Kronične nezarazne bolesti su vodeći uzroci smrti u brojnim zemljama svijeta, tako i u Hrvatskoj. Prekomjerna tjelesna težina je značajan čimbenik rizika za njihov razvoj i najčešće nastaje kao ...posljedica loših životnih navika. Strateški plan razvoja javnog zdravstva Republike Hrvatske 2013.-2015. predviđao je osnivanje savjetovališta za prevenciju i liječenje prekomjerne tjelesne težine u odraslih osoba u zavodima za javno zdravstvo, no plan je samo djelomično proveden. Cilj ovoga rada bio je ispitati dostupnost informacija o savjetovalištima za prevenciju i liječenje prekomjerne tjelesne težine u odraslih osoba u zavodima za javno zdravstvo u Hrvatskoj pretraživanjem Interneta. Rezultati pretraživanja pokazali su da savjetovalište imaju Hrvatski zavod za javno zdravstvo i 10 od 21 županijskog zavoda za javno zdravstvo. Uz savjetovališta u zavodima, građanima su dostupni i različiti programi nevladinih udruga i drugih ustanova, od kojih su pojedini komercijalni. Od 11 županijskog zavoda za javno zdravstvo koji nemaju savjetovalište, na istom području djeluje 7 savjetovališta izvan zavoda. Pomoć osobama s prekomjernom tjelesnom težinom u Hrvatskoj je nedostatna i neujednačena obzirom na teritorijalnu rasprostranjenost. Potrebno je reguliranje i ujednačavanje rada savjetovališta u zavodima za javno zdravstvo, te kadrovska i financijska potpora, kako bi stručna pomoć bila široko dostupna i pod podjednakim uvjetima.
Stanovništvo u Hrvatskoj bilježi trend progresivnog
starenja i nalazi se u depopulacijskoj fazi prirodnog
kretanja, što za posljedicu ima nepovoljan omjer kategorija
osiguranika budući da aktivni ...osiguranici ne čine ni trećinu
osiguranih osoba. Unutar skupine entiteta deset vodećih uzroka
smrti u ukupnome pučanstvu bilježe se i bolesti probavnog
sustava: zloćudne novotvorine kolona, rektuma i anusa (5.
mjesto s 3,14%), kronične bolesti jetre, uključivši fi brozu i
cirozu (7. mjesto s 2,52%) te zloćudne novotvorine želuca
(10. mjesto s 1,94%). U 2004. godini, za razliku od opće/
obiteljske medicine u kojoj bolesti probavnog sustava čine
4,63% u broju zabilježenih bolesti i stanja, u bolničkoj/stacionarnoj
djelatnosti ista skupina bolesti čini 9,3% u strukturi
hospitalizacija. Ukupni broj hospitaliziranih s bolestima i novotvorinama
probavnog sustava pokazuje stalan trend porasta
uz posljedicu povećanja korištenja zdravstvenih resursa u
dijagnostici, liječenju i rehabilitaciji bolesnika. S obzirom na sve
veći utjecaj bolesti probavnog sustava na zdravlje stanovništva
nuždan je konsenzus zdravstvenih djelatnika na svim razinama
zdravstvene zaštite s ciljem odgovornosti u planiranju i
provođenju prevencije, programa ranog otkrivanja te učinkovite
dijagnostike i liječenja bolesti i novotvorina probavnog sustava.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Str. VII-X: Osnivanje i djelovanje Zavoda za kliničku i transplantacijsku imunologiju i molekularnu medicinu HAZU u Rijeci / Daniel ...Rukavina.- Str. XI-XII: Doprinos Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti skladnom regionalnom razvoju Hrvatske / Zvonko Kusić.- Str. XVII-XVIII: Hrvatsko društvo za debljinu HLZ-a - stručna i znanstvena potpora rješavanju problema debljine / Davor Štimac- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Važan javnozdravstveni problem u području
spolnog i reproduktivnog zdravlja još uvijek su spolno prenosive
i urogenitalne infekcije. Procjenjuje se da svake godine više od
400 milijuna odraslih oboli ...od spolno prenosivih bolesti, a da
se oko 60% infekcija pojavljuje u osoba mlađih od 25 godina.
U Hrvatskoj je učestalost klasičnih spolno prenosivih infekcija
niska, u 2005. godini registrirano je 38 oboljelih od sifi lisa, 13
od gonoreje, 164 od hepatitisa B. Godišnje se registrira 700–
–900 klamidijskih infekcija, no vrlo je vjerojatna podregistracija
i nedovoljno prijavljivanje. AIDS se zadržava na niskoj razini,
broj novih slučajeva je oko 15 na godinu, do sada je registrirano
ukupno 239 oboljelih. U 2002. godini su prema izvještaju SZO
sifi lis, gonoreja, klamidijaza i HIV bili odgovorni za 79,6 milijuna
godina izgubljenog života. U pristupu liječenju SPI nužno je
aktivno provoditi program probira, slijediti postupnike radi odgovarajuće terapije i sprječavanja rezistencije, obuhvata partnera
te što manjeg odustajanja od liječenja. Kvalitativni napredak u
sprječavanju HPV-infekcije donosi cjepivo, za koje se očekuje da
će moći značajno pridonijeti smanjivanju zaražavanja, prijenosa
i pojavnosti zloćudnih novotvorina vrata maternice.
Udruga narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ (u daljnjem tekstu Udruga) osnovana je 2009. godine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Glavni ciljevi Udruge jesu promocija važnosti javnog ...zdravstva i narodnog zdravlja te humanosti, promocija zdravih stilova života i prevencija bolesti. Udruga promiče medicinu usmjerenu na osobu te se snažno zalaže za prevenciju svih oblika nasilja, posebno međuvršnjačkog nasilja, uz promicanje socijalne jednakosti i blagostanja. Kroz multidisciplinarni pristup, Udruga okuplja studente medicine i liječnike i druge akademske građane.
Članovi Udruge promiču učenja Andrije Štampara koji je isticao kako čovijek nije samo fizičko i mentalno biće, već jednako tako duhovno i socijalno. Zbog toga su sve aktivnosti Udruge prožete Štamparovim načelima, a posebno ističemo tradicionalne projekte „Štamparovi dani“, „Budi cool, ne budi bully“ i „Zdravlje svima“ te projekte obilježavanja Svjetskog dana mozga i Svjetskog dana moždanog udara te obilježavanja drugih javnozdravstvenih datuma s partnerskim organizacijama.
Tijekom šest godina u akcijama i projektima Udruge aktivno je sudjelovalo više od 300 volontera s više od 60.000 volonterskih sati te s preko 3.000 uključenih sudionika.
Javnozdravstveni nadzorni sustav služi kontinuiranom sustavnom prikupljanju, analizi i interpretaciji podataka radi planiranja, implementacije i evaluacije javnozdravstvene prakse. Zadatak mu je da ...rano upozorava na moguće događaje, pomaže pri kreiranju javnozdravstvene politike i strategije, dokumentira učinke i realizaciju cilja te pomaže pri određivanju javnozdravstvenih prioriteta. Nadziru se zarazne i druge bolesti, zdravstveni resursi te javnozdravstveni programi i intervencije. Najčešći nedostatak postojećih sustava je fragmentiranost, kašnjenje i neažurnost informacija. Suvremene informacijske tehnologije omogućavaju povezivanje unutar zdravstvenog sustava tako da nadzorni sustav crpi podatke direktno iz osnovnog sustava koji te podatke proizvede tako da primjerice nije potrebno ispunjavati obrazac za prijavu zarazne bolesti. Stoga se predlaže da se informatizacija zdravstva provodi tako da podaci za nadzor postanu nusprodukt bolničkih i drugih zdravstvenih informacijskih sustava, te da za nadzor nad bolestima izvor podataka bude elektronički zdravstveni zapis iz kojega se automatizmom izdvajaju relevantni podaci. Za nadzor nad ljudskim resursima izvori podataka su zdravstveno-obrazovne ustanove, ministarstvo zdravstva (stručni i specijalistički ispiti), komore (licence) te zdravstvene i druge ustanove što je sve potrebno sustavno povezati. Nadzor nad medicinskom opremom crpi podatke od svih onih koji sudjeluju u nabavi i korištenju opreme, dok nadzor nad javnozdravstvenim programima koristi podatke iz ustanova i tijela koja definiraju i/ili izvršavaju definirane programe.
Uvod: U Hrvatskoj, smrtnost od raka debelog crijeva (RDC) viša je u usporedbi s prosjekom država članica Europske unije (EU). U Hrvatskoj se od 2007. godine provodi Nacionalni program ranog ...otkrivanja raka debelog crijeva (NPRDC), s ciljem smanjenja smrtnosti od RDC, otkrivanja bolesti u ranijem stadiju, poboljšanja mogućnosti liječenja i kvalitete života oboljelih. Prema Europskim smjernicama za osiguranje kvalitete probira i dijagnostike, prihvatljiv odaziv u NPRDC je najmanje 45%, koji u Hrvatskoj do sada nije postignut.
Cilj: Cilj ovoga rada je procijeniti učinak javno-zdravstvene intervencije kućnog posjeta studenata medicine osobama uključenim u NPRDC na odaziv na test na okultno krvarenje (Hemocult test).
Metode: Uzorak za intervenciju činili su sve žene i muškarci uključeni u NPRDC iz dva naselja (Vetovo i Kaptol) u Požeško-slavonskoj županiji. U Vetovu je provedena intervencija (N=338), a osobe iz Kaptola uzete su kao kontrolna skupina (N=417). Intervenciju kućnim posjetima su provodili studenti završne godine studija medicine uz koordinaciju Zavoda za javno zdravstvo Požeško-slavonske županije. Osobama koje su pristale sudjelovati u intervenciji objašnjen je razlog dolaska, provedeno je informiranje o važnosti sudjelovanja u NP kroz anketom vođeni razgovor te im je ponuđen Hemocult test uz detaljne upute o primjeni. Prikupljeni podatci obrađeni su u programu Microsoft Office Excel metodama deskriptivne statistike.
Rezultati: Prije provedbe intervencije u Vetovu je odaziv u sklopu NPRDC (osobe koje su dale suglasnost za Hemocult test/osobe pozvane u NPRDC) bio 14,4%, a u Kaptolu 18,6%; χ2 (1)=1,177, p>0,05. Nakon provedbe intervencije, odaziv u Vetovu bio je 45,7%, a u Kaptolu 21%; χ2 (1)=29,986, p<0,0001. Prije provedbe intervencije, odaziv na Hemocult test u Vetovu (osobe koje su napravile test/osobe pozvane u NPRDC) bio je 10,9%, a u Kaptolu 13,1%; χ2 (1)=0,422, p>0,05. Nakon provedbe intervencije, odaziv u Vetovu bio je 24,7%, a u Kaptolu 15,1% (bez intervencije); χ2 (1)=6,317, p=0,012.
Zaključak: U naselju gdje je provedena intervencija u obliku kućnih posjeta, postignut je značajno veći obuhvat neodazvanih osoba na Hemocult test, u usporedbi sa susjednim naseljem sličnih karakteristika, gdje su provedene uobičajeni postupci pozivanja osoba predviđeni protokolom u sklopu NPRDC. Rezultati rada ukazuju na važnost individualnog pristupa u javno-zdravstvenoj praksi u unapređenju provedbe NPRDC.
Osiguranje kvalitete u javnom zdravstvu predstavlja jedan od ključnih čimbenika kvalitete zdravstvene usluge. Sukladno tome raste svijest o nužnosti integriranja sustava kvalitete i njihovih načela u ...zdravstveni sustav. Njihova je uloga važna u kontekstu osiguranja kvalitete u skladu sa zahtjevima pacijenata kao i u procesu poboljšanja kvalitete zdravstvene usluge. Ključni su za uspješnu provedbu
sustava upravljanja kvalitetom i odnose se na : usmjerenost na kupca, vodstvo, uključenost ljudi, procesni pristup, poboljšavanje, donošenje odluka na temelju činjenica i upravljanje odnosima, U ovom se radu daje prikaz rezultata istraživanja o razini primjene načela TQM-a u Zavodima za javno zdravstvo u Republici Hrvatskoj a vezano uz uključenost zaposlenika, poboljšanja i fokus na internog kupca. Analiza je usmjerena na utvrđivanje veze između uključivanja zaposlenika i poboljšanja te fokusa na unutarnjeg
kupca (zaposlenika) i poboljšanja. Rezultati pokazuju da postoji snažna povezanost između uključenosti ljudi i poboljšanja, dok između primjene poboljšanja i usmjerenosti na unutarnjeg kupca nije utvrđena povezanost. U kontekstu standardizacije kvalitete usluga u javnom zdravstvu rad ima za cilj proširiti teorijske spoznaje o TQM načelima i to posebno za uključenost zaposlenika, fokus na internog kupca (zaposlenika) i poboljšanja procesa. Dobiveni rezultati mogu poslužiti kao osnova za poboljšanje postojeće prakse implementacije TQM-a u javno zdravstvenom sustavu s posebnim naglaskom na ulogu zaposlenika u tom procesu.
Razgovor s Branislavom Belović Hrvatskog časopisa za javno zdravstvo, Uredništvo
Hrvatski Časopis za javno zdravstvo
8, Issue:
32
Web Resource
Open access
Poštovani čitatelji, predstavljamo vam prim. mr. sc. Branislavu Belović, dr.med., specijalisticu socijalne medicine i pedijatrije iz Zavoda za zdravstveno varstvo Murska Sobota koja je većim dijelom ...„kriva“ za realizaciju ovog broja HČJZ na temu prekogranične suradnje Slovenije i Hrvatske. Porijeklom iz živopisnog malog mjesta Štrigove u Međimurju, a većim dijelom svog radnog vijeka zaposlena u Pomurju u Sloveniji, svoje je profesionalne i ljudske kvalitete uvijek željela i znala proširiti izvan regije i države u kojoj je djelovala i ostvariti vrijedne kontakte i aktivnosti i u kraju iz kojeg je potekla. Još je u djetinjstvu znala da želi biti liječnica pa je nakon završene srednje škole upisala i završila studij medicine na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Kratko je (od 1975.-1976.g.) radila u Medicinskom centru čakovec. Nakon toga se zapošljava u Zdravstvenem domu Murska Sobota u dječjem dispanzeru i u Zagrebu 1984.g. završava specijalizaciju iz pedijatrije te magisterij 1987. godine. Od 1993. godine radi u Zavodu za zdravstveno varstvo Murska Sobota ( nekadašnjem Zavodu za socialnu medicinu in higienu). Završila je i specijalizaciju iz socijalne medicine, a 2000. godine dobila je titulu primariusa. Kao kreator brojnih vrijednih programa promicanja zdravlja priznata je u Sloveniji i šire, a inovativnim pristupom promociji pravilne prehrane postala je prepoznatljivo ime na tom području u stručnoj i široj javnosti.Razgovor pročitajte u PDF-u.
HČJZ: Većina liječnika bira kliničke struke za svoj profesionalni rad. Koji su bili vaši razlozi za usmjerenje prema preventivnoj grani? Ljubičić: Prva misao usmjerenja prema preventivi javila se još ...za vrijeme studija tijekom boravka na internom odjelu na 4. godini kad sam se susreo sa umiranjem mlađih osoba na odjelu. Počeo sam razmišljati što se može napraviti da se spriječe ovakve prerane, izbježive smrti. To mi je bila misao vodilja. Moram napomenuti da je to bilo pred 40 godina, 1968. kada je medicina bila uglavnom kurativna. Danas te osobe ne bi umirale. Razmišljao sam kako odgoditi smrt na fiziološku starost te naišao na knjigu Osnove epidemiologije prof. Cvjetanovića kojoj je 1968. objavljeno 2. izdanje. Na dah sam je pročitao i oduševio se. Nakon završenog studija, budući da se nisam mogao zaposliti, otišao sam u Njemačku u Institut za radiologiju, gdje sam započeo specijalizaciju radiologije. Nakon godinu i pol dana saznao sam da prof. Vodopija na Gradskom zavodu prima volontere za epidemiologiju, uz mogućnost zapošljavanja. Prekinuo sam specijalizaciju radiologije i prijavio se za volontiranje. Nakon godinu dana zadovoljio sam uvjete i započeo specijalizaciju iz epidemiologije. Imao sam sreću da mi je edukator bio prof. Vodopija koji je enciklopedist i imao je bogato iskustvo rada za SZO - radio je u Indokini tri godine te dvije godine u Liberiji. Imao je iskustvo međunarodnog rada i znao je kako izgleda postupanje s brojnim pučanstvom na određenim značajnim projektima. Uz to, bio sam oduševljen prof. Antom Vuletićem te ravnateljem bolnice za infektivne bolesti Fališevcem koji je boravio u Indiji i radio na preventivnim programima, tako da je imao veliko iskustvo preventivca, epidemiologa na terenu. Ja sam od njih upijao znanje i s velikim zadovoljstvom radio na preventivnim programima. Također me zanimalo i financiranje zdravstva i distribucija novca. Parola uvijek ostaje: preventiva je na prvom mjestu, ali kad se dijeli novac, preventiva je uvijek daleko na zadnjem mjestu. Otkrio sam jednu zanimljivu činjenicu. Prof. Andrija Štampar je prerano umro radi neuspjeha osiguranja sredstava za preventivne programe. On je 1945. godine dobio sve ovlasti i bio je vrlo učinkovit u inkorporaciji svojih ideja na terenu. Međutim, uveo je da plaće u preventivi moraju biti 70% veće nego u kurativi kako bi dobio kvalitetne ljude u preventivi. On je bio Ministar zdravstva, Dekan fakulteta, direktor Škole i Zavoda, predsjednik Akademije HAZU-a. Dr. Vladimir Bakarić 1955. se okreće prema kurativcima, ostavljajući Štampara na cjedilu, oduzima polugu vlasti, a to je novac. Štampar ostaje bez novaca na financiranje preventivnih programa, što ga je kao čovjeka jako pogodilo. Zato kažem da je to sigurno jedan od faktora njegove prerane smrti. Oduvijek me zanimao mehanizam redistribucije novca za preventivne programe. HČJZ: Prema vašem mišljenju koja su najveća ostvarenja i ograničenja preventivnog pristupa? Ljubičić: Najveće ostvarenje svjetske preventive je osnivanje karantene i spoznaja da se metodom karantene mogu suzbiti pandemijske pojave velikih boginja, kolere i sl. Dubrovnik je bila prva karantena u svijetu 1377, koju su u roku od par godina prihvatili svi pomorski gradovi. Druga značajna metoda je sanitarni kordon kao metoda sprečavanje cirkulacije infekta putem ljudi i roba preko granice. No, ovaj model je bio dosta propustan zbog ljudske pohlepe jer se graničari nisu držali propisa i bili su potkupljivi. Ono što nije dosta spominjano u edukaciji - značajan iskorak desio se u XIX. st. u Hrvatskoj i zemljama Habsburške monarhije. Ban Josip Jelačić je, osim što je ukinuo kmetstvo, proveo sve mjere Saveznog ministra Aleksandra Bacha iz Beča koji je proveo preustroj školstva i zdravstva te uveo funkciju kotarskog liječnika koji je zapravo bio preventivac, za razliku od gradskih fizikusa koji su liječili za određene cehove. Kotarski liječnik je imao teritorijalni nadzor nad pučanstvom i provodio je preventivno-higijenske mjere koje su bile na stupnju tadašnje spoznaje. U to vrijeme, žene su u prosjeku imale 10 poroda: samo 3 djece je doživjelo generativnu dob za ženidbu ili udaju, a 7 bi umrli u djetinjstvu. Uvođenjem ovih jednostavnih, preventivnih postupaka na terenu od 1849-1859. godine preživljavanje je bilo obrnuto: 3 je umrlo u djetinjstvu, a 7 je doživljavalo generativnu dob. Dolazi do populacijskog buma 90-tih godina XIX. st. koji se rješava iseljavanjem populacije u Južnu Ameriku i Australiju. Kad gledamo numerički, to je velik uspjeh. Postavlja se pitanje zašto je Bach prešućen? Zato što se nije uklopio u germanski projekt Trećeg Reicha. Sve njegove postavke je preuzeo Bizmark koji preuzima svjetsku slavu osnivanja socijalne države. Mali detalj o Bachu nalazi se u popisu pučanstva u užoj Austriji gdje je 1905. godine zahvaljujući njegovoj reformi školstva bilo samo 6% nepismenih. Na području Hrvatske Ban J. Jelačić nije imao na raspolaganju dovoljno liječnika ni učitelja. Problem je riješen tako da je Bach poslao dekretom u Hrvatsku čehe, Slovake, Poljake da nam budu doktori i učitelji kako bi pokrili cijelu mrežu školstva i zdravstva. Tako danas otkrivamo češke, poljske, slovačke potomke dekretom poslanih učitelja i doktora. Na to je A. Štampar napravio nadogradnju s domovima zdravlja koji su pokrivali bivše Bachove kotareve, ali je u njih uključena i kurativa. Zanimljivo je da je tim projektima Bach-Jelačić ili Štampar bitno smanjena smrtnost djece do punoljetnosti, ali nije značajno produženo trajanje života. HČJZ: Domovinski rat prošao je bez većih epidemija zaraznih bolesti koje se javljaju u ratnim sukobima. Koji su sve čimbenici utjecali na razmjerno povoljnu situaciju po tom pitanju? Ljubičić: Sigurno naša civilna organizacija. Zdravstvenu službu nije iznenadio početak rata jer smo točno predvidjeli da će se dogoditi agresija na Hrvatsku i poduzeli smo sve potrebne mjere. Osnovan je Glavni sanitetski stožer RH (GSSRH), izabran njegov predsjednik i zapovjedništvo. Cilj rada preventivno medicinske službe tijekom manifestnog ratnog razdoblja 1991-1995. godine bio je čuvanje zdravlja, kao i sprečavanje i suzbijanje širenja zaraznih bolesti kod 300.000 vojnika, 500.000-1.000 000 prognanika i izbjeglica, te 3.500.000 civilnih hrvatskih stanovnika. Kako bi se taj cilj postigao provođene su sljedeće mjere: - Nadzor i provjera vodoopskrbe - Dezinfekcija vode u cisternama, bunarima i vodospremnicima - Nadzor kuhinja u objektima masovne prehrane te provođenje potrebitih higijensko sanitarnih mjera - Provjera i nadzor ispravnosti namirnica iz uvoza, donacija i domaće proizvodnje - Imunizacija pripadnika Hrvatske vojske - Provođenje i nadzor DDD postupaka u taborištima Hrvatske vojske - Provođenje i nadzor drugih sanitarno higijenskih mjera za potrebe Hrvatske vojske - Sanacija bojišta - Nadzor smještaja i prehrane prognanika i izbjeglica s pripadajućim DDD postupcima - Kampanjska imunizacija djece prognanika i izbjeglica - Imunizacija 400.000 osoba starijih od 50 godina protiv tetanusa - Redovni higijensko-epidemiološki postupci za civilno pučanstvo izvan ratnih operacija Kako bismo mogli na vrijeme reagirati, svaku večer održavali smo sastanak, subotom, nedjeljom, jedan velik dio ljudi nije imao slobodne dane, niti koristio godišnji odmor. Zbog permanentne nazočnosti bili smo učinkoviti, a morali smo biti i domišljati. Moram ispričati jedan zanimljiv detalj. Nakon što smo zabranili pohanu piletinu u kuhinji Zbora narodne garde, nastala je pobuna vojnika jer većina voli to jelo. Dosjetili smo se triku i naložili da se piletina prvo prokuha u ekspres loncu, a potom poha kako bi se izbjegao rizik konzumiranja nedovoljno termički obrađenog mesa. Za hepatitis B uspjeli smo dobiti iz donacije 36.000 doza cjepiva i provesti imunizaciju zdravstvenih djelatnika koji dolaze u kontakt s krvi i krvnim pripravcima, a koji se u ratnim uvjetima ne mogu uvijek pridržavati svih propisanih mjera (koristiti rukavice i sl.). Također, za mene je bio velik uspjeh vezano uz vodu - Zavod je kupio 2.000.000 tabletica klornog preparata za individualnu dezinfekciju vode, a koje smo podijelili vojnicima. Uspjeli smo prisiliti Plivu da u roku od mjesec dana počne proizvoditi ove tabletice kako bismo osigurali potrebne količine. Bili smo učinkoviti zato jer su se naše zapovjedi slušale, a to je specifičnost organizacije u ratnim uvjetima. Velik uspjeh vezan je i uz ratnu operaciju na Dinari, uz temperaturu zraka od -20 °C, visoke nanose snijega, vojska je bila raspoređena po rovovima. Izbila je epidemija hemoragijske groznice s bubrežnim sindromom - hantan virus. Komentar promatrača američke vojske je bio da je pojava takve epidemije nerješiva, što pokazuju iskustva iz čitavog svijeta. No, mi smo, zajedno s Gorskom službom spašavanja koju je vodio Božić, organizirali obilazak svih rovova, provodilo se prosvjećivanje vojnika o načinima zaraze, da je jedina preventiva da se vojnici oslobode i zadnjeg komadića hrane u rovovima te da se jede u jednom odabranom rovu. Druga mjera je bila podizanje mjesta spavanja sa zemlje na daske ispod kojih je bio moguć prolazak glodavaca, a time se spriječio kontakt uspavanih branitelja i glodavaca. Treća mjera je bila deratizacija koja se provodila više psihološki jer je poznato da je ova mjera inače neučinkovita. I na iznenađenje promatrača, epidemija je zaustavljena. HČJZ: Kako procjenjujete dugoročni utjecaj koji je Domovinski rat ostavio na zdravlje našeg stanovništvo? Ljubičić: Utjecaj rata na zdravlje ljudi... To mi je teško procijeniti. Kad promatramo egzaktne pokazatelje, došlo je do eksplozivnog produženja života. Od završetka domovinskog rata do 2010. godine imamo produženje trajanja života. Došlo je do poboljšanja općeg i individualnog blagostanja, koje uključuje povećanje broja m2 stambenog prostora po stanovniku, potrošnje kcal energije po stanovniku te povećanje stupnja prosvjećenosti. Zahvaljujući razvoju tehnologija u cijelom svijetu, došlo je do promjena u ponašanju pojedinca. Sve nabroje
PDF
