Novonastale društvene okolnosti Zapada između ostalog uključuju sve veći
broj aktivističkih skupina koje se zalažu za prava LGBT+ osoba, paralelno
s već poodmaklim procesom rastakanja obiteljskih ...normativa i vrijednosti.
Autor ovog članka na ta rastakanja gleda pod vidom problematičnog stanja s nezbrinutom djecom u Republici Hrvatskoj. Pitanje koje se nameće
treba biti postavljeno u okvirima mogućnosti dopuštanja posvajanja djece
obiteljima homoseksualne orjentacije kao rješenje na navedeni problem.
Znanstveni konsenzus jest taj da za psihološku dobrobit djeteta koje odrasta u stabilnoj i pažnjom ispunjenoj obitelji, nije od ključnog značaja spol
odgojitelja. Stoga autor propituje do koje mjere homoparentalne zajednice mogu ispuniti zahtjev metafizičkog odgoja za ljubav otvorenu svetosti života. Kritizira nastojanja aktivističkih skupina u pokušajima banaliziranja društvenih normi, kao i mišljenja koja usljed strahovanja od
prilagodbe odbijaju razumijeti promjenjene okolnosti. Članak ima nakanu
ohrabriti čitatelje za aktivna domišljanja načina na koje je moguće osigurati što cjelokupniji kršćanski odgoj za svetost ljubavi u raznolikim okvirima obitelji danas, svo vrijeme imajući u vidu nužnost očuvanja važnosti postojanja jasnih normativa. Istiće sve jasniju potrebu za istančanom
senzibiliziranošću u pogledu razumijevanja jedinstvenih osobitosti stavova društva pojedinog prostora i vremena. Za organički napredak ka sve
pravednijem i sigurnijem životnom okruženju odredbe se ne smiju nametati „od gore“ ili bez usklađivanja s konkretnim stanjem sveprisutnog
većinskog mišljenja, progresivnih nastojanja i tradicijske ukorjenjenosti.
Cilj. Cilj je ovoga rada ispitati stavove učenika škola za medicinske sestre prema osobama homoseksualne orijentacije. Homoseksualnost predstavlja emocionalnu, seksualnu i romantičnu privlačnost ...prema osobama istog spola. Seksualna orijentacija osobe utječe na stavove drugih prema njoj/njemu.
Ispitanici i metode. Uzorak ispitanika sačinjava 224 učenika. U istraživanju je sudjelovalo 106 ispitanika prvih razreda, 24 ispitanika muškog spola i 82 ispitanika ženskog spola te 118 ispitanika koji pohađaju četvrti razred, 27 muškog spola i 91 ženskog spola. Stavovi ispitanika prema osobama homoseksualne orijentacije mjereni su pomoću skale Likertovog tipa na kojoj učenici od 1 do 5 izražavaju slaganje sa svakom tvrdnjom. Podatci su obrađeni metodama deskriptivne statistike, t-testom za velike nezavisne uzorke te analizom varijance.
Rezultati. Dobiveni rezultati pokazuju da učenici imaju uglavnom negativne stavove prema osobama homoseksualne orijentacije. Porastom dobi dolazi do značajnog povećanja razine homofobnih stavova kod učenika dok stavovi učenica ostaju relativno stabilni, odnosno s porastom dobi dolazi do blagog smanjenja razine homofobnih stavova.
Zaključak. Značajna razina homofobije prisutna je kod učenica i učenika škola za medicinske sestre, a za koje se pretpostavlja da imaju veći nivo tolerancije s obzirom na buduće zanimanje. Dobiveni podaci mogu biti korisni u daljnjim aktivnostima nastavnika u kreiranju edukativnih sadržaja.
Rad razmatra Freudovo problematiziranje homoseksualnosti u kontekstu rada Tri rasprave o seksualnoj teoriji te procesa edipacije. Dok je u prvom djelu homoseksualnost tumačena kao inverzija spolnoga ...nagona pa govorimo o inverzionističkoj teoriji, tijekom postuliranja teorije edipacije javlja se takozvani razvojni model. Kao i u slučaju većine autorovih spekulacija, tako su i one o homoseksualnosti bile podložne dorađivanju, prerađivanju i odbacivanju ili nadopunjavanju pa se postavlja pitanje što je uvjetovalo napuštanje inverzionističke teorije u korist razvojne. Uz odnos razmatranih dviju teorija sagledat će se i dva temeljna pristupa interpretiranju Freudovih stavova o homoseksualnosti.
Autor u radu nastoji analizirati spolni odgoj (IV. modul zdravstvenog odgoja) u Republici Hrvatskoj koji je zadnjih nekoliko godina inicirao veliku polemiku u javnosti. Što je to toliko sporno da ...izaziva žustre, a često i žučne rasprave? S jedne strane imamo udruge poput GROZD-a (Glas roditelja za djecu) koje svim silama nastoje osporiti predloženi IV. modul zdravstvenog odgoja, a s druge strane postoje udruge poput Foruma za slobodu odgoja koje zdušno podržavaju taj isti modul. I jedni i drugi ipak se slažu u jednom, a to je da je zdravstveni (spolni) odgoj u školi potreban, ali se ne slažu oko sadržaja programa. U Europskoj uniji većina zemalja uvela je spolni odgoj u škole, i to kao obvezan predmet, što je sada slučaj u Republici Hrvatskoj. Stoga autor ovog rada, imajući u vidu tu činjenicu, u četiri koraka nastoji pokazati na kakvoj je matrici izrađen IV. modul i sadrži li on u sebi nešto ideološko.
U prvome koraku autor govori o povijesti nastanka rodne (teorije) ideologije koja je neosporno temelj IV. modula (sam naslov modula glasi Spolna/rodna ravnopravnost…). U drugom autor prikazuje povezanost rodne (teorije) ideologije i politike uz čiju se pomoć rodna ideologija infiltrirala u sve društvene pore, pa samim time i u obrazovanje. U trećem koraku autor progovara o nedostatcima ovakvog spolnog odgoja koji je uglavnom tehnicistički i redukcionistički te kao takav više podsjeća na indoktrinaciju nego na odgoj. U posljednjem, četvrtom dijelu autor progovara o ideološkim predznacima spolnog odgoja koji se najviše očituju prikrivanjem činjenica o vrijednosti spolnog čina koji je, prema autorima IV. modula, vrijednosno neutralan.
Teorijska promišljanja plesa iz feminističke perspektive uglavnom ukazuju na subordinaciju žena u plesu. Bez pretenzija da se to opovrgava, u ovom se radu ukazuje na nedovoljno uviđanje ...stigmatizacije plesača u odnosu na plesačice. Čest pokušaj kontriranja feminilnom stereotipiziranju muških plesača u baletu protekcionističko je koloriranje baletnoga svijeta posredstvom sportskoga diskursa, najčešće strategijom isticanja mačo muškaraca u plesu. Namjera je ovoga rada da preispita pretpostavke iz kojih su se uobličile predrasude o muškarcima u plesu, koje ih, prvenstveno u klasičnom baletu, stigmatiziraju i povezuju s homoseksualnošću. Zanimljivo je pratiti kako iz predstavljanja heteroseksualne estetike baletnoga svijeta proizlazi navodna homoseksualna orijentacija muških baletnih plesača.
U današnje vrijeme fenomen homoseksualnosti, raširen po svijetu, izaziva mnoge nedoumice, a pritisci da se legaliziraju istospolni brakovi, što neki parlamenti već i čine, sve su veći. Na kanonskom ...području postavlja se pitanje jesu li osobe istospolnog nagnuća, bilo muškog bilo ženskog spola, sposobne sklopiti valjanu kanonsku ženidbu? Da bi se moglo odgovoriti na to pitanje, potrebno je, barem sumarno, pogledati što na fenomen homoseksualnosti ima danas reći teologija i Crkveno učiteljstvo. Stoga je o tome progovorio i Sluga Božji papa Ivan Pavao II. u godišnjem govoru vrhovnom crkvenom sudištu Rimske Rote. On je posebno naglašavao naravnu dimenziju braka i obitelji, potrebu da se te temeljne ljudske vrijednosti cjelovito sagledavaju u redu stvaranja, kao i da se u svjetlu Objave i Tradicije ne može doći do cjelovitih odgovora bez ispravne kršćanske antropologije. Današnji papa Benedikt XVI. još je kao prefekt Kongregacije za nauk vjere bio aktivno uključen u tu problematiku, a kao Papa na Institutu za brak i obitelj Lateranskog sveučilišta jasno je nastupio u korist heteroseksualnog braka. S kanonske točke gledišta treba reći da je kanonska ženidba homoseksualnih osoba moguća i da se nikome a priori ne može uskratiti naravno pravo na ženidbu. Crkveno-sudska praksa Rimske Rote u zadnjih dvadesetak godina razmatra slučajeve homoseksualnosti pretežno pod vidom nesposobnosti za preuzimanje bitnih ženidbenih obveza zbog razloga psihičke naravi (kan. 1095, br. 3), premda je takvu nesposobnost moguće promatrati i zbog teškog manjka prosuđivanja o bitnim ženidbenim pravima i dužnostima (kan. 1095, br. 2). Homoseksualnost kao eventualno obeskrepljujući faktor za valjanu ženidbu moguće je promatrati ukoliko postane razlogom impotencije (kan. 1084), zatim pod vidom zlonamjerne prijevare (kan. 1098), himbene privole (kan. 1101 § 1), kao i isključenja dobra vjernosti ili potomstva (kan. 1101 § 2). Rotina jurisprudencija uči da samo teški i nepovratni oblici homoseksualnosti, koji dotiču samu strukturu osobnosti, mogu nekoga učiniti neposobnim za valjanu ženidbu, jer blaži i prolazni oblici mogu izazvati nesretnu i nesavršenu, ali to ne znači i nevaljanu ženidbu. U takvim je slučajevima vrlo važna pomoć stručnjaka jer svakom slučaju treba pristupiti pojedinačno pa nema unaprijed zadanih sudova i zaključaka.
Ovaj rad Je pregled spolnih običaja i braka u širokom
povijesnom i antropološkom okviru; bavi se i različitim shvaćanjem
spolnosti i položaja žene u braku i društvu, te pojmom braka
pri čemu se ...naziru dvije skupine shvaćanja: zapadna, koja obseže
Europu i Bliski istok, i dalekoistočna. Posebna pozornost posvećuje
se ljevici i njezinim shvaćanjima braka i emancipacije žene, koja
se slično kao i homoseksualizam opisuje kao oblik opozicije
europskome konzervativizmu i etatizmu XIX. stoljeća s lijevih
polazišta.
Rad se bavi kritičkom analizom, stanja takozvanoga postmodernoga moralnog subjekta. Budući da analiza takvoga stanja otkriva dva bitna elementa, naime onaj da postmodemi moralni subjekt jedinu ideju ...dobra priznaje u ideji apsolutne autonomije te drugi da svoju racionalnost shvaća instrumentalno. Takvo shvaćanje racionalnosti podrazumijeva da moralni razum subjekta ne vrednuje aksiološki, nego analitički, tj. proceduralno. Oba se elementa u nastavku rada podvrgavaju detaljnoj analizi i konstruktivnoj kritici koja, kao takva, ne ide za nijekanjem ni opravdane autonomije čovjeka ni prikladnosti analitičke racionalnosti, nego pokušava naznačiti razarajuće učinke apsolutne autonomije čovjeka i u tom kontekstu analitičke racionalnosti spram jedne pretpostavljene ideje dobra za čovjeka koja je kadra izgraditi njegov moralni identitet. Da bi čitava analiza dobila na svojoj kontekstualnoj aktualnosti, u radu se na primjeru homoseksualnosti skreće pozornost na razarajuću snagu apsolutne autonomije i u tom kontekstu analitičke racionalnosti koja postaje, posljedično, relativistička po karakteru.
U ovom se prinosu ukratko istražuje u nas slabo poznato naučavanje Ruske pravoslavne crkve o nizu bioetičkih pitanja. Ova aktualna problematika koja, osim toga što je izuzetno važna sama po sebi, ...omogućuje još i nešto drugo. Pažljivim iščitavanjem može se uočiti velika sličnost rezultata u rješenjima suvremenih pitanja crkvene moralke do kojih su došli, s jedne strane, teolozi Katoličke crkve, a, s druge, ruski pravoslavni teolozi pošavši svojim putem, od svoje tradicije i svojom metodom. Ovi praktički gotovo istovjetni rezultati u sjeni određenih prepreka koje postoje u međucrkvenim odnosima ipak unose nove momente i nadu za dijalog i zbližavanje.
Budući da je bioetika danas postala popularna tema o kojoj se mnogo piše, pronalaženje odgovarajuće literature nije veći problem. Znatno je teže u nas doći do tekstova pravoslavne teologije o tom problemu, ali nije ni to nepremostiva teškoća. Mnogo je važnije pronaći dokument koji izražava službeni stav Crkve i daje smjernice njezina budućega djelovanja. Ovaj naš prinos utemeljen je na jednom takvom dokumentu Ruske pravoslavne crkve.
PDF
