Histeroskopija je metoda vizualizacije šupljine maternice koja se koristi u svrhu dijagnosticiranja i liječenja intrakavitarne patologije. Zahvaljujući razvoju tehnike uloga histeroskopije mijenjala ...se od dijagnostičke, preko operativne u operacijskoj dvorani, do operativne u ambulantnom okruženju. Cilj ovog preglednog članka je analizirati uporabu diodnog lasera u histeroskopiji i minimalno invazivnim postupcima u području ginekologije, raspravljajući o pozitivnim i negativnim aspektima ove tehnologije s posebnim osvrtom na buduće primjene i perspektive u području ambulantne kirurške histeroskopije.
Hysteroscopy is a method of visualization of the uterine cavity that is used for the purpose of diagnosingand treating intracavitary pathology. Thanks to the development of the technique, the role of hysteroscopychanged from diagnostic through operative in the operating room, to operative in the ambulatoryenvironment.The aim of this review article is to analyze the use of the diode laser in hysteroscopy and minimallyinvasive procedures in the field of gynecology, discussing the positive and negative aspects of thistechnology, with special reference to future applications and perspectives in the field of ambulatory surgicalhysteroscopy.
Uvod: Pectus excavatum, stečeno ili kongenitalno udubljenje prednje stijenke prsnog koša, najčešći je deformitet stijenke prsnog koša. Ljevkasta prsa zajedno s kokošjim prsima najčešći su deformiteti ...prsnog koša (oko 90%) s učestalosti od 1:400 novorođene djece. Ti pacijenti doživljavaju bitne psihosocijalne poteškoće i moguće fiziološke poremećaje s kardiopulmonalne strane. Liječenje ljevkastih prsa može biti provedeno na dva načina: kiruškim pristupom i nekirurškim. Tradicionalna procedura popravka ljevkastog prsnog koša izvodi se velikom otvorenom operacijom po Ravitchu i njegovim modifikacijama. Od 1998. dr. Donald Nuss publicirao je minimalno invazivnu tehniku operacije ljevkastih prsa koja koristi torakoskopsku vizualizaciju s malim postraničnim rezovima i privremeno postavljanje modelirane metalne šipke iza prsne kosti. Ova tehnika je bila brzo prihvaćena od mnogih kirurga, što je rezultiralo značajnim porastom broja operacija. Minimalno invazivni pristup za popravak ljevkastih prsa prihvaćen je u mnogim centrima kao metoda izbora, prvenstveno zbog povećane svijesti pacijenta i dobroga dugoročnog ishoda. U početku je ova procedura pokazala moguće rizike i komplikacije te su napravljene važne tehničke modifikacije koje su umanjile rizik i poboljšale ukupni rezultat. Cilj ovog rada je prikazati metodu
liječenja minimalno invazivne kiruške korekcije ljevkastih prsa u pedijatrijskih bolesnika po Nussovoj metodi. Kod nekirurškog liječenja ljevkastih prsa koristi se vakuum zvono koje se postavi na prednju stijenku prsnog koša i uz pomoć pumpice učini vakuum koji prednju stijenku prsnog koša izvlači prema naprijed. Zaključci: Procedura po Nussu je uspješna metoda kiruškog liječenja ljevkastih prsa u djece i odraslih. Operacijsko liječenje ljevkastih prsa po Nussovoj metodi daje uglavnom odlične estetske rezultate te subjektivno zadovoljstvo pacijenta.
Nekada smo benignu hiperplaziju prostate smatrali glavnim uzrokom problema s mokrenjem kod muškaraca. Danas koristimo naziv simptomi donjeg urinarnog trakta jer se pokazalo kako je benigna ...hiperplazija prostate samo jedan od etioloških čimbenika. Kvalitetna dijagnostička obrada simptoma uputit će nas u pravom smjeru kako bismo mogli individualizirati terapiju. Za pacijente koji imaju indikaciju za kirurško liječenje danas postoji nekoliko operativnih tehnika. Otvorena jednostavna prostatektomija najstariji je i dokazano učinkoviti zahvat. Transuretralna resekcija prostate je zlatni standard liječenja. Laserska tehnologija danas stoji uz bok zlatnom standardu, a pojavile su se i tehnike minimalno invazivne kirurgije koje pružaju prednosti niskog morbiditeta i kratkotrajne hospitalizacije.
Minimalno invazivni zahvati u urologiji Kuliš, Tomislav; Knežević, Nikola
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
09/2015, Volume:
24, Issue:
1 Urologija
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Izvođenje dijagnostičkih i terapijskih zahvata u urologiji s pomoću minimalno invazivnih tehnika postalo je uobičajeno. Ovim se pristupom postiže jednaka učinkovitost kao i otvorenim kirurškim ...zahvatima, no uz znatno smanjenje boli i trajanja oporavka. Cilj ovoga preglednog rada jest prikazati trenutačnu uobičajenu praksu u uporabi minimalno invazivnih tehnika u urologiji. Prikaz je podijeljen prema tehničkom pristupu: postupci kroz prirodne otvore, tj. transuretralni postupci, perkutani zahvati i laparoskopska kirurgija. Iako se minimalno invazivna kirurgija razvija od 19. stoljeća, u posljednjim je desetljećima postignut najveći napredak. Danas je moguće putem minimalno invazivnih tehnika izvesti gotovo svaki kirurški zahvat u urologiji. Daljnji razvoj i napredak dovest će do novih, još manje invazivnih pristupa.
Urološka minimalno invazivna kirurgija danas se u većini centara rutinski primjenjuje za bazične operativne zahvate. U posljednje
vrijeme počinje njena sve veća primjena u složenijim operativnim ...zahvatima u odabranim centrima diljem svijeta. Iznosimo pregled
urološke patologije koja se trenutno liječi minimalno invazivnim pristupkom te izdvajamo pojedine relevantne članke o kojima se
raspravljalo i usporedilo s iskustvom Klinike za dječju kirurgiju Klinike za dječje bolesti Zagreb. Od početka primjene minimalno
invazivne kirurgije u Klinici za dječju kirurgiju Klinike za dječje bolesti Zagreb operirano je više od 1300 djece različite urološke patologije.
primijenjena su tri pristupa: transperitonealni, retroperitonelani i transvezikalni. Najveći broj operacija pripada endoskopskom
liječenju vezikoureteralnog refl uksa (VUR-a). Indikaciju za primjenu minimalno invazivnih postupaka osim VUR-a imaju nepalpabilni
testisi, varikokela, nefrektomija te adrenalektomija. Čak i najsloženije urološke operacije mogu se izvoditi služeći se minimalno
invazivnim pristupom, premda većina opisanih slučajeva pripada kategoriji „case report-a“. U posljednje vrijeme svjedoci smo
mnogih publikacija o ablativnoj i rekonstruktivnoj minimalno invazivnoj kirurgiji. Transperitonealni i retroperitonelani pristup
primjenjuju se s približno istim rezultatima. Transvezikoskopska kirurgija trebala bi se brzo razvijati i postati standardni pristup za
Cohenovu reimplantaciju. Smatra se da će tehnički napredak osigurati priliku pedijatrijskim urolozima za razvijanje minimalno
invazivnih postupaka.
Prema definiciji onkološka kirurgija je kirurgija kojoj je cilj liječenje maligne bolesti i otklanjanje smetnji koje su posljedica maligne bolesti kirurškim odstranjenjem primarnog tumora ili ...metastaze. Ona je još uvijek najučinkovitija metoda liječenja raka. U kirurgiji tumora zahvate možemo podijeliti na kurativne i palijativne. Kurativni kirurški zahvati su oni kojima se odstranjuje cijeli tumor s ciljem izlječenja bolesti. Palijativni kirurški zahvati u onkoloških pacijenata su oni kojima se otklanjaju komplikacije koje su posljedica maligne bolesti sa svrhom poboljšanja kvalitete života pacijenata. Primjenom preoperativnih kemoterapijskih i radioterapijskih protokola moguće je izazvati smanjenje tumorske mase i redukciju stadija bolesti, te na taj način inoperabilni tumor učiniti operabilnim. Sam princip onkološke kirurgije zasniva se na težnji da se što bolji terapijski učinak postigne sa što manje agresivnim zahvatom i minimalno invazivnom metodom.
U ovom preglednom radu prikazan je povijesni razvoj suvremene endoprotetike kuka
i minimalno invazivnih pristupa na kuk. Implantacijom suvremene, posebno prilagođene endoproteze
kuka minimalno ...invazivnim pristupom omogućen je brži funkcionalni oporavak bolesnika.
Moderna razmišljanja o cijeljenju prijeloma uključuju stvaranje zajedničke interakcije
između biologije i mehanike koje će, korištene u pravilnom odnosu, povoljno utjecati na stvaranje
uvjeta za ...cijeljenje prijeloma. Za ostvarenje optimalnih uvjeta za sanaciju prijeloma tijekom
operacijskog liječenja potrebno je pravilno prijeoperacijsko planiranje, adekvatna kirurška
izvedba plana uz upotrebu odgovarajućih implantata i korištenje odgovarajućih
instrumenata i opreme.
Minimalno invazivna tehnika osteosinteze s pločom i vijcima (engl. Minimally Invasive Plate
Osteosynthesis – MIPO) neprestano se razvija prvenstveno zahvaljujući unaprjeđenju tehničkih
mogućnosti i poznavanju topografske anatomije našeg tijela. Tehnika MIPO danas se može
primijeniti u liječenju gotovo svih tipova prijeloma, s ciljem da se očuva biološki potencijal za
cijeljenje prijeloma i smanji intraoperacijska ozljeda. U članku je, uz kratki povijesni pregled,
prikazana sadašnja klinička upotreba tehnike MIPO prema pojedinim regijama, uz pregled recentne
literature i rezultate liječenja.
Principi i metode unutarnje fiksacije prijeloma nisu završno definirani i razvijaju se sukladno
novim znanstvenim i kliničkim rezultatima i tehničkim unaprjeđenjima. Daljnji razvoj tehnike
MIPO baziran je na proučavanju anatomije i radiološke anatomije, razvoju i korištenju navigacije
i instrumenata za zatvorenu repoziciju, a ovisi o kritičkoj analizi rezultata u liječenju prijeloma
tehnikom MIPO.
Minimalno invazivna kirurgija stopala predstavlja najnoviju operativnu metodu u svrhu liječenja deformiteta stopala, ponajprije hallux valgusa, pod kontrolom RTG uređaja. Ovakva metoda u posljednje ...vrijeme privlači pozornost kako ortopeda tako i pacijenata ne samo zbog minimalnih ožiljaka vidljivih na koži nakon cijeljenja, već i zbog minimalne disrupcije tkiva između kože i kosti nužne da se sam zahvat izvede. Uloga radiološkog tehnologa je od velikog značaja radi postizanja jasnih radioloških snimaka koje određuju tijek, duljinu i uspješnost same operacije.
PDF
