Retoričke vještine važne su za propovjednika jer se riječ Božja prenosi govorom. Od samih početaka kršćanske tradicije i svetoga Augustina ističe se kako elokvencija može pomoći propovjedniku da ...lakše dođe do svojih vjernika. U ovome radu analizira se i uspoređuje nekoliko izabranih propovijedi dviju najvećih kršćanskih vjeroispovijesti: katoličke i protestantske, kako bi se utvrdilo postoje li značajne retoričke razlike među propovjednicima. Primijenila se deskriptivna retorička analiza koja je uključila strukturu propovijedi, stil (izbor riječi i figura) te govorničku izvedbu (u-porabu neverbalnih i prozodijskih znakova tijekom propovijedi). Analiza je pokazala da među propovjednicima postoje određene razlike, ali su one u manjoj mjeri uvjetovane pripadnošću vjeroispovijesti, a više ovise o govorničkim vještinama svakoga pojedi-noga propovjednika.
Rhetorical skills are important for preachers because the word of God is spread by speech. From the beginning of Christianity and Saint Augustine, it has been emphasized that eloquence can help preachers reach the faithful. The paper analyses and compares sermons of the two largest Christian faiths: Roman-Catholic and Protestant, to determine whether there are significant rhetorical differences between their preachers. Descriptive rhetorical analysis of sermons was conducted, which included the structure, style (choice of words and figures), and speech delivery (use of nonverbal and prosodic signs during sermons). The analysis showed that there are certain rhetorical differences between preachers, but they are conditioned more by the rhetorical skills of an individual preacher than religious affiliation.
Ker je pomen neverbalne komunikacije v izobraževalnem kontekstu pomemben, hkrati pa je na primeru Slovenije in v povezavi z izobraževanjem odraslih raziskan še manj kot v povezavi z izobraževanjem ...otrok in mladostnikov, je osnovni cilj raziskave, katere rezultati so predstavljeni v članku je bil ugotoviti, kakšen pomen neverbalni/nebesedni komunikaciji pripisujejo odrasli v izobraževalnem kontekstu, s poudarkom na tistih, ki tudi sami izobražujejo. Zbiranje podatkov o pomenu neverbalne komunikacije v izobraževalnem kontekstu je potekalo s pomočjo anketnega vprašalnika. Validacija rezultatov prve faze raziskave je potekala skozi razpravo s strokovnimi delavci na področju izobraževanja odraslih. Raziskava je pokazala, da pomen neverbalne komunikacije v izobraževalnem kontekstu ni le občutek slušateljev ali mnenje predavateljev/učiteljev temveč, na izkušnjah obeh vlog utemeljeno, razumevanje pomena bistvenega dela medosebne komunikacije, ki lahko pomembno vpliva tako na izid komunikacije kot na izid izobraževalnega procesa.
U svakodnevnoj komunikaciji,
svjesno ili nesvjesno, koristimo se neverbalnom komunikacijom kako bismo
prenijeli poruku sugovorniku na što efektivniji način, izrazili emocije,
dojmove ili ga uvjerili ...u vlastite stavove. Neverbalna komunikacija
podrazumijeva kontakt očima, izraz lica, stav i položaj tijela, gestikulaciju
rukama, ton glasa kao i dodir. Osobni izgled također spada u jednu vrstu
neverbalne komunikacije. Stil odijevanja ostavlja dojam na sugovornike koji
može imati veliki utjecaj na cjelokupno izlaganje. Javni govor podrazumijeva
izlaganje određenih informacija većoj skupini slušatelja. Takvo izlaganje može
biti pripremljeno, nepripremljeno, formalno, neformalno, spontano ili pak
strukturirano. Kod javnog govora osim verbalnih veliki značaj imaju i neverbalni
parametri izlaganja. Oni predstavljaju ključan alat korišten kako bi, ne samo
uvjerili slušatelje u pouzdanost i ispravnost onoga što se govori, već kako bi
pridobili njihovu pažnju sa ciljem da interes slušatelja ostane prisutan
tijekom cijelog izlaganja. Iz navedenog razloga neverbalna komunikacija je
izuzetno bitna kao predmet izučavanja u sklopu tematike javnog nastupa. Ukupna
neverbalna komunikacija kao i govorne sposobnosti mogu se vježbanjem usavršiti.
Korištenjem različitih tehnika uvjeravanja moguće je utjecati na slušatelje i
približiti im stavove i poruku koja im se pokušava prenijeti. Ovim radom
nastojao se istražiti utjecaj neverbalne komunikacije kao alata uvjeravanja u
javnom nastupu. U radu se analizira kakav i koliki utjecaj ima neverbalno
izražavanje na cjelokupni dojam o govorniku. Empirijski dio rada temelji se na
analizi mišljenja i stavova ispitanika prikupljenih anketom o neverbalnoj
komunikaciji. Rezultati dobiveni obradom anketnog upitnika ukazuju kako
neverbalno izražavanje ima znatan utjecaj na cjelokupni dojam o osobi koja
javnim govorom prenosi određenu poruku. Stečeni dojam u konačnici može ostaviti
generalno negativan ili pozitivan stav o govorniku te se potvrdila činjenica
kako neverbalna komunikacija često ostavlja snažniji dojam na stav slušatelja o
govorniku od verbalne komunikacije.
In everyday
communication, consciously or unconsciously, we use non-verbal communication to
convey the message to the interlocutor in the most effective way, express
emotions, impressions or convince him of our views. Nonverbal communication
involves eye contact, facial expression, posture and body position, hand
gestures, tone of voice, and touch. Personal appearance also belongs to one
type of nonverbal communication. For example, the dressing style leaves an
impression on the interlocutors, which can significantly impact the overall
presentation. Public speaking involves presenting certain information to a larger
group of listeners. Such presentation may be prepared, unprepared, formal,
informal, spontaneous or structured. In public speech and verbal speech,
non-verbal parameters of presentation are also of great importance. They
represent a crucial tool used to not only convince listeners of the reliability
and correctness of what is being said but also to gain their attention to keep
the listener's interest present throughout the presentation. For this reason,
non-verbal communication is essential as a subject of study within public
speaking. Overall nonverbal communication, as well as speaking skills, can be
improved through practice. By using different persuasion techniques, it is
possible to influence the listeners and bring them closer to the views and message
being conveyed to them. This paper sought to explore the impact of nonverbal
communication as a tool of persuasion in public speaking. The paper analyzes
what and to what extent nonverbal expression impacts the overall impression of
the speaker. The empirical part of the paper is based on the analysis of
opinions and attitudes of respondents collected by the survey on nonverbal
communication. The results obtained by processing the survey questionnaire
indicate that non-verbal expression significantly impacts the overall
impression of a person who conveys a specific message through public speech.
The impression gained may ultimately leave a generally negative or positive
attitude towards the speaker, and the fact that nonverbal communication often
leaves a stronger impression on the listener's attitude towards the speaker
than verbal communication has been confirmed.
Rhetorical skills are important for preachers because the word of God is spread by speech. From the beginning of Christianity and Saint Augustine, it has been emphasized that eloquence can help ...preachers reach the faithful. The paper analyses and compares sermons of the two largest Christian faiths: Roman-Catholic and Protestant, to determine whether there are significant rhetorical differences between their preachers. Descriptive rhetorical analysis of sermons was conducted, which included the structure, style (choice of words and figures), and speech delivery (use of nonverbal and prosodic signs during sermons). The analysis showed that there are certain rhetorical differences between preachers, but they are conditioned more by the rhetorical skills of an individual preacher than religious affiliation.
The characteristics of verbal communication, nonverbal communication, and pragmatics are largely determined by the culture and social expectations of a particular society. The evaluation of ...communication features is important in the diagnostics of numerous developmental disorders, particularly autism spectrum disorder, and in recent years the need for the cultural adaptation of both screening and diagnostics scales for autism spectrum disorder (ASD) is emphasized. The aim of this study was to investigate the characteristics of verbal communication, nonverbal communication, and pragmatics in Croatian typically developing preschool children (5- and 6-year-olds), and code them according to the American scale Autism Diagnostic Observation Schedule (ADOS-2, module 3). The results showed that Croatian preschool children show typical features of verbal communication (characteristics of language production and speech), but show some atypical features in non-verbal communication, and, to a large extent, atypical features of pragmatics. The differences are mostly noticed in the amount of spontaneous use of gestures and all pragmatics variables that take into account the amount of initiatives in communication (e.g., spontaneously asking for information or giving information). For example, only 15% of the children in the sample requested information at a frequency that is expected by code 0 (typical behavior) of ADOS-2. Although significant individual differences were observed among the children, the amount of “deviating” behavioral characteristics of non-verbal communication and pragmatics emphasizes the need to review the set of codes and adjust criteria in different cultures.
Geste su prvo komunikacijsko sredstvo djece tipičnog razvoja i izuzetno su učestale u ranim komunikacijskim činovima, no njihova se pojava smanjuje sve češćom uporabom govora tijekom druge godine ...života. Jačanjem verbalnih sposobnosti mijenja se učestalost njihove pojave, ali i njihova funkcija. Budući da su analize spontane uporabe gesta uglavnom provođene na djeci rane dobi (od 1. do 3. godine) i na odraslim govornicima, cilj ovoga rada bio je ispitati uporabu gesta predškolske djece (od 4. do 7. godine) tipičnog razvoja. Podaci su se prikupljali analizom spontanog ponašanja u skupini vršnjaka, prema standardiziranom protokolu promatranja. Istraživanjem je obuhvaćeno tridesetero djece. Svako dijete promatrano je tijekom dva dana, 30 minuta po danu.
Rezultati pokazuju da djeca, prosječno, koriste oko 15 gesta u 60 minuta komunikacije. Većina gesta javlja se uz govor (87 %). Većinu svih gesta čine deiktičke geste (81 %), uz znatno rjeđu pojavu konvencionalnih i simboličkih gesta. U skladu s očekivanjima, geste su se najčešće javljale u funkciji komentiranja (67 % komunikacijskih činova).
Ovi podaci pružaju uvid u uporabu gesta i nude jasnije kriterije pri procjeni komunikacijskih obilježja djece dobi od 4. do 7. godine.
Gestures represent the first means of communication in typically developing children and are very common in early acts of communication, but their occurrence decreases as language use increases in the second year of life. Strengthening verbal skills not only changes the frequency of their occurrence, but also their function. Since analyzes of spontaneous use of gestures have been conducted mostly on early-age children (1-3 years) and adult speakers, the aim of this study was to investigate the use of gestures in typically developing preschool children (4-7 years). Data were collected by analyzing spontaneous behavior in a group of peers (day-care settings) following a standardized observation protocol. Thirty children were included in the study. Each child was observed for two days, 30 minutes per day.
The results show that, on average, children use about 15 gestures in 60 minutes of communication. Most gestures occur with speech (87%). The majority of all gestures are deictic gestures (81%), while conventional and symbolic gestures occur much less frequently. As expected, gestures most frequently occur in the function of commenting (67% of communicative acts).
These data provide insight into the use of gestures and offer clearer criteria for assessing communication characteristics of children aged 4-7 years.
Selektivni mutizam (SM) rijedak je anksiozni poremećaj, obilježen odsutnošću govora u socijalnim situacijama u kojima se od osobe očekuje da govori, čak i kada ona može govoriti u drugim situacijama. ...Cilj ovoga rada bio je: ispitati obilježja neverbalne komunikacije djece predškolske i rane školske dobi koja imaju selektivni mutizam, utvrditi i opisati koja su obilježja zajednička djeci sa selektivnim mutizmom i onoj s poremećajem iz spektra autizma (PSA) u situaciji ispitivanja. Osim toga, cilj rada bio je: odrediti razlikovna obilježja djece sa selektivnim mutizmom i one s poremećajem iz spektra autizma u ispitnoj situaciji, radi dobivanja smjernica za lakši postupak dijagnosticiranja selektivnog mutizma. Obilježja neverbalne komunikacije ispitana su Opservacijskim protokolom za dijagnostiku autizma (ADOS-2; Lord i sur., 2012), a u istraživanju je sudjelovalo sedam djevojčica u dobi od 5 do 10 godina. Rezultati pokazuju kako je većina djece sa selektivnim mutizmom imala minimalan kontakt očima (57,1 %) te oskudne izraze lica. Djeca su upotrijebila konvencionalne, informativne i instrumentalne geste prilikom odgovora na pitanja, no opisne geste javile su se u vrlo malom broju. Nadalje, djevojčice su rijetko započinjale socijalne interakcije, davale informacije o sebi ili tražile informacije od ispitivača. Iako su obilježja komunikacije i interakcija djevojčica sa selektivnim mutizmom u ispitnoj situaciji prilično nalikovala obilježjima djece sa PSA-om, postoje ponašanja koja čine razlikovna obilježja navedena dva poremećaja. Odstupanja u neverbalnoj komunikaciji djece sa selektivnim mutizmom prisutna su samo u određenim situacijama. Isto tako, nepostojanje stereotipnih i drugih neuobičajenih ponašanja, upotreba gesta te afektivni socijalni odnosi jasno razlikuju selektivni mutizam i poremećaj iz spektra autizma.
Najnoviji trendovi i istraživanja pokazuju da su odnosi s javnošću profesija u kojoj dominiraju žene. U ovom radu, odnosno u teorijskome dijelu, navedene su neke od brojnih definicija odnosa s ...javnošću te njihovo mjesto u suvremenom poslovnom svijetu. Navedena su i istraživanja koja pokazuju da žene dominiraju u odnosima s javnošću i da odabiru taj studij i zanimanje više od muškaraca. Međutim, metafora staklenoga plafona još uvijek im je zaprjeka ka napredovanju u vodećim pozicijama u organizacijama, institucijama, strankama i državama. Navedene su i prednosti i nedostatci žena u komunikacijskome procesu. Urađeno je istraživanje o vidljivosti i važnosti žena u odnosima s javnošću. Od metodologije istraživanja korišteno je anketno ispitivanje na uzorku od 161 ispitanika. Istraživanje je provedeno o prednostima i nedostatcima žena u verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji, o predrasudama s kojima se žene suočavaju te koliko rodni identitet utječe na sposobnost prenošenja jasnih poruka koje su važne za razumijevanje određenih organizacija u javnosti.
Verbalna i neverbalna komunikacija uvijek su usko povezane kada se podučava engleski ili strani jezik. U nastavi, osim govora, tijelo nastavnika uvijek sudjeluje svojim pokretima, mimikom, kontaktom ...očima i drugim pokazateljima govora tijela. Često zaboravljamo da više komuniciramo tjelesnim reakcijama nego riječima. Zbog velike moći koju ima neverbalna komunikacija, važno je biti svjestan kako se ona može učinkovito koristiti za postizanje ciljeva nastave stranih jezika. Važnost govora tijela posebno je važna pri podučavanju mlađih učenika koji prvi put uče strani jezik. Neverbalna komunikacija može se vrlo uspješno uključiti u nastavu stranog jezika u svim fazama sata u različitim aktivnostima učenja. Uspješnost korištenja neverbalnih metoda uvelike ovisi o učitelju.
Cilj je ovoga rada usporediti i utvrditi percepciju međusobne komunikacije između učenika i učitelja unutar predmeta Hrvatski jezik na razini Republike Hrvatske uspoređujući komunikacijske odnose u ...nastavi u školi te nastavi u nastavi na daljinu. Potom smo utvrdili učiteljsku percepciju učeničke jezične komunikacije spram učitelja. U istraživanju je korištena kvantitativna metodologija primjenom ankete uz pomoć Google Docsa na društvenim mrežama u kojima su formirane grupe učitelja Hrvatskoga jezika te s učenicima u virtualnim učionicama Hrvatskoga jezika. Anketa koju su ispunjavali učitelji (n = 168) sastoji se od 14 zatvorenih i 2 otvorena pitanja, a učenici su (n = 229) ispunjavali anketu sa zatvorenim tipom pitanja. Rad ima teorijsko utemeljenje u Bergerovom modelu promatranja ciljanih osoba (učenik – učitelj) tako da se promatraju sljedeće varijable: verbalna komunikacija, neverbalna komunikacija i traženje informacija (istraživanje).
Nastava na daljinu oblik je nastave u kojoj i učitelji i učenici kao veliki nedostatak ističu manjak verbalne komunikacije, a učitelji su manje zadovoljni komunikacijom s učenicima u nastavi na daljinu i to smatraju segmentom koji je jako degradirao dosadašnji komunikacijski diskurs u odnosu na onaj koji imaju sa svojim učenicima u školi. Općenito, zaključak je istraživanja da je nastava na daljinu ono zadnje rješenje koje osnovnoškolski odgojno-obrazovni sustav treba uvoditi jer sudionici (posebice učitelji) smatraju da se u takvom obliku nastave gubi kvaliteta komunikacije koja se u međuljudskoj interakciji ostvaruje i verbalno i neverbalno.
PDF
