (eng. systolic blood pressure, krat. SBP i eng. diastolic blood pressure, krat. DBP) i prevalenciju hipertenzije i prehipertenzije između navedenih skupina. Otkrili smo značajnu razliku u vrijednostima SBP-a i prevalencije prehipertenzije (p<0,001) i (p<0,05) hipertenzije između skupina G2 i G3, te kontrolne skupine (G1), ali se vrijednosti za DBP nisu značajno razlikovale. Logistička regresijska analiza pokazala je značajnu poveznicu između hipertenzije i izlaganja mješavini otapala. U usporedbi s radnicama koje nisu bile izložene mješavini, omjer izgleda za nastanak hipertenzije u skupini G2 iznosio je 2,36, a u skupini G3 3. Naši rezultati pokazuju da izlaganje mješavini organskih otapala može povisiti vrijednost SBP-a i prevalencije hipertenzije i prehipertenzije kod radnika koji rade u proizvodnji lijekova. Stoga je potrebno posvetiti veću pozornost osobama koje rade u takvim okruženjima, a mjere koje bi valjalo poduzimati uključuju redovito mjerenje krvnog tlaka i provedbu preciznih i sveobuhvatnih programa za smanjenje izlaganja organskim otapalima.
Današnje mjesto diuretika u liječenju hipertenzije Bagatin, Jugoslav; Fabijanić, Damir; Pivac, Nediljko ...
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
12/2007, Volume:
16, Issue:
2_Hipertenzija
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Tijazidski diuretici još su uvijek temeljni lijekovi u liječenju arterijske hipertenzije. Ravnopravni su ostalim skupinama antihipertenziva, a poželjna su kombinacija gotovo sa svim skupinama. ...Izrazito su pogodni u liječenju starijih, crnaca, izolirane sistoličke hipertenzije i zatajivanju srca. U metaanalizama je pokazano da sniženje arterijskog tlaka per se smanjuje incidenciju kardiovaskularnih događaja. Sniženje arterijskog tlaka za 10 mmHg, neovisno o vrsti lijeka, značajno smanjuje incidenciju moždanog udara i koronarnih događaja. Iako su zadnjih godina zapostavljeni zbog svoje niske cijene te blagih, ali prolaznih nuspojava, diuretike moramo upotrebljavati kao osnovu liječenja arterijske hipertenzije.
PDF
