Glomerularne bolesti mogu biti uzrokovane hemodinamskim promjenama, infekcijom, nepravilnim imunološkim odgovorom, nasljednim metaboličkim poremećajima, djelovanjem toksičnih tvari, a katkada uzrok ...ostaje skriven. Bazična znanost i translacijska istraživanja u kombinaciji s kliničkim unaprijedili su naše razumijevanje etiopatogeneze ovih bolesti. Nova znanja dovela su do upotpunjavanja i izmjena postojeće klasifikacije glomerulopatija. Poznavanje molekularnih puteva staničnog ciklusa ili otkrivanje novih genetskih oštećenja pridonijela su kreiranju pametnijih terapeutskih pristupa i boljoj kvaliteti života pacijenata s bubrežnim oštećenjem uz odgodu renalne insuficijencije. Cilj preglednog članka je ukratko razmotriti opća načela u patologiji glomerularnih oštećenja i predočiti neka od novijih istraživanja podocitopatija; membranske glomerulopatije (MG); ANCA vaskulitisa; membranoproliferativnog glomerulonefritisa (GN) i C3 glomerulopatije te ulogu komplementa u oštećenju glomerularnih struktura. Također se ukazuje na vrijednost biopsije bubrega koja uz dijagnostičku i prognostičku ostaje nezaobilazna epidemiološka te istraživačka metoda.
With more than 2700 mutant-derived cultivars, mutation techniques belong to the most efficient breeding methods. Despite a relatively good understanding of mutagenesis there is no agreement about the ...range of genome changes in mutants. Visualizing the gain and the loss of transposon insertion sites in SSAP profiles, the present studies aimed to answer whether or not mutants can be regarded as near isogenic lines with respect to their parent cultivar. Activities of BARE-1 retrotransposon and Tpo1-like DNA transposon from the CACTA superfamily were analysed in ten barley mutants derived by mutagenic treatment of two cultivars, Brenda and Scarlett. A large number and proportion of mutations (on average 21.4 mutations encompassing 19.7% loci) confirm high efficiency of applied mutagens. However, differences exist among both cultivars and transposons. The lack of clear correlation between transposon activities and morphology reflects different mechanisms shaping the mutant architecture. With respect to a transposon type, BARE-1 and Tpo1-like were equally active in inducing mutations. However, their activity differs in that the former was mainly responsible for new insertions while the latter equally for insertions and deletions. An excess of new insertions over recombinational loss suggests a transposon burst as a response to stress caused by chemical mutagens. Low estimations of Nei's similarities, well within the range of semispecies demonstrate the role of mutagenic factors in diversification of populations. This way mutagenic treatment not only provides rough breeding materials but also can be used as a model in evolutionary studies.
Pri več kot 2700 kultivarjih gojenih rastlin so bili mutanti izhodišče za požlahtnitev, torej je induciranje mutacij ena od učinkovitih metod žlahtnjenja rastlin. Kljub razmeroma dobremu razumevanju procesa mutageneze ni soglasja o tem, kakšen je pri mutantih obseg sprememb genoma. S prikazom pridobitve ali izgube na mestih insercije transpozonov pri SSAP profilih poskuša ta raziskava pojasniti, če so mutanti skoro izogene linije v primerjavi z izhodiščnimi kultivarji. Aktivnost retrotranspozona BARE-1 in transpozonu Tpo1 podobnega iz superdružine CACTA je bila raziskana pri desetih mutantih ječmena, dobljenih z mutagenim tretiranjem dveh kultivarjev, Brenda in Scarlett. Veliko število mutacij in njihov delež (v povprečju 21,4 mutacij na 19,7% lokusih) potrjuje učinkovitost uporabljenih mutagenov. Toda med obema kultivarjema in transpozoni so razlike. Ugotovljeno je, da ni jasne povezave med aktivnostjo transpozonov in morfologijo, kar se odraža v razlikah v mehanizmu formiranja oblik pri mutantih. Glede na vrsto transpozona sta BARE-1 in Tpo1-u sličen enako aktivna pri induciranju mutacij. Toda so razlike v aktivnosti glede na to, da prvo navedeni povzroča predvsem nove insercije, medtem ko drugi povzroča tako insercije kot delecije. Višek novih insercij v primerjavi z rekombinacijsko izgubo nakazuje, da je nastanek transpozonov povzročen s stresom, ki ga povzročijo kemični mutageni. Nizka ocena podobnosti po Nei-u, ki je v okviru podobne kot pri podvrstah, kaže na vlogo mutagenih dejavnikov pri diverzifikaciji populacij. Na ta način mutageno obravnavanje ne daje samo izhodiščnega materiala za žlahtnjenje rastlin, ampak je lahko uporabno tudi kot model v evolucijskih raziskavah.
Frontotemporal dementias (FTD) are the second most common type of presenile dementias, considered to be clinically and pathologically different from Alzheimer's dementia (AD). FTD differs clinically ...from AD because memory loss is rarely an early symptom. Instead, FTD is usually denoted by behavioural and language difficulties, and may co-occur with motor neuron disease (MND). Frontotemporal lobar degeneration (FTLD) with ubiquitin-positive, tau-negative inclusions (FTLD-U) is the most common underlying pathology with and without MND. TAR DNA-binding protein 43 (TDP-43), encoded by the TARDBP gene, has been identified as the major pathological protein of FTLD-U with or without MND, demonstrating that abnormal TDP-43 alone is sufficient to cause neurodegeneration. FTLD is a genetically complex disorder. A proportion of cases of FTLD-U have various pathogenic mutations in the progranulin (GRN) gene. Other FTLD-U entities with TDP-43 proteinopathy include FTLD-U with valosin-containing protein (VCP) gene mutation and FTLD with MND linked to chromosome 9p. In contrast, chromosome 3-linked dementia, a FTLD-U with chromatic modifying protein 2B (CHMP2B) mutation, has TDP-43 negative inclusions. Thus, TDP-43 defines a novel class of neurodegenerative diseases called TDP-43 proteinopathies. These recent discoveries will contribute to an accurate diagnosis, and facilitate the development of diagnosis and therapy.
Frontotemporalne demencije (FTD) druga su po učestalosti grupa presenilnih demencija, koja se kliničkim simptomima i patologijom razlikuje od Alzheimerove demencije (AD). FTD se razlikuje od AD budući da je gubitak memorije rijetko prvi simptom bolesti. Umjesto toga, FTD karakteriziraju smetnje u ponašanju i govoru, a mogu se javiti i simptomi bolesti motornog neurona (BMN). Frontotemporalna lobarna degeneracija (FTLD) s ubikvitin-pozitivnim, tau-negativnim inkluzijama (FTLD-U) najučestalija je patološka slika s BMN-om ili bez njega. Glavni patološki protein FTLD-U s BMN-om ili bez njega je protein 43 vezan s DNA (TDP-43), kodiran od gena TARDBP, čija prisutnost je već dovoljna za nastanak neurodegenerativnih promjena. Glede genetike, FTLD je kompleksna bolest. Dio bolesnika s patološkom slikom FTLD-U pokazuje različite patološke mutacije progranulin (GRN) gena. Ostali FTLD-U entiteti s TDP-43-proteinopatijama uključuju: FTLD-U proteinom vezanim s valozinom i FTLD s BMN-om vezanim uz kromosom 9p. Nasuprot tomu, demencija vezana na kromosom 3, FTLD-U s CHMP2B-mutacijom, sadržava TDP-43-negativne inkluzije. Stoga, TDP-43-protein definira novu grupu neurodegenerativnih bolesti koje nazivamo TDP-43-proteinopatije. Ova novija otkrića pridonijet će točnijoj dijagnozi i ubrzati razvoj dijagnostike i terapije.
U ovom preglednom radu, predstavljena su saznanja iz literature o nekoliko novih molekula na koje može biti usmjeren razvoj ciljane terapije u procesu liječenja melanoma, osobito metastatskog, gdje ...je petogodišnje preživljenje manje od 20%. Melanomi su sve češće
definirani mutacijama u onkogenima koje dovode do maligne trasnformacije. Mutacije BRAF gena određuju bolesnike za ciljanu terapiju BRAF inhibitorima. Iako bolesnici imaju kliničku korist od terapije, većina bolesnika s BRAFV600 mutiranim metastatskim melanomom postanu rezistentni unutar godinu dana. Klinički značajne razlike u BRAF statusu između primarnog melanoma i metastaza, javljaju se u oko 15% slučajeva. Nema specifičnih preporuka za
ponovno BRAF testiranje, ali može biti klinički značajno ponoviti testiranje na novonastalim metastazama, u slučajevima prethodnih BRAF rezultata divljeg tipa.
Cilj: Ispitati ishode liječenja, s naglaskom na učinkovitost i sigurnost olapariba, kod ispitanica s platina-osjetljivim, BRCA mutiranim recidivom karcinoma jajnika liječenih u Kliničkom bolničkom ...centru Split u razdoblju od lipnja 2016. do travnja 2021. godine.
Metode: Retrospektivno su prikupljeni podatci iz povijesti bolesti 28 bolesnica s platina-osjetljivim, BRCA mutiranim recidivom karcinoma jajnika. Iz medicinske dokumentacije pregledane su kliničko-patološke karakteristike, broj prethodnih linija kemoterapije i interval bez platine prije olapariba, odgovor na olaparib, ishodi preživljavanja (preživljenje do progresije bolesti, preživljenje od prvog ciklusa olapariba do prvog ciklusa kemoterapije za prvi i drugi recidiv/progresiju, ukupno preživljenje) i podnošljivost liječenja olaparibom. Medijan praćenja bio je 27 mjeseci.
Rezultati: Sve bolesnice su bile BRCA mutirane, sa 75% prevlasti BRCA1 mutacije. Medijan platina slobodnog intervala iznosio je 13 mjeseci. Većina bolesnica liječena je nakon prvog relapsa (64%) trotjednim TC protokolom (68%). Terapija održavanja olaparibom osigurala je kliničku kontrolu bolesti u 43% slučajeva. Medijan preživljavanja bez progresije bio je 24 mjeseca. Prekid liječenja olaparibom prijavljen je zbog progresije bolesti u 16 bolesnica. Medijan vremena do prve sljedeće kemoterapije bio je 31 mjesec, a do druge sljedeće kemoterapije bilo je 38 mjeseci. Podnošljivost olapariba bila je dobra, a nuspojave slabog intenziteta. Medijan ukupnog preživljenja nije postignut.
Zaključak: Ova retrospektivna analiza liječenja bolesnica s platina-osjetljivim, BRCA mutiranim recidivom karcinoma jajnika je pokazala da su ishodi liječenja, odnosno učinkovitost i podnošljivost olapariba nakon kemoterapije temeljene na platini u svakodnevnoj kliničkoj praksi, usporedivi s rezultatima kliničkih istraživanja s olaparibom u istoj indikaciji.
Phenylketonuria (PKU) is the most common inborn error of amino acid metabolism, with an average incidence of 1/10000 in Caucasians. PKU is caused by more than 500 mutations in the phenylalanine ...hydroxylase gene (PAH) which result in phenylalanine hydroxylase (PAH) enzyme deficiency. Two approaches, in vitro expression analysis of mutant PAH and genotype-phenotype correlation study, are used for the assessment of severity of PAH mutations. It has been shown that there is a significant correlation between mutant PAH genotypes and PKU phenotypes. As a result, the molecular diagnosis is completely shifted toward the detection of mutations in the phenylalanine hydroxylase gene. The study of the molecular basis of PKU in Serbia included identification of the spectrum and frequency of PAH mutations in Serbian PKU patients and genotype-phenotype correlation analysis. By using both PCR-RFLP and »broad range« DGGE/DNA sequencing analysis, the mutation detection rate reached 97%. Thus, the base for molecular diagnosis, genetic counseling and selection of BH4-responsive PKU patients in Serbia was created.
Fenilketonurija (PKU) najčešći je urođeni metabolički poremećaj u populaciji belaca (1/10000). Fenilketonurija nastaje kao posledica više od 500 mutacija u genu za fenilalanin hidroksilazu (PAH) koje dovode do deficijencije u aktivnosti enzima fenilalanin hidroksilaze (PAH). Pomoću in vitro ekspresione analize mutiranog enzima PAH i genotip-fenotip korelacije procenjuje se težina mutacija. Pokazano je da postoji značajna korelacija između genotipova u kojima su prisutni mutirani aleli gena PAH i fenotipa PKU. Zbog toga je detekcija mutacija u genu za fenilalanin hidroksilazu sastavni deo moderne dijagnostike PKU. Studija molekularne osnove fenilketonurije u Srbiji obuhvatila je identifikaciju spektra i frekvencije mutacija PAH i analizu korelacije genotipa i fenotipa pacijenata. Kombinovanjem metoda, PCR-RFLP, DGGE širokog spektra i DNK sekvenciranja, postignut je nivo detekcije mutacija od 97%. Na taj način je u Srbiji postavljena osnova za molekularnu dijagnostiku, genetsko savetovanje i odabir pacijenata sa fenilketonurijom kojima bi BH4 terapija bila od koristi.
Rak dojke predstavlja 25% svih zloćudnih bolesti u žena u Hrvatskoj, a u 18,8% slučajeva dijagnosticira se prije 50. godine života. Nasljedni rak dojke uglavnom je uzrokovan patogenom mutacijom u ...genima BRCA1 ili BRCA2 te predstavlja glavni čimbenik rizika za razvoj raka dojke i jajnika. Stoga je Hrvatska pokrenula testiranje mutacija u genima BRCA1 i BRCA2 kod osoba koje, prema smjernicama za genetičko testiranje, imaju povećani obiteljski rizik.
Ovo retrospektivno istraživanje obuhvatilo je 127 žena s pozitivnom obiteljskom anamnezom i utvrđenim statusom mutacija u genima BRCA1 i BRCA2, kojima je dijagnosticiran rak dojke. Većina žena nisu bile nositeljice mutacija u genima BRCA1 ili BRCA2 (BRCA1/2), dok je 15,7% bilo nositeljica mutacije BRCA1/2, a 4% je imalo varijantu nepoznatog značaja (VUS). Nositeljice mutacije BRCA1/2 bile su mlađe od ne-nositeljica (medijan 38,5 godina u odnosu na 44 godine) (P=.01) te su imale tumore višeg histološkog gradusa (P<.001). Intrinzični podtip raka dojke značajno se razlikuje ovisno o tipu mutacije
(P<.001). Trostruko negativni podtip raka dojke prevladao je u nositeljica mutacija u BRCA1 (87,5%), a 12,5% imalo je luminalni B/HER2-negativni podtip. Četiri bolesnice bile su nositeljice mutacija u BRCA2 genu, od kojih dvije s luminalnim B/HER2-pozitivim rakom dojke. Većina bolesnica (69,2%) koje nisu nositeljice patoloških mutacija BRCA1/2 i sve one s VUS imale su luminalni B/HER2-negativni podtip raka dojke.
Naši rezultati pokazuju da je testiranje mutacija u genima BRCA neophodno za žene s opterećenom obiteljskom anamnezom jer može igrati vitalnu ulogu u procjeni rizika od raka dojke i doprinjeti ranoj dijagnozi.
Introduction: Colorectal cancer (CRC) incidence and mortality rates are among
the highest in both sexes worldwide, as well as in Serbia. The early
carcinogenesis of this malignancy is characterized ...by somatic gene
alterations of KRAS and BRAF protooncogenes. Mutations of these genes
represent molecular biomarkers of response to targeted therapy, while their
roles as prognostic and predictive factors are still contradictory. There
are few data about the frequency and types of single KRAS and BRAF mutations
in CRC in our country, and their correlation with clinicohistopathological
characteristics of tumor, characteristics of patients and the course of
disease is still to be established. Aim: Determination of presence,
frequency and types of KRAS mutations and specific BRAF p.V600E mutation in
CRC patients in Serbian population and correlation of presence and types of
these mutations with tumor clinicohistopathological characteristics and
patient characteristics. Also, the examination of specified mutations as
potential predictive biomarkers of adjuvant and EGFR-targeted therapy.
Material and methods: In this study 188 CRC paraffin samples were analyzed.
DNA was extracted using the commercial kit for genomic DNA isolation from
paraffin tissues (QIAamp® DNA FFPE Tissue kit, QIAGEN). Detection of
presence and types of KRAS codon 12 and 13 mutations was performed with two
validated diagnostic tests based on real-time polymerase chain reaction
(PCR) assay (DxS TheraScreen K-RAS PCR kit, QIAGEN) and PCR reaction
followed by reverse hybridization (KRAS StripAssayTM, ViennaLab
Diagnostics). BRAF p.V600E mutation was assessed by high resolution melting
(HRM) analysis of PCR products and automatic DNA sequencing. Fisher exact,
χ2 and Log-Rank tests were used for statistical analysis. Results: KRAS
point mutations in codons 12 and 13 were present in 35.1% of analyzed CRC
patients. The frequency distribution of detected mutations was as follows:
p.G12D 42.4%, p.G12V 21.2%, p.G12A 10.6%, p.G12C 7.6%, p.G12S 6.1%, p.G12R
1.5% and p.G13D 10.6 %. In the group of samples with wild-type (wt) KRAS
gene status analized for the presence of the BRAF p.V600E mutation (n=101),
only one patient was heterozygote for the specified mutation, while all the
rest were wt. Among tested clinicohistopathological characteristics of tumor
and characteristics of patients, KRAS mutations were significantly more
common in males than in females, as well as in patients with worse
performance status than in those with better one. Analyzing the association
of single KRAS mutations with the investigated parameters, we noticed that
the frequency of p.G12V mutation was significantly higher in tumors which do
not infiltrate deeper the wall of colon and rectum, in comparison with those
that penetrate in deeper layers or go through serosa. Although the
statistical significance was not shown, the percentage of the KRAS mutations
increases with the growth of tumor size, the presence and number of
metastases, and it is two times higher in patients with the widespread
disease in comparison with the localized one. The correlation of the BRAF
p.V600E mutation with the mentioned parameters was not performed because
only one patient carried this mutation. In the subgroup of 49 patients with
no initial metastases, who received adjuvant therapy, there was no
statistically significant difference in time to metastases appearance in
regard to the KRAS mutational status. However, the tendency of better
survival without metastases in patients with the KRAS mutations (median 19.5
months) in comparison with those without them (median 13.2 months) was
noticeable. In the wt KRAS gene group of patients who were treated with
combined EGFR-targeted therapy (n=72), 15.3% achieved the therapeutic
response. Conclusion: According to the obtained results, no significant
connection between the mutational status of the KRAS gene and
clinicohistopathological characteristics of CRC and characteristics of
patients was determined. KRAS mutation frequency and distribution are in
accordance with the results of other studies in the world. KRAS gene
predictive significance for the response to adjuvant therapy has not been
shown, although the trend of better survival without metastasis was observed
in patients with the KRAS mutations. Owing to the small percentage of the
BRAF p.V600E mutation in our group, we could not test its importance as a
biomarker of the examined malignancy. Determination of other, additional
gene alterations would be of great importance for more precised difining of
CRC gene profile and for individual therapeutic approach.
Uvod: Kolorektalni kancer (CRC) se po svojoj učestalosti i smrtnosti nalazi u
samom vrhu svih kancera kod oba pola, kako u svetu, tako i u Srbiji. Za ranu
kancerogenezu ovog maligniteta karakteristične su somatske genske promene
KRAS i BRAF protoonkogena. Mutacije ovih gena predstavljaju molekularne
biomarkere odgovora na ciljanu terapiju, dok su rezultati o njihovoj ulozi
kao prognostičkih i prediktivnih faktora kontradiktorni. Podaci o
učestalosti i tipu pojedinačnih KRAS i BRAF mutacija kod CRC-a u našoj
zemlji su malobrojni, a njihova veza sa kliničko-histopatološkim
karakteristikama tumora, karakteristikama bolesnika i tokom bolesti nije
dovoljno ispitana. Cilj: Utvrđivanje prisustva, učestalosti i tipa KRAS
mutacija i specifične BRAF p.V600E mutacije kod bolesnika sa CRC-om u
populaciji Srbije i povezanost prisustva i tipa ovih mutacija sa
kliničko-histopatološkim karakteristikama tumora i karakteristikama
bolesnika. Takođe, ispitivanje navedenih mutacija kao prediktivnih
biomarkera adjuvantne i EGFR-ciljane terapije. Materijal i metode: U radu je
analizirano 188 parafinskih uzoraka karcinoma kolorektuma. DNK je izolovana
komercijalnim kitom za izolaciju genomske DNK iz parafinskih tkiva (QIAamp®
DNA FFPE Tissue kit, QIAGEN). Detekcija prisustva i tipa mutacija kodona 12
i 13 KRAS gena urađena je pomoću dva dijagnostički validirana testa bazirana
na eseju lančane reakcije polimeraze (PCR) u realnom vremenu (DxS
TheraScreen K-RAS PCR kit, QIAGEN) i PCR reakciji praćenoj reverznom
hibridizacijom (KRAS StripAssayTM, ViennaLab Diagnostics). Detekcija p.V600E
mutacije u BRAF genu urađena je analizom krive topljenja (HRM) PCR produkta
i metodom direktnog sekvenciranja. Za statističku obradu podataka korišćeni
su Fišerov egzaktni, χ2 i Log-Rank testovi. Rezultati: Tačkaste mutacije u
kodonima 12 i 13 KRAS gena su bile prisutne u 35,1% analiziranih pacijenata
sa CRC-om. Distribucija detektovanih mutacija je bila sledeća: p.G12D 42,4%,
p.G12V 21,2%, p.G12A 10,6%, p.G12C 7,6%, p.G12S 6,1%, p.G12R 1,5% i p.G13D
10,6 %. U grupi pacijenata sa wild-type (wt) KRAS statusom gena analiziranih
na prisustvo p.V600E BRAF mutacije (n=101), samo jedan pacijent je bio
heterozigot za datu mutaciju, dok su ostali bili wt. Od testiranih
kliničko-histolopatoloških osobina tumora i osobina bolesnika, KRAS mutacije
su se statistički značajno češće javljale kod muškaraca nego kod žena, kao i
kod pacijenata sa lošijim performans statusom u odnosu na one sa boljim.
Analizirajući povezanost pojedinih KRAS mutacija sa ispitivanim parametrima,
zapazili smo statistički višu zastupljenost p.G12V mutacije kod tumora koji
ne prodiru u dublje slojeve zida kolona i rektuma, u odnosu na tumore koji
ih zahvataju ili probijaju serozu. Iako nije pokazana statistička
značajnost, učestalost KRAS mutacija raste sa porastom veličine tumora,
prisustvom i brojem metastaza, i oko dva puta je veća kod bolesnika sa
raširenom u odnosu na lokalizovanu bolest. Povezanost BRAF mutacije p.V600E
sa pomenutim parametrima nismo mogli da ispitamo jer je samo jedan bolesnik
bio nosilac ove mutacije. U podgrupi od 49 bolesnika koji nisu imali
inicijalne metastaze i koji su primili adjuvantnu terapiju, nije postojala
statistički značajna razlika u vremenu do pojave metastaza u odnosu na KRAS
mutacioni status. Ipak, može se zapaziti trend boljeg preživljavanja bez
metastaza kod pacijenata sa mutacijama KRAS-a (medijana 19,5 meseci) u
odnosu na wt KRAS grupu (medijana 13,2 meseci). U grupi pacijenata sa wt
KRAS genom koji su primali kombinovanu EGFR-ciljanu terapiju (n=72), 15,3%
je postiglo terapijski odgovor. Zaključak: Na osnovu dobijenih rezultata
značajna povezanost mutacionog statusa KRAS gena sa kliničko-histopatološkim
karakteristikama CRC-a i karakteristikama obolelih nije utvrđena.
Zastupljenost i distribucija mutacija u ovom genu su u skladu sa rezultatima
drugih studija u svetu. Prediktivni značaj KRAS gena u odgovoru na
adjuvantnu terapiju nije pokazan, ali je zapažen trend boljeg preživljavanja
bez metastaza kod nosilaca KRAS mutacija. Zbog malog procenta BRAF p.V600E
mutacije u našoj grupi nismo mogli da proverimo njen značaj kao biomarkera
ispitivanog maligniteta. Određivanje i drugih, dodatnih genskih alteracija
bi bilo od velike koristi za preciznije definisanje genskog profila
kolorektalnog tumora i individualizaciju terapijskog pristupa.
PDF
