Vrlo dragocjen srednjovjekovni rukopisni kodeks, koji se čuva u katedralnom arhivu splitske prvostolnice, a koji je mo. Šime Marović tipologizirao ga jekao aakramentar, često je dosad bio predmetom ...studija raznih znanstvenika. Spoznaje o njemu i njegovim vlastitostima polako su se nadopunjavale. Kako je riječ o liturgijskoj knjizi, neobično je što je liturgijski vid ove jedinstvene knjige nedovoljno istražen. Uz zaključke do kojih se došlo dosadašnjim istraživanjem i studijama, ostalo je i mnogo otvorenih pitanja. Jedno od njih je i porijeklo Sakramentara. Dosada je bila uobičajena hipoteza da ga je vjerojatno u Split iz Bologne donio nadbiskup Bernardo. Detaljnom analizom liturgijske i kodikološke strukture Sakramentara te otkrićima njegovih iznimnih, štoviše, jedinstvenih vlastitosti, došli smo do zaključaka o porijeklu ove knjige, o liturgijskim utjecajima koji su velikim dijelom oblikovali njezin sadržaj te naposljetku i o tome kako je Sakramentar stigao do Splita.
Prispevek predstavi sklop evholoških besedil na čast svetemu Hieronimu: od prvih omemb v Gelazijevem zakramentarju do prenovljenega rimskega misala Pavla vi. Orisan je potek kompozicije temeljnih ...zakramentarjev in misalov rimskega obreda, ki so vir, iz katerega se je bogato razširil obstoječ misal. Predstavljeni so vidiki, ki bi jih za zvest prenos misli, izraženih v latinski evhologiji, v drug jezik, lahko upoštevali. Razširjeni konteksti umeščenega besedila namreč v bogoslužju omogočajo liturgičnemu besedilu, da lahko postane učinkovit dogodek vere. Njihovo neupoštevanje pa učinkovitost besedila omejuje. Zaradi pretežno filološke metode prevedeno evhološko besedilo uporabnika lahko doseže šele s katehezo, homilijo ali komentarjem. Tak pristop je neprimerljivo hitrejši in zaradi še neizdelanih študij za vsak posamezni formular se ohranja vtis, da je zahtevni proces inkulturacije rimskega obreda nujno potrebno centralno nadzorovati. Predstavljena so tudi obvezujoča navodila, s katerimi Cerkev že desetletja usmerja prevajanje in iz katerih postaja še bolj očitna teža in preroškost odločitev, ki jih je v korist vernikov naredila na drugem vatikanskem koncilu.
Rad istražuje konciznu genealogiju političke liturgije suvremene demokratske ustavne države, pokazujući kako simboličko i obredno, mitsko i hijerofanijsko obilježje predmodernih političkih formi ...perzistira u transformiranim društvenim i političkim uvjetima kao nosivi element suvremenog političkog poretka. Na tragu istraživanja političke liturgije Georgesa Balandiera, Claudea Rivièrea i Roger-Gérarda Schwartzenberga, kao i klasičnih izvora o teoriji mita i obrednoga, poput djela Mircea Eliadea i Ernsta Cassirera, rad nastoji opisati neke od ključnih formativnih elemenata političkog razvoja, naročito transpoziciju od predmodernih političkih formi prema stvaranju modernih političkih institucija, te njihova obrednog i mitskog utemeljenja. U radu se ovaj obrat i politička promjena uspoređuje s konceptom conversio morum, kao translatio religiae te se promatra njihova uporaba u novom političkom kontekstu i narativu. Argumentira se da je moderna demokratska politika snažno obilježena mitskim i obrednim, unatoč predodžbama da je uloga mitskoga i obrednoga završila ustanovljenjem poretka koji se legitimira putem racionalnog ostvarenja političkih ciljeva i koji ne traži razloge svojeg opstanka izvan političkog konteksta. Pritom se osobito vrednuje utjecaj koji je kršćanska liturgija ostvarila na formaciju političke liturgije ne samo predmodernih nego upravo i modernih političkih poredaka.
The paper explores the concise genealogy of the political liturgy of the contemporary democratic constitutional state, demonstrating how the symbolic and ritual, mythical and hierophanic feature of premodern political forms persists in transformed social and political conditions as a key element of the contemporary political order. Following the research into the political liturgy of Georges Balandier, Claude Rivière and Roger-Gérard Schwartzenberg, as well as classical sources on the theory of the myth and ritual, such as the research of Mircea Eliade and Ernst Cassirer, the paper attempts to describe some of the key formative elements of political development, especially the transposition from premodern political forms towards the creation of modern political institutions, and their ritual and mythical foundation. In the paper, this shift and political change is compared with the concept of conversio morum, as a translatio religiae, and their use in a new political context and narrative. The author argues that modern democratic politics is strongly marked by the mythical and the ritualistic, despite the notion that the role of the mythical and the ritual had ended with the establishment of a political order that is legitimized through the rational realization of political goals and which does not seek reasons for its legitimation outside the political context. In doing so, the influence exerted by the Christian liturgy on the formation of the political liturgy of both pre-modern and modern political orders is particularly valued.
Monografija Grad i obred. Zadarska svetišta i njihova liturgija od 5. do 11. stoljeća, autorice Ane Mišković, prva je monografska publikacija u hrvatskoj znanosti u kojoj se ranokršćanska i ...ranosrednjovjekovna sakralna baština nekog užeg područja proučava s aspekta liturgije koja se odvijala unutar crkve, ali i izvan nje, na području cijeloga grada.
Na tragu izjave Drugoga vatikanskog koncila o homiliji kao sastavnom dijelu liturgije (usp. Sacrosanctum concilium, br. 52) u članku se obrađuje pitanje homiletskog propovijedanja. Riječ je o tome da ...se utvrdi liturgijsko mjesto i narav homilije kako bi u konačnici sâmo propovijedanje bilo oblikovano slavljem. Pripremati i slaviti homiliju kao liturgijski čin nužno uključuje pitanje kako se iz liturgije može doseći život. U širem kulturnom okviru postmoderniteta homiletsko propovijedanje i liturgijsko slavljenje nisu po sebi razumljivi. Suvremeni čovjek stoji pred homiletskom riječju i liturgijskim slavljem nerijetko ne razumijevajući tu vrstu govora jer ga ne proživljava. Iskustvo se, stoga, čini polazištem nove integracije homilije u liturgiju i liturgije u život. Na tom će tragu ovaj članak tematizirati stanje i perspektive homiletskog propovijedanja s obzirom na njegovu liturgijsku narav i antropološku artikuliranost u okviru kulturnog ozračja naše suvremenosti. Uzevši u obzir da propovijedanje nije tek prenošenje sadržaja vjere, već čin vjere u krilu sakramentalnog slavlja, ovaj će članak na tragu Pavlove ideje o uzajamnosti vjere i besjede (usp. 2 Kor 4,13) pokušati pružiti naznake za mistagoško propovijedanje: govoriti u slikama, homilija kao liturgijski čin, homilija kao proces preobrazbe, homilija kao čin vjere.
Ritualizacija u sportu Žižić, Ivica
Crkva u svijetu,
10/2018, Volume:
53, Issue:
3
Conference Proceeding, Journal Article
Open access
Prisutnost rituala u sportu široko je poznat fenomen. Ritualni uzorci opisuju kako igralačku bit sporta tako i njegove događaje. Pritom se nerijetko sport uspoređuje s religijom, osobito njezinim ...ceremonijalnim stilom, formaliziranim načinom ponašanja kao i blagdanskim nabojem. Sport i religija stoje najbliže jedno drugom ne samo po formalnoj sličnosti nego upravo po ritualnoj funkciji. Zalazeći u zajedničku kulturno-antropološku osnovu tako različitih ali usporedivih fenomena religije i sporta, predavanje će na temelju antropološke analize pokušati osvjetlati tri segmenta: ludičko oblikovanje (ekspresivna funkcija), sport kao ritualni sistem (transformativna funkcija) i sport kao ritualizirana emocija (estetska funkcija). Naposljetku, predavanje će pokušati odgovoriti na pitanje: pruža li sport zamjenske obrede današnjem društvu i ne nalaže li se on sâm, po svojem ritualnom
ustroju, snazi i emociji, kao 'postmoderna religija'?
U radu se istražuje način promjene obrednoga u okviru političkih liturgija između sekularnoga i postsekularnog doba i poretka, kao i prethodna konstitucija političke liturgije kao ...društveno-političkog fenomena. Politička liturgija se analizira na tragu istraživanja Claudea Rivièrea, te se nastoji pokazati da je suvremeni razvoj demokratske ustavne države, kao i njezina transformacija u oblik postmodernog i postsekularnog poretka uvelike obilježena prisutnošću obrednoga u politici. Pri analizi ključnih prekretnica između političkog institucionaliziranja u obliku sekularnog doba i njegova postsekularnog razvoja, rad se osobito oslanja na interpretacije Williama T. Cavanaugha, Charlesa Taylora, Jürgena Habermasa i Marcela Gaucheta. Istraživanje pokazuje da je s dubokom društvenom i političkom transformacijom demokratske ustavne države u postsekularno doba njezina obredna dimenzija izložena snažnom dezintegrativnom procesu, te je sve manje u stanju jamčiti društvenu koheziju, kakvu je još mogla imati u sekularno doba, naime u doba stvaranja moderne države kao političke forme.
The paper explores how the change of the ritual takes place within the framework of political liturgies between the secular and post-secular age and order, as well as the previous constitution of the political liturgy as a socio-political phenomenon. The political liturgy is analyzed in the wake of Claude Rivière’s research, and seeks to show that the contemporary development of the democratic constitutional state, as well as its transformation in the form of a postmodern and post-secular order, is largely marked by the presence of the ritual in politics. When analyzing key milestones between political institutionalization in the form of the secular age and its post-secular development, the paper draws particularly on interpretations by William T. Cavanaugh, Charles Taylor, Jürgen Habermas and Marcel Gauchet. The research shows that with the profound social and political transformation of the democratic constitutional state in the post-secular era, its ritual dimension is exposed to a strong disintegrative process, and is less and less able to guarantee social cohesion, which it could still have in the secular era, namely in the era of the creation of the modern state as a political form.
Članak tematizira teološka promišljanja Josepha Ratzingera o glazbi u kontekstu liturgije Katoličke Crkve. Uvodno se kratko opisuju krize i izazovi te novija teološka učenja koja crkvenu glazbu u ...postkoncilsko doba dovode do stanja kulturološke shizofrenije i teoloških lutanja. Središnji dio članka posvećen je Ratzingerovoj teološkoj interpretaciji crkvene glazbe čija je posebnost otkrivanje i promišljanje biblijskih uporišta o glazbi u liturgiji. U tom se kontekstu nalaze i odgovori na izazove i krize koje su snašle crkvenu glazbu, ali se i jasno otkrivaju temeljna biblijsko-teološka načela koja određuju istinsku narav i ulogu glazbe u kršćanskom kultu. Zaključno se donose neka načela i putokazi za
crkvenu glazbu danas.
The article discusses Joseph Ratzinger’s theological reflections on music in the context of the Catholic Church liturgy. In the introduction, crises and challenges are briefly described, as well as the recent theological teachings that lead the church music in the post-Council period to a state of cultural schizophrenia and theological wandering. The central part of the article is about Ratzinger's theological interpretation of church music, the specifics of which is the detection and analysis of biblical foundations for music in liturgy. In this context, there are also answers to the challenges and crises that befell church music; moreover, the basic biblical-theological principles that determine the true nature and role of music in the Christian cult are clearly revealed. In conclusion, some principles and guideposts for church music today are presented.
U sadržaju ove studije autor želi ispitati i analizirati pojmove umjetnosti i igre te njihovu analognu svezu s liturgijom na temelju fenomenološki oblikovanoga mišljenja u djelu O duhu liturgije ...Romana Guardinija. Riječ je o fenomenologiji umjetnosti i igre koja se kreće prema transcendentalnom mišljenju kršćanskoga bogoslužja. Prvi dio ovoga rada bavi se općim značajkama Guardinijeva teološkog mišljenja, njegovim izvorima i nadahnućima kao i raznovrsnim povijesno-kulturnim i filozofsko-teološkim profilima Guardinijeva filozofsko-teološkog prinosa. Druga dva dijela članka pristupaju izravnoj analizi poredbe liturgije kao umjetnosti i igre, rasvjetljujući njezine osnovne teorijske dionice. Na koncu se još jednom kritički promatra Guardinijeva misao o liturgiji kao umjetnosti i igri, koja se nalaže kao transcendentalno obzorje, odakle se razastire pogled u duh liturgije.
Članak donosi prijedloge smjernica za ostvarenje kreativnog dijaloga između umjetnika i Crkve pri realizaciji konkretnih projekata. Namjera je izraditi niz kriterija i smjernica utemeljenih na ...provjerenim teološkim principima, duhu obnove Drugoga vatikanskog sabora i poslijesaborskoga razdoblja. Prijedlog smjernica i kriterioloških naznaka arhitektonskog i umjetničkog oblikovanja za liturgiju nipošto ne
kani dati definitivni i zaključani sustav, već razraditi niz primijenjenih elemenata koji mogu potpomoći pri usmjeravanju, planiranju, ostvarivanju i vrednovanju suvremenih djela. U prijedlogu smjernica pokušat će se raspraviti i integrirati postojeće crkvene norme
sadržane u liturgijskim knjigama.
The article brings proposals for guidelines for the realization of creative dialogue between artists and the Church in the implementation of specific projects. The intention is to develop a series of criteria and guidelines based on verified theological principles, on the spirit of the renewal of the Second Vatican Council and the post-Council period. The proposal of guidelines and criterion indications of architectural and artistic design for the liturgy does not intend to give a definite and final system, but to develop a series of applied elements that can help guide, plan, realize and evaluate contemporary works. The proposed guidelines will try to discuss and integrate the existing church norms contained in the liturgical books.
PDF
