Bolesnici s malignim bolestima izloženi virusu SARS-CoV-2 mogu biti pod povišenim rizikom od razvoja teže kliničke slike COVID-19. To se prvenstveno odnosi na bolesnike koji su u aktivnom onkološkom ...liječenju i primaju kemoterapiju, radioterapiju ili druge oblike specifičnog liječenja. Prema dosadašnjim spoznajama, i sama dijagnoza maligne bolesti dovedena je u vezu s povećanim rizikom od razvoja težeg oblika i smrti od COVID-19. Nadalje, onkološki bolesnici mogu imati atipičnu prezentaciju bolesti, a s druge strane komplikacije liječenja mogu oponašati COVID-19, primjerice pneumonitis i febrilno stanje s neutropenijom. Štoviše, limfopenija koja je česta kod zaraze, može već biti prisutna kao posljedica kemoterapije. S obzirom na navedeno, kliničke aktivnosti prilagođene su uvjetima pandemije. Preporuke za liječnike i bolesnike uključuju smanjenje izloženosti bolesnika i medicinskog osoblja, korištenje telemedicine, odgodu ambulantnih pregleda koji nisu hitni te prilagodba intenziteta i načina aplikacije terapije kada je to dozvoljeno.
Rak jajnika je peti najčešći uzrok smrti među zloćudnim bolestima kod žena u Europi. Standardni način liječenja je primarna citoredukcija praćena kemoterapijom temeljenom na platini i taksanima. Kod ...bolesnica s uznapredovalom bolesti jedna od opcija liječenja je neoadjuvantna kemoterapija s intervalnom citoredukcijom. Unatoč napretku u liječenju, gotovo 70% bolesnica razvije povrat bolesti. Postoji značajna potreba za poboljšanjem prvolinijskog liječenja s ciljem izbjegavanja ili odgađanja povrata bolesti i poboljšanja ishoda liječenja bolesnica s rakom jajnika. Najvažnija promjena uključuje izmjene u načinu primjene lijekova i dodavanje novih lijekova prvolinijskoj kemoterapiji. Bevacizumab je odobren u prvolinijskom liječenju u kombinaciji s karboplatinom i paklitakselom zbog poboljšanja preživljenja do napredovanja bolesti (PFS) kod bolesnica s povećanim rizikom od recidiva. Terapija održavanja PARP inhibitorima, nakon odgovora na prvolinijsku kemoterapiju,
produljuje PFS kod bolesnica s poremećajem u sustavu popravka dvostrukih lomova deoksiribonukleinske kiseline homolognom rekombinacijom. Najveću korist imaju bolesnice s BRCA mutacijama.
Niskogradusni serozni karcinom jajnika (LGSOC) manje je agresivan i ima bolji klinički ishod u usporedbi s visokogradusnim seroznim karcinomom jajnika (HGSOC). Kirurško liječenje s pokušajem ...maksimalne citoredukcije važno je i opravdano zbog relativne kemorezistencije ovog tumora. Stadije bolesti IA-IB trebalo bi klinički pratiti nakon primarne citoredukcije, dok su kliničko praćenje, kemoterapija ili hormonska terapija predložene mogućnosti za stadije bolesti IC-IIA. Bolesnice stadija IIB-IV liječe se kemoterapijom sastavljenom od karboplatina i paklitaksela tijekom 6 ciklusa koju slijedi hormonska terapija, najčešće inhibitorima aromataze, ili pak samom hormonskom terapijom do progresije bolesti ili neprihvatljive
toksičnosti. Kirurško liječenje, kemoterapija i hormonska terapija također se koriste za bolesnice s povratom bolesti. U tijeku su klinička istraživanja ciljanom terapijom, posebno s inhibitorima mitogenom-aktiviranih proteinskih kinaza (MEK) i inhibitorima kinaza ovisnih o ciklinu (CDK). Dodatna istraživanja genomike LGSOC-a, u cilju boljeg definiranja aktivacije genskih mutacija uključenih u karcinogenezu, neophodna su radi poboljšanja prognoze ove zloćudne bolesti.
Cilj. Cilj istraživanja je procijeniti podudarnost veličine rezidualnog tumora, izmjerene magnetskom rezonancijom (MR) i patohistološkom dijagnostikom (PHD) u pacijentica s karcinomom dojke nakon ...provedene neoadjuvantne kemoterapije (NAK) te procijeniti mogući utjecaj ypT stadija tumora na nepodudarnost veličina izmjerenih navedenim metodama. Ispitanici i metode: U retrospektivno istraživanje uključeno je 50 pacijentica. Uključni kriterij su pacijentice kod kojih je učinjen operativni zahvat uz prethodno proveden NAK karcinoma dojke, na što je odgovor praćen s najmanje dva MR pregleda. Veličina tumora na MR-u uspoređena je s veličinom na PHD-u (zlatni standard) pomoću regresijske analize Passing-Bablok te je izračunat njihov koeficijent korelacije. Analizirana su sva odstupanja i podudarnosti veličine, kao i eventualni utjecaj ypT stadija tumora na razliku između dviju metoda. Razlika od ± 0,5 cm u veličini tumora procijenjenih slikovnom metodom i u PHD nalazu smatrale su se podudarnima veličinama. Rezultati: Srednja vrijednost veličine rezidualnog tumora na MR-u iznosila je 19,1 ± 17,71 mm, dok je na PHD-u iznosila 16,87 ± 18,19 mm. Izračunati r koeficijent korelacije iznosi 0.64 (p < 0.001). Provedenom analizom potvrđeno je da nema značajne razlike izmjerenih veličina tumora na MR-u i PHD-u (p = 0.552) te se metode mogu smatrati podudarnima. Nije uočena statistički značajna razlika u ovisnosti o ypT stadiju tumora koja bi utjecala na nepodudarnost veličina. Zaključci: Među dvjema metodama nema konstantnog niti proporcionalnog odstupanja u mjerenjima te se metode mogu smatrati podudarnim. MR dojke je dobra metoda za procjenu veličine rezidualnog tumora dojke kod pacijentica koje su podvrgnute neoadjuvantnoj kemoterapiji usporedno s PHD-om (zlatni standard).
Aim: The goal of this study is to evaluate the concordance between residual tumour size measured on magnetic resonance imaging (MRI) and pathohistological findings in patients who underwent neoadjuvant chemotherapy and operative procedure, and if any pathohistological features may affect that agreement. Respondents and methods: Fifty patients with breast cancer were retrospectively evaluated. Patients who underwent neoadjuvant chemotherapy before the operative procedure, and were assessed with at least two MRI examinations, where included in this study. The primary tumour size measured by MRI was compared with pathohistological findings, which was considered as the gold standard. All differences and size correspondence were analyzed as well as the possible influence of ypT stage of tumour between the two methods. Results: The mean value of residual tumour size on MRI was 19,2 ± 17,71 mm, while on pathohistological findings it was 16,87 ± 18,29 mm. A calculated correlation coefficient between the two methods was 0.64 (p < 0.001). There was no statistically significant difference between two methods for measuring residual tumour size (p = 0.552), as well as a statistically significant influence of ypT stage on measuring, so these methods may be considered to be concordant. Conclusions: There is neither a constant nor a proportional deviation in the measurements between the two methods, so these methods can be considered concordant. Breast MRI is a reliable method for estimating residual tumour size in patients undergoing neoadjuvant chemotherapy in comparison to pathology.
Sistemska antitumorska terapija (kemoterapija, imunoterapija, hormonalna terapija) oblik je liječenja koji se sastoji od neprekidne upotrebe lijekova što uništavaju ili kontroliraju rast zloćudnih ...stanica. Može se davati kao jedan lijek ili kao kombinacija lijekova. Mnogi od citostatika koji se koriste mogu prouzrokovati popratne pojave. Te pojave jako se razlikuju kod pojedinih pacijenata. Kemoterapija djeluje na stanice koje se brzo dijele. To mogu biti normalne stanice, kao i stanice tumora. Posljednjih godina liječimo oboljele ciljanom terapijom (engl. targeted therapy) koja selektivno djeluje na stanice raka, a minimalno na normalne stanice, iako ima neke druge vrste nuspojava.
DNA intercalating and minor groove binding compounds are new weapons in the battle against malignant diseases. These antineoplastic agents target the DNA molecule and interfere with the cell cycle ...leading to rapidly proliferating cell death. They are mainly derivates of a naturally occurring organic compound derived from a microorganism or plant. Intercalators usually act as topoisomerase I and/or II poisons, while the mechanisms of DNA minor groove binders are a combination of several steps including topoisomerase poisoning. This paper gives an overview of some of the developed DNA intercalating and minor groove binding compounds, as well as an explanation of their chemical structures, origins, and application in chemotherapy.
Novo oružje u borbi protiv zloćudnih bolesti su spojevi koji se umeću u dvolančanu strukturu deoksiribonukleinskih kiselina (DNA) ili se vezuju na mali utor DNA. Navedene skupine kemoterapeutika primarno ciljaju molekulu DNA te utječu na stanični ciklus što vodi do smrti brzo dijelećih stanica. Uglavnom su derivati organskih spojeva prirodnog podrijetla, izoliranih iz mikroorganizama ili biljaka. DNA umetnuti spojevi uglavnom djeluju kao otrovi enzima topoizomeraza I i/ili II a spojevi koji se vezuju na mali utor DNA imaju kombinirani mehanizam djelovanja pri čemu je jedan od koraka i otrovanje topoizomeraza. U ovom preglednom članku dajemo pregled nekih od spojeva koji se umeću u molekulu DNA ili vezuju na mali utor DNA, a koji se primjenjuju u kemoterapiji, njihova podrijetla i kemijske strukture.
Neulasta je najučinkovitija u prevenciji nastanka febrilne neutropenije kod pacijenta, i to kada se lijek primjenjuje dan poslije provođenje kemoterapije. Nedostatak uporabe lijeka indikacija je da ...se pacijenti moraju vratiti na bolničko liječenje kako bi se terapija mogla provoditi. Jednostavnije, uporaba Neulaste dan nakon provođenja kemoterapijedodatni je negativni čimbenik za bolesnika i za zdravstveni sustav. Navedeno uzrokuje uporabu Neulaste u suboptimalnom vremenu, ili se terapija istom ne provodi. Neulasta Onpro nova je inačica lijeka proizvođača Amgen, koja kombinira učinkovitost Neulaste s najsuvremenijim sustavom isporuke injektora za upotrebu, te omogućava učinkovitu kontrolu primjene od strane zdravstvenih djelatnika. Upotreba Neulaste omogućava optimalnu zaštitu bolesnika od nastanka febrilne neutropenije upotrebom štrcaljke koja je napunjena Neulastom. Protokol liječenja sadržava automatski unos jedne doze Neulaste sljedeći dan (27 sati po završetku kemoterapije). Prednosti su upotrebe Neulste: jednostavna primjena istog dana pri završetku kemoterapije, značajna ušteda vremena za primjenu i povečanje bitnih bolničkih resursa. Neulasta osigurava pacijentima slobodu i neovisnost i povećava stupanj kvalitete života tijekom terapije.
Sažetak. Rak debelog crijeva jedan je od najčešćih zloćudnih tumora u zapadnim zemljama. Ishod liječenja bolesnika s ovom bolešću posljednjih se godina znatno poboljšao zbog napretka u dijagnostici ...(patohistologija, radiologija, nuklearna medicina), kirurškom i onkološkom liječenju (kemoterapija, imunoterapija, radioterapija) te provođenju probira. Dodatan je napredak postignut u definiranju prognostičkih i prediktivnih čimbenika raka debelog crijeva. Neobično je važno naglasiti multidisciplinarni pristup bolesnicima s rakom debelog crijeva te donošenje odluke o optimalnom cilju i strategiji liječenja na temelju dokaza.