Ne smatra se često da negacija može imati aktivnu ulogu u postizanju određenih konceptualnih okvira, no kao što tvrde Langacker (2008) ili Lakoff (2004), jezik omogućava stvarnoj fizičkoj prisutnosti ...riječi, čak i ako se one nalaze u nekoj vrsti niječne konstrukcije, stvoriti pozitivnu sliku onoga što se niječe.
Naše se istraživanje prije svega bavi pretericijom i apofazom kao retoričkim sredstvima u političkom diskursu, gdje smo zamijetili čestu uporabu različitih vrsta niječnih konstrukcija koje uvode sadržaj koji se zapravo ne niječe, već naglašava. Konstrukcije poput ‘Nije ni potrebno govoriti...’, ‘Da i ne spominjemo...’, itd. iza kojih neposredno slijedi opis “prešućenih” sudionika ili događaja, pojavljuju se u našem korpusu javnih političkih govora, u medijskom diskursu te u drugim tipovima diskursa kojima se oblikuje javno mnijenje.
U radu se analiziraju kognitivne i pragmatičke funkcije apofaznih konstrukcija u navedenom korpusu te njihova uloga u stvaranju uvjerljivosti ovoga retoričkog sredstva. Njihova ikonička priroda i psiholingvistička pozadina koriste se kao alat za tumačenje njihova jedinstvenog položaja u procesu konceptualizacije svijeta oko nas.
U novijoj lingvističkoj teoriji pleonastična negacija smatra se ili pojavom leksički prisutne, ali semantički prazne negacije, koja se često dovodi u vezu s niječnom polarnosti (npr. Portner i ...Zanuttini 2000, Espinal 1992, van der Wouden 1994, te drugi), ili posebnom podvrstom negacije, koja se razlikuje od “prave” ili rečenične negacije po svojem sintaktičkom i semantičkom dosegu te koja se doista može smatrati jednim oblikom (niječne) modalnosti (Mueller 1991, Abels 2005, Yoon 2011). U ovom radu slijedimo potonji pristup i razmatramo pojavu pleonastične negacije u različitim jezicima, s osobitim naglaskom na hrvatski i slovenski. Pritom utvrđujemo da se pleonastična negacija pojavljuje u vrlo sličnim sintaktičkim okružjima, no da istovremeno postoji parametrička varijacija u stupnju (ne)obaveznosti pleonastične negacije, kao i glagolskog načina uz koji se koristi (Ilc 2012, Zovko Dinković 2015).
Na temelju empirijskih podataka tvrdimo da se razlika u dosegu rečenične i pleonastične negacije izravno ogleda u njihovim sintaktičkim obilježjima: prva dopušta pojavljivanje n-riječi, dok ih potonja ne dopušta. S druge strane, oba tipa dopuštaju pojavu slavenskog genitiva u jezicima u kojima se on pojavljuje u niječnim surečenicama, kao što je to slučaj sa slovenskim.
Cilj je zapažanja i raščlambe iznesene u ovom radu doprinijeti boljem razumijevanju pleonastične negacije tako što će se dokazati da ona nije semantički prazna niti je oblik rečenične negacije, već jezična pojava srodna drugim sredstvima izražavanja modalnosti u jeziku.
Ovo istraživanje japanskih leksičkih složenica s dva glagola (V-V) otkriva opisnu i konceptualnu korisnost negacije. Takve su složenice vrlo popularan, ali i kontroverzan predmet istraživanja, pri ...kojem određivanje glave igra značajnu ulogu. Ipak, sve do sada nije utvrđen NIJEDAN nezavisan kriterij za određivanje glave takvih složenica pa se stoga u radu naglašava da je upravo negacija takav kriterij. K tomu, negacija je zanimljiva i s teorijskog aspekta jer upućuje na to da su leksički pristupi prikladniji od sintaktičkih. Negacija nudi empirijski i konceptualno nezavisne kriterije, koji nam omogućavaju da na bolji način ispitujemo i osmišljavamo predviđanja i hipoteze.
Moderna estetika fascinira je kakvoćom empirijskih izraza u umjetnosti u kojoj najnedohvatljiviji oblici iskustava traže utočište za opstanak kroz temporalnu dijalektiku. Dok moderna umjetnost ...nastoji transcendirati svoje inherentno iskustvo patnje kroz negiranje sociopolitičke stvarnosti nametnute supresivne boli, estetska teorija Theodora Adorna povezuje se s proučavanjem nediskurzivnoga oblika iskustva koji se odnosi na prolaznu prirodu višeslojne istine, kompromitirajući samorefleksivnu i subjektivno vremensku bit na kojoj završavaju sva estetska pitanja. U skladu s tim, ovaj članak ima za cilj pristupiti mentalnomu teatru Eugenea O’Neilla iz nove perspektive, priznajući značenje temporalne dijalektike u modernoj estetici. Aktualna istraživanja stoga proučavaju O’Neilleovo Dugo putovanje u noć na temelju elemenata temporalne dijalektike i estetske negacije, potvrđujući značenje ovih elemenata u detektiranju ultimativne estetske istine u književnim djelima.
U članku autorica razlaže probleme dijalektike u filozofiji Gaje Petrovića u kontekstu suvremenih diskusija o »hajdegerijanskom razdoblju« Herberta Marcusea te mogućnosti fenomenološkog marksizma ...uopće. Filozofsko polazište Gaje Petrovića bio je nedogmatski shvaćen dijalektički materijalizam. Tijekom svojega misaona razvitka Petrović ga je napustio, prošao kroz fazu filozofije prakse i završio u mišljenju revolucije, ograđujući se pri tomu od antropološkog humanizma. Odgovor na svoje ontološko-epistemološko-antropološko pitanje tražio je ne samo u Marxa i njegovih sljedbenika nego i u Heideggera, pa njegova koncepcija, slično Marcuseovoj, izaziva dosta poteškoća kada je riječ o dijalektičkom kretanju.
Svrha je ove pilot-studije istražiti može li se utvrditi negativni prijenos ili
interferencija između hrvatskoga i engleskoga jezika analizirajući uporabu
negacija. Ispitanici su 57 učenika u dobi ...između 15 i 17 godina.
Od njih se tražilo da urade tri zadatka (zadatak utvrđivanja preferencije
prihvatljivosti, zadatak prosudbe prihvatljivosti i prijevod). Rezultati
upućuju na zaključak da postoji negativna interferencija između hrvatskoga
i engleskoga jezika. Oni također ističu da se učenicima treba ukazati
na poteškoće vezane za međulingvističke razlike u uporabi negacija u
hrvatskome i engleskome jeziku. Njihovu nastavu treba prilagoditi da bi
se uklonile u ovoj studiji uočene poteškoće u engleskome, koje su rezultat
međulingvističke interferencije.
U postojećoj jezikoslovnoj literaturi o slavenskim jezicima gotovo i nema radova o egzistencijalnim
predikatima u hrvatskome jeziku. Stoga se u ovom radu na primjerima
iz hrvatskoga ispituju neke ...postojeće tvrdnje o egzistencijalnosti i najčešćim egzistencijalnim
glagolima imati i biti te niječnom glagolu nemati. Pobliže se analizira značenje
koje rečenice s navedenim glagolima zadobivaju s obzirom na različito padežno kodiranje
njihovih argumenata, ograničenja u redu riječi koja nastaju pod utjecajem obavijesnog
ustrojstva rečenica s egzistencijalnim predikatima te ponašanje egzistencijalnih glagola u
niječnim rečenicama.
U članku se kombinirajući elemente gramatike ovisnosti i kognitivne gramatike predlaže (u
rudimentarnom obliku) novi model rečenične strukture u mađarskom, s posebnim osvrtom na
strukturni fokus i ...negaciju. U okviru ovog modela, jezgro sintakse mađarskog jezika se opisuje
pomoću različitih tipova simboličkih relacija (formalno kodiranih semantičkih relacija) izme
đu predikata i njegovih dopuna. Dopunjujući tradicionalni skup relacijskih kategorija {subjekt,
objekt, priloška oznaka} koje su relevantne u mađarskome, uvodi se druga dimenzija
opisa s relacijskim kategorijama {elaborator, proširivač, restriktor} koje se odnose na red riječi i prozodiju. Time se otvara mogućnost novog pristupa strukturnim fokusima i rečeničnom
negatoru u mađarskome koje se interpretira kao poseban tip simboličke relacije predikata.
U radu se račlanjuje odnos reda riječi i negacije u hrvatskome crkvenoslavenskome jeziku. Prvi se vid toga odnosa tiče položaja niječnih izraza ne, ni i bez. U zadanome korpusu oni stoje ispred, ...odnosno lijevo od jezične jedinice koju niječu. Jedinica ispred koje se niječni izraz nalazi nije nužno glagol, pa ni finitni glagolski oblik. Položaj niječnih izraza povezan je i s razlikom, odnosno s utvrđivanjem razlike između sastavničke negacije, kao negacije nepredikatne sastavnice, i rečenične negacije, negacije predikata. Konačno, o redu riječi ovisi hoće li se ili neće provesti niječno slaganje. U hrvatskome je crkvenoslavenskome jeziku provođenje niječnoga slaganja djelomično (ne i proizvoljno), a ovisi o tome na kojemu se mjestu u rečenici nalazi niječna zamjenica ili prilog.
U ovom se prilogu razmatraju tri skupine izraza koji se mogu ubrojiti u judikative (po Regula-Jernej 1975): 1) "čestice" sämo i čak, primijenjene na određene pridjeve ('pun' -'prazan'), kao izrazi ...subjektivne procjene inače iste objektivne stvarnosti; 2) strukture tipa kako + x (kako gdje, kako kada i sl.) za izraz ovisnosti jedne varijable o drugoj; 3) izrazi afektivne i kategoričke negacije prethodnoga teksta, koje su uvijek anaforičke (odgovori, komentari), a često izražavaju i druge semantičko-pragmatičke sadržaje, kao iznenađenje, prisjećanje, zamjenu jedne reme drugom, važnijom.
