Negacija se može naći u svim svjetskim jezicima, a njezina je pojavnost u lingvistici dobro istražena. Psiholingvistička su istraživanja pokušala otkriti mehanizme kognitivne obrade negacije. Većina ...je eksperimentalnih istraživanja za ispitivanje koristila bihevioralne mjere te zadatak slaganja rečenice i slike u raznim oblicima. Prva istraživanja provedena sedamdesetih godina prošlog stoljeća otkrila su kako se jesna rečenica bolje pamti te brže i točnije obrađuje u odnosu na negaciju. Početkom novog stoljeća druga linija istraživanja pokušala je odgonetnuti koji se kognitivni procesi nalaze u podlozi takvih razlika te je predstavljeno nekoliko modela obrade negacije. Novija istraživanja, koja uspoređuju obradu različitih vrsta negacije, upućuju na potrebu za doradom/dopunom postojećih modela. Tu pretpostavku potvrdila su i nedavna istraživanja u hrvatskome jeziku, koja su pokazala da postoje razlike u obradi negacije ovisno o jezičnim ključevima, poput broja i vrste negacijskih elemenata u rečenici. S obzirom na specifičnosti hrvatskoga jezika koji dopušta dvostruku negaciju i niječni slijed, čini se važnim nastaviti istraživanje negacije u hrvatskome jeziku. Nove metode iz područja kognitivne neuroznanosti uvelike bi doprinijele postojećem znanju o neurološkoj podlozi obrade negacije, što bi potencijalno predstavljalo i značajan doprinos daljnjem razvoju postojećih modela. Stoga je cilj ovoga rada prikazati rezultate dosadašnjih eksperimentalnih istraživanja negacije u hrvatskome i drugim jezicima, sagledati i usporediti osnovne modele kognitivne obrade negacije, razmotriti prikladnost eksperimentalnih zadataka kojima se ispituje negacija te predložiti smjernice za daljnja istraživanja negacije u hrvatskome jeziku.
Negations can be found in almost all world languages, and they are well described within linguistic theories. The underlying cognitive processing of negations has been researched from the psycholinguistics perspective. Most of the existing research used behavioural methodology and sentence-picture verification tasks in assessing negation processing. First investigations made during the 1970s, showed that affirmative sentences are remembered better, and processed faster and more accurately when compared to negations. The new line of research conducted at the beginning of the new century aimed to discover the cognitive processes underlying these differences. Different authors proposed several models to explain the differences. Still, new research has revealed additional differences in processing various negations which might not be explained by the extant models. Recent investigations in the Croatian language have added to these assumptions, as they have revealed differences in the processing of various negations which might depend on several linguistic cues, e.g., position in the sentence, type, and number of negative markers. As Croatian allows double negations and negative concord as regular grammatical forms, it seems important to continue the research in Croatian. Usage of relatively new methods borrowed from cognitive neuroscience might give insight into neurological mechanisms of negation processing, and possibly help widen the existing models. The present study aims to present the existing research on negation processing in Croatian and other languages, compare the existing models of negation processing, and to discuss the adequacy of experimental tasks used in research. Finally, it aims to propose guidelines for further research of negations in the Croatian language.
Pravo slobodne volje Vranešević, Goran
Metodički ogledi,
09/2020, Volume:
27, Issue:
1
Journal Article, Web Resource
Peer reviewed
Open access
U članku se ističe uloga vlasništva u uspostavljanju slobodne volje. Ljudska sloboda obično se shvaća kao sposobnost pojedinca za proizvoljno donošenje odluka. Iako se čini da se radi o svjesnim ...akcijama, akcijama u kojima smo najbliže sebi, ipak nismo svjesni uzroka kojim se utvrđuju ove akcije. Ipak, umjesto da izgladimo vrijednosnu podjelu između slobode i nužnosti, naš je cilj objasniti kako je logika slobode imanentno vezana za nužnost izlaska izvan sebe. Hegel nije prvi koji je pokazao tu logiku, ali bio je najdosljedniji u iznošenju ideje slobode kao postajanje drugim. Za njega, biti slobodnom osobom, subjektom, znači eksternalizirati našu volju u neovisne vanjske stvari i time steći vlasništvo nad njima. Sloboda, dakle, nije individualna kvaliteta, već društveni princip, jer vlasnička prava mogu postojati samo u intersubjektivnim odnosima. U tom kontekstu, postavlja se pitanje: kako je u okolnostima gdje je subjektivnost proizvod vlasništva i dalje moguće stvoriti nešto iz ničega?
The article highlights the role of property in the establishment of free will. Human freedom is usually understood as individual’s capacity for arbitrary decision- making. While it seems that we are dealing with conscious actions, actions where we are closest to ourselves, we nonetheless remain unaware of the causes whereby these actions are determined. But instead of reconciling the age old divide between freedom and necessity, our aim is to expound how the logic of freedom is immanently bound to the necessity to go outside oneself. Hegel was not the first to demonstrate this logic, but was the most consistent in laying out the idea of freedom as self-othering. For him, being a free person, subject, means to externalize our will into a non-independent extraneous things and thereby obtain ownership over them. Freedom is therefore not an individual quality, but a societal principle as property rights can only exist in intersubjective relationships. In this context, the following question comes to the fore: how is in circumstances where subjectivity is a product of ownership still possible to create something out of nothing?
Kategorije 10, 13b27-35 Martinjak, Igor
Nova prisutnost,
07/2021, Volume:
XIX, Issue:
2
Journal Article, Paper
Peer reviewed
Open access
U radu se ispituje mogućnost reprezentiranja Aristotelove rasprave o singularnoj predikaciji iz Kategorija 10, 13b27-35 u trima simboličkim idiomima – u jeziku logike prvog reda s identitetom, s i ...bez određenih opisa, te jezicima slobodnih logika – te se pokazuje zašto nijedna reprezentacija nije u potpunosti odgovarajuća. Prema prvoj opciji, obvezujemo Aristotela na (meta)logičke implikacije koje on ne prihvaća. Prema drugoj opciji, pripisujemo Aristotelu Russellovu teoriju imena. U konačnici, treća nas opcija ostavlja s pretpostavkom da se ‘postoji’ može reprezentirati predikatom. Takvu pretpostavku, međutim, Aristotel izričito odbija.
The possibility of formal representation of Aristotle’s discussion about singular predication in Categories 10, 13b27-35 is investigated through three symbolic idioms: the first-order language with identity, with and without definitive description, and through the languages of free logics. I show that such representations are not fully adequate. According to the first option, we are committing Aristotle with some (meta)logical implications he is not willing to accept. According to the second option, we are burdening Aristotle with Russell’s theory of names. Finally, the third option leaves us with the assumption that ‘exist(s)’ could be represented with a predicate. This assumption, however, Aristotle emphatically rejects.
U radu se preispituje mogućnost
dalekometnosti anafore
svoj
analizom
infinitivnih dopuna. Na temelju kriterija (ne)sposobnosti odobrenja neodređenih
niječnih izraza preko infinitiva te uvođenja i ...infinitivne i finitne dopune
predlaže se nova podjela hrvatskih glagola koji uvode infinitivnu dopunu na
restrukturirajuće i nerestrukturirajuće. Restrukturiranjem se dalekometnost
anafore
svoj
potvrđuje
kao prividna te se odbacuje.
The aim of this paper is to
question the locality of the possessive anaphor
svoj
. In some Slavic languages
(possessive) anaphors behave like long-distance anaphors in infinitival clause
(cfr. Faltz 1985, Pica 1987, Rappaport 1986, Dotlačil 2005, Reinders- -Machowska
1991). In this paper we tackle the possibility that also Croatian svoj might display
long-distance binding in that context. In the analysis we follow the
classification of infinitival complements into restructuring and
non-restructuring ones: while the former are generated as VP complements, the
latter are clause complements (cfr. Rizzi 1976, Wurmbrand 2003, Grano 2015,
Landau 2000). On the basis of two criteria – the (im)possibility of licensing
negative polarity items and of introducing both infinitival and finite
complements – we propose a new classification of Croatian verbs taking infinitival
complements which show that svoj cannot be bound outside its governing category.
Složeni veznik osim ako (slov. razen če, engl. unless) uvodi zavisne pogodbene surečenice s isključnim značenjem. Takve se surečenice obično smatraju srodnima (i zamjenjivima) niječnim pogodbenim ...surečenicama s veznikom ako, a izbor između tih dvaju tipova surečenica ovisi o semantičkim i pragmatičkim čimbenicima. U ovome se radu istražuju zavisne surečenice uvedene veznikom osim ako u hrvatskome i slovenskome u usporedbi s engleskim jezikom, prije svega s obzirom na njihovo tumačenje, mogućnost izražavanja hipotetskoga i činjeničnoga značenja te pojavu pleonastične negacije. Pritom se navode neki od ranijih pristupa, koji su uglavnom bili usmjereni na prirodu izrečenoga uvjeta (pogodbe) ili su željeli utvrditi značenjski doprinos surečenica s osim ako u kvantifikacijskome okružju, u kojemu su ih smatrali ili isključnim operatorom nad skupom kvantifikatora, ili presupozicijski (i pragmatički) motiviranim pojačivačem pogodbenoga uvjeta putem veznika osim ako. Na temelju podataka prikupljenih u referentnim korpusima hrvatskoga, slovenskoga i engleskoga želi se utvrditi ne samo sličnosti koje postoje u tim trima jezicima s obzirom na surečenice s veznikom osim ako nego i neke bitne razlike. Za razliku od hrvatskoga i slovenskoga, engleske surečenice s osim ako (engl. unless) rijetko izražavaju hipotetsko značenje: hrv. Došao bih na predstavljanje knjige, osim ako ne bi bila / ne bude velika gužva., slov. Na predstavitev knjige bi prišel, razen če ne bo / ne bi bilo gneče., engl. *I'd come to the book presentation, unless there's a huge crowd. Kada je riječ o pojavi pleonastične negacije u takvim surečenicama, ona se u engleskome nikad ne pojavljuje, dok je u hrvatskome i slovenskome uobičajena, ali neobavezna. Pritom slovenski pokazuje oba svojstva tipična za pleonastičnu negaciju – dopušta pojavu niječnoga (slavenskoga) genitiva i ne dopušta pojavljivanje niječnih neodređenih izraza (tzv. jedinica niječne polarnosti) – dok hrvatski pokazuje samo jedno svojstvo (ne dopušta pojavu jedinica niječne polarnosti). Iako surečenice s osim ako / razen če u oba slavenska jezika pokazuju vrlo slična obilježja, njihova se distribucija s obzirom na pojavu pleonastične negacije donekle razlikuje: potvrdne surečenice s osim ako / razen če češće su u slovenskome nego u hrvatskome, dok je rečenica s izraženom pleonastičnom negacijom bitno manje. Zaključujemo da su surečenice uvedene veznikom osim ako / razen če jedan od najboljih primjera složenoga međudjelovanja sintakse, semantike i pragmatike, kojim se prije svega posreduju govornikove komunikativne potrebe i namjere.
U
suvremenom se hrvatskom jeziku pravi jednostavni niječni imperativi u pravilu
tvore od nesvršenih glagola (Ne dirajte mi ravnicu!). U prvom slavenskom
književnom jeziku, starocrkvenoslavenskom, ...niječni su se imperativi mogli
tvoriti od svršenih glagola, pri čemu se u literaturi navodila djelomična podudarnost
s grčkim jezikom, odnosno s grčkim konjunktivima prezenta i aorista. U radu se
ispituje odnos svršenih i nesvršenih pravih niječnih imperativa u prvom
hrvatskom književnom jeziku, hrvatskom crkvenoslavenskom, s posebnim naglaskom
na odnos s latinskim jezikom predložaka. Komparativno
korpusno istraživanje provedeno je na tekstu hrvatskoglagoljskoga II.
beramskoga brevijara(15. st.). Analiza je podataka pokazala da se glagolski vid
upotrebljava neovisno o latinskom predlošku. Osim toga, kvantitativni podaci
sugeriraju da u hrvatskom crkvenoslavenskom razdoblju nije još došlo do
zapaženijega potiskivanja uporabe svršenoga vida s pravim niječnim
imperativima
In the
contemporary Croatian language the true simple negative imperative is, in
general, formed by using the imperfective aspect of a verb:
(1) Ne dirajteIPFV mi ravnicu!
*Ne dirnitePFV mi ravnicu!
Not mess-2PL I-DAT.SG plain-ACC.SG
‘Don’t mess with my plain!’
In the first Slavic literary language, Old
Church Slavonic, it was also possible to form a true simple negative imperative
by using the perfective aspect of a verb. However, it was noticed in the
literature that a partial congruence between the Old Church Slavonic
imperfective and the perfective true negative imperative, on the one hand, and
the Old Greek present and aorist subjunctive, on the other, existed. This paper
looks at imperfective and perfective negative imperatives in the first Croatian
literary language, Croatian Church Slavonic, with emphasis on the relationship
with the Latin source texts. A comparative corpus analysis has been conducted
on the Second Beram Breviary, a Croatian Glagolitic manuscript from the 15th
century. The analysis shows that the usage of verb aspect in the Croatian
Church Slavonic true simple negative imperative was independent of the
influence of the Latin language. Also, the quantitative data suggest that no
notable decline of perfective aspect with true simple imperative had occurred
during the Croatian Church Slavonic period.
Negacija se, kao jedno od jedinstvenih obilježja ljudskoga jezika, u prirodnim jezicima ostvaruje na niz morfoloških i sintaktičkih načina te prožima sva područja jezičnog proučavanja, a izražava se ...niječnim riječima. Pod pojmom niječne riječi podrazumijeva se obilježivač rečenične negacije te niječne zamjenice i niječni oblici zamjeničkih pridjeva i priloga, a jezici se tipološki razlikuju po tumačenju rečenica u kojima se niječna zamjenica nalazi u okružju rečenične negacije. U jezicima s dvostrukom negacijom (DN), poput engleskoga, njemačkoga ili nizozemskoga, niječna se zamjenica u okružju rečenične negacije tumači kao dvostruka negacija, odnosno potvrdnost, dok se kod jezika s niječnim slaganjem (NC) sve niječne riječi u okružju rečenične negacije tumače kao jedna značenjska negacija. Pritom treba razlikovati jezike poput hrvatskoga i ostalih slavenskih jezika, koji obavezno provode niječno slaganje, od onih poput španjolskoga ili talijanskoga, koji niječno slaganje provode djelomično, ovisno o položaju niječne riječi u odnosu na zanijekani glagol. Razlika između jezika s dvostrukom negacijom i onih s niječnim slaganjem povod je mnogim raspravama u lingvistici, koje se prije svega tiču značenjske prirode niječnih riječi, te je ujedno i velik izazov u učenju i poučavanju stranoga jezika, osobito u slučajevima kada materinski i strani jezik pripadaju različitim tipovima. U radu se razmatra sustavan pristup poučavanju negacije u hrvatskome kao stranome jeziku iz lingvističke perspektive.
Rečenice s nego i već Čučević, Iva Nazalević
Jezikoslovlje,
01/2023, Volume:
23, Issue:
2
Journal Article, Paper
Open access
U radu se analizira upotreba nego i već u različitim tipovima rečenica, a ponajviše na razini nezavisnosložene rečenice. Nego se analizira u okviru jednostavne, nezavisnosložene i zavisnosložene ...rečenice, a već kao alternativni veznik u okviru nezavisnosložene rečenice. Pritom se nego u jednostavnoj rečenici pojavljuje kao čestica, a u složenoj kao veznik, tj. dio vezničkoga izraza, čiji dio na razini paratakse može biti i već. Na trima razinama propituje se sintaktičko-semantički status rečenica s česticom nego i veznicima nego i već. Na razini jednostavne rečenice analizira se upotreba čestice nego za izražavanje gradacijskoga i usporednoga značenja. Na razini nezavisnosložene rečenice raspravlja se o suprotnim rečenicama sa značenjem čiste suprotnosti, suprotnosti s gradacijskim značenjem i suprotnosti sa značenjem pribrajanja te se razmatra uporaba veznika nego i već u sastavu udvojenih veznika. Na razini zavisnosložene rečenice sažeto se upućuje na neke značenjske osobitosti usporednih rečenica s veznikom nego. Analiza suprotnih rečenica s navedenim veznicima i vezničkim izrazima podrazumijeva i uključenost sintaktičke negacije jer je negacija temelj takvih konstrukcija.
U ovom radu razmatra se međudjelovanje vezivne negacije (poput primjerice ‘neither ... nor’ u engleskom jeziku) i niječnog slaganja, što je pitanje koje dosad u literaturi nije bilo dovoljno ...obrađeno. Promatraju se neki jezici u kojima se provodi niječno slaganje, točnije hrvatski, španjolski i francuski. Spomenuta se pojava promatra iz sinkronijske perspektive, a podaci su prikupljeni iz postojećih opisa i temelje se na prosudbama izvornih govornika. U radu su opisane brojne idiosinkratičnosti niječnog slaganja u tri promatrana jezika, ali se ukazuje i na neke međusobne sličnosti.
Ovaj se članak bavi razvojem negacije u biblijskome engleskom u periodu od 11. do 17. stoljeća. U njemu se istražuju morfosintaktička obilježja niječnih rečenica u kasnom staroengleskom, kasnom ...srednjoengleskom i ranom modernom engleskom, na temelju triju engleskih prijevoda Evanđelja po Ivanu, sastavljenih prema latinskoj Vulgati Sv. Jeronima i grčkom originalu. Obrađeni primjeri pokazuju brojne oblike jednostruke i višestruke negacije, pri čemu se kod potonjeg uglavnom radi o niječnom slaganju, a povremeno i o dvostrukoj negaciji. K tomu, rezultati provedenog istraživanja uspoređuju se s glavnim postavkama Jespersenovog ciklusa kako bi se vidjelo do koje se mjere negacija u biblijskim tekstovima uklapa u opća kretanja u povijesnom razvoju engleskoga jezika.
PDF
