Tradicionalne filogenetske i taksonomske metode temeljene na istraživanju i usporedbi morfoloških obilježja u novije se vrijeme dopunjavaju ili čak i potpuno zamjenjuju molekularno-filogenetskim ...metodama koje upotrebljavaju veliki broj molekularnih markera - mitohondrijalnih i nuklearnih gena i genomskih regija. Molekularna filogenija znatno je promijenila znanja o taksonomskom položaju velikoga broja taksona kukaca (Hexapoda) te otvorila brojna pitanja o evoluciji bazalnih linija Hexapoda i o njihovu odnosu prema ostalim glavnim linijama člankonožaca (Arthropoda) - rakova (Crustacea), stonoga (Myriapoda) i klještara (Chelicerata). Neke od analiza podržavaju monofiliju Ellipura, a neke upućuju na polifiliju ili parafiliju Entognatha. Brojna novija istraživanja molekularnih i morfoloških podataka podržavaju blisku vezu između Hexapoda i Crustacea, tzv. "Pancrustacea", koja je u suprotnosti s tradicionalnom hipotezom o bliskoj vezi između Hexapoda i Myriapoda (tzv. "Tracheata"). Neki od rezultata čak upućuju na uzajamnu parafiliju Crustacea i Hexapoda. Neke analize podržavaju vezu između Pancrustacea i Myriapoda (tzv. "Mandibulata"), a ostale daju podršku bliskoj vezi između Myriapoda i Chelicerata (tzv. "Paradoxopoda" ili "Myriochelata"). Te hipoteze upućuju na to da su tijekom evolucije člankonožaca barem tri puta neovisno pojedine linije prelazile iz vode na kopno. Sve ove nove pretpostavke moraju biti provjerene i uspoređene s klasičnim hipotezama o evolucijskim odnosima kukaca i člankonožaca.
Glavni je cilj ovog istraživanja bio odrediti molekularnu filogeniju i karakterizaciju mundri ovce (Ovis aries) sekvenciranjem mitohondrijskog citokroma b i podjedinice I citokrom oksidaze (COI). Ova ...se pasmina ovaca morfološki čini drugačijom od ostalih lokalnih pasmina ovaca u Pakistanu. Ovo je istraživanje provedeno da bi se procijenio status mundri ovce, da bismo mogli odrediti radi li se o pasmini drugačijoj od ostalih pasmina. Uzorci krvi mundri ovce prikupljeni su iz Stanice za eksperimente na stoci (engl. Livestock Experiment Station – LES) Fazilpur u okrugu Rajanpur (Punjab). DNK je izolirana i podvrgnuta lančanoj reakciji polimerazom (PCR) zbog pojačanja citokrom B i COI gena uporabom prikladnih primera. PCR proizvodi su sekvencirani i analizirani pomoću MEGA X softvera. Filogenetska analiza kategorizirala je Ovis aries uključujući mundri ovcu, u tri i dvije skupine za citokrom b, odnosno COI gene. Istraživanje je pokazalo da je mundri ovca posebna skupina i time zasebna pasmina ovaca
u odnosu na ostale lokalne pasmine. Na temelju citokroma b i COI, naša je studija potvrdila da je mundri ovca zasebna pasmina i da se razlikuje od ostalih lokalne pasmine ovaca.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Simbiotske asocijacije imaju široki značaj u evoluciji i bioraznolikosti. Proces endosimbioze jedan je od pokretača specijacije. ...Zelena hidra (Hydra viridissima Pallas, 1766) tipičan je primjer endosimbioze, jer u svojim gastrodermalnim mioepitelnim stanicama sadrži jednostanične fotoautotrofne alge. Endosimbiotske alge izolirane iz zelenih hidri sakupljenih s četiri različite lokacije u Hrvatskoj, te iz Izraela i iz Njemačke identificirane su koristeći pet molekularno filogenetičkih biljega (geni za 18S rRNA, za ITS regiju, za 16S rRNA, za rbcL i za citokrom oksidazu I) pomoću metode najveće vjerojatnosti. Istražen je filogenetički položaj endosimbiotskih algi izoliranih iz zelenih hidri unutar zelenih algi Chlorophyta. Molekularno filogenetičkom analizom utvrđeno je da simbiotske alge u zelenoj hidri pripadaju različitim rodovima i vrstama jednostaničnih zelenih algi iz razreda Trebouxiophyceae i Chlorophyceae. Simbiotske alge izolirane iz zelenih hidri s hrvatskih lokaliteta pokazuju polifiletičko podrijetlo nastanka na različitim geografskim lokacijama. Izolirane endosimbiotske alge karakterizirane su pomoću svjetlosne te pretražne i transmisijske elektronske mikroskopije, prema citološko-morfometrijskim parametrima te prema aktivnosti i sastavu enzima katalaze, peroksidaze i esteraza. Rezultati dobiveni analizom sastava izoenzima upućuju na razliku između algalnih endosimbionata s hrvatskih lokaliteta i algalnih endosimbionata iz Europe, ukazujući na biološku raznolikost među algalnim simbiontima.- Symbiotic associations are of a broad significance in evolution and biodiversity. The process of endosymbiosis is one of promoters of speciation. The green hydra (Hydra viridissima Pallas, 1766) is a typical example of endosymbiosis. In its gastrodermal myoepithelial cells harbors the individuals of unicellular photoautotrophic algae. We reconstructed the phylogeny of algal endosymbionts isolated from green hydra strains collected from four different geographical sites within Croatia and one from Germany and one from Israel. Nuclear (18S rRNA, the ITS region), chloroplast (16S rRNA, rbcL) and mitochondrial (COI) markers for maximum likelihood phylogenetic analyses were used. We focused on investigating the positions of these algal endosymbiotic strains within the chlorophyte lineage. Molecular analyses established that different genera and species of unicellular green algae from class Trebouxiophyceae and Chlorophyceae are present as endosymbionts in green hydra, showing that are of polyphyletic origin. Our results indicate that the intracellular algal endosymbionts of green Hydra have become established several times independently in evolution. Isolated endosymbiotic algae were characterized by light microscopy and scanning and transmission electron microscopy, according to cytological morphometric parameters and by activity and isoenzyme analysis of catalase, peroxidase and esterases. The results obtained by isoenzyme analysis suggest a difference between Croatian and European algal endosymbionts, indicating biological diversity among algal symbionts.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
U cilju odabira odgovarajućeg molekularnog biljega koji bi omogućio genetičko razlikovanje među različitim vrstama roda Cystoseira u Jadranskom moru, analizirana su DVA molekularna biljega: ...mitohondrijska 23S rDNA i mitohondrijska razmaknica (mt23S-tRNAVal). U istraživanju su bile korištene dvije vrste Cystoseira spinosa i Cystoseira squarrosa. Sekvenciranje i usporedba
tih fragmenata pokazali su da je regija mt23S rDNA viskoko konzervirana, jer u svih analiziranih jedinki te sekvence nisu pokazivale varijablinost. U strukturi mitohondrijske razmaknice (mt23StRNAVal) uočene su dvije mutacije i tri haplotipa; A, B i C. Dok je haplotip B nađen samo u vrste C. spinosa, a haplotip C u vrste C. squarrosa, najdominatniji haplotip A nađen je kod podjednakog broja jedinki obiju vrsta. U usporedbi s nekoliko odabranih vrsta roda Cystoseira, podrijetlom iz drugih dijelova Mediteranskog mora, taj molekularni biljeg mt23S-tRNAVal ipak nije pokazao vrsnu specifičnost. Iako ti preliminarni rezultati pokazuju ograničenu mogućnost mitohondrijske razmaknice (mt23S-tRNAVal) za razlikovanje među jadranskim vrstama roda Cystoseira, oni mogu ukazivati i na konspecifičnost istraživanih vrsta odnosno odražavati njihovu relativno nedavnu divergenciju. Daljnja istraživanja će biti potrebna kako bi se poboljšala molekularna identifikacija vrsta ovih smeđih alga.
