Prema pisanju mnogih teoretičara i znanstvenika zaposlenici, njihov razvoj i motivacija postaju pokretačka snaga i veoma važan element poslovanja svake organizacije. Prelaskom na tržišne uvjete ...poslovanja nametnuta je potreba razvoja zaposlenika koja pretpostavlja bolje i brže usvajanje i usavršavanje novih znanja, vještina i sposobnosti, a sve u cilju veće motivacije zaposlenih, veće produktivnosti i poslovne izvrsnosti organizacije.
Prepoznavanjem ljudskog faktora kao temeljnog resursa u organizaciji, ali i menadžera kao važnog elementa motivacije zaposlenika i uspješnosti poslovanja organizacije, otvorila se potreba za dubljim proučavanjem motivacijskih strategija i tehnika, kao i specifičnih menadžerskih vještina i menadžerskih funkcija koje mogu odrediti najbolji put za postizanje poslovne uspješnosti organizacije.
Od iznimne važnosti za opstanak u novom poslovnom okruženju, uz napredak informatičke tehnologije, naglasak treba staviti na ljudske potencijale kao najznačajnije poslovne funkcije. Izvrsnost je opipiljivo postignuće onoga šta suvremena organizacija radi i kako radi, uz nastojanje da će tako raditi i u budućnosti. Poslovna izvrsnost može biti definirana kao izuzetnost u praksi upravljanja organizacijom i svojevrsno konstantno pomjeranje granica ka zadovoljstvu zaposlenika, menadžera, vlasnika, kupaca i optimizaciji poslovnih rezultata organizacije. Uporan rad zaposlenih na svim nivoima te primjena principa kvalitete u organizacijama mogu dovesti do poslovnih procesa u kojima se radi bez grešaka, u kojima je nivo zadovoljenja zahtjeva korisnika visok, kao i nivo razvoja organizacije i principa upravljanja kvalitetom.
According to many scholars and scientists employees, their development and motivation become the driving force and a very important element of every organization. By switching to market terms and conditions imposed on the development needs of employees in the direction of better adoption and development of new knowledge, skills and abilities, with the aim of greater employee motivation, higher productivity and business success organizations.
By recognizing the human factor as a fundamental resource in the organization, and managers as an important element of employee motivation and business performance of the organization The need for a deeper study of motivational strategies and techniques, and specific management skills and managerial functions that can determine the best path to achieve business excellence organizations .
Of paramount importance for the survival of the new business environment, in addition to the progress of information technology emphasis should be placed on human resources as the most important business functions. Excellence is a tangible achievement of what a modern organization does and how it works, and efforts that will also work well in the future. Business excellence can be defined as excellence in practice management organization and a sort of constantly moving the boundary to the satisfaction of employees, managers, owners, customers and optimizing business performance of the organization. With hard work of employees at all levels, the application of the principles of quality in organizations can lead to business processes that are running smoothly, with high levels of satisfaction of user requirements, organizational development and quality management principles.
Mala i srednja poduzeća u današnje vrijeme otvaraju većinu radnih mjesta. Međutim, problematika takve vrste poduzeća očituje se u financiranju, koje se manifestira kroz nemogućnost pristupa kapitalu ...neophodnom za njihovo osnivanje i razvoj. Razvoj gospodarstva i samog poduzeća vrednuje se kroz sustave upravljanja koji, uz određen broj ljudi, poslovne planove i financijske tokove, moraju biti usklađeni s ostalim čimbenicima u proizvodnji kako bi opstali. Upravljanje takvim poduzećima predstavlja kontinuirani proces kojim se pokreće i usmjerava poslovna aktivnost i ostvaruje zacrtani cilj. Uz razne parametre učinkovitosti (inovacije, financiranje, nadzor, marketing, promociju, motivaciju zaposlenika), sektor malih i srednjih poduzeća, ukoliko želi opstati na tržištu, mora naučiti koristiti navedene parametre u svrhu poboljšanja upravljanja proizvodnjom. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi i definirati parametre učinkovitosti sustava upravljanja u malim i srednjim pogonima te predložiti učinkovitiji sustav upravljanja. Na temelju problematike istraživanja utvrđeno je trenutno stanje upravljanja u malim i srednjim pogonima, doprinos učinkovitosti te su prikazani određeni parametri učinkovitosti MSP-a. Osnovni podaci dobiveni su e-poštom, izravnim intervjuiranjem i telefonskim pozivima. Analiza prikupljenih podataka obavljala se deskriptivnom statistikom, hi-kvadrat testom te AHP metodom. Od metoda deskriptivne statistike koristila se: srednja vrijednost, medijan, standardna devijacija i varijanca. Uspostava i prijedlog novog modela temeljio se na dobivenim rezultatima. Problemi u ispitivanim pogonima bili su nedovoljna opremljenost prostorija za rad kao i korištenje klasičnih tehnologija s ručnim alatima i strojevima (više od polovice anketiranih). U poduzećima se I nailazilo na prepreke u obliku sporijeg i neefikasnijeg obavljanja određenih poslova te produženom vremenu plasiranja većeg broja proizvoda na tržište. Hi-kvadrat testom su čimbenici učinkovitosti poput vodstva i ciljeva poduzeća, priprema i grešaka u proizvodnji, poslovnih procesa itd. pokazali vrlo značajnu razliku, dok su organizirana radna mjesta, uvjeti rada, osobna prodaja itd. imali vrlo visoku značajnu razliku. Rangiranje parametara prema AHP metodi od najznačajnijeg parametra ili činitelja prema manje značajnim, pokazalo je da najznačajniji utjecaj na sustav upravljanja proizvodnjom u malim i srednjim pogonima imaju tržište, promocija i marketing; zatim slijedi proizvodni program i kvaliteta proizvoda, dok je treći važan činitelj informacijska i suvremena proizvodna tehnologija; slijedi procesna kultura, upravljački procesi i rokovi proizvodnje, ljudski potencijali, vodstvo, politika i organizacijska struktura poduzeća, a najmanju važnost ima ekološki čista proizvodnja. Rezultati istraživanja potvrđuju postavljenu hipotezu da je sustav upravljanja proizvodnjom u malim i srednjim pogonima nedovoljno učinkovit zbog nedostatka kadrova. Uz sve navedeno, potrebno je ulagati u zaposlenike te povećavati njihov broj kako bi isti mogli preuzimati odgovornosti i sudjelovati u poboljšanju poslovanja poduzeća.
Small and medium-sized enterprises make crucial contributions to job creation today. However, there are issues with this kind of enterprise such as financing, which is reflected in the inaccessibility of the capital necessary for their establishment and development. The development of the economy and the enterprise itself is valued through management systems that, along with a number of people, business plans and financial flows, have to be aligned with other factors in the field of production in order to survive. Managing such enterprises is an on-going process that drives and directs business activity and helps achieve the envisaged goal. Thus in order to survive on the market, small and medium-sized enterprises, along with various efficiency parameters (innovation, financing, supervision, marketing, promotion, employee motivation), must learn to use these parameters to improve their production management. The aim of this study (research) was to identify and define the efficiency parameters of the SME's management system and propose a more efficient management system. The research helped in determining the current status of SME management as well as the contribution to efficiency. In addition, certain parameters of SME performance have been demonstrated. Basic information was obtained by email, direct interviews and phone calls. Analysis of collected data was conducted by descriptive statistics, Chi-square test and AHP method. Descriptive statistics included the mean, median, standard deviation and variance. The new model was established and proposed based on the obtained results. The problems identified in the studied enterprises were insufficient equipment in the working premises as well as the use of classic technology employed by manual tools and machines (more than half of the respondents). The obstacles in enterprises included III slower and inefficient performance of certain tasks and aprolonged time to place a much larger amount of products on the market. Chi-square test showed that the effectiveness factors such as leadership and company goals, preparation and mistakes in manufacturing and business processes, etc. were significantly different, while the organized workspaces, work conditions, personal sales, etc. were statistically highly significantly different. The ranking of parameters according to the AHP method, starting from the most significant parameter to the lower-range parameters has shown that the market, promotion and marketing have the most significant influence on the SME's production management system, followed by the production program and product quality. The third important factor is the information and contemporary production technology, followed by the process culture, management processes and production deadlines, human resources, leadership, policy and organizational structure of enterprises. Least importance has been attributed to ecologically clean production. The research results confirm the hypothesis that the SME's production management system is inefficient due to the lack of staff. In addition, it is necessary to invest in employees and increase their number so that they can take on their responsibilities and actively engage in improving the company's business.
Mala i srednja poduzeća u današnje vrijeme otvaraju većinu radnih mjesta. Međutim, problematika takve vrste poduzeća očituje se u financiranju, koje se manifestira kroz nemogućnost pristupa kapitalu neophodnom za njihovo osnivanje i razvoj. Razvoj gospodarstva i samog poduzeća vrednuje se kroz sustave upravljanja koji, uz određen broj ljudi, poslovne planove i financijske tokove, moraju biti usklađeni s ostalim čimbenicima u proizvodnji kako bi opstali. Upravljanje takvim poduzećima predstavlja kontinuirani proces kojim se pokreće i usmjerava poslovna aktivnost i ostvaruje zacrtani cilj. Uz razne parametre učinkovitosti (inovacije, financiranje, nadzor, marketing, promociju, motivaciju zaposlenika), sektor malih i srednjih poduzeća, ukoliko želi opstati na tržištu, mora naučiti koristiti navedene parametre u svrhu poboljšanja upravljanja proizvodnjom. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi i definirati parametre učinkovitosti sustava upravljanja u malim i srednjim pogonima te predložiti učinkovitiji sustav upravljanja. Na temelju problematike istraživanja utvrđeno je trenutno stanje upravljanja u malim i srednjim pogonima, doprinos učinkovitosti te su prikazani određeni parametri učinkovitosti MSP-a. Osnovni podaci dobiveni su e-poštom, izravnim intervjuiranjem i telefonskim pozivima. Analiza prikupljenih podataka obavljala se deskriptivnom statistikom, hi-kvadrat testom te AHP metodom. Od metoda deskriptivne statistike koristila se: srednja vrijednost, medijan, standardna devijacija i varijanca. Uspostava i prijedlog novog modela temeljio se na dobivenim rezultatima. Problemi u ispitivanim pogonima bili su nedovoljna opremljenost prostorija za rad kao i korištenje klasičnih tehnologija s ručnim alatima i strojevima (više od polovice anketiranih). U poduzećima se I nailazilo na prepreke u obliku sporijeg i neefikasnijeg obavljanja određenih poslova te produženom vremenu plasiranja većeg broja proizvoda na tržište. Hi-kvadrat testom su čimbenici učinkovitosti poput vodstva i ciljeva poduzeća, priprema i grešaka u proizvodnji, poslovnih procesa itd. pokazali vrlo značajnu razliku, dok su organizirana radna mjesta, uvjeti rada, osobna prodaja itd. imali vrlo visoku značajnu razliku. Rangiranje parametara prema AHP metodi od najznačajnijeg parametra ili činitelja prema manje značajnim, pokazalo je da najznačajniji utjecaj na sustav upravljanja proizvodnjom u malim i srednjim pogonima imaju tržište, promocija i marketing; zatim slijedi proizvodni program i kvaliteta proizvoda, dok je treći važan činitelj informacijska i suvremena proizvodna tehnologija; slijedi procesna kultura, upravljački procesi i rokovi proizvodnje, ljudski potencijali, vodstvo, politika i organizacijska struktura poduzeća, a najmanju važnost ima ekološki čista proizvodnja. Rezultati istraživanja potvrđuju postavljenu hipotezu da je sustav upravljanja proizvodnjom u malim i srednjim pogonima nedovoljno učinkovit zbog nedostatka kadrova. Uz sve navedeno, potrebno je ulagati u zaposlenike te povećavati njihov broj kako bi isti mogli preuzimati odgovornosti i sudjelovati u poboljšanju poslovanja poduzeća.
Poljoprivreda je važan sektor za sve zemlje svijeta, bez obzira na njihov nivo razvoja. Razvijen i efikasan sektor poljoprivrede pruža sigurnost kada je u pitanju snabdjevenost hranom. Veliki broj ...siromašnog stanovništva zemalja u razvoju preživljava baveći se poljoprivredom.
U Republici Hrvatskoj se veliki broj privrednih subjekata bavi poljoprivrednom proizvodnjom, bilo da su registrirani kao obiteljska poljoprivredna gospodarstva (OPG), poljoprivredna zadruga ili trgovačko društvo. Budući da se poljoprivredna proizvodnja obavlja „pod otvorenim nebom“ karakterizira ju posebna vrsta rizika, a to je izloženost utjecajima prirode koji su teško predvidivi i koji ovaj sektor čine izrazito nesigurnim. Osiguranje poljoprivredne proizvodnje često je jedini način da poljoprivredni proizvođači zaštite svoje usjeve, nasade i plodove od štetnih utjecaja uzrokovanih sve vidljivijim klimatskim promjenama.
U doktorskoj disertaciji autor provedenim empirijskim istraživanjem dokazuje postavljene hipoteze u upravljanju rizicima osiguranja usjeva, nasada i plodova, uspoređujući tržišta osiguranja različitih zemalja s tržištem osiguranja poljoprivredne proizvodnje Republike Hrvatske te moguće pravce razvoja ovog segmenta tržišta osiguranja u Republici Hrvatskoj i široj regiji zemalja. Kad je riječ o razvoju tržišta osiguranja poljoprivredne proizvodnje, radi se o vrsti osiguranja koja je nedovoljno razvijena i koja ima velike mogućnosti za rast u sljedećem razdoblju. Pretpostavke da se to dogodi su uz porast svijesti kod proizvođača o potrebi osiguranja proizvodnje i razvoj novih osiguravateljnih proizvoda te utjecaj vladinih institucija i javnog sektora u kreiranju uspješnijih modela osiguranja u poljoprivredi od kojih je jedan izvorno predstavljen u doktorskoj disertaciji
Rad ne sadrži sažetak na drugom jeziku.
Poljoprivreda je važan sektor za sve zemlje svijeta, bez obzira na njihov nivo razvoja. Razvijen i efikasan sektor poljoprivrede pruža sigurnost kada je u pitanju snabdjevenost hranom. Veliki broj siromašnog stanovništva zemalja u razvoju preživljava baveći se poljoprivredom.
U Republici Hrvatskoj se veliki broj privrednih subjekata bavi poljoprivrednom proizvodnjom, bilo da su registrirani kao obiteljska poljoprivredna gospodarstva (OPG), poljoprivredna zadruga ili trgovačko društvo. Budući da se poljoprivredna proizvodnja obavlja „pod otvorenim nebom“ karakterizira ju posebna vrsta rizika, a to je izloženost utjecajima prirode koji su teško predvidivi i koji ovaj sektor čine izrazito nesigurnim. Osiguranje poljoprivredne proizvodnje često je jedini način da poljoprivredni proizvođači zaštite svoje usjeve, nasade i plodove od štetnih utjecaja uzrokovanih sve vidljivijim klimatskim promjenama.
U doktorskoj disertaciji autor provedenim empirijskim istraživanjem dokazuje postavljene hipoteze u upravljanju rizicima osiguranja usjeva, nasada i plodova, uspoređujući tržišta osiguranja različitih zemalja s tržištem osiguranja poljoprivredne proizvodnje Republike Hrvatske te moguće pravce razvoja ovog segmenta tržišta osiguranja u Republici Hrvatskoj i široj regiji zemalja. Kad je riječ o razvoju tržišta osiguranja poljoprivredne proizvodnje, radi se o vrsti osiguranja koja je nedovoljno razvijena i koja ima velike mogućnosti za rast u sljedećem razdoblju. Pretpostavke da se to dogodi su uz porast svijesti kod proizvođača o potrebi osiguranja proizvodnje i razvoj novih osiguravateljnih proizvoda te utjecaj vladinih institucija i javnog sektora u kreiranju uspješnijih modela osiguranja u poljoprivredi od kojih je jedan izvorno predstavljen u doktorskoj disertaciji
Globalizacija je fenomen koji se koristi za opisivanje promjena u svim segmentima ljudskog života i društva. Zahvaljujući globalizacijskim promjenama različiti dijelovi svijeta su se povezali i ...postali međuzavisni. Raznolikost je na taj način postala jedan od prevladavajućih čimbenika u globalnom društvu te najvećih izazova 21. stoljeća. Jedan od rezultata je stvaranje multikulturalnog društva. Kako u Hrvatskoj žive i pripadnici različitih etničkih skupina, koja posjeduju svoja nacionalna, a posebno vjerska i kulturna obilježja Hrvatsku se u svijetu (kao i većinu europskih zemalja) percipira kao multikulturalnu zajednicu. Pitanje kros kulturalnog menadžmenta važna je tema istraživanja u doba globalizacije i svjetske mobilnosti. Kros kulturalni menadžment područje je komparativnog istraživanja različitih kultura te njihovog uzajamnog djelovanja s ciljem njihovog boljeg razumijevanja, ali i važnosti utjecaja koji imaju na pojedinca u usmjeravanju njegovog razmišljanja i ponašanja u kulturno drukčijim sredinama. U navedenim uvjetima posebnu pozornost potrebno je posvetiti istraživanju različitih kultura, kao osnovnoj pretpostavci ostvarivanja konkurentne prednosti u regiji te uspješne međunarodne suradnje i poslovanja. Globalna povezanost počiva na trgovini, kretanju kapitala i migracijama stanovništva. Upravo migracije radne snage prouzročile su kulturne promjene u svim dijelovima svijeta, svim društvima i u svim kulturama. One su potakle susrete različitih naroda i kultura. Zahvaljujući globalizaciji znatno su se povećale mogućnosti za mobilnost. Primjenom teorije o globalizaciji te važnosti kulture nastojalo se objasniti odnose i utjecaj kulture na menadžment. Analizom dobivenih rezultata potvrdila se činjenica da proučavanja o kulturi i kros kulturna pitanja imaju važnu ulogu u globalnom okruženju. Time je pristupnica dokazala i H1 koja glasi: „Na kros kulturalni menadžment utječu čimbenici globalizacije.“
U nastavku disertacije analizirane su masovne migracije kao jedan od najbrže rastućih problema Europske unije. Prema iskustvu zemalja iz regije (članica EU) može se pretpostaviti da će doći do povećanog imigracijskog priljeva i u Republiku Hrvatsku. Cjelokupna budućnost će ovisiti o samim useljeničkim politikama pojedine zemlje. Da bi se to pitanje moglo urediti i razviti u pravom smjeru u Republici Hrvatskoj važno je poznavanje svih problema vezanih za stanovništvo posebno zbog integracije u hrvatsko društvo. Podaci Državnog zavoda za statistiku pokazali su da trenutno u Hrvatskoj kao članici EU živi jako malo stranaca, ali se u budućnosti može očekivati sve veći priljev. S obzirom na navedeno analizirani su odabrani demografski trendovi u Republici Hrvatskoj. Kroz praćenje demografskih trendova daju se prijedlozi kako utjecati na stanovništvo te kako dugoročno utjecati na razvoj multikulturalnosti društva u cjelini. Nepovoljno demografsko stanje se najviše odražava u migracijama koje predstavljaju glavnog čimbenika i pridonositelja kulturne raznolikosti.
Dobiveni rezultati su pokazali da je Republika Hrvatska u demografskom opadanju, da postoji neravnomjerna naseljenost, da stanovništvo kontinuirano stari, a natalitet opada te veliki broj stanovništva se iseljava (prvenstveno mladi). S obzirom na demografske pravce razvoja u Republici Hrvatskoj, nametnula se obveza zaustavljanja i/ili smanjenja iseljavanja, negativnog nataliteta te promjena neravnomjerne naseljenosti. Iseljavanje iz Hrvatske također je značajno pridonijelo gore navedenim nepovoljnim demografskim trendovima i najveći je trenutačni problem. Iz Hrvatske u zadnjih desetak godina iseljava sve više stanovništva. U tom iseljavanju u potrazi za boljim životom i poslom, poseban problem su mladi. Pitanje ostanka i zadržavanja mladih i visokoobrazovanih ljudi jedno je od najvažnijih pitanja Republike Hrvatske i njegovo rješavanje bi trebalo biti prioritetno pred rješavanjem svih drugih problema. Smanjenje iseljavanja mladih postaje prioritet u svijetu brzih promjena. Ono je ključ za oporavak i gospodarski uspjeh. Stoga je u svrhu doktorske disertacije provedena analiza percepcije hrvatskih emigranata o utjecaju migracija na Republiku Hrvatsku. Analiza je obuhvatila glavne razloge koji su za ispitanike presudni u odluci o napuštanju Hrvatske, njihovi načini prihvaćanja nove kulture, te mogućnosti povratka. Uočeno je da ekonomski motivi igraju vrlo veliku ulogu u motivima odlaska iz Hrvatske. Istraživanjem se potvrdila značajna povezanost kvalitete postavljenih smjernica za rješavanje nepovoljnog demografskog stanja i uspješnosti pojedine zemlje. Spoznaje, rezultati i predložena rješenja proizašli iz ovog istraživanja u konačnici bi trebali pomoći u uspostavljanju i implementaciji kvalitetnijih smjernica za rješavanje nepovoljnog demografskog stanja što bi posljedično trebalo voditi uspješnijim gospodarskim kretanjima te dugoročnom poboljšanju sveukupnog stanja Republike Hrvatske. Prihvaćanje i tolerancija različitih kultura je potrebna za osnovnu zaštitu ljudskih prava i sloboda, a trebala bi biti jedan od ključnih vrijednosti u multikulturalnim društvima. Rad opisuje i stanje multikulturalnosti u Republici Hrvatskoj te se može se zaključiti da Hrvatska od samog osnutka vodi brigu o nacionalnim manjinama i odnosima većinskog i manjinskog stanovništva. Kao takva doprinosi razvoju multikulturalnog društva. Ovime je pristupnica dokazala i H2 koja glasi: „Hrvatske kulturne vrijednosti razvijaju se prema kontekstima europske kulture, a to podrazumijeva prihvaćanje kulturnog pluralizma i multikulturalnosti u kros kulturalnom okruženju.“ Većina razvijenih europskih zemalja, unatoč lošim i izrazito nepovoljnim demografskim pokazateljima nema jasnu populacijsku i useljeničku politiku. Posljedice toga mogu biti presudne za njihov budući gospodarski razvoj. Stoga je u svrhu doktorske disertacije provedena analiza multikulturalnosti u odabranim zemljama Europske unije te politika useljavanja u odabranim zemljama svijeta. Njemačka i Francuska te Australija i Kanada su odabrane zbog činjenice što predstavljaju različite modele odnosa prema imigrantima. Njemačka je analizirana zbog činjenice da je jedna od najznačajnijih imigracijskih zemalja na svijetu. Francuska je analizirana zbog činjenice da je tradicionalna zemlja imigracije te je za rješavanje problema stanovništva veliki značaj imala njihova useljenička politika i specifičan pristup populacijskoj politici. Analiza je obuhvatila njihovu poziciju na svjetskom tržištu te način pristupa prema imigrantima. Iako su društva u Europskoj uniji danas mješavina kultura, rasa i vjera gotovo podjednako kao što je to slučaj u Kanadi ili Australiji, smatra se da europske zemlje nikad nisu pokušale sustavno integrirati useljenike što i dokazuju primjeri Francuske i Njemačke. S obzirom na navedeno korisno je osvrnuti se na svjetska iskustva u traženju rješenja za nesklad demografskog i gospodarskog razvoja i razvoja useljeničke politike. S obzirom na to u nastavku se uspoređuju slučajevi Kanade i Australije. Analizirane zemlje nalaze se pri vrhu najbogatijih svjetskih gospodarstava te je upravo migracija pridonijela formiranju višeg životnog standarda. Imigranti u ovim zemljama nisu bili samo važan izvor radne snage, nego i značajan doprinos u uvođenju inovativnih i dinamičnih novih elementa. Politika useljavanja Australije i Kanade je analizirana zbog činjenice da imaju jedan od najboljih modela multikulturalnosti u svijetu jer se useljenici uspješno integriraju. U oba je slučaja riječ o usklađivanju migracijske politike i populacijske politike sa strogo selektivnim pristupom imigrantima. Nadalje je uočeno da sve četiri analizirane zemlje imaju viši standard života te predstavljaju najpoželjnije destinacije za imigrante. Time se potvrđuje činjenica da se dobrom migracijskom politikom može ostvariti prosperitet. Ovime je pristupnica dokazala i H3 koja glasi: „Multikulturalnost doprinosi prosperitetu društva. Kulturne razlike mogu postati prilika za ekonomski razvoj.“
Zaključuje se da je sama država odgovorna za vlastite demografske trendove, odnosno obvezne su prilagođavati ih potrebama na tržištu rada. Iako već rade na tome, trebaju ih poboljšati jer je zajednički cilj svih država smanjenje nezaposlenosti te povećanje kvalitete postojeće i buduće radne snage.
Globalizacija je fenomen koji se koristi za opisivanje promjena u svim segmentima ljudskog života i društva. Zahvaljujući globalizacijskim promjenama različiti dijelovi svijeta su se povezali i postali međuzavisni. Raznolikost je na taj način postala jedan od prevladavajućih čimbenika u globalnom društvu te najvećih izazova 21. stoljeća. Jedan od rezultata je stvaranje multikulturalnog društva. Kako u Hrvatskoj žive i pripadnici različitih etničkih skupina, koja posjeduju svoja nacionalna, a posebno vjerska i kulturna obilježja Hrvatsku se u svijetu (kao i većinu europskih zemalja) percipira kao multikulturalnu zajednicu. Pitanje kros kulturalnog menadžmenta važna je tema istraživanja u doba globalizacije i svjetske mobilnosti. Kros kulturalni menadžment područje je komparativnog istraživanja različitih kultura te njihovog uzajamnog djelovanja s ciljem njihovog boljeg razumijevanja, ali i važnosti utjecaja koji imaju na pojedinca u usmjeravanju njegovog razmišljanja i ponašanja u kulturno drukčijim sredinama. U navedenim uvjetima posebnu pozornost potrebno je posvetiti istraživanju različitih kultura, kao osnovnoj pretpostavci ostvarivanja konkurentne prednosti u regiji te uspješne međunarodne suradnje i poslovanja. Globalna povezanost počiva na trgovini, kretanju kapitala i migracijama stanovništva. Upravo migracije radne snage prouzročile su kulturne promjene u svim dijelovima svijeta, svim društvima i u svim kulturama. One su potakle susrete različitih naroda i kultura. Zahvaljujući globalizaciji znatno su se povećale mogućnosti za mobilnost. Primjenom teorije o globalizaciji te važnosti kulture nastojalo se objasniti odnose i utjecaj kulture na menadžment. Analiz
Metaloprerađivačka industrija je jedna od grana prerađivačke industrije koja ima najveći utjecaj na gospodarstvo u Republici Hrvatskoj. Povijesno je to jedna od najrazvijenijih industrija, koja danas ...doživljava stagnaciju i pad aktivnosti u odnosu na prijašnje stanje. Konkurentska prednost jedna je od zakonitosti moderne ekonomije, a strategija je alat na temelju kojega se postiže konkurentska prednost. Upravo se ti modeli moraju iskoristiti kako bi se unaprijedilo poslovanje poduzeća u metaloprerađivačkoj industriji.
Sukladno dosadašnjim istraživanjima, a s ciljem rješavanja problema slabe konkurentnosti metaloprerađivačke industrije, kao i industrije u cijelosti, potrebno je sustavno istražiti i analizirati metaloprerađivačku industriju, kao i strateške modele i metode koje će doprinijeti prosperitetu gospodarstva, zadovoljiti aktualne potrebe tržišta, te Hrvatsku pozicionirati kao konkurentu zemlju regije.
Rad je strukturiran od deset poglavlja koja se u grubo mogu podijeliti u dvije skupine, odnosno na teorijski i istraživački dio. U prvom dijelu rada istražene su temeljne odrednice strategije, te modeli i metode na temelju kojih poduzeće postiže konkurentnost. Konkurentnost je jedan od temeljnih pojmova u modernoj ekonomiji. Stoga, radom se daju odrednice na temelju kojih strategija poduzeće može ostvariti konkurentsku poziciju na tržištu. Drugi, istraživački dio rada se odnosi na analizu metaloprerađivačke industrije u Republici Hrvatskoj, s posebnim osvrtom na metaloprerađivačku industriju u Brodsko posavskoj županiji.
Istraživanje je provedeno na uzorku 508 poduzeća (malih, srednjih i velikih) u metaloprerađivačkoj industriji. Kada se govori o pojmu metaloprerađivačke industrije u ovom radu, onda ona podrazumijeva sljedeća tri sektora: C24- proizvodnja metala, C25 proizvodnja gotovih metalnih proizvoda osim strojeva i opreme i C28- proizvodnja strojeva i uređaja, d.n. Uzorak poduzeća je iz svih županija u Republici Hrvatskoj i proporcionalan je broju poduzeća registriranih u pojedinoj županiji. Podaci o poduzećima preuzeti su sa portala Poslovna Hrvatska, i istraživanje obuhvaća 39 različitih pokazatelja za svako poduzeće. Sama analiza podataka obrađuje se statističkom metodom.
Kategorijski podatci predstavljeni su apsolutnim i relativnim frekvencijama. Numerički podatci opisani su medijanom i granicama interkvartilnog raspona u slučaju raspodjela koje ne slijede normalnu raspodjelu. Normalnost raspodjele numeričkih varijabli testirana je Kolmogorov-Smirnovljevim testom. Razlike normalno raspodijeljenih numeričkih varijabli između dviju nezavisnih skupina testirane su zbog odstupanja od normalne raspodjele Mann-Whitneyevim U testom, a u slučaju 3 i više nezavisnih skupina testirane su Kruskal-Wallisovim testom. Povezanost numeričkih varijabli ocijenjena je Spearmanovim koeficijentom korelacije ρ (rho). Za istraživanje utjecaja pojedinih prediktora na zavisnu varijablu, te na utjecaj modela u cjelini, koristila se univarijatna i multivarijatna regresijska analiza. Sve P vrijednosti su dvostrane. Razina značajnosti je postavljena na α=0,05. Za statističku analizu koristio se statistički program SPSS (inačica 16.0, SPSS Inc., Chicago, IL, SAD).
Na temelju opsežno provedene analize, uočena je značajnost metaloprerađivačke industrije kako na proizvodnu industriju, tako i na cjelokupno gospodarstvo u Republici Hrvatskoj. Istraživanje je pokazalo da metaloprerađivačka industrija ima veliki potencijal, te da je značajno provoditi strateške metode i modele kako bi ova industrija mogla ostvariti konkurentsku prednost.
Metaloprerađivačka industrija je jedna od grana prerađivačke industrije koja ima najveći utjecaj na gospodarstvo u Republici Hrvatskoj. Povijesno je to jedna od najrazvijenijih industrija, koja danas doživljava stagnaciju i pad aktivnosti u odnosu na prijašnje stanje. Konkurentska prednost jedna je od zakonitosti moderne ekonomije, a strategija je alat na temelju kojega se postiže konkurentska prednost. Upravo se ti modeli moraju iskoristiti kako bi se unaprijedilo poslovanje poduzeća u metaloprerađivačkoj industriji.
Sukladno dosadašnjim istraživanjima, a s ciljem rješavanja problema slabe konkurentnosti metaloprerađivačke industrije, kao i industrije u cijelosti, potrebno je sustavno istražiti i analizirati metaloprerađivačku industriju, kao i strateške modele i metode koje će doprinijeti prosperitetu gospodarstva, zadovoljiti aktualne potrebe tržišta, te Hrvatsku pozicionirati kao konkurentu zemlju regije.
Rad je strukturiran od deset poglavlja koja se u grubo mogu podijeliti u dvije skupine, odnosno na teorijski i istraživački dio. U prvom dijelu rada istražene su temeljne odrednice strategije, te modeli i metode na temelju kojih poduzeće postiže konkurentnost. Konkurentnost je jedan od temeljnih pojmova u modernoj ekonomiji. Stoga, radom se daju odrednice na temelju kojih strategija poduzeće može ostvariti konkurentsku poziciju na tržištu. Drugi, istraživački dio rada se odnosi na analizu metaloprerađivačke industrije u Republici Hrvatskoj, s posebnim osvrtom na metaloprerađivačku industriju u Brodsko posavskoj županiji.
Istraživanje je provedeno na uzorku 508 poduzeća (malih, srednjih i velikih) u metaloprerađivačkoj industriji. Kada se govori o pojmu metaloprerađivačke industrije u ovom radu, onda ona podrazumijeva sljedeća tri sektora: C24- proizvodnja metala, C25 proizvodnja gotovih metalnih proizvoda osim strojeva i opreme i C28- proizvodnja strojeva i uređaja, d.n. Uzorak poduzeća je iz svih županija u Republici Hrvatskoj i proporcionalan je broju poduzeća registriranih u pojedinoj županiji. Podaci o poduzećima preuzeti su sa portala Poslovna Hrvatska, i istraživanje obuhvaća 39 različitih pokazatelja za svako poduzeće. Sama analiza podataka obrađuje se statističkom metodom.
Kategorijski podatci predstavljeni su apsolutnim i relativnim frekvencijama. Numerički podatci opisani su medijanom i granicama interkvartilnog raspona u slučaju raspodjela koje ne slijede normalnu raspodjelu. Normalnost raspodjele numeričkih varijabli testirana je Kolmogorov-Smirnovljevim testom. Razlike normalno raspodijeljenih numeričkih varijabli između dviju nezavisnih skupina testirane su zbog odstupanja od normalne raspodjele Mann-Whitneyevim U testom, a u slučaju 3 i više nezavisnih skupina testirane su Kruskal-Wallisovim testom. Povezanost numeričkih varijabli ocijenjena je Spearmanovim koeficijentom korelacije ρ (rho). Za istraživanje utjecaja pojedinih prediktora na zavisnu varijablu, te na utjecaj modela u cjelini, koristila se univarijatna i multivarijatna regresijska analiza. Sve P vrijednosti su dvostrane. Razina značajnosti je postavljena na α=0,05. Za statističku analizu koristio se statistički program SPSS (inačica 16.0, SPSS Inc., Chicago, IL, SAD).
Na temelju opsežno provedene analize, uočena je značajnost metaloprerađivačke industrije kako na proizvodnu industriju, tako i na cjelokupno gospodarstvo u Republici Hrvatskoj. Istraživanje je pokazalo da metaloprerađivačka industrija ima veliki potencijal, te da je značajno provoditi strateške metode i modele kako bi ova industrija mogla ostvariti konkurentsku prednost.
Metal processing industry is one of the branches of the manufacturing industry, which has the biggest impact on the economy in the Republic of Croatia. Historically this is one of the most developed industries, which today experiencing stagnation and decline of activity in comparison to the previous state. Competitive advantage is one of the principles of modern economics and strategy is a tool by which is achieved competitive advantage. These models must be used to improve the company's business in the metal processing industry.
According to previous research, for solving the problem of poor competitiveness of the metal processing industry, as well as the industry as a whole, it is necessary to systematically explore and analyze the metal processing industry, as well as strategic models and methods that will contribute to the prosperity of the economy, that will meet the current needs of the market, and Croatian position as a competitive country in region.
The paper is structured in ten chapters, which roughly can be divided into two groups: the theoretical and research part. The first part explored the fundamental determinants of strategies and models and methods based on which the company achieved competitiveness. Competitiveness is one of the fundamental concepts in the modern economy. Therefore, the paper gives guidelines on which strategy company can gain a competitive position in the market. Second, the research part of the work is devoted to analyse engineering industry in the Republic of Croatia (with special reference to the metal processing industry in Brod Posavina County).
The study was conducted on a sample of 508 companies (small, medium and large) in the metal processing industry. Concept of engineering industry in this paper implies the following three sectors: C24- Metal production, C25 Manufacture of fabricated metal products, except machinery and equipment and C28- Production of machinery and equipment. A sample of companies is from all counties in the Republic of Croatia and is proportional to the number of enterprises registered in each county. Information about companies have been taken over from the portal Business Croatia, and research includes 39 different indicators for each company. The mere analysis of the data is processed by the statistical method.
Categorical data are presented in absolute and relative frequencies. Numerical data are described median and limits interkvartilnog range in case of distribution that does not follow a normal distribution. The normality of the distribution of numerical variables was tested by Kolmogorov-Smirnov test. Differences normally distributed numerical variables between the two groups were tested for departure from the normal distribution Mann-Whitney U test, and in the case of three or more groups were tested by Kruskal
Ova doktorska disertacija nastala je u želji da posluži kao smjernica ka osnovnom cilju predstavljanja novih rješenja i odgovora na pitanja menadžmenta turističke destinacije Istre. Uočivši sve veću ...potrebu za efikasnijim turističkim upravljanjem, koja se temelji na uravnoteženijem razvoju i korištenju potencijala, odnosno resursa, ova doktorska disertacija istražuje dosadašnje postavke i mogućnosti novih perspektiva.
Upravljanje turističkom destinacijom kompleksan je izazov, koji zahtjeva multidisciplinaran i interdisciplinaran pristup, sinergiju, te koordiniranost svih turističkih subjekata, koji moraju voditi ka istom cilju. Ovim su radom dani iscrpni podaci o dosadašnjem načinu upravljanja te su također priloženi rezultati višemjesečnog terenskog istraživanja na temu perspektive menadžmenta turističke destinacije Istre. Nadalje, temeljem dobivenih rezultata istraživanja, ponuđeni su načini kvalitetnog menadžmenta turističke destinacije. Ukoliko je menadžment upravljanja turističkom destinacijom organiziran te sinergijski provođen putem dogovorenih smjernica, mogu se očekivati kvalitetniji turistički rezultati, koji prate postignuća top destinacija nama konkurentskih regija.
Iako je istarska regija već godinama prepoznata kao kvalitetno turističko odredište, potrebno je naglasiti da je moguć još veći i bolji iskorak u smislu menadžmenta same destinacije. Da bi se došlo do optimalnih rješenja, potrebno je slijediti module profesionalnog menadžmenta te pratiti inovativne smjernice svjetskih turističkih trendova, kako bi ih prilagodili našim potrebama i zahtjevima. Određena reorganizacija pojedinih grana upravljanja kao i konstantna edukacija kadrova prijeko je potrebna istarskom, ali i hrvatskom turizmu.
Obzirom da je ova doktorska disertacija orijentirana na problem upravljanja o kojem ovisi sam proces razvoja turističke destinacije, neophodna su bila mišljenja, iskustva te sugestije lokalnih turističkih institucija i aktera, kako bi se na osnovu dobivenih informacija istraživanja moglo doći do pravilnih rješenja. Postojeće stanje menadžmenta istarskog turizma, pa tako i stanje same destinacije, zasigurno nije nezadovoljavajuće, no raspoloživi resursi te prilično bogato turističko iskustvo trebaju doprinijeti još većoj kvaliteti istarske regije u smislu turističke destinacije. Turizam je industrija koja zahtjeva zajednički rad tvrtki i organizacija. Ta je tvrdnja posebno istinita govorimo li o lokalnim područjima, gdje uspješnost turizma ovisi o marketingu i upravljanju lokalnih zajednica, tvrtki te zajedničke sinergije (Cooper, Scott, March, Wilkinson, Pforr, Thompson, 2006.).
Ova doktorska disertacija nastala je u želji da posluži kao smjernica ka osnovnom cilju predstavljanja novih rješenja i odgovora na pitanja menadžmenta turističke destinacije Istre. Uočivši sve veću potrebu za efikasnijim turističkim upravljanjem, koja se temelji na uravnoteženijem razvoju i korištenju potencijala, odnosno resursa, ova doktorska disertacija istražuje dosadašnje postavke i mogućnosti novih perspektiva.
Upravljanje turističkom destinacijom kompleksan je izazov, koji zahtjeva multidisciplinaran i interdisciplinaran pristup, sinergiju, te koordiniranost svih turističkih subjekata, koji moraju voditi ka istom cilju. Ovim su radom dani iscrpni podaci o dosadašnjem načinu upravljanja te su također priloženi rezultati višemjesečnog terenskog istraživanja na temu perspektive menadžmenta turističke destinacije Istre. Nadalje, temeljem dobivenih rezultata istraživanja, ponuđeni su načini kvalitetnog menadžmenta turističke destinacije. Ukoliko je menadžment upravljanja turističkom destinacijom organiziran te sinergijski provođen putem dogovorenih smjernica, mogu se očekivati kvalitetniji turistički rezultati, koji prate postignuća top destinacija nama konkurentskih regija.
Iako je istarska regija već godinama prepoznata kao kvalitetno turističko odredište, potrebno je naglasiti da je moguć još veći i bolji iskorak u smislu menadžmenta same destinacije. Da bi se došlo do optimalnih rješenja, potrebno je slijediti module profesionalnog menadžmenta te pratiti inovativne smjernice svjetskih turističkih trendova, kako bi ih prilagodili našim potrebama i zahtjevima. Određena reorganizacija pojedinih grana upravljanja kao i konstantna edukacija kadrova prijeko je potrebna istarskom, ali i hrvatskom turizmu.
Obzirom da je ova doktorska disertacija orijentirana na problem upravljanja o kojem ovisi sam proces razvoja turističke destinacije, neophodna su bila mišljenja, iskustva te sugestije lokalnih turističkih institucija i aktera, kako bi se na osnovu dobivenih informacija istraživanja moglo doći do pravilnih rješenja. Postojeće stanje menadžmenta istarskog turizma, pa tako i stanje same destinacije, zasigurno nije nezadovoljavajuće, no raspoloživi resursi te prilično bogato turističko iskustvo trebaju doprinijeti još većoj kvaliteti istarske regije u smislu turističke destinacije. Turizam je industrija koja zahtjeva zajednički rad tvrtki i organizacija. Ta je tvrdnja posebno istinita govorimo li o lokalnim područjima, gdje uspješnost turizma ovisi o marketingu i upravljanju lokalnih zajednica, tvrtki te zajedničke sinergije (Cooper, Scott, March, Wilkinson, Pforr, Thompson, 2006.).
This doctoral dissertation was written as a guideline for achieving a basic goal of presenting new solutions and answers to questions of managing Istria as a tourist destination. Having observed an increasing need for a more efficient tourism management, based on a balanced development and the use of potentials i.e. resources, this dissertation explores actual assertions and possibilities of new perspectives.
Tourism destination management is a complex challenge requiring a multidisciplinary and interdisciplinary approach, synergy and coordination of all tourism entities, leading to the same result. This dissertation provides detailed information on the existing management style as well as findings resulting from the multi-month long field work based on the future of managing Istria as a tourist destination. Furthermore, based on obtained research results, methods of tourism destination quality management have been offered. If tourism destination management is organized and synergistically conducted under agreed guidelines, more quality tourism results in line with those achieved by top destinations in our competitive regions can be expected.
Though the Istrian region has been recognized as a quality tourist destination for years, its possibility for a bigger and better step forward must be pointed out in terms of managing the destination itself. To achieve optimal solutions, professional management modules and innovative guidelines set by world tourism trends must be followed in order to adjust them to our needs and requirements. A certain reorganization of some management branches as well as permanent staff education is essential for tourism in Istria and Croatia as a whole. As this doctoral dissertation has been focused on the issue of management as the basis for the very process of tourism destination development, it has been necessary to obtain opinions, experiences and suggestion from local tourism institutions and players to reach correct solutions based on obtained research information.
The existing condition of Istrian tourism management as well as the condition of the destination itself is certainly not unsatisfactory. However, available resources and rather broad experience in tourism should contribute to the increased quality of the Istrian region as a tourist destination. Tourism ia an industry that involves networks or organisations working together. This is particulary true in regional areas, where the dependence on successful tourism marketing and management by local communities, business and common sinergy (Cooper, Scott, March, Wilkinson, Pforr, Thompson, 2006.).
Današnje organizacije svakodnevno se susreću s različitim izazovima modernoga poslovanja. Ako u takvim uvjetima žele održati ili povećati svoju konkurentnost, one moraju konstantno pronalaziti ...različita nova rješenja. Ta rješenja moraju biti vezana uz stalno izvođenje procesa stvaranja, pri čemu se misli na izvedbu kontinuiranih i projektnih procesa. Iako većinu cjelokupne poslovne aktivnosti u svijetu čine kontinuirani procesi, evidentirano je kako bi temelj za rast i razvoj svake organizacije trebali biti jednokratni, ciljno i vremenski ograničeni procesi, a to su projekti. Kako bi se postigla učinkovita izvedba i uspješnost projekata, od ključne je važnosti u organizacijama osigurati dobar sustav projektnog menadžmenta. Iako su projektni procesi evidentirani kao osnova za rast i razvoj organizacija, prema rezultatima nekih istraživanja samo se oko 40% projekata izvede uspješno. Jedan od razloga za tako loše rezultate jest loša osposobljenost (kompetentnost) ljudi koji sudjeluju u bilo kojoj ulozi i fazi projekata. Projektnu kompetentnost kod osoba koje sudjeluju u radu na projektima moguće je prije svega povećati kroz proces cjeloživotnoga učenja. U tom procesu najjača karika trebao bi biti sustav visokoga obrazovanja, koji treba omogućiti podizanje razine razvijenosti projektnih kompetencija kod osoba koje pohađaju određene studijske programe, a prvenstveno one koji su specijalizirani za područje projektnog menadžmenta. Broj studijskih programa s područja projektnog menadžmenta u Republici Hrvatskoj još je uvijek nedostatan, te je prepoznat samo jedan program koji nudi mogućnost stjecanja cjelovitoga skupa svih potrebnih projektnih kompetencija. Taj je studij specijalistički diplomski stručni studij Projektni menadžment, koji se izvodi na Veleučilištu Baltazar Zaprešić, a navedeni studij predstavlja i jedini s područja Republike Hrvatske, ali i šire regije koji je akreditirala jedna od dviju vodećih svjetskih organizacija s područja projektnog menadžmenta. Osim pružanja mogućnosti razvoja specifičnih kompetencija, svaki studijski program (pa tako i onaj s područja projektnog mendžmenta) svoju konkurentnost treba graditi na stalnome podizanju kvalitete svoje obrazovne usluge, ali i primjeni marketinške koncepcije poslovanja. Iz prethodno navedenih razloga središnji je cilj ove doktorske disertacije bio istražiti potrebu poslodavaca za projektnim kompetencijama kod zaposlenika na tržištu rada u Republici Hrvatskoj te mogućnosti stjecanja takvih kompetencija kroz trenutni sustav visokoga obrazovanja. S ciljem ispunjavanja prethodno navedenoga cilja, iz kojega su proizašli i ostali pojedinačni ciljevi te hipoteze disertacije, provedeno je empirijsko istraživanje koje se sastojalo od četiriju koraka. Istraživanje je provedeno metodom ankete, a svaki od četiriju anketnih upitnika bio je posebno pripremljen za specifičnu ciljanu skupinu (poslodavce na hrvatskome tržištu rada, poslodavce diplomanata studija Projektni menadžment, diplomante Projektnoga menadžmenta te trenutne studente istoga studija). Elementi projektnih kompetencija promatrani kroz prva tri dijela ovoga istraživanja preuzeti su iz temeljnoga dokumenta International Project Management Associationa pod nazivom IPMA Competence Baseline V.3.0. (s obzirom na to da je u vrijeme provođenja istraživanja novi ICB V.4.0. bio u pripremi), dok se za istraživanje kvalitete obrazovne usluge koristio prilagođeni upitnik temeljen na SERVQUAL modelu metode deskriptivne statističke analize, koji se najčešće koristi za mjerenje diskrepancija između očekivane i stvarno doživljene kvalitete usluge. Prvi dio istraživanja proveden je na uzorku od 330 organizacija s područja Republike Hrvatske. Drugi dio istraživanja proveden je na uzorku od 30 organizacija u kojima su zaposleni diplomanti Projektnoga menadžmenta, dok je treći dio istraživanja proveden na uzorku od 104 diplomanta istoga studija. Posljednji, četvrti dio istraživanja, vezan uz kvalitetu obrazovne usluge i marketinšku orijentaciju studija, proveden je na uzorku od 137 trenutnih studenata Projektnoga menadžmenta. Rezultati provedenih istraživanja utvrdili su potrebu hrvatskoga tržišta rada za zaposlenicima s visokorazvijenim projektnim kompetencijama. Također je utvrđeno i da je razinu projektnih kompetencija moguće podići kroz visokoobrazovni sustav, točnije kroz specijalizirane studijske programe s područja projektnog menadžmenta. Rezultati istraživanja ukazuju i na činjenicu da promatrani studij projektnog menadžmenta pruža visoku kvalitetu svoje obrazovne usluge te da na nju pozitivno utječe i marketinška orijentacija studija, što bi trebalo imati značajnu ulogu u njegovoj konkurentnosti na tržištu visokoobrazovnih usluga u Republici Hrvatskoj.
Today's business systems face a variety of challenges to modern business operation on a daily basis. If they strive to maintain or increase their competitiveness in such circumstances, they need to keep seeking new solutions. These solutions have to be part of a continuous creation process, i.e. implementation of continuous and project processes. Even though continuous processes account for most business activities throughout the world, it is obvious that projects as one-off, goal and time constrained processes, represent the basis for the growth and development of any business systems. In order for projects to be efficiently implemented and succeed, it is essential to provide business systems with an efficient project management system. Although project processes are seen as the basis for the growth and development of project systems, according to some research results, only 40% of projects are successfully implemented. One of the reasons for such poor results is lack of competence in people who participate in any project role and phase. Project competence in individuals participating in projects can primarily be enhanced through the process of life-long learning. Higher education should have the most important role in this process and should raise the level of project competence development in individuals who do certain study programmes, particularly in those specialising in project management. The number of study programmes in project management in the Republic of Croatia is still insufficient, and only one programme offering the acquisition of an entire set of required project competencies has been recognised. This study programme is the specialist graduate professional study programme of Project management carried out at The University of Applied Sciences Baltazar Zaprešić. This programme is the only one in the Republic of Croatia, as well as in the region, that has been accredited by one of the two leading world organisations in the field of project management. Apart from offering an opportunity to develop specific competencies, each study programme (including the one in the field of project management) should build its competitiveness on continuous enhancement of the quality of its educational services as well as on applying the marketing concept in business operation.
For all the above mentioned reasons, the main aim of this doctoral thesis is to research the need of employers for project competencies in individuals on the Croatian labour market, who are their potential employees, and the opportunities for acquiring such competencies through the existing higher education system. In order to achieve this aim, which has generated the other individual objectives and the hypotheses of this thesis, empirical research consisting of four steps has been carried out. The research was based on a survey, and each of the four questionnaires was prepared for a specific target group (employers in the Croatian labour market, employers of Project management graduates, Project management graduates and students currently studying Project management). Elements of project competencies as seen in the first three parts of this research have been taken from the fundamental document of the International Project Management Association entitled IPMA Competence Baseline V.3.0. (since at the time when the research was being conducted the new ICB V.4.0 was still being worked on). In the research into quality of educational services an adapted questionnaire based on the SERVQUAL model of the descriptive statistical analysis method was applied, which is commonly used for measuring discrepancies between the expected and the experienced quality of service. The first part of the research was conducted on a sample of 330 business systems based in the Republic of Croatia. The second part was carried out on a sample of 30 business systems which employ Project management graduates, while the third part of the research was based on a sample of 104 Project management graduates. Finally, the fourth part of the research related to the quality of educational services and marketing orientation of the study programme was conducted on a sample of 137 Project management students. The results of the research suggest that in the Croatian labour market there is a need for employees with highly developed project management competencies. It also points to the fact that the level of project management competencies can be raised through the higher education system, more specifically, through specialised study programmes in the field of project management. Research results also suggest that the said Project management study programme offers a high quality of educational services and the marketing orientation of the study programme has a positive impact on the quality, which should have a significant role in the programme’s competitiveness in the market of higher educational services in the Republic of Croatia.
Osnovno istraživačko pitanje u disertaciji je kako prevladati deficit kapaciteta za upravljanje razvojem u Hrvatskoj i kakvu bi ulogu u tom procesu trebali imati javni, gospodarski i civilni sektor ...te akademska zajednica.
Za razumijevanje problematike upravljanja razvojem prikazuje se teorijski okvir i pojmovno određenje upravljanja razvojem u tvrtkama i javnoj upravi. Dok je upravljanje u tvrtkama priznata znanstvena disciplina upravljanje u javnoj upravi još uvijek se „bori“ za taj status. Sličnosti između upravljanja u tvrtkama i upravljanja u javnoj upravi su očekivanja o efikasnosti procesa zadovoljavanja krajnjeg korisnika. U javnom sektoru, krajnji korisnik je građanin, koji u demokratskim društvima ima pravo na jednaku kvalitetu javne usluge. Zbog još uvijek nedovoljne povezanosti i razumijevanja definira se regionalni, ruralni, urbani, lokalni i održivi razvoj, strateško planiranje i javne politike, kao i inovativni pristupi u dizajniranju i provedbi javnih politika kao što su Triple Helix i Quadruple Helix model.
Usporedba modela strateškog planiranja i upravljanja razvojem u Sloveniji, Poljskoj i Hrvatskoj pokazala je da je Poljska u potpunosti uspostavila integrirani sustav strateškog planiranja i upravljanja razvojem, Sloveniji je to uspjelo djelomično, a Hrvatska je još uvijek bez sustava strateškog planiranja i upravljanja razvojem. Potvrda da Hrvatska ima ozbiljnih problema u upravljanju razvojem mogu se naći u indikatorima upravljanja, kao što su Svjetski indikatori upravljanja (World Governance Indicators - WGI) i Indikatori održivog upravljanja (Sustainable Governance Indicators - SGI).
Da bi se detaljnije istražio odnos i suradnja između Quadruple Helix dionika-javnog, gospodarskog i civilnog sektora i akademske zajednice u Hrvatskoj provedeno je empirijsko istraživanje strateškog planiranja na podnacionalnim razinama u Hrvatskoj. Usporedba idealnog modela suradnje Quadruple Helix dionika (Letzkowitz, Leydesdorff, 2000) i suradnje koja je ostvarena u Hrvatskoj pokazala je da je Hrvatska dosta daleko od idealnog modela.
Glavne preporuke za prevladavanje deficita kapaciteta upravljanja odnose se na nužnost pozicioniranja strateškog planiranja kao alata upravljanja razvojem i povećanje razine odgovornosti javnog sektora. Nacionalna razina treba dati zakonodavni i institucionalni okvir strateškog planiranja i upravljanja razvojem, a podnacionalna razina treba preuzeti inicijativu u primjeni inovativnih Quadruple Helix modela upravljanja kroz stvaranje platforme za aktiviranje, okupljanje i međusobnu suradnju s predstavnicima gospodarskog i civilnog sektora i akademske zajednice i njihovog aktivnog sudjelovanja u pripremi i provedbi strateških dokumenata ili u širem smislu u procesu upravljanja regionalnim i lokalnim razvojem. Nužno je čim prije pokrenuti izradu dugoročnog nacionalnog strateškog dokumenta koji će pokazati glavne pravce razvoja Hrvatske do 2050. godine. Svi Quadruple Helix dionici: javni, gospodarski i civilni sektor i akademska zajednica odgovorni su za upravljanje razvojem u Hrvatskoj. Posebnu zadaću ima akademska zajednica, jer glas znanja treba „utišati“ onaj dio „političke elite“ kojoj često nedostaje razvojne vizije, želje za doprinosom za opće dobro i sposobnosti za upravljanje razvojem na svim razinama u Hrvatskoj.
Uz uvodno i zaključno, disertacija ima pet poglavlja: Teorijski okvir i pojmovno određenje upravljanja razvojem, Upravljanje razvojem u EU, Indikatori upravljanja, Upravljanje i strateško planiranje u Hrvatskoj i Quadruple Helix model strateškog planiranja kao pretpostavka djelotvornog upravljanja razvojem u Hrvatskoj.
The main research question in this dissertation is how to overcome deficit of capacity for governance development in Croatia and what role should public, economic and civil sector so as academic community have.
For understanding problematic of governance development a theoretical framework and conceptual definition of governance development in companies and public administration is shown. While governance in companies is recognized as scientific discipline, governance in public administration is still „fighting“ for this status. Similarity between governance in companies and governance in public administration are expectations about efficiency of the process of satisfying the end user. In public administration, the end user is citizen who in democratic society has the right on equal quality of public service. Because of still insufficient connection and understanding regional, rural, urban, local and sustainable development, strategic planning and public policy, so as innovative approaches in design and implementation of public policy Triple Helix and Quadruple Helix model is defined.
Comparison model of strategic planning and governance development in Slovenia, Poland and Croatia showed that Poland completely established integrated system of strategic planning and governance development. Slovenia did it partially, but Croatia is still without system of strategic planning and governance development. Confirmation that Croatia have serious problem with governance development could be found in governance indicators in World governance indicators (WGI) and Sustainable governance indicators (SGI).
To further explore relation and cooperation between Quadruple Helix participants – public, economic and civil sector so as academic community in Croatia, empirical research of strategical planning on the nationally levels in Croatia was conducted. Comparison between ideal model cooperation Quadruple Helix participants (Letzkowitz, Leydesdorff, 2000) and cooperation which is accomplished in Croatia showed that Croatia is far away from ideal model.
The main recommendations for overcoming deficit of governance capacity are related on necessary positioning strategical planning as tool for governance development and increasing level of responsibility public sector. National level should give legislative and institutional framework of strategical planning and governance development. Subnational level should take initiative in application innovative Quadruple Helix governance models trough creating platform for activating, gathering, and mutual cooperation between representatives economic and civil sector, academic community so as their active participation in preparation and implementation of strategic documents or broadly in the process of governance on regional and local development. It's necessary to start making long term national strategical document which will show the main development directions of Croatia by 2050. All Quadruple Helix participants: public, economic and civil sector and academic community are responsible for governance development in Croatia. Special task has academic community because the voice of knowledge should „calm“ that part of „political elite“ which often lack development visions, the desire to contribute to the common good and ability for governance development on all levels in Croatia.
Besides introductory and concluding, the dissertation has five chapters: Theoretical framework and conceptual definition of governance development, Governance development in Croatia, Governance indicators, Governance and strategical planning in Croatia so as Quadruple Helix model of strategical planning as a precondition for effective governance development in Croatia.
U radu je pojašnjena nova metoda rasporeda općih troškova poduzeća i model donošenja poslovnih odluka koji se temelje na teoriji o planiranim vrijednostima budućih učinaka. Svrha ovog rada je ...dokazati da je moguće mjeriti poslovnu učinkovitost segmenata poduzeća u kraćim intervalima (mjesecima), na svim razinama poduzeća i to u skladu sa zakonom ekonomije obujma i riješiti probleme koje tradicionalni VBC i suvremeniji ABC pristup mjerenju poslovne učinkovitosti imaju kada se primjenjuju za alokaciju općih troškova u kraćim vremenskim razdobljima. Prva hipoteza rada je da VBC i ABC pristupi mogu rasporediti opće troškove poduzeća u suprotnosti sa zakonom ekonomije obujma u slučaju kada se raspoređuju svi opći troškovi razdoblja. Druga pretpostavka rada je da se temeljem predloženog modela i metode mogu mjeriti i kontrolirati opći troškovi poduzeća. Treća pretpostavka rada je da se modelom i metodom može mjeriti učinkovitost svakog segmenta poduzeća i čitavog poduzeća u mjesečnom razdoblju. Model i metoda su primijenjeni na odabranom više segmentnom trgovinskom poduzeću, a u disertaciji je primijenjena istraživačka metoda slučaja. Rezultati primjene modela i metode potvrđuju istinitost radnih hipoteza i korist primjene modela i metode za mjerenje poslovne učinkovitosti segmenata u kraćim vremenskim intervalima. U uvodnom dijelu rada interpretiraju se temeljna područja istraživanja i povezanost s poduzetništvom, pregled najvažnijih dostignuća kroz povijest upravljačkog računovodstva, postavljaju se hipoteze istraživanja, navodi se znanstveni doprinos rada i pojašnjava struktura rada i temeljni pojmovi. U drugom poglavlju se navodi metodika istraživanja i ciljevi istraživanja. Treće poglavlje sadrži pojašnjenje teorije o planiranim vrijednostima budućih učinaka na temelju koje se u četvrtom poglavlju opisuje poduzeće kao poslovni sustav iz holističke perspektive, a u petom poglavlju interpretira model za donošenje poslovnih odluka i metoda rasporeda općih troškova. U šestom poglavlju se opisuje poslovni slučaj na kojem se primjenjuju model i metoda, a u sedmom poglavlju se prikazuju rezultati primjene modela i metode. U osmom poglavlju je analiza rezultata, a u devetom se daju zaključna razmatranja na novi model i metodu te preporuke za daljnja istraživanja.
U radu je pojašnjena nova metoda rasporeda općih troškova poduzeća i model donošenja poslovnih odluka koji se temelje na teoriji o planiranim vrijednostima budućih učinaka. Svrha ovog rada je dokazati da je moguće mjeriti poslovnu učinkovitost segmenata poduzeća u kraćim intervalima (mjesecima), na svim razinama poduzeća i to u skladu sa zakonom ekonomije obujma i riješiti probleme koje tradicionalni VBC i suvremeniji ABC pristup mjerenju poslovne učinkovitosti imaju kada se primjenjuju za alokaciju općih troškova u kraćim vremenskim razdobljima. Prva hipoteza rada je da VBC i ABC pristupi mogu rasporediti opće troškove poduzeća u suprotnosti sa zakonom ekonomije obujma u slučaju kada se raspoređuju svi opći troškovi razdoblja. Druga pretpostavka rada je da se temeljem predloženog modela i metode mogu mjeriti i kontrolirati opći troškovi poduzeća. Treća pretpostavka rada je da se modelom i metodom može mjeriti učinkovitost svakog segmenta poduzeća i čitavog poduzeća u mjesečnom razdoblju. Model i metoda su primijenjeni na odabranom više segmentnom trgovinskom poduzeću, a u disertaciji je primijenjena istraživačka metoda slučaja. Rezultati primjene modela i metode potvrđuju istinitost radnih hipoteza i korist primjene modela i metode za mjerenje poslovne učinkovitosti segmenata u kraćim vremenskim intervalima. U uvodnom dijelu rada interpretiraju se temeljna područja istraživanja i povezanost s poduzetništvom, pregled najvažnijih dostignuća kroz povijest upravljačkog računovodstva, postavljaju se hipoteze istraživanja, navodi se znanstveni doprinos rada i pojašnjava struktura rada i temeljni pojmovi. U drugom poglavlju se navodi metodika istraživanja i ciljevi istraživanja. Treće poglavlje sadrži pojašnjenje teorije o planiranim vrijednostima budućih učinaka na temelju koje se u četvrtom poglavlju opisuje poduzeće kao poslovni sustav iz holističke perspektive, a u petom poglavlju interpretira model za donošenje poslovnih odluka i metoda rasporeda općih troškova. U šestom poglavlju se opisuje poslovni slučaj na kojem se primjenjuju model i metoda, a u sedmom poglavlju se prikazuju rezultati primjene modela i metode. U osmom poglavlju je analiza rezultata, a u devetom se daju zaključna razmatranja na novi model i metodu te preporuke za daljnja istraživanja.
This paper explains a new method of a company's overheads allocation and a model of business decision making, both of which are based on the predicted future outcome value theory. The aim of the paper is to prove that business efficiency of a company's segments at all levels can be measured for shorter time periods (months) applying the rule of economy of scale, which can resolve the problems that the traditional VBC and a more contemporary ABC approach for business efficiency measurement cannot achieve when used for overheads allocation for short time periods. The first hypothesis set up in the paper is that VBC and ABC approach can allocate a company's overheads opposed to the rule of economy of scale when all common costs for a certain period are allocated. The second hypothesis is that the proposed model and method can be used to measure and control a company's overheads. The third hypothesis is that the model and method can be used to measure the efficiency of each company's segment as well as the whole company for a one-month period. The model and method were applied to a trading multi-segment company. The method used in the dissertation is a case study. The results achieved by the model and method prove that working hypotheses are true and applicable for measuring the efficiency of business segments for shorter time periods. The introductory part of the paper explains the basic scope of the research and how it can be linked to entrepreneurship. Then it reviews the most important results of managerial accounting history, sets research hypotheses, defines the scientific contribution of the paper, and explains its structure and basic concepts. The second chapter defines the research method and the aims of the paper. The third chapter explains the theory of predicted future outcome, based on which the fourth chapter defines a firm as a business system from the holistic point of view. The fifth chapter clarifies the model for business decision making and the method for common cost allocation. The sixth chapter describes a business case to which the model and method were applied, whereas the seventh chapter brings the results of the model and method application. The eighth chapter contains the analysis of results, and the final chapter presents the final consideration regarding the new model and method as well as the recommendations for further research.
Predmet istraživanja u okviru ove disertacije su čimbenici uspješnosti mikro poduzeća u Republici Hrvatskoj. Zbog iznimne važnosti mikro poduzeća za hrvatsko gospodarstvo, nedovoljne istraženosti ...specifičnosti njihovog poslovanja te radi poboljšanja razine inovativnosti, konkurentnosti i ostvarivanja pozitivnog financijskog rezultata istraženi su čimbenici uspješnosti njihovog poslovanja. Istraženo je u kojoj mjeri kvaliteta ljudskog resursa i razina inovacija utječu na njihovu uspješnost, te kolika je razina korištenja pokazatelja uspješnosti poslovanja od strane vlasnika mikro poduzeća. Temeljem dobivenih rezultata kreiran je prilagođeni Balanced Scorecard model mjerenja uspješnosti poslovanja mikro poduzeća temeljen na financijskim i nefinancijskim pokazateljima uspješnosti poslovanja i povezanosti sa strateškim usmjerenjima mikro poduzeća. Prema definiranom predmetu i ciljevima rada postavljene su četiri hipoteze koje su se provedenim empirijskim istraživanjem i izradom prijedloga modela nastojale potvrditi. U uvodnom dijelu definiran je predmet i ciljevi istraživanja, hipoteze i metodika istraživanja, očekivani znanstveni doprinos, te je ukratko opisana struktura rada. U drugom dijelu rada prikazana su teorijska uporišta, važnost poduzetništva i mikro poduzeća, analiziralo se makroekonomsko i poduzetničko okruženje, te stanje i perspektive mikro poduzetništva u Republici Hrvatskoj i regiji Slavonija i Baranja. U trećem poglavlju su opisani čimbenici uspješnosti poslovanja mikro poduzeća s naglaskom na ljudske resurse i inovacije kao ključne čimbenike uspješnosti. U četvrtim poglavlju dan je teorijski pregled važnosti upravljanja poduzećem, načini mjerenja uspješnosti poslovanja, te je opisana konstrukcija BSC modela. Metodika istraživanja, rezultati provedenog empirijskog istraživanja i prijedlog BSC modela kao alata za definiranje i praćenje provedbe strategije razvoja mikro poduzeća sadržaj su petog poglavlja. Šesto poglavlje sadrži rezultate provjere postavljenih hipoteza i preporuke za buduća istraživanja. Na temelju sumiranja rezultata empirijskog istraživanja provedenog na uzorku mikro poduzeća iz regije Slavonija i Baranja i rezultata provedenih statističkih testova potvrđene su postavljene hipoteze. U posljednjem poglavlju rada iznesena su zaključna razmatranja.
Predmet istraživanja u okviru ove disertacije su čimbenici uspješnosti mikro poduzeća u Republici Hrvatskoj. Zbog iznimne važnosti mikro poduzeća za hrvatsko gospodarstvo, nedovoljne istraženosti specifičnosti njihovog poslovanja te radi poboljšanja razine inovativnosti, konkurentnosti i ostvarivanja pozitivnog financijskog rezultata istraženi su čimbenici uspješnosti njihovog poslovanja. Istraženo je u kojoj mjeri kvaliteta ljudskog resursa i razina inovacija utječu na njihovu uspješnost, te kolika je razina korištenja pokazatelja uspješnosti poslovanja od strane vlasnika mikro poduzeća. Temeljem dobivenih rezultata kreiran je prilagođeni Balanced Scorecard model mjerenja uspješnosti poslovanja mikro poduzeća temeljen na financijskim i nefinancijskim pokazateljima uspješnosti poslovanja i povezanosti sa strateškim usmjerenjima mikro poduzeća. Prema definiranom predmetu i ciljevima rada postavljene su četiri hipoteze koje su se provedenim empirijskim istraživanjem i izradom prijedloga modela nastojale potvrditi. U uvodnom dijelu definiran je predmet i ciljevi istraživanja, hipoteze i metodika istraživanja, očekivani znanstveni doprinos, te je ukratko opisana struktura rada. U drugom dijelu rada prikazana su teorijska uporišta, važnost poduzetništva i mikro poduzeća, analiziralo se makroekonomsko i poduzetničko okruženje, te stanje i perspektive mikro poduzetništva u Republici Hrvatskoj i regiji Slavonija i Baranja. U trećem poglavlju su opisani čimbenici uspješnosti poslovanja mikro poduzeća s naglaskom na ljudske resurse i inovacije kao ključne čimbenike uspješnosti. U četvrtim poglavlju dan je teorijski pregled važnosti upravljanja poduzećem, načini mjerenja uspješnosti poslovanja, te je opisana konstrukcija BSC modela. Metodika istraživanja, rezultati provedenog empirijskog istraživanja i prijedlog BSC modela kao alata za definiranje i praćenje provedbe strategije razvoja mikro poduzeća sadržaj su petog poglavlja. Šesto poglavlje sadrži rezultate provjere postavljenih hipoteza i preporuke za buduća istraživanja. Na temelju sumiranja rezultata empirijskog istraživanja provedenog na uzorku mikro poduzeća iz regije Slavonija i Baranja i rezultata provedenih statističkih testova potvrđene su postavljene hipoteze. U posljednjem poglavlju rada iznesena su zaključna razmatranja.
The research subject matter in the context of this thesis are the success factors of micro-enterprises in the Republic of Croatia. Due to extreme importance of micro-enterprises for Croatian economy, insufficiently investigated specifics of their business conducts and for the purposes of improving the level of innovation, competitiveness and achieving positive financial results, the success factors of their business conduct are explored. This paper explores the extent to which the quality of human resources and the level of innovation affect their success, and to which extent are performance indicators used by the owners of micro-enterprises. Based on the results, a customized Balanced Scorecard model has been created for measuring business performance of micro enterprises based on financial and non-financial indicators of performance and integration with strategic directions of micro enterprises. According to a defined subject matter and aims of this paper, four hypotheses have been set and the goal was to confirm them using empirical research and a draft model. The introductory part defines the subject matter and research objectives, hypotheses and research methodology, expected scientific contribution and briefly describes the structure of the paper. The second part of the paper presents the theoretical bases, the importance of entrepreneurship and micro enterprises, analyses macroeconomic and business environment, and the state and prospects of micro-enterprises in the Republic of Croatia and the region of Slavonia and Baranja. The third chapter describes the factors of business success of micro-enterprises with a focus on human resources and innovation as key success factors. The fourth chapter is a theoretical overview of the importance of enterprise management, ways of measuring business performance, and describes BSC model construction. Methodology of research, the results of the empirical research and the proposal of the BSC model as a tool for defining and monitoring the implementation of the development strategy of micro enterprises are contents of the fifth chapter. The sixth chapter contains the results of set hypotheses and recommendations for future research. On the basis of summarized results of empirical research conducted on a sample of micro enterprises from the region of Slavonia and Baranja and the results of performed statistical tests, all hypotheses have been confirmed. The final part of the paper presents concluding observations.
