3D planiranje terapije lica – prikaz slučaja Cerović, Robert; Munjiza, Ruth; Mady Maričić, Barbara ...
Medicina Fluminensis,
03/2020, Volume:
56, Issue:
1
Journal Article, Web Resource
Peer reviewed
Open access
Cilj: Prikazati kako je uporabom suvremenih tehnologija omogućena 3D virtualna priprema i praćenje pacijenta prije, tijekom i nakon zahvata. Prikaz slučaja: Prikazan je pacijent s pravom progenijom, ...dakle skeletnom klasom III, obrnutim prijeklopom, zbijenošću zuba i konkavnim profilom kojemu su ortodontskom terapijom zuba pripremljeni za ortognatski kirurški zahvat koji je potom izvršen na gornjoj i donjoj čeljusti (LeFort I i BSSO). Dijagnostički postupak i evaluacija ishoda, osim standardnog protokola, uključivao je i pripremu za 3D virtualno planiranje. Učinjeno je skeniranje studijskih modela, CBCT snimak, 3D fotografije i analize pomoću 3D softvera. Kirurške vodilice napravljene su 3D printerom. Zaključak: Korištenjem suvremenih tehnologija i 3D virtualnog planiranja olakšan je i skraćen postupak planiranja ishoda i praćenje rezultata terapije uz veliku preciznost u izradi kirurških vodilica.
Aim: Present how contemporary 3D technologies are used to access to 3D virtual treatment planning and evaluation of the patient protocol before, during and after procedures. Case report: Patient with skeletal Class III, negative overjet, crowding and concave profile has been orthodontically prepared for an orthognatic surgery procedure on the upper and lower jaw (LeFort I and BSSO). The diagnostic treatment made by 3D virtual planning includes scanning model casts, CBCT scans, 3D photographies and 3D software. Surgical guides were made with a 3D printer. Conclusion: The use of contemporary technologies for 3D virtual planning of treatment outcome and patient evaluation made the procedure easier and faster with high precision while making surgical guides.
Cilj: U ovom istraživanju primarno se željelo procijeniti razlike između ispitanika s hipodoncijom na temelju spola. Sekundarno se proučavala korelacija između hipodoncije i drugih kliničkih ...dentalnih obilježja kosovskih adolescenata. Materijal i metode: U školama diljem Kosova pregledano je 3306 učenika i studenata u dobi od 15 do 21 godine. Pregledi su obavljeni dentalnim zrcalom, a bilježio se broj prisutnih zuba. Ispitanicima s hipodoncijom uzeti su otisci. Svim pacijentima za koje je postojala sumnja na hipodonciju učinjene su panoramska i periapikalne rendgenske snimke te intraoralne fotografije kako bi se potvrdila dijagnoza. Rezultati: Hipodonciju je imalo 77 ispitanika – 46 djevojaka (59,7 %) i 31 mladić (40,3 %). Najčešće im je nedostajao gornji lateralni inciziv, a nakon njega drugi donji premolar. Još jedna klinička karakteristika, uz hipodonciju, zabilježena kod najmanje 68 pacijenata (88,3 %). Zaključak: Nije bilo značajne razlike u prevalenciji hipodoncije s obzirom na spol. Najčešća klinička dentalna značajka bila je rotacija zuba, a slijedi je inklinacija.
Opisan je slučaj mlade pacijentice upućene u Kliniku za stomatologiju Kliničkoga bolničkoga centra Zagreb zbog boli u žvačnim mišićima i iznenadne promjene u okluziji (prednji otvoreni zagriz). ...Simptomi su se pojavili neposredno nakon što joj je u drugoj zdravstvenoj ustanovi izrađena mekana okluzijska udlaga. Palpacija maseteričnoga i temporalnoga mišića izazvala je pojavu poznate boli, a poslije uvida u nalaz magnetske rezonancije temporomandibularnih zglobova, koja je isključila pomak zglobne pločice, konačna dijagnoza bila je mijalgija. Budući da je pacijentica imala i mijalgiju i izraženu malokluziju bilo je potrebno liječiti oba stanja. Temporomandibularni bolovi tretirani su kombinacijom farmakoterapije i kineziterapije te stabilizacijskom udlagom. Nakon što su se simptomi smanjili pacijentica je upućena na ortodontski pregled. Rendgenskom kefalometrijskom analizom potvrđena je skeletna klasa II, uz konveksni profil i normalan vertikalni obrazac rasta. Za korekciju prednjega otvorenog zagriza korištena je fiksna ortodontska naprava s intermaksilarnim vertikalnim gumenim vlakom. Nakon 19 mjeseci ortodontske terapije okluzijski odnosi obostrano su bili u Angleovoj klasi I. Iako trenutačno nema dokaza o povezanosti TMP-a i ortodontske terapije, pacijentima koji imaju simptome TMP-a i potrebu za ortodontskim ispravljanjem zagriza potrebno je najprije ublažiti bolove slijedeći konzervativni protokol liječenja. Početak ortodontske terapije dolazi u obzir tek nakon što se bolovi smanje ili nestanu.
Cilj: Autori studije istražili su mogu li televizijske reklame mijenjati percepciju vlastite dentofacijalne privlačnosti te je li taj proces pod utjecajem osobina ličnosti.Materijal i metode: Uzorak ...su činila 83 ispitanika u dobi od 19 do 27 godina. Eksperimentalna skupina (N = 42) gledala je reklame u kojima su sudjelovali poznati mladi ljudi s visokom estetikom osmijeha, svijetlim zubima i bez vidljivih malokluzija, a kontrolnoj skupini (N = 41) prezentirane su neutralne reklame (bez ljudi ili vidljivih zuba). Percepcija estetike vlastita lica i osmijeha te njezini psihološki učinci procijenjeni su mjesec dana prije gledanja reklama te odmah nakon toga. Procijenjeni su i intenzitet malokluzije ispitanika te osobine ličnosti (ekstraverzija, savjesnost, ugodnost, neuroticizam, intelekt, samopoštovanje i perfekcionizam).Rezultati: U svojem drugom iskazu ispitanici su imali tendenciju navoditi manje psihosocijalnih utjecaja uz male razlike (prosječno u rasponu od 0 do 3 skalarna boda) te manje značajne promjene u aktivnoj skupini negoli u neutralnoj (2 od 7 vs. 5 od 7 aspekata). Vrsta vizualnog podražaja bila je značajan prediktor samo promjene koja se odnosi na psihološki utjecaj dentalne estetike (p = 0,045; r = 0,221). Intelekt je kao supresor oblikovao percepciju estetike osmijeha nakon gledanja reklama s naglašenim lijepim osmijesima (ΔR 2 = 0,076; p = 0,005; ukupni model R 2 = 0,347; p = 0,033). Kod osoba s većim intelektom je povećanje intenziteta samoopažene malokluzije izazvalo manji pad psihološkog utjecaja dentalne estetike u usporedbi s onima s manjim intelektom.Zaključak: Psihosocijalni utjecaji malokluzije nisu stabilni i imaju tendenciju smanjivati se tijekom vremena. No, izlaganje visokoj estetici osmijeha drugih ljudi može kočiti taj proces kod osoba s većom malokluzijom i većim intelektom.
Svrha: Željelo se usporediti stupanj fluktuirajuće asimetrije (FA) zubnih lukova između pacijenata s anomalijama klase I, II i III. Ispitanici i metode: Uzorak je obuhvaćao slučajno odabrane gipsane ...modele 131 pacijenta – 39 s klasom I (19 muških i 20 ženskih), 57 s klasom II (23 muška i 34 ženska) i 35 s klasom III (20 muških i 15 ženskih). Dentalni modeli skenirani su i digitalizirani skenerom ATOS II SO. Mjerenja zuba i zubnih lukova obavljena su softverom ATOS viewer verzije 6.A.2. Mjereno je šest širina i pet dužina zubnih lukova. FA je procijenjena u obliku složenog indeksa ukupne težinske asimetrije (TWA). Za komparaciju razlika među skupinama korištena je analiza varijance. Rezultati: Složene TWA mjere fluktuirajuće asimetrije za varijable zubnih lukova bile su najviše u klasi III i najniže u klasi I. Ispitanici su pokazivali viši stupanj asimetrije od ispitanica. Asimetrija zubnih lukova
bila je viša u mandibuli negoli u maksili u svim skupinama malokluzija. Zaključci: TWA vrijednosti bile su niske, ali su se značajno razlikovale među skupinama malokluzija. Anomalija klase III pokazivala je više vrijednosti FA-e od onih u klasi I i klasi II. Viša FA-e zubnih lukova u Angleovoj klasi III može se smatrati indikatorom povećane razvojne nestabilnosti u slučaju te malokluzije zbog visokoga genetskog i okolišnog stresa tijekom ranog razvoja.
U dostupnoj literaturi postoje oprečna mišljenja kad je riječ o etiologiji znakova i simptoma temporomandibularnih, tj. čeljusnih disfunkcija. Svrha rada: Cilj istraživanja bio je ustanoviti ...korelaciju između incidencije znakova i simptoma TMD-a kod djece od 12 do18 godina koja se ne koriste fiksnim ortodontskim aparatom i incidenciju znakova i simptoma TMD-a kod djece koja se njime koriste. Materijal i metode: U ovom istraživanju sudjelovalo je ukupno 120 ispitanika, a bili su podijeljeni u dvije skupine. Njih 60 iz eksperimentalne skupine – 30 dječaka i 30 djevojčica s različitim tipovima malokluzija – bilo je u tretmanu fiksnom ortodontskom tehnikom ravnoga luka. Preostalih 60 – također 30 dječaka i isto toliko djevojčica – bilo je s neutrookluzijom. Rezultati: Rezultati istraživanja pokazuju da se simptom škljocanja, kao jedan od najčešćih znakova TMD-a, pojavljuje približno jednako u objema skupinama ispitanika u postotku od 56,4 % kod ortodontskih pacijenata i 46,6 % kod ispitanika u kontrolnoj skupini. Statistički je značajno veći postotak ispitanica u objema skupinama imalo problem s glavoboljom (p < 0,03). Zaključak: Na temelju dobivenih statističkih rezultata možemo zaključiti da ne postoji povezanost između fiksnoga ortodontskog tretmana i pojave znakova i simptoma temporomandibularnih disfunkcija
Anomalije Klase II i njihova terapija su jedan od najčešćih ortodontskih problema u našoj populaciji , a dijagnostički nalaz većinom ukazuje na skeletni retrognatizam mandibule. Postoje brojni ...terapijski pristupi za liječenje te malokluzije s različitim stupnjem znanstvene podloge. Zadnjih dvadeset godina terapija funkcionalnim napravama postala je opće prihvaćeno sredstvo za terapiju sagitalnih međučeljusnih nepravilnosti u djece, no ipak se najčešće koriste u korekciji Klase II po Angleu. Jedno od najkontroverznijih pitanja u ortodonciji danas odnosi se na učinak funkcionalnih naprava na rast mandibule. Većina debata o učinku terapije Klase II odnosi se na mogućnost trajnog produženja mandibularne dužine, jer je upravo nedovoljno razvijena mandibula glavni uzrok te anomalije. Funkcionalne naprave temelje svoju široku upotrebu na hipotezi da se radi o terapiji modifikacijom rasta, koja je moguća jedino kod pacijenata kod kojih je preostala dovoljna količina, tj. potencijal rasta sa željom da se isprave međučeljusni odnosi utječući na rast te ih je stoga najbolje koristiti prije ili tijekom adolescentnog ubrzanja rasta. Funkcionalne naprave obuhvaćaju velik broj mobilnih ali i fiksnih naprava koje su dizajnirane kako bi promijenile položaj mandibule, sagitalno i vertikalno, te proizvele dodatno produženje mandibule stimulacijom rasta kondilarne hrskavice. Rezultati novih istraživanja ukazuju da nema dokaza da funkcionalne naprave dugoročno značajno povećavaju horizontalan rast mandibule, te da se glavnina ispravljanja malokluzije događa zbog dentoalveolarnih promjena s malim, statistički značajniim, ali klinički inferiornim skeletnim učinkom. Usprkos tome i danas postoje indikacije za njihovu upotrebu koje dovode do zadovoljavajućih rezultata.
PDF
