Hipertenzivni poremećaji su među najčešćim komplikacijama trudnoće, a pojavnost im iznosi oko 6%. Znatno povećavaju maternalni, fetalni i neonatalni morbiitet i mortalitet. Preeklampsija je ...definirana pojavom hipertenzije i proteinurije nakon 20 tjedana trudnoće. Iako se ova dva kriterija smatraju klasičnom definicijom preeklampsije, neke trudnice s hipertenzijom ukazuju na ozbiljnost bolesti i u odsutnosti proteinurije. Liječenje hipertenzivnih poremećaja u trudnoći je simptomatsko. Pravastatin je jedan od vodećih i najučinkovitijih statina dobivenih iz prirodnog produkta kompaktina. Statini su široko korišteni lijekovi koji smanjuju rizik od koronarnih bolesti srca i moždanog udara snižavanjem razine kolesterola. Oni selektivno inhibiraju ključni regulatorni enzim sinteze kolesterola, smanjujući tako razinu LDL-a u plazmi. To je najhidrofilniji spoj među statinima, pa se smatra da u maloj količini prelazi posteljicu. Smatra se da pravastatin nije teratogen i da je nepravedno stavljen u kategoriju X za trudnoću prema FDA-u. Dokazano je, pravastatin snižava topljivi receptor Flt-1, a povećava razinu PlGF-a, odnosno pokazao se efikasnim u prevenciji i liječenju preeklampsije. Uz prikaz trudnice s teškom kroničnom hipertenzijom i nakalemljenom preeklamsijom koja je liječena pravastatinom dajemo i literaturni prikaz o utjecaju pravastatina u prevenciji i liječenju preeklampsije.
Preeklampsija je jedna od najozbiljnijih komplikacija trudnoće. Premda etiologija preeklampsije ostaje nepoznata, istraživanja centralne hemodinamike i svježi epidemiološki podaci su doveli u pitanje ...jedinstvenost njezina postanka. Hipertenzija teoretski može nastati sekundarno zbog povišenog otpora ili zbog povećanog srčanog minutnog volumena. Podatci upućuju da oboje, hipoperfuzija organa zbog povećanog krvožilnog otpora i volumena te isto tako hiperperfuzija zbog povećanog zadržavanja tekućine, mogu u trudnoći uzrokovati hipertenziju s proteinurijom. »Functio laesa« zbog hipoperfuzije bubrega očituje se kao proteinurija u hipoperfuzijskom tipu, a i sama hipertenzija može proizvesti umjerenu do značajnu proteinuriju trudnoće. Istraživanje centralne hemodinamike čini se da je koristan način za rano razlikovanje hipo- i hiper-perfuzijskog tipa da bi se prosudio ishod, odgovarajuće liječenje te pacijentice prikladne u izboru istraživanja.
Dijagnoza arterijske hipertenzije, uspješnost liječenja, procjena kardiovaskularnog rizika i epidemiološki podaci tradicionalno su bili bazirani na mjerenjima arterijskoga tlaka učinjenim u ...liječničkim ordinacijama s pomoću klasičnoga živina tlakomjera. Spoznaje o varijabilnosti tlaka, o utjecaju ambijenta ordinacije i prisutnosti medicinskog osoblja na postignute vrijednosti, ali i toksičnost žive i skoro povlačenje živinih tlakomjera iz kliničke upotrebe doveli su do sve raširenije upotrebe kućnog mjerenja tlaka samomjeračima (MATS) i kontinuiranoga 24-satnog mjerenja arterijskoga tlaka (KMAT). Kombinirana primjena svih triju načina mjerenja omogućava točniju klasifikaciju i precizniji dijagnostički i terapijski algoritam. U ovome preglednom članku opisana je jednostavna tehnika mjerenja tlaka u ordinaciji koja ne smije biti podcijenjena te su prikazani prednosti i nedostaci svakoga pojedinog načina mjerenja i upozoreno je na njihovu kompatibilnost s recentnim preporukama međunarodnih društava. U posebnom odlomku opisano je i mjerenje centralnog arterijskoga tlaka, brzine pulsnog vala i određivanje augmentacijskog indeksa, dodatnih čimbenika u procjeni ukupnoga kardiovaskularnog rizika.
Fiksne kombinacije Delić-Brkljačić, Diana
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
12/2010, Volume:
19, Issue:
2_Kardiologija
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Fiksna kombinacija antihipertenzivnih lijekova pojednostavnjuje liječenje i poboljšava suradljivost bolesnika. Fiksne kombinacije omogućuju jednostavnije doziranje te ih bolesnici bolje prihvaćaju. ...Proces titriranja do optimalnog učinka se pojednostavnjuje, što sve pridonosi boljem poštivanju uputa o uzimanju lijeka i većoj djelotvornosti. Kombiniranje lijekova koji imaju komplementaran mehanizam djelovanja može pospješiti korisne učinke obiju komponenata, dok se neželjena djelovanja visokodozne monoterapije mogu reducirati. Osim reguliranja arterijskog tlaka, ovakve kombinacije dokazano dodatno smanjuju pojavnost kardiovaskularnih događaja djelujući na sam mehanizam nastanka bolesti. Posljednje smjernice za liječenje hipertenzije Europskog društva za hipertenziju i Europskoga kardiološkog društva (ESH/ESC) iz 2007. godine koje su obnovljene 2009. godine, kao i rezultati brojnih novijih istraživanja daju prednost kombinacijama ACE-inhibitora ili angiotenzinskih receptora s blokatorom kalcijskih kanala ili diuretikom kao kombinacijom izbora.
Arterijska hipertenzija najveći je javnozdravstveni problem, kako kod nas, tako i u svijetu.
Europske zemlje, uključujući i Hrvatsku, imaju slične epidemiološke podatke uz značajne
razlike prema ...SAD-u. Kontrola povišenog krvnog tlaka u naših bolesnika je niska (19,4 %), stoga
je potrebno intenzivirati mjere primarne prevencije i liječenja. Istodobna i kontinuirana
edukacija i bolesnika i liječnika poboljšat će djelotvornost antihipertenzivne terapije, stoga su
stručna društva unatrag nekoliko godina publicirala čitav niz smjernica koje bi nam trebale pomoći
u liječenju bolesnika. Klasifikacija arterijske hipertenzije, kao i potreba za uvođenjem terapije
prema smjernicama Europskog društva za arterijsku hipertenziju i Europskog društva za
kardiologiju iz 2007. godine zasniva se na vrijednostima krvnog tlaka i ukupnom kardiovaskularnom
riziku. Osnova svakog liječenja je pravilna prehrana i promjena životnih navika (pravilno
dozirana svakodnevna umjerena tjelesna aktivnost, redukcija tjelesne težine uz prestanak
pušenja i umjereni unos alkohola u bolesnika koji ga konzumiraju te prehrana koja se bazira na
voću, povrću, bijelom mesu, ribi te višestruko nezasićenim masnim kiselinama i smanjenom
udjelu soli) koja dovodi do pada arterijskog tlaka, a samim time može dovesti i do pada prevalencije
arterijske hipertenzije (i svih njenih komplikacija). Od farmakološke terapije imamo diuretike,
beta blokatore, blokatore kalcijskih kanala, ACE inhibitore i antagoniste angiotenzinskih
(AT1) receptora. U bliskoj budućnosti na našem tržištu trebali bi im se pridružiti aliskiren (direktni
blokator renina) i eplerenon (selektivni blokator aldosteronskih receptora).
Rezistentna arterijska hipertenzija Ljutić, Dragan; Jeličić, Ivo
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
12/2007, Volume:
16, Issue:
2_Hipertenzija
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Rezistentna arterijska hipertenzija (RAH) definira se kao nemogućnost postizanja ciljnih vrijednosti arterijskog tlaka unatoč upotrebi triju antihipertenzivnih lijekova od kojih je jedan obvezno ...diuretik. Učestalost RAH nije poznata, ali se na osnovi opservacijskih i velikih klinički kontroliranih studija ishoda antihipertenzivnog liječenja pretpostavlja da u općoj populaciji iznosi oko 5%. Uzroci RAH mogu se podijeliti na prividne (nepridržavanje preporučenog liječenja, neadekvatno doziranje lijeka, nepravilnosti u mjerenju arterijskog tlaka, pseudohipertenzija, hipertenzija bijelog ogrtača) i prave (pridružena stanja kao npr. pretilost, neadekvatan barorefl eksni luk, interakcije s drugim lijekovima kao što su npr. nesteroidni antireumatici, hipervolemija, sekundarna arterijska hipertenzija i genske varijacije). U patogenezi RAH istaknuto mjesto zauzima aldosteron: ponajprije svojim vazokonstriktornim učinkom i mogućnošću mijenjanja vaskularne popustljivosti. Nakon temeljite kliničke obrade uz standardni pristup liječenju nove studije upućuju na dodatno značajno sniženje arterijskog tlaka dodavanjem antagonista aldosterona.
Hipertenzija ili, bolje rečeno, posljedice arterijske hipertenzije među najvećim su javnozdravstvenim problemima modernog svijeta. Kardiovaskularne bolesti, cerebrovaskularne bolesti te bubrežna ...bolest najvažnije su posljedice hipertenzije i uzrok su značajnog morbiditeta i mortaliteta i u razvijenim zemljama i u onima u razvoju. Iako postoje dokazi da se uspješnim liječenjem hipertenzije značajno smanjuje rizik od komplikacija i istodobno raspolažemo vrlo dobrim lijekovima, uspjeh liječenja hipertenzije je daleko od željenoga. Dva su osnovna uzroka. Prvi nesuradljivost bolesnika, a drugi, ne manje važan, klinička inercija, tj. pogreška liječnika da na vrijeme korigiraju terapiju. Edukacija bolesnika, a i članova obitelji može pomoći u suradljivosti bolesnika. Klinička inercija može se popraviti edukacijom liječnika, i to na nekoliko načina: stručnim i znanstvenim člancima, u obliku simpozija te jasnim i nedvojbenim smjernicama o liječenju.
Arterijska hipertenzija (AH) jedan je od najvažnijih sprečivih (preventabilnih) uzroka prijevremenog umiranja i jedan od najvećih javnozdrastvenih problema današnjice u svijetu. Prevalencija AH je ...veća nego ranije i kreće se oko 40% u odraslim populacijama europskih zemalja, dok je u Sjedinjenim Američkim Državama značajno niža. Prema rezultatima studije “Epidemiologija arterijske hipertenzije u Hrvatskoj (EH-UH)” prevalencija AH u Hrvatskoj je 37,5%. AH je učestalija u žena nego u muškaraca, što se podudara s većinom drugih zemalja diljem svijeta, uključujući SAD u kojem se bilježi značajniji porast prevalencije AH u žena, kao i u zemljama bivših socijalističkih ekonomija. Žene u Hrvatskoj svjesnije su od muškaraca, češće se liječe i u većem broju postižu kontrolu AT-a unatoč prosječno nižem stupnju obrazovanja, višem ITM-u i nižim mjesečnim primanjima. U Hrvatskoj se liječi nešto više hipertoničara
od europskog prosjeka, ali manje nego u SAD-u i Kanadi. Kontrola AH u Hrvatskoj je iznad europskog prosjeka, izuzev nešto bolje kontrole u Španjolskoj i Engleskoj. Kao i u većine europskih zemalja, Hrvatska ima sličnu distribuciju AT-a i AH uz lošije rezultate u usporedbi sa SAD-om i Kanadom koji su iako daleko ispred nas, i dalje u velikoj mjeri ugroženi visokim brojem radno onesposobljenih ljudi zbog posljedica koje nosi AH u obliku povećane kardiovaskularne smrtnosti i pobola. Stoga su osvješćivanje problema, rano otkrivanje AH osobito u određenim segmentima populacije, prihvaćanje zdravih životnih navika te redovito uzimanje terapije ključni u postizanju bolje kontrole AT-a, a time i boljeg i dužeg života.
Diuretici Mavrić, Žarko; Zaputović, Luka; Vitezić, Dinko
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
12/2010, Volume:
19, Issue:
2_Kardiologija
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Diuretici su lijekovi koji smanjuju volumen ekstracelularne tekućine povećavanjem izlučivanja soli i vode putem bubrega. Mogu se podijeliti prema kemijskoj strukturi, mehanizmu i mjestu djelovanja: ...diuretici Henleove petlje (furosemid, bumetanid, torasemid, etakrinska kiselina), tijazidi i tijazidima slični spojevi (hidroklorotijazid, klortalidon, metolazon, indapamid), diuretici koji štede kalij (amilorid, triamteren), antagonisti aldosteronskih receptora (spironolakton, eplerenon), inhibitori karboanhidraze (acetazolamid), osmotski diuretici (manitol) i antagonisti vazopresina (tolvaptan, liksivaptan, konivaptan). Indikacije za primjenu diuretika su široke: stanja praćena retencijom tekućine (zatajivanje srca, ciroza jetre, nefrotski sindrom), hiperkalemija, arterijska hipertenzija, nefrogeni dijabetes insipidus, hiperkalciurija, hiperaldosteronizam. U liječenju arterijske hipertenzije jedni su od osnovnih lijekova, i to primijenjeni kao monoterapija ili u kombinaciji s drugim antihipertenzivima. U zatajivanju srca primjenjuju se u svih bolesnika s kliničkim znakovima ili simptomima plućne ili sistemske venske kongestije.
PDF
