Naturaliziranje fenomenologije projekt je integriranja filozofskih analiza svjesnih doživljaja u eksplanatorni okvir prirodnih znanosti. O mogućnosti provedbe takvog projekta istaknuti pripadnici ...fenomenološkog pokreta imali su podijeljene stavove. Martin Heidegger strogo je odvajao bitno mišljenje koje pušta bića da se pokažu u svom načinu bitka od metodološki vođenog znanstvenog istraživanja, dok je Edmund Husserl po pitanju naturalizacije ostao ambivalentan, kritizirajući psihologizam te kasnije ukazujući na utemeljenost znanosti u svijetu života, no također postavljajući zahtjev stroge znanstvenosti, pridržavanja metodoloških koraka redukcija i suzdržavanja od metafizičkih predrasuda. Tek je u djelima Maurice Merleau-Pontyja naturaliziranje fenomenologije postalo prihvaćeno kao pozitivna mogućnost koja će unaprijediti i znanost i filozofiju, u povezivanju empirijskih istraživanja i transcendentalnih analiza. Suvremene struje formalizirane, eksperimentalne ili neurofenomenologije, koliko god se međusobno razlikovale, slijede u tom smislu Merleau-Pontyja, ukazujući na neizostavnost fenomenoloških deskripcija pri proučavanju složenih aspekata svjesnog uma. Plodonosnu suradnju fenomenološke filozofije i integrativne kognitivne znanosti uvjetuje nužnost multiperspektivnog i interdisciplinarnog pristupa ako nastojimo razumjeti i objasniti život svjestan svijeta implementiran u dinamički sustav interaktivnih procesa u mozgu, tijelu i okolini.
The naturalization of phenomenology is a project of integrating philosophical analyses of conscious experiences into the explanatory framework of natural sciences. Prominent members of the phenomenological movement had divided attitudes on the possibility of implementing such a project. Martin Heidegger strictly separated »essential thinking«, which lets beings show themselves in their modes of being, from methodologically guided scientific research, while Edmund Husserl remained ambivalent on the question of naturalization by criticizing psychologism and later pointing to the foundation of sciences in the life-world, but also requiring rigorous scientificity, adherence to the methodological steps of reductions, and refrainment from metaphysical prejudices. Only in the works of Maurice Merleau-Ponty did the naturalization of phenomenology become accepted as a positive possibility which should improve both science and philosophy by connecting empirical research with transcendental analyses. Contemporary currents of formalized, experimental, and neurophenomenology, although different from each other, follow Merleau-Ponty in this sense, pointing to the indispensability of phenomenological descriptions when studying complex aspects of the conscious mind. We believe that the fruitful cooperation between phenomenological philosophy and integrative cognitive science is conditioned by the necessity of a multi-perspective and interdisciplinary approach in order to fully understand and explain our world-conscious life implemented in a dynamic system of interactive processes occurring in the brain, body and environment.
U ovom članku dan je prikaz knjige Davora Pećnjaka i Tomislava Janovića Prema dualizmu: Ogledi iz filozofije uma u kojoj se daje niz argumenata zašto bi trebalo prihvatiti neku vrstu dualizma, a ...napustiti kognitivističko stajalište koje dopušta da mentalno bude lišeno karaktera svjesnosti. Nakon prikaza, kritički će biti preispitana teza da kognitivizam dopušta trajno nesvjesna intencionalna stanja, uz pomoć analize pojma intencionalnosti, i tvrdnja da se on upravo time razlikuje od tradicionalnog pristupa mentalnom. Također, bit će izdvojene osnovne pretpostavke standardne kognitivne znanosti te ukazano na veći broj alternativnih pristupa u ispitivanju kognitivnioga koji ih napuštaju. Razmatranje različitih smjerova u kojima se kognitivna znanost razvija posljednjih dvadesetak godina omogućit će reevaluaciju stajališta Pećnjaka i Janovića kao onoga koje može pomoći ovom razvoju i koje nije nužno sukobljeno sa zauzimanjem znanstvenog stava u istraživanju mentalnog i kognitivnog.
Slikovnica kao predmet Kümmerling-Meibauer, Bettina; Meibauer, Jörg
Libri et liberi,
12/2019, Volume:
8, Issue:
2
Paper
Open access
Oslanjajući se na novija istraživanja materijalnosti i slikovnice te na rezultate kognitivne znanosti, ovaj rad istražuje kako djeca opažaju slikovnicu kao predmet i kako opažaju njezina materijalna ...obilježja. U tom smislu naglašavamo tri dimenzije slikovnice kao predmeta i dovodimo ih u vezu sa stadijima dječjega razvoja. Prva dimenzija odnosi se na materijale od kojih se slikovnice izrađuju, kao što su papir, karton, drvo, plastika i tekstil. Druga se dimenzija odnosi na tip knjige, npr. tvrdoukoričena, sastavljena od kartonskih stranica, knjiga od presavijenih stranica, slikovnica-iskakalica, pa i hibridni predmeti kao što su knjige koje su ujedno i igračke. Konačno, rad razmatra i tipove aktivnosti povezane sa slikovnicom kao predmetom, primjerice: grizenje, građenje, stavljanje na hrpu, postavljanje, bojenje, skupljanje i raspoređivanje. U zaključku tvrdimo da je istraživanje kognitivnoga aspekta temeljno za razmatranje društvenih i kulturnih aspekata slikovničke materijalnosti.
U članku se kroz višedisciplinarni pristup kognitivnih znanosti proučava osobito ljudsko iskustvo povezano s religioznim doživljajem stvarnosti, koje se u tradiciji discipline povijesti religija ...naziva ‘iskustvo svetoga’. U skladu s teorijom emergencije, predlaže se definicija iskustva svetoga kao stanja svijesti sa subjektivnom kvalitetom integracije, specifičnim neurološkim korelatom i funkcionalnim obilježjima. Emergentne teorije svijesti pružaju ontološki ujednačeno tumačenje iskustava svetoga nudeći »naravna« objašnjenja bez odricanja njihove fenomenološke subjektivnosti. Prijenos iskustva svetoga iz unitarnoga, svojevrsnog intencionalno neobojenoga stanja, u izrecivi jezični kôd intencionalno relevantnih pojmova sa sveprožimajućim utjecajima na opojmljivanje svijeta razmatra se pomoću kognitivne jezične teorije u tradiciji Johnsona i Lakoffa. Sposobnost izricanja značenja iskustva svetoga sagledava se kao emergentno svojstvo pojmovnog procesuiranja metaforičkoga razmišljanja uvjetovanoga utjelovljenošću uma i kulturalnim odrednicama. Predloženi pristup omogućuje tumačenje nastanka složenih mitoloških i kulturalnih modela temeljem iskustva svetoga, ali i ukazuje na njegovu kulturalnu neuvjetovanost zadanu nediskurzivnom naravi samog iskustva.
Suvremenu kognitivnu znanost ne možemo razumjeti bez najnovijeg razvoja računalne znanosti, umjetne inteligencije (Artificial Intelligence - AI), robotike, neuroznanosti, biologije, lingvistike i ...psihologije. Kako klasična analitička filozofija, tako i tradicionalna AI pretpostavile su da sve vrste znanja moramo prikazati formalnim ili programskim jezicima. Ova je pretpostavka u proturječju s nedavnim uvidima u biologiju evolucije i razvojnu psihologiju ljudskog organizma. Većina je našega znanja implicitna i nesvjesna. To nije formalno prikazano, nego utjelovljeno znanje koje učimo radeći, a razumijevamo tjelesnim suodnosom s ekološkim nišama i društvenim okolišima. To vrijedi ne samo za vještine na niskoj razini nego i za visokorazinska područja kategorizacije, jezika i apstraktnog mišljenja. Utjelovljena kognitivna znanost, AI, kao i robotika pokušavaju umjetnom evolucijom stvoriti utjelovljeni um. S filozofskoga gledišta, zapanjuje da tradicionalni pojmovi kognitivne znanosti i AI s formalnim predodžbama znanja pripadaju tradicionalnoj liniji filozofije.
PDF
