Odnosne rečenice u korištenju engleskog kao drugog jezika vrlo se često smatraju jednim prilično jednostavnim dijelom gradiva, no unatoč tome, posvećeno im je jako malo vremena tijekom procesa učenja ...engleskog jezika i to uglavnom na samom kraju učenja jezika. Jedan od mogućih razloga je činjenica da je nužnost za njihovu ispravnu uporabu znatno naglašenija u pisanom, nego u govornom jeziku, a poznato je da je za pismeno izražavanje potrebna viša razina poznavanja engleskog jezika, a greške koje se obično događaju tiču se uglavnom tog pismenog dijela gdje su one i najuočljivije i mogu znatno utjecati na samo značenje rečenice. Relativna rečenica je u govoru označena uglavnom po promjeni u intonaciji. Pravilno razumijevanje određenih odnosnih rečenica može pomoći studentima kod njihove primjene u engleskom jeziku.
Upotrebom industrijske suncokretove sačme za dobivanje proizvoda bogatih proteinima moguće je adekvatno i učinkovito iskoristiti taj poljoprivredni nusproizvod. Iako proteini suncokretove sačme imaju ...specifična svojstva, potrebno ih je poboljšati da bi se povećala mogućnost njihove primjene za dobivanje proizvoda visoke prehrambene vrijednosti. Svrha je ovoga rada bila ocijeniti zajednički učinak djelomične hidrolize pomoću pepsina i modifikacije transglutaminazom na funkcionalnost izolata industrijske suncokretove sačme pri pH- -vrijednostima od 2 do 10. Dobivena su tri hidrolizata pepsina modificirana pomoću transglutaminaze, nazvani TG-PH1 (stupanj hidrolize od 0,48 %), TG-PH2 (stupanj hidrolize 0,71 %) i TG-PH3 (stupanj hidrolize 1,72 %). Sva su tri hidrolizata imala bolju topljivost pri pH-vrijednostima od 3,5 do 5,5; a najveću je topljivost imao izolat TG-PH3 pri izoelektričnoj točki proteina (pI=4,5). Izolat proteina suncokretove sačme te izolat suncokretove sačme modificiran pomoću transglutaminaze imali su bolju topljivost od tri hidrolizata modificirana pomoću transglutamnaze pri pH<3 i pH>7. Primjenom sva tri hidrolizata pepsina bitno je poboljšana sposobnost stvaranja pjene (p<0.05) pri cijelom ispitanom rasponu pH-vrijednosti.
Hidroliza izolata proteina pomoću pepsina s tri različita stupnja hidrolize nije poboljšala stabilnost pjene. Hidrolizat TG-PH3 imao je bolju toplinsku stabilnost, i to do 80 °C, u usporedbi s izolatom proteina (pH=7). Pri 90 °C, najveća je toplinska stabilnost postignuta modifikacijom izolata proteina pomoću pepsina. Obradom izolata proteina transglutaminazom nakon hidrolize pomoću pepsina mogu se proizvesti izolati suncokretove sačme s poboljšanom topljivošću, sposobnošću stvaranja pjene i povećanom toplinskom stabilnosti za primjenu u prehrambenoj industriji.
The synthesis of polymer nanocomposites by in situ polymerization of monomers in the presence of filler particles is presented in this dissertation. Nanoparticles of TiO2 and α-Fe2O3 were used as ...fillers. Polymer nanocomposites of poly(methyl methacrylate) and TiO2 were obtained by radical polymerization of methyl methacrylate in solution, bulk and suspension, while nanocomposites of poly(methyl methacrylate) and α-Fe2O3 and poly(styrene) and TiO2 were prepared by radical polymerization in bulk. Surface modification of TiO2 nanoparticles, obtained by control hydrolysis of TiCl4, was performed using five different compounds- ascorbic acid palmitate, octyl gallate, decyl gallate, lauryl gallate and cetyl gallate. The α-Fe2O3 particles were obtained by forced hydrolysis of FeCl3 and depending on the conditions of the reaction they were in the shape of rods or cubes. Surface modification of TiO2 nanoparticles allows the extraction of the TiO2 nanoparticles from water into organic phase, methyl methacrylate and styrene, due to the increased hydrophobic character of the modified particles. Ascorbic acid palmitate and gallic acid esters were chemically bonded to the surface of TiO2 particles through –OH groups, which resulted in the red-shift of the absorption spectrum of the surface modified TiO2 particles compared to the non-modified ones. Characterization of surface modified TiO2 particles was performed using absorption UV and FTIR spectroscopy. Crystal structure of the synthesized α-Fe2O3 particles was determined from the X-ray diffraction measurements, while size and shape of the particles were determined using transmission electron microscopy. Characterization of the obtained polymer composites was done using UV and NMR spectroscopy and transmission electron microscopy. Molar masses of poly(methyl methacrylate) and poly(styrene) samples, pure and extracted from the composites, were determined by gel permeation chromatography and viscosimetry. Thermal properties of the synthesized polymer nanocomposites were investigated by thermogravimetric analysis and differential scanning calorimetry, The goal of this study was to examine the influence of methods of synthesis of polymer matrix, and the influence of nature, size, shape, surface modification method and concentration of filler particles on the properties of the obtained polymer nanocomposites. The obtained results showed that surface modified TiO2 nanoparticles and α-Fe2O3 nanorods, present during the polymerization of MMA, influenced the termination reactions and thus the molar masses of the obtained PMMA. Cubic α-Fe2O3 particles, present during the polymerization of MMA, did not have the influence on the termination reactions and molar masses of obtained PMMA. The presence of TiO2 and α-Fe2O3 nanoparticles did not lead to significant changes of glass transition temperature of PMMA, indicating weak interactions between filler particles and PMMA matrix. Surface modified TiO2 nanoparticles, present during the polymerization of styrene, did not influence molar masses of obtained PS. Incorporation of TiO2 nanopraticles modified with ascorbic acid palmitate in PS matrix led to an increase of glass transition temperature of PS, while the TiO2 nanoparticles, surface modified by gallic acid esters, did not influence the glass transition temperature of PS matrix. Incorporation of TiO2 nanoparticles in PMMA and PS matrix increased their thermal and thermo-oxidative stability.
U ovoj disertaciji prikazan je postupak dobijanja polimernih nanokompozita in situ polimerizacijom monomera u prisustvu čestica punila. Kao punilo korišćene su nanočestice TiO2 i α-Fe2O3. Polimerni nanokompoziti poli(metil metakrilata) i TiO2 dobijeni su polimerizacijom metil metakrilata preko slobodnih radikala u rastvoru, u masi i u suspenziji, dok su nanokompoziti poli(metil metakrilata) i α-Fe2O3 dobijeni polimerizacijom preko slobodnih radikala u masi. Nanokompoziti poli(stirena) i TiO2 su dobijeni polimerizacijom stirena preko slobodnih radikala u masi. Površinska modifikacija nanočestica TiO2, dobijenih kontrolisanom hidrolizom TiCl4, izvršena je sa pet različitih jedinjenja - palmitatom askorbinske kiseline, oktil galatom, decil galatom, lauril galatom i cetil galatom. Kao punilo su korišćene dve vrste α-Fe2O3 čestica, u obliku štapića i u obliku kocki, dobijene forsiranom hidrolizom FeCl3. Površinskom modifikacijom nanočestica TiO2 izvršena je njihova hidrofobizacija što je omogućilo njihovo prebacivanje iz vodene sredine u organsku fazu, odnosno monomere metil metakrilat i stiren. Palmitat askorbinske kiseline i estri galne kiseline su se preko OH grupa hemijski vezali za površinu TiO2 čestica, što je rezultiralo pomeranjem apsorpcionog spektra površinski modifikovanih čestica TiO2 ka većim talasnim dužinama u odnosu na spektar TiO2 koloida. Karakterizacija površinski modifikovanih čestica TiO2 izvršena je apsorpcionom UV i FTIR spektroskopijom. Kristalna struktura sintetisanih α-Fe2O3 čestica određena je na osnovu difrakcije rendgenskih zraka, a veličina i oblik čestica su određeni pomoću transmisione elektronske mikroskopije. Karakterizacija dobijenih polimernih kompozita izvršena je UV i NMR spektroskopijom i transmisionom elektronskom mikroskopijom. Molarne mase poli(metil metakrilata) i poli(stirena), čistih i ekstrahovanih iz kompozitnih uzoraka, određene su korišćenjem gel propusne hromatografije i viskozimetrijske metode. Termička svojstva dobijeni polimernih nanokompozita ispitivana su termogravimetrijskom analizom i diferencijalnom skenirajućom kalorimetrijom. Cilj ovog rada je bio da se ispita uticaj načina sinteze polimerne matrice, vrste, veličine, oblika, načina površinske modifikacije i koncentracije oksidnih čestica punila na svojstva dobijenih polimernih nanokompozita. Dobijeni rezultati su pokazali da su površinski modifikovane nanočestice TiO2 i nanočestice α-Fe2O3 u obliku štapića, prisutne u toku polimerizacije MMA, uticale na reakcije terminacije pa samim tim i na molarne mase dobijenog PMMA. Čestice α-Fe2O3 u obliku kocki, prisutne u toku polimerizacije MMA, nemaju uticaj na reakcije terminacije pa ni na molarne mase dobijenog PMMA. Nanočestice TiO2 i α-Fe2O3 nisu dovele do značajnije promene vrednosti temperature ostakljivanja PMMA, što je ukazalo na slabu interakciju između čestica punila i PMMA matrice. Površinski modifikovane nanočestice TiO2, prisutne u toku polimerizacije stirena, nisu uticale na molarne mase dobijenog PS. Dodatak nanočestica TiO2-PAA u PS matricu dovodi do povećanja temperature ostakljivanja, dok nanočestice TiO2 modifikovane estrima galne kiseline ne utiču na temperaturu ostakljivanja PS matrice. Dodavanje nanočestica TiO2 u PMMA i PS matricu je povećalo njihovu termičku i termooksidativnu stabilnost.
Cilj članka je predstaviti razvoj odgojnog modela TILKA. Taj novi model nastave materinskog/prvog i stranog/drugog jezika s jedne strane obuhvaća poduku jezika i književnosti s pomoću istraživanja i ...aktivnosti, a s druge spaja smjernice i metode interkulturnog odgoja i transakcijske analize. Naše najvažnije istraživačko pitanje vezano je uz nenasilnu komunikaciju koja bi mogla postati sastavni dio interkulturne jezične nastave. Da bismo odgovorili na pitanje kako uključiti nenasilnu komunikaciju u okvir interkulturne jezične nastave, analizirali smo četiri različita diskursa (znanost, turizam, politika, književnost) iz perspektive modifikacije intenziteta. Analize su pokazale da je verbalna agresija povezana s modifikacijom intenziteta u jeziku. Kod nenasilne komunikacije modifikatori koji jačaju intenzitet prisutni su samo onda kad postoje realna potreba i mogućnost da se pojača argument. Inače se više upotrebljavaju modifikatori za slabljenje argumenta koji uspostavljaju neku racionalnu distancu prema sadržaju i primatelju poruke. Kompetencija nenasilne komunikacije sa specifičnom upotrebom modifikacije intenziteta može biti uključena u jezičnu nastavu kao jedan od najvažnijih interkulturnih ciljeva.
Iako se često čuje da je došlo do zaborava tijela, primjerice u medicini, a time zapravo do cjelokupnog zaborava nas samih, zaboravljaju se poruke mnogih filozofa koji su isticali gledanje na naše ...tijelo kao naš vlastiti projekt te napose uzimanje tijela kao nerazdružive cjelovitosti duha i materije. Imamo li to na umu i prihvatimo li takvo stajalište kao uvjerljivo, tada je lako vidjeti konsekvence koje vode u zapostavljanje jedne od tih dviju tradicionalnih “supstancija”. U ovom radu osvrnut ćemo se na moguće modifikacije tijela: pozitivne i negativne. Negativnim modifikacijama smatramo one koje su motivirane nekim idealom ljepote, prestiža i sličnim, s obzirom na to da su intrinzično protuprirodne. S druge strane, one modifikacije koje nazivamo pozitivnima, a to su modifikacije tijela tjelovježbom, sportom i sl., smatramo nužnima u slučaju da smo racionalne, odnosno moralne osobe. Navest ćemo neke, istraživanjima dokazane, pozitivne učinke redovite tjelovježbe na naše zdravlje i teorijske, tj. filozofske implikacije zapostavljanja ovog prirodnog vida modifikacije našeg tijela.
Toplinski modificirano drvo dostupno je na tržištu već gotovo dvadeset godina međutim, potpuni mehanizam poboljšane trajnosti drva još uvijek nije sasvim razjašnjen. Poznato je da temperatura i ...trajanje modifikacije utječu na svojstva konačnog proizvoda. Nekoliko je razloga za povećanje trajnosti toplinski modificiranog drva. U recentnim istraživanjima učinkovito je odstranjenje vode identificirano kao jedan od ključnih mehanizama za poboljšanje trajnosti drva. Kako bi se razjasnila ta pretpostavka, uzorci drva srži norveške smreke toplinski su modificirani pri šest različitih temperatura (160, 180, 190, 200, 210 i 230 °C) tijekom tri sata prema postupku Silvapro®. Kontrolni su uzorci ostali nemodificirani. Provedena su tri ciklusa ispitivanja: a) uzorci su namakani u vodi tijekom četiri dana, zatim su postavljeni na senzor težine da se osuše do konstantne mase; b) kratkoročno upijanje vode određeno je tenziometrom i c) interakcije drva i vode provjeravane su stalnim gravimetrijskim mjerenjem sadržaja vode pri izlaganju uvjetima na otvorenome. Kao što se očekivalo, stupanj modifikacije ogleda se u sadržaju vode u drvu tijekom ispitivanja. Kratkoročno i srednjoročno upijanje vode dobro korelira s ponašanjem drva u vanjskim uvjetima. Nasuprot tome, dugoročna mjerenja tenziometrom nisu bila u skladu s kratkoročnim vezanjem vode ili s mjerenjem pri izlaganju uvjetima na otvorenome.
U radu su prikazani rezultati eksperimentalnih istraživanja snage rezanja toplinski modificiranog drva običnog bora (Pinus sylvestris L.) tijekom njegove obrade glodanjem. Proces toplinske obrade ...borovine proveden je u atmosferi pregrijane pare, pri temperaturi od 130, 160, 190 i 220 °C, uz jednako vrijeme grijanja od četiri sata za sve varijante modifi kacije. Snaga rezanja određena je pri glodanju radijalne površine modificiranih i nemodificiranih uzoraka, a izračunana je kao razlika snage izmjerene tijekom rada stroja pri glodanju uzoraka i tijekom praznog hoda stroja. Na temelju rezultata mjerenja utvrđeno je da se snaga rezanja pri obradi modificiranog drva smanjuje s porastom temperature modifikacije (ovisnost je linearna), a povećava se s povećanjem visine dodatka za obradu (visine glodanja). Snaga potrebna za glodanje drva modificiranoga na temperaturama višim od 160 °C manja je od snage rezanja za obradu nemodificiranog drva. Eksperiment je pokazao znatno smanjenje snage rezanja s povećanjem temperature modifikacije drva. Također je utvrđeno da je povećanje visine dodatka za obradu rezultiralo povećanjem snage rezanja, kako pri obradi toplinski modificiranoga, tako i pri obradi nemodificiranog drva.
Ispitivano je uklanjanje Cu2+, Cl− i 2,4-diklorfenoksioctene kiseline (2,4-D) iz vodene otopine bentonitom modificiranim kitozanom. U takvu je bentonitu povećana udaljenost među slojevima ...montmorilonita i time poboljšana adsorpcijska moć. Kitozan sadrži mnogo skupina −NH2 i −OH koje također mogu koordinirati ione teških metala. Prije modificiranja kitozanom bentonit je tretiran vodenom otopinom Na2CO3, toplinski je obrađen te obrađen kelirajućim agensom. Modificiranim bentonitom prosječno je iz vodene otopine uklonjeno 94,87 % Cu2+, 86,19 % Cl− i 91,06 % 2,4-D.
Na osnovi arhivskih podataka, intervjua i sačuvanih predmeta rekonstruirana je tekstilna djelatnost tvrtke koja je nastala iz praktične djelatnosti ženske strukovne škole u Šibeniku. Poslovni rad i ...poduke su oformljene po jedinstvenim smjernicama strukovnog rada u zemlji, no ovdje su u praktičnom smislu sijedile ranije lokalne uzore "Industrije narodnog veziva", samostanske djevojačke škole i praktičnog rada redovnica. Inicijativa i praksa Centra za unapređenje domaćinstva ističe ga među drugim sličnim praktičnim djelatnostima strukovnih škola u tadašnjoj federaciji. Njegova djelatnost je u lokalnoj sredini uspostavila vrijedan most između novouspostavljenih vrsta kućne radinosti s početka industrijskog doba na jednoj strani i proizvodnih djelatnosti ženskog civilnog aktivizma i današnjih obrta na drugoj strani.
Brzorastuća vrsta Populus deltoides ima veliku komercijalnu važnost za indijske trgovce drvom.
Unatoč velikoj dostupnosti i dobroj obradivosti, upotreba drva P. deltoides ograničena je zbog njegove ...slabe trajnosti. Stoga je radi bolje komercijalizacije drva Populus deltoides L. istražen utjecaj toplinske i kemijske modifikacije na njegovu dimenzijsku stabilnost i biološku trajnost. Kemijska modifikacija provedena je kombinacijom limunske kiseline i natrijeva hipofosfita. Toplinska modifikacija u trajanju od osam sati obavljena je u laboratorijskom sušioniku pri 140 °C, uz prisutnost zraka. Kemijski i toplinski modificirani uzorci drva pokazali su bolju dimenzijsku
stabilnost i biološku trajnost od nemodificiranih kontrolnih uzoraka. Kemijska modifikacija rezultirala je i većom dimenzijskom stabilnošću. Učinkovitost u sprečavanju bubrenja drva Populus deltoides bila je 2 – 2,5 puta veća u kemijski modificiranih uzoraka nego u toplinski modificiranih uzoraka, i to u radijalnome i tangencijalnom smjeru. Kemijski modificirani uzorci drva postali su znatno otporniji na biološko propadanje i pokazali su pet puta manji gubitak mase pri djelovanju termita nego toplinski modificirani i nemodificirani uzorci. Test s Trametes versicolor (TV) pokazao je gubitak mase od 9,46 % za kemijski modificirane uzorke, 40,26 % za toplinski modificirane uzorke i 50,02 % za nemodificirane uzorke. Za test s Rhodonia placenta (OP) uočen je sličan trend gubitka mase, koji je za kemijski modificirane uzorke iznosio 5,72 %, za toplinski modificirane uzorke 37 %, a za nemodificirane uzorke 43,85 %. Gubitak mase toplinski modificiranih uzoraka drva bio je manji od gubitka mase nemodificiranih uzoraka, ali su vrijednosti pokazale da se toplinskom modifikacijom pri 140 °C tijekom osam sati nije uspjela postići značajna otpornost protiv gljiva truležnica i termita.
PDF
