U Hrvatskoj je 2020. godinu potpuno opravdano nazvati kriznom godinom. Osim pandemije bolesti COVID-19, s kojom se suočio cijeli svijet, Hrvatsku je pogodilo više razornih potresa, koji su dodatno ...intenzivirali osjećaj nesigurnosti i neizvjesnosti među građanima. Stoga je komunikacija izvršne vlasti i ključnih javnih institucija koje su sudjelovale u upravljanju kriznim situacijama cijele godine imala obilježja kriznog komuniciranja. Rad polazi od pretpostavke da je za učinkovito komuniciranje tijekom krize izuzetno važno povjerenje ugroženih javnosti u izvore iz kojih primaju ključne informacije, ali i povjerenje u institucije i organizacije koje upravljaju krizom te komuniciraju različite instrukcijske informacije, informacije prilagodbe te reputacijske informacije. Budući da su građani izloženi globalnim komunikacijskim izvorima, zahvaljujući kojima su percipirali i drukčije načine i modele upravljanja posljedicama pandemije diljem Europe i svijeta, mogli su na razini percepcije uspoređivati hrvatske napore s iskustvima i praksama drugih zemalja. Rad analizira navedena područja kriznog komuniciranja, preferirane izvore informiranja tijekom kriza te povjerenje u institucije i organizacije koje su (bile) uključene u upravljanje kriznim situacijama. Koristeći elemente koncepta meke moći, autori istražuju i kako hrvatski građani percipiraju upravljanje pandemijskom krizom drugih država svijeta, otkrivajući tako njihove priželjkivane modele i uzore, te na perceptivnoj razini uspoređuju ponašanje hrvatskih institucija u krizi s onima drugih europskih i svjetskih država. Rezultati provedenog istraživanja mogu upravljačima krizom u Hrvatskoj značajno pomoći u usmjeravanju i planiranju komunikacije te kanaliziranju poruka preferiranim komunikacijskim kanalima kao i pružiti važan uvid u stupanj povjerenja koji građani imaju u hrvatske institucije, ali i one drugih europskih i svjetskih država.
Svoje razmišljanje o biskupskoj i prezbiterskoj službi u Svetom pismu autor započinje razlaganjem o terminološkoj distinkciji pojmova prezbitera, biskupa i svećenika. Prema svetopisamskim tekstovima ...one su pojmovno udaljenije od onoga što suvremeni čovjek misli kada govori o tim službama ili, bolje rečeno, osobama. Iz detaljne terminološke analize proizlazi kako u Svetom pismu postoji razlika između riječi prezbiter i svećenik. Na temelju dobivenih rezultata, prva bi označavala osobu koja se brine za profano, dok bi se druga odnosila na osobu koja se brine za svete stvari. Biskup je, s druge strane, osoba koja nadgleda zajednicu. Na temelju biblijskih tekstova autor u drugome dijelu rada iznosi svjedočanstva o utemeljenju i razvoju svećeničke, prezbiterske i biskupske službe pokušavajući obrazložiti prethodno utemeljenu terminološku razliku, kao i uočljivu promjenu situacije u novozavjetno vrijeme. Činjenica koja je stalna jest da su službe svećenika, prezbitera i biskupa funkcionalno i pojmovno, barem prema onomu što donose tekstovi Svetoga pisma, postavile temelje za daljnja razmišljanja i teološka utemeljenja tih službi.
Pričujoči prispevek tematizira vprašanja (ne)enakosti spolov v akademskem polju v Sloveniji in vlogo institucij pri reproduciranju neenakosti v njem. V članku najprej na osnovi nekaterih izbranih ...statističnih podatkov predstavimo trenutno »stanje stvari« v slovenskem akademskem prostoru in ugotavljamo, kakšna je razporeditev moči (odločanja) v njem. V nadaljevanju z analizo samopredstavitvenih dokumentov treh slovenskih univerz, dostopnih na njihovih spletnih straneh, posebnih institutov, ukrepov ali politik enakosti spolov na tem področju skušamo poiskati odgovor na vprašanje, kako spol mislijo izbrane akademske institucije v Sloveniji. Zbrane podatke in ugotovitve nato primerjamo s stanjem na izbranih bližnjih akademskih institucijah (Univerza na Dunaju in Univerza v Bologni), ki vzpostavljanje enakosti spolov razumeta kot prednostno nalogo. Glede na tako pridobljene in primerjane podatke prispevek sklenemo z ugotovitvijo, da akademske institucije v Sloveniji spola ne mislijo.
Starting from a two-dimensional understanding of trust in political institutions, the paper examines trust in the government and representative institutions and trust in executive institutions as ...predictors of voting and protest participation, as well as the possible mediating role of satisfaction with the functioning of the political system. The paper is based on the Croatian data from the fifth wave of the European Values Study (EVS, 2017). Individual associations between the two forms of trust and the two types of participation indicate that greater trust in government and representative institutions is associated with more frequent voting and a lower propensity for protest participation. In contrast, trust in executive institutions is only associated with a lower propensity for protest participation. At the same time, both forms of political trust are strongly interconnected and accompanied with greater satisfaction with the functioning of the political system, which is weakly positively associated with voting and negatively associated with the propensity for protest participation. The multivariate analysis confirmed only the trust in government and representative institutions as a unique positive predictor of voting. The results are discussed in view of the high association between the two forms of political trust in the Croatian context, and the findings to date regarding the determinants of voting and protest participation as two forms of political participation.
U ovom radu analizirane su razlike u društvenom kapitalu između sredina različitog stupnja urbaniziranosti u Hrvatskoj. Iako je analiza tih razlika u međunarodnim okvirima istraživački plodna tema, u ...Hrvatskoj dosad ciljano nije provedena. Slijedeći Putnamov pristup, društveni kapital je konceptualiziran i operacionaliziran kroz tri dimenzije: povjerenje u institucije, neformalnu i formalnu društvenu umreženost te društvenu, tj. političku i građansku, participaciju. Podaci su prikupljeni 2015. godine anketnim istraživanjem. Korišten je etapno stratificiran reprezentativan uzorak punoljetnog stanovništva Hrvatske (N = 1 000). Veće povjerenje u političke i društvene institucije ustanovljeno je među ruralnim nego urbanim stanovništvom. Stanovništvo velikih gradova iskazalo je manje razine neformalne društvene umreženosti (kontakti s rođacima i susjedima) od stanovništva sela i gradova srednje i manje veličine, dok u pogledu formalne društvene umreženosti (članstvo u udrugama) razlike nisu pronađene. Stanovništvo gradova srednje i manje veličine u volonterskom je radu (građanska participacija) bilo aktivnije nego ruralno. Na posljednjim parlamentarnim izborima (politička participacija) glasalo je više stanovnika velikih nego srednjih i manjih gradova, dok je na posljednjim predsjedničkim izborima glasalo više stanovnika velikih gradova nego sela. Nalazi osvjetljuju teme koje tek treba istražiti, poput odrednica društvenog kapitala unutar sredina sličnog stupnja urbaniziranosti te regionalnih razlika u društvenom kapitalu među sredinama visoke, srednje i niske urbaniziranosti.
Predmet istraživanja ponovna je upotreba nekadašnjih industrijskih područja, kroz inovativne, bottom-up inicijative. Takvi se pristupi već primjenjuju u razvijenim zemljama i postepeno se pojavljuju ...i u Srbiji, suočavajući se s brojnim ograničenjima. Prva je hipoteza da su institucionalni okvir i postojeća politika aktivacije takvih lokacija u Srbiji neadekvatni. Druga je hipoteza da inicijative civilnog i kreativnog sektora mogu unaprijediti rezultate aktivacije nekadašnjih industrijskih područja. Zadatak je bio ispitati praksu aktivacije u Srbiji, ispitati ograničenja tog procesa i ukazati na mogućnosti za njegovo unapređenje. Metodologija je istraživanja kvalitativna i uključivala je intervjue s relevantnim akterima. Istraživanje se fokusiralo na dvije studije slučaja iz Srbije: 1. kompleks nekadašnje ciglane Trudbenik u Beogradu i 2. nekadašnji industrijski kompleks Kineska četvrt u Novom Sadu. Istraživanje je pokazalo da ograničenja u institucionalnom okviru za aktivaciju nekadašnjih industrijskih objekata u Srbiji mogu biti prevladana kroz veću uključenost neinstitucionalnih inicijativa. Istraživanje je rezultiralo identifikacijom preporuka čiji je cilj uvođenje tih inovacija u proces planiranja urbanog razvoja.
Ekonomski rast i njegovi uzroci dugo se istražuju u ekonomskoj znanosti. U novije vrijeme kvaliteta institucija prepoznata je kao važna determinanta ekonomskog rasta. Može se reći da je kvaliteta ...institucija gotovo neodvojiva od ekonomskog rasta suvremenih ekonomija. Koristeći pokazatelje institucijskog razvoja, autori istražuju jesu li i kako institucije djelovale na rast hrvatske ekonomije u usporedbi s odabranim članicama EU-a6. Autori nalaze da je razvijenost institucija imala zapažen utjecaj na rast, u okviru koje se posebno analizira Indeks ekonomskih sloboda i Međunarodni indeks prava vlasništva. Upravo na tim područjima Hrvatska treba napraviti značajan institucijski pomak, odnosno potaknuti institucijsku promjenu. Pritom se ne smije zanemariti ni bitan utjecaj ostalih formalnih institucija, poput stupnja otvorenosti, vladavine prava, ali ni važnost poticanja promjene neformalnih institucija jer je značaj neformalnih institucija u Hrvatskoj relativno visok. Autori zaključuju da će poticanje institucijske promjene potaknuti i dovesti do pozitivnih procesa ekonomskog rasta.
Članak upozorava na važnost usporednih istraživanja susjednih istraživačkih tradicija i proizvodnje znanja u etnološkoj znanosti. Kod razmatranja dodirnih točaka između slovenske i hrvatske ...etnologije, nude se dvije vrste usporedbi: prve u empirijskoj istraživačkoj praksi uvrštavamo u međukulturalne usporedbe, a druge su povezane s obrascima proizvodnje znanja i više se odnose na teorijsko-metodološka pitanja. Ilustrirane su u fragmentima u kratkom pregledu usporedno informiranih dodirnih točaka koje sežu više stoljeća u prošlost. Od razdoblja institucionalizacije slovenske i hrvatske etnologije krajem 19. i početkom 20. stoljeća, međusobni kontakti bili su intenzivniji, a najsustavniji oblik postigli su tijekom nekoliko desetljeća suradnje u Slovensko-hrvatskim etnološkim paralelama (od 1981.). One su prikladno gledište i za pogled na paradigmatsku transformaciju obiju disciplina: krajem 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća obilježio ih je rastanak od kulturno-povijesnih studija narodne kulture, i od 90-ih godina do proširenja i diversifikacije (u problemskom i metodološkom pogledu) u dijalogu s antropološkim istraživanjima.
Pričujoči članek se ukvarja s prevajanjem lastnih imen iz francoščine v slovenščino; natančneje, s prevodi publicističnih poimenovanj francoskih političnih institucij v slovenščino. Najprej ...predstavimo lastna imena v slovenščini in francoščini ter relevantne razlike pri njihovem zapisovanju v obeh jezikih; nato pa omenimo še nekatere prevajalske strategije. Sledi korpusna analiza v dveh delih. Najprej smo analizirali publicistični podkorpus vzporednega korpusa FraSloK in nato še slovenski korpus Gigafida, kjer smo analizirali članke dveh slovenskih časopisov Delo in Dnevnik. Pri analizi smo se osredotočili na strategije, ki so jih pri prevajanju uporabili prevajalci. Poimenovanja v obeh slovenskih časopisih se med seboj razlikujejo in so odvisna od pričakovanega ciljnega občinstva. Pri poimenovanjih v prevedenih člankih smo pričakovali pogosto uporabo transference, vendar so ta pogosto prevedena v slovenščino ali pa opremljena z razlago, ki je v pomoč bralcem. Rezultati analize potrjujejo, da prav ciljno občinstvo in kontekst odločata o izbiri prevajalske strategije ter kažejo na prevajalčevo težnjo po dodatni razlagi pojmov.
Rad istražuje stavove hrvatskih građana, percepciju korupcije i povjerenje u institucije prije i nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Empirijsko je istraživanje provedeno usporedbom odgovora ...ankete iz 2022. s istim pitanjima iz anketa 1999., 2008., 2010. i/ili 2017. godine. U Hrvatskoj je percepcija korupcije u javnosti u porastu nakon ulaska u Europsku uniju. Korupcija postaje najvažniji problem, koruptivna su ponašanja javnih djelatnika česta i u porastu kao i učestalost koruptivne prakse u javnim institucijama. Korupcija najviše obuhvaća lokalnu i središnju vlast, političke stranke i sudstvo. Visoke percepcije raširenosti korupcije prati negativno mišljenje o prijavljivanju korupcije i stav da je korupcija katkad jedino sredstvo postizanja cilja. Opravdanost korupcije povezana je s nepovjerenjem u institucije, posebno u najviše institucije izvršne, zakonodavne i sudbene vlasti: Vladu Republike Hrvatske, Hrvatski sabor i sudstvo. Rezultati pružaju uvid u smjer i intenzitet promjena tijekom 20 godina, doprinose literaturi o povezanosti korupcije u zemljama članicama i institucionalnog okvira EU-a i osnova su za preporuke mjera politike.
The paper explores Croatian citizens’ attitudes, perceptions of corruption, and trust in institutions before and after Croatia’s accession to the EU. The empirical research was conducted by comparing the survey conducted in 2022 with the same questions from the 1999, 2008, 2010, and/or 2017 surveys. The recent survey was replicated after sufficiently long periods to observe changes in public attitudes, perceptions, and behavior in Croatia today and compare them to those before EU membership. The main research question is whether corruption has decreased or increased since Croatia joined the EU. The results point to the EU’s weak influence in reducing corruption and strengthening trust in institutions for the newest EU member state that was supposed to meet the rigorous conditions of admission in this segment. Indeed, in Croatia, the perception of corruption increased after joining the EU. The outcomes worsened in all observed dimensions: corruption became the most important problem in Croatia, corruptive behavior of public employees is considered frequent, and the perceived corrupt practices in public institutions as increasing. The most corrupt institutions are the local and central government, political parties, and the judiciary. High perceptions of corruption prevalence follow the public’s opinion that reporting corruption is futile and risky. The opinion that corruption is sometimes the only means of achieving the goal is gaining importance, primarily because citizens lack trust in (corrupt) institutions. Citizens have little or no trust in the highest institutions of executive, legislative, and judicial power: the Government, the Parliament, and the judiciary. This empirical survey of citizens’ attitudes and perceptions of corruption before and after Croatia’s accession to the EU provides insight into the direction and intensity of changes, thus contributing to the scarce literature on the relationship between corruption in member states and the institutional framework of the EU. Related policy measures are offered.
PDF
